tag:blogger.com,1999:blog-6514703127306520852024-03-14T06:06:15.412+01:00ProfilUnknownnoreply@blogger.comBlogger421125tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-52302303071175471362021-10-22T20:17:00.000+02:002021-10-22T20:17:48.276+02:00<p><br /></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 14pt; line-height: 19.97333335876465px;"> </span></b></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><br /></b></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYLq0R1cjN4eoR1s_j4JjE-kur1b5t1Fqm2uUYicY6Lc9vnFDuwt2-om4l0B_lsGBFFlEv7NjX1OtyN-WMKA1bGQGzPTE66PaUenP-OVRWiM13tU5n6hiGy7ThdmPDZBMypFCj17jepkyI/s2048/grad+u+oblacima+MU.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1353" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYLq0R1cjN4eoR1s_j4JjE-kur1b5t1Fqm2uUYicY6Lc9vnFDuwt2-om4l0B_lsGBFFlEv7NjX1OtyN-WMKA1bGQGzPTE66PaUenP-OVRWiM13tU5n6hiGy7ThdmPDZBMypFCj17jepkyI/w422-h640/grad+u+oblacima+MU.jpg" width="422" /></a></span></div><span style="font-family: Montserrat;"><br /><b><br /></b></span><p></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><br /></b></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b>Anthony Doerr: GRAD U OBLACIMA</b></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;">S engleskog prevela Irena Škarica</span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span lang="HR" style="font-size: 14pt; line-height: 19.97333335876465px;">Ana</span></b><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><o:p></o:p></span></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">Na četvrtome brežuljku grada koji nazivamo Konstantinopolom, no koji su njegovi tadašnji stanovnici jednostavno nazivali Gradom, preko puta manastira carice svete Teofanije, u nekoć glasovitoj veziljskoj radionici Nikole Kalafata, živi siroče imenom Ana. Do treće godine života ne progovara ni riječi. Nakon toga ne prestaje postavljati pitanja.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Marija, zašto dišemo?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Zašto konji nemaju prste?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Pojedem li gavranovo jaje, hoće li mi kosa pocrnjeti?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Stane li Mjesec unutar Sunca, Marija, ili je obratno?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Kaluđerice u manastiru svete Teofanije nazivaju je Majmunčicom jer se uvijek vere na njihova stabla voćki, dečki s Četvrtog brežuljka nazivaju je Komarcem jer im vječno dodijava, a glavna vezilja, udova Teodora, kaže da bi se trebala zvati Beznadna jer još nikad nije vidjela dijete koje je u stanju jednoga časa naučiti izvesti bod, a već ga idućega potpuno zaboraviti.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Ana i njezina starija sestra Marija spavaju u izbi s jednim prozorom jedva dovoljno velikoj da u nju stane ležaj od konjske dlake. Zajedno posjeduju četiri bakrena novčića, tri dugmeta od bjelokosti, zakrpani vuneni pokrivač i ikonu svete Koralije koja možda jest, a možda i nije pripadala njihovoj majci. Ana nikad nije kušala slatko vrhnje, nikad nije pojela naranču i nikad nije kročila izvan gradskih zidina. Prije no što navrši četrnaest godina, svi koje poznaje bit će ili porobljeni ili mrtvi.<o:p></o:p></span></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">***<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">Zora. Nad gradom kiši. Dvadeset vezilja penje se stubama do radionice i zauzima svoja mjesta za radnim stolovima, a udova Teodora kreće se od jednog do drugog prozora otvarajući kapke. Kaže: „Blaženi Oče, sačuvaj nas dokolice“, a vezilje odgovaraju: „Jer počinismo grijeha bez broja“, nakon čega udova Teodora otključava ormarić s koncima, važe zlatne i srebrne niti i kutijice s biserjem te zapisuje njihove težine na voštanu ploču, a čim je u prostoriji dovoljno svijetlo da mogu razaznati crni konac od bijeloga, vezilje započinju s poslom.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Tekli, najstarijoj, sedamdeset je godina. Ani, najmlađoj, sedam. Sjedi pokraj sestre Marije i promatra je kako duž stola odmata napola dovršenu svećeničku stolu niz čije se rubove vinova loza u urednim viticama uvija uokolo ševa, paunova i golubica. „Sad kad sam dovršila obrise Ivana Krstitelja“, kaže Marija, „dodat ćemo mu crte lica.“ U iglu udijeva konac s odgovarajućim nitima bojena pamuka, posred stole pričvršćuje obruč za vezenje i obrušava se na nju kišom bodova. „Okrećemo iglu i vrhom joj probadamo sredinu prethodnoga boda između dviju niti, evo ovako, vidiš?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Ana ne vidi. Tko bi htio živjeti takvim životom, vazda pogrbljen nad iglom i koncem, i vesti svece i zvijezde i grifone i vinovu lozu na svečanu ruhu crkvenih velikodostojnika? Eudokija pjeva crkvenu pjesmu o trojici mladića u užarenoj peći, Agata pjeva onu o Jobovim mukama, a udova Teodora korača prostorijom poput čaplje koja vreba klenove. Ana se trudi pratiti Marijinu iglu – premet, lančani bod – no točno ispred njihova stola mali crnogrli batić slijeće na prozorski prag, otresa vodu s leđa, zacvrkuće <i>cvik-ćak-ćak-ćak,</i> a Ana istoga časa zamišlja da je ptica. Odleprša s prozorskoga praga, leti između kišnih kapi i vine se na jug iznad gradske četvrti, iznad ruševina bazilike svetog Polijeukta. Galebovi oblijeću kupolu Aje Sofije poput molitvi što kruže oko glave Boga, vjetar brije po širokome bosporskom tjesnacu stvarajući bijele krijeste valova, a trgovačka galija zamiče za rt jedara napetih od vjetra, no Ana leti sve više, dok se grad ne preobrazi u rezbariju krovova i vrtova daleko ispod nje, dok ne dosegne oblake, dok…<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Ana“, prosikće Marija. „Koji konac ovdje ide?“ <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Sa suprotnog kraja radionice pažnja udove Teodore zaiskri prema njima.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Grimizni? Omotan oko žice?“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „Ne.“ Marija uzdahne. „Ne grimizni. I nikakva žica.“ <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">Po čitav dan donosi konac, donosi tkanine, donosi vodu, veziljama donosi njihov podnevni obrok od graha i ulja. Poslijepodne se začuje topot magarećih kopita i vratarov pozdrav i korak gazde Kalafata na stubištu. Žene mahom sjedaju malo uspravnije, počinju malo brže vesti. Ana se zavlači pod stolove skupljajući svaki končić koji uspijeva pronaći, šapćući samoj sebi: „Malena sam, nevidljiva sam, ne može me vidjeti.“ <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Sa svojim predugačkim rukama, vinom umrljanim usnama i prjetećom grbom, Kalafat nalikuje na lešinara više od ijednog čovjeka kojega je dosad vidjela. Cokće jezikom u znak negodovanja dok hramajući obilazi radne stolove, na koncu odabirući vezilju iza čijih leđa će se zaustaviti – danas je to Eugenia – te joj stane popovati da sporo radi, da se u vrijeme njegova oca netko toliko nesposoban ne bi smio ni približiti bali svile i zar te žene ne razumiju da Saraceni iz dana u dan osvajaju sve više pokrajina, da je ovaj grad zadnji Kristov otok u moru bezbožnika i da bi, da nije obrambenih zidina, svi oni završili na tržnici robova negdje u unutrašnjosti, Bogu iza nogu?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Kalafat se već sav zapjenio kadli vratar zazvoni zvoncem koje označava dolazak mušterije. Briše znoj s čela i namješta pozlaćeni križić na košulji te otklepeće niza stube, a sve žene odahnu. Eugenia odlaže škare, Agata trlja sljepoočnice, Ana ispuže ispod radnoga stola. Marija nastavlja vesti. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Muhe u letu ocrtavaju osmice između stolova. S donjega kata začuje se smijeh muškaraca.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">***<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;">Sat vremena prije no što se smrači, udova Teodora je poziva. „Bog ti pomogao, dijete, nije prekasno da nam skokneš po pupoljke kapara. Agati će odagnati bol u zglobovima, a Tekli ublažiti kašalj. Potraži one koji tek što nisu procvali. Vrati se prije zvona za večernjicu, prekrij kosu i čuvaj se hulja i skitnica.“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Ana samo što ne poskoči od sreće.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> „I ne trči. Ispast će ti crijeva.“<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Prisiljava se polako sići niza stube, polako prijeći preko dvorišta, polako proći mimo noćobdije – a potom poleti. Kroz dvorišna vrata manastira svete Teofanije, iza golemih granitnih krhotina srušena stupa, između dva reda monaha što klipšu ulicom u crnim habitima nalik na vrane bez krila. U uličicama ljeskaju se lokve; tri koze pasu pod ruševinama kapele i sve u isti čas podižu glave prema njoj.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Nedaleko od Kalafatove kuće raste barem dvadeset tisuća grmova kapara, no Ana trči gotovo dva kilometra do gradskih zidina. Ondje, u voćnjaku zaraslom u koprivu u dnu golemog unutarnjeg bedema, nalaze se stražnja vratanca koja su ondje od pamtivijeka. Ana se uzvere preko hrpe odlomljenih opeka, provuče se kroz procijep i stane se uspinjati zavojitim stubištem. Šest zavoja do vrha, kroz koloplet paukovih mreža, te ulazi u streljački tornjić osvijetljen dvama nasuprotnim uskim otvorima. Krhotina ima posvuda; pijesak čujno sipi kroz pukotine u podu pod njezinim nogama; uplašena lastavica zamahne krilima i odleti. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Zadihana, Ana čeka da joj se oči priviknu. Prije mnogo stoljeća netko je – možda usamljeni strijelac kojemu je dosadilo čuvati stražu – na južnome zidu naslikao fresku. Zbog protoka vremena i vremenskih nepogoda većina se žbuke osula, no slika se i dalje jasno vidi.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Na lijevome rubu magarac tužnih očiju stoji na obali mora. Pučina je modra i ispresijecana geometrijski pravilnim valovima, a na desnome rubu, na splavi od oblaka koje Ana ne može dosegnuti, lebdi blistavi grad srebrnih i brončanih tornjeva.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> To je već šesti put da zuri u tu sliku i svaki se put nešto u njoj uskomeša, nekakav neizreciv zov daljine, neizmjernost svijeta i njezine vlastite malenkosti u njemu. Stilom potpuno odudara od radova vezilja u Kalafatovoj radionici, perspektiva je neobičnija, boje iskonskije. Tko li je taj magarac i zašto su mu oči tako žalosne? I koji je to grad? Sion, raj, Božji grad? Napinje se na vrhovima prstiju; među pukotinama u žbuci razaznaje stupove, lukove, prozore, jata sićušnih golubica okolo tornjeva.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Dolje u voćnjacima počinju se glasati slavuji. Svjetlo blijedi i pod škripi i tornjić kao da se naginje još malo bliže k propasti, a Ana se provlači kroz prozor što gleda na zapad na grudobran gdje grmovi kapara u nizu pružaju lišće prema Suncu što zalazi. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Bere pupoljke i sprema ih u džep. No širi svijet privlači joj pažnju. Onkraj vanjskih zidina, onkraj opkopa zagušenog algama, on čeka: maslinici, kozji putovi, sićušan lik goniča stoke koji vodi dvije deve mimo groblja. Kamen isijava vrelinu upijenu tijekom dana; Sunce tone izvan vidokruga. U trenutku kad zazvone zvona za večernjicu, Anin džep nije ni dopola pun. Zakasnit će, Marija će se brinuti, udova Teodora naljutit će se.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> Ana se ušulja natrag u tornjić i nanovo zastaje pred slikom. Još jedan udah. U sumrak valovi se doimaju uzburkano, a grad kao da treperi; magarac korača obalom očajnički pokušavajući prijeći preko mora.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-49794210878617882062021-06-16T13:56:00.001+02:002021-06-16T14:04:28.109+02:00Ashley Audrain SUMNJA <p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiggqqhp27OQHgVP5T144nN3UXUGS7eQ4BGYSaxw-3pOMNkLmFAYf7M2VQTUf_2hnlsdfM7jWK2Jnkvai68ZJT_H1c6kaa3S2tORCwU4aaYLZGy_Kg2bknK-CxKFjpz_gD1mx_9ZBAJy7x1/s2048/Sumnja+MU.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiggqqhp27OQHgVP5T144nN3UXUGS7eQ4BGYSaxw-3pOMNkLmFAYf7M2VQTUf_2hnlsdfM7jWK2Jnkvai68ZJT_H1c6kaa3S2tORCwU4aaYLZGy_Kg2bknK-CxKFjpz_gD1mx_9ZBAJy7x1/w261-h400/Sumnja+MU.jpg" width="261" /></a></div> <p></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Ashley Audrain<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Sumnja<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">S engleskog prevela
Lada Furlan Zaborac<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Kuća ti je osvijetljena kao da je sve u njoj u plamenu.
Zavjese koje je odabrala nalikuju na laneno platno. Skupo laneno platno. Tkanje
je dovoljno rijetko da ti najčešće na licu mogu pročitati raspoloženje. Mogu
gledati kako djevojčica zamahuje konjskim repom dok dovršava zadaću. Mogu
promatrati dječačića kako baca teniske loptice u strop visok tri i pol metra
dok ti žena šiba po dnevnoj sobi u tajicama, pospremajući nered nastao tijekom
dana. Igračke natrag u košaru. Jastuci natrag na kauč.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Večeras si međutim zavjese ostavio razmaknute. Možda da bi
promatrao kako pada snijeg. Možda kako bi ti kći pogledom tražila sobove.
Odavno je prestala vjerovati, ali zbog tebe će se praviti da nije. Sve za tebe.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Svi ste lijepo odjeveni. Djeca u skladnom, kariranom uzorku
sjede na kožnatom kauču dok ih tvoja supruga fotografira mobitelom. Djevojčica
drži dječaka za ruku. Ti petljaš oko gramofona u dnu sobe dok ti supruga nešto
govori, no podižeš prst uvis – evo, samo što nisi gotov. Djevojčica poskoči, a
tvoja supruga podigne dječaka i zavrti se s njime u naručju. Podižeš piće u
ruci, viski je u pitanju, otpiješ jednom, dvaput, te se odšuljaš od gramofonske
ploče kao od usnulog djetešca. Tako uvijek započinješ ples. Preuzimaš ga u
naručje. On zabacuje glavu. Podižeš ga i spuštaš. Kćerkica diže ruke kako bi
dobila poljubac od tate, dok ti supruga pridržava piće. Naginje se prema
božićnom drvcu i namješta ukrasne lampice koje nisu na sasvim dobrom mjestu.
Zatim svi zastanete, nagnete se jedni prema drugima i poviknete uglas nešto,
neku riječ, savršeno usklađeno, te se odmah ponovno pokrenete – slušate pjesmu
koju jako dobro znate. Supruga se iskrade iz sobe, a dječakovo je lice
automatski prati. Sjećam se toga osjećaja. Kad te trebaju.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Šibice. Vraća se i pali svijeće na ukrasu na dasci iznad
kamina, a ja razmišljam jesu li grane jele što se zmijoliko izvijaju po okviru
kamina prave, mirišu li poput onih na farmi za uzgoj božićnjaka. Zamišljam, na
trenutak, da promatram kako nestaju u plamenu večeras dok svi spavate.
Zamišljam kako se topao, zlatnožuti sjaj vašeg doma pretvara u vruću, pucketavu
crvenu boju.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Dječak s poda podiže željezni žarač, a djevojčica mu ga
nježno uzima iz ruke prije nego što ti supruga uspije i primijetiti. Dobra
sestra. Pomagačica. Zaštitnica.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Obično vas ne promatram toliko dugo, ali večeras ste svi tako
divni da se ne mogu natjerati da odem. Pada snijeg, onaj koji se zadrži na tlu,
od kojega će ona ujutro koturanjem oblikovati snjegovića na radost svojega
mlađeg brata. Uključujem brisače, podešavam grijanje i primijetim da se sat
pomiče sa 7:29 na 7:30. U to si joj vrijeme običavao čitati <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Polarni ekspres</i>. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Tvoja vas supruga, sada iz naslonjača, sve troje promatra dok
poskakujete po sobi. Smije se i prebacuje svoje dugačke, velike kovrče na
stranu. Pomiriše tvoje piće i odloži ga. Smiješi se. Okrenut si joj leđima pa
ne vidiš ono što ja mogu vidjeti, da joj je ruka položena na trbuh, da ga njome
nježno miluje i zatim spušta pogled, zadubljena u misli o tome što raste u
njoj. To su stanice. Ali one su sve. Ti se okreneš i njezina je pažnja ponovno
usmjerena na događaje u sobi. Na ljude koje voli.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Reći će ti sutra ujutro.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Još uvijek je dobro poznajem.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Spuštam pogled kako bih navukla rukavice. Kad ga ponovno
podignem, djevojčica je na otvorenim ulaznim vratima. Lice joj napola obasjava
svjetlo iznad vašeg kućnog broja. U rukama joj je tanjur prepun mrkvi i kolača.
Ostavit ćeš mrvice na pločicama u hodniku. Igrat ćeš tu igru, baš kao i ona. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Sada me promatra kako sjedim u automobilu. Drhti. Haljina
koju joj je tvoja supruga kupila premalena je i primjećujem da joj se bokovi
šire, da joj grudi pupaju. Jednom rukom prebacuje kosu svezanu u rep preko
ramena,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čineći to više pokretom žene
nego djevojčice. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Prvi put u njezinu životu čini mi se da naša kći nalikuje na
mene. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Spuštam prozorsko staklo na automobilu i podižem ruku u znak
pozdrava, tajnog pozdrava. Ona spusti tanjur pred noge i ponovno zastane
gledajući me prije nego što se okrene i uđe. Natrag k svojoj obitelji. Gledam
hoće li netko povući i zatvoriti zavjese, hoćeš li izaći provjeriti zašto ti,
dovraga, sjedim pred kućom, u parkiranom automobilu, noćas, po ovakvom vremenu.
A što bih, zapravo, mogla reći? Da sam usamljena? Da mi nedostaje? Da ja
zaslužujem biti majka u toj tvojoj osvijetljenoj kući?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Umjesto toga ona odskakuće natrag u dnevnu sobu, gdje si ti
već nagovorio suprugu da ustane iz naslonjača. I dok plešete, stisnuti jedno uz
drugo, dok joj miluješ košulju na leđima, naša kći uzima dječaka za ruku i vodi
ga do sredine prozora u dnevnoj sobi. Poput glumice koja staje na označeno
mjesto na pozornici. Savršeno su uokvireni. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Dječak izgleda baš poput Sama. Ima njegove oči. I valovitu
tamnu kosu koja se na krajevima kovrča, koju sam toliko puta omatala oko svojeg
prsta. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Slabo mi je.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Naša me kći kroz prozor netremice gleda, ruke su joj na
ramenima tvojega sina. Nagne se i poljubi ga u obraz. I još jednom. I još
jednom. Dječaku se sviđa njezina privrženost. Naviknut je na nju. Pokazuje
prstom prema snježnim pahuljama što padaju, ali ona ne želi skrenuti pogled s
mene. Trlja mu ramena kao da ga želi zagrijati. Onako kako bi to majka učinila.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Ti se približiš prozoru i klekneš pokraj dječaka. Gledaš van
pa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njih. Ne primjećuješ moj automobil.
Pokazuješ prema pahuljama poput tvojeg sina i prstom pratiš njihov trag na
nebu. Pričaš im o saonicama. O sobovima. On pretražuje noćno nebo, pokušava
vidjeti isto što i ti. Iz šale ga potapšeš po bradi. Njezin je pogled još
uvijek uperen u mene. Osjećam kao da sam se zalijepila za sjedalo. Progutam
slinu i naposljetku skrenem pogled s nje. Ona uvijek pobijedi. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Kada ponovno pogledam, ona je još uvijek ondje, gleda moj
automobil.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Pomislim da bi mogla navući zavjesu, ali ona to ne čini.
Ovoga puta moje ju oči ne prestaju pratiti. Podižem debeo snop papira sa
suvozačkog sjedala i osjećam težinu vlastitih riječi.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Došla sam ovamo da ti to predam.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">To je moja verzija priče.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">1.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Privukao si stolac i lupnuo vrhom olovke po mojem udžbeniku,
a ja sam se zagledala u stranicu knjige, oklijevajući podignuti pogled. „Halo?“
odgovorila sam ti kao da si me nazvao telefonom. To te je nasmijalo. Sjedili
smo tako ondje hihoćući se, dvoje potpunih stranaca u školskoj knjižnici, dok
smo učili za zajednički izborni predmet. Na predavanju je moralo biti stotinjak
studenata –nikada te prije nisam vidjela. Kovrče su ti padale preko očiju i ti
si ih namatao na olovku. Ime ti je bilo jako čudno. Kasnije toga poslijepodneva
otpratio si me kući i bili smo tihi. Nisi skrivao koliko si očaran, svako malo
bi mi se nasmiješio, a ja bih uvijek skrenula pogled. Nitko mi nikada prije
nije posvećivao toliku pažnju. Poljubio si mi ruku ispred ulaza u studentski
dom i to nas je ponovno nasmijalo.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Uskoro smo navršili dvadeset jednu godinu i bili smo
nerazdvojni. Ostalo nam je manje od godine do diplome. Proveli smo to vrijeme
spavajući na splavi od mojega studentskog kreveta te u učenju, sjedeći na
suprotnim krajevima kauča isprepletenih nogu. Odlazili smo u bar s tvojim
prijateljima, ali uvijek smo se rano vraćali kući, u krevet, u novootkrivenu
toplinu našeg zagrljaja. Ja gotovo uopće nisam pila, a tebi je bilo dosta
partijanja – želio si samo mene. U mojem svijetu nije postojala važnija osoba
od tebe. Imala sam uzak krug prijatelja, koji su mi više bili poput poznanika.
Bila sam toliko usredotočena na održavanje prosjeka ocjena radi svoje
stipendije da me uobičajeni studentski život nije zanimao niti sam imala
vremena za njega. Pretpostavljam da se u to vrijeme nisam zbližila ni s kime,
sve dok nisam upoznala tebe. Ponudio si mi nešto drugačije. Skliznuli smo s
društvene orbite i veselo jedno drugome bili sve što nam je trebalo. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Utjeha koju sam pronašla u tebi potpuno me obuzela – kad smo
se upoznali, nisam imala ništa i ti si mi tako lako postao sve. To ne znači da
nisi bio vrijedan toga – itekako si bio. Bio si nježan, pažljiv i pun podrške.
Bio si prva osoba kojoj sam rekla da želim biti spisateljica, a ti si
odgovorio: „Ne mogu zamisliti da budeš bilo što drugo.“ Naslađivala sam se time
kako su nas druge djevojke gledale, kao da su imale zbog čega biti ljubomorne.
Mirisala sam ti voštanu, tamnu kosu noću dok si spavao i milovala ti obris
maljave čeljusti kako bih te ujutro probudila. Bio si moja ovisnost. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Za rođendan si mi napisao sto stvari koje voliš na meni. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">14. Sviđa mi se kako malo zahrčeš dok padaš
u san. 27. Obožavam kako lijepo pišeš. 39. Obožavam ti prstima ispisivati svoje
ime na leđima. 59. Obožavam s tobom dijeliti </i>muffin<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> dok idemo na predavanje. 72. Obožavam tvoje nedjeljno jutarnje
raspoloženje. 80. Obožavam način na koji dobru knjigu, kad je pročitaš,
priviješ na prsa. 92. Obožavam to što ćeš jednoga dana biti dobra majka.<o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">“Misliš da ću biti dobra majka?“ Spustila sam popis i na
trenutak pomislila da me uopće ne poznaješ.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">„Zašto ne bi bila dobra majka?“ Bocnuo si me zaigrano prstom
u trbuh. „Brižna si. I draga. I jedva čekam imati bebice s tobom.“<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Nisam mogla ništa drugo nego se na silu nasmiješiti.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Nikada nisam upoznala nekoga tako gorljivog srca poput
tvojega.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">„Jednoga ćeš dana to razumjeti, Blythe. Žene u našoj
obitelji... drugačije smo.“<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Još uvijek su mi pred očima otisci majčina narančastog ruža
na filtru cigareta. Pepeo pada u šalicu, pliva u posljednjem gutljaju mojega
soka od naranče. Miris zagorena tosta.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Za moju majku, Ceciliju, pitao si me samo nekoliko puta.
Rekla sam ti samo činjenice: 1) otišla je kad mi je bilo jedanaest godina, 2)
nakon toga vidjela sam je još samo dva puta, i 3) nemam pojma gdje je.<o:p></o:p></span></p>
<br /><p class="MsoNormal"></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Znao si da ostatak držim za sebe, ali nikada me nisi prisiljavao
da o tome govorim – bojao si se onoga što bi mogao čuti. Razumjela sam. Svi
imamo pravo na očekivanja od drugih i od sebe samih. Majčinstvo nije iznimka</span><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">. Svi očekujemo <span style="color: black;">očekujemo
imati dobru majku, da nam je supruga dobra majka te da i same budemo dobre
majke.</span></span><span style="font-family: "Segoe UI","sans-serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></p><br /><p></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-52849784516710468942021-02-03T16:28:00.001+01:002021-02-03T16:28:44.702+01:00TOP 7 knjiga u siječnju po kategorijama<p style="text-align: center;"><br /></p><p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ9nfslaQftKPbVARw6rU3OlXqBf6pzTG8Xe5OFXop-eoJ2qED7e-QQBBi1GFgi0sh0qMUEtUm7Lt0hQwcEud0BEqNeHmBLnl0jChePqrAUO1POL9A1Qm8dHwKJXynlD0tRHKG6Jyi0G4D/s2048/sijec%25CC%258Canjski+top+7.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Montserrat;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1672" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ9nfslaQftKPbVARw6rU3OlXqBf6pzTG8Xe5OFXop-eoJ2qED7e-QQBBi1GFgi0sh0qMUEtUm7Lt0hQwcEud0BEqNeHmBLnl0jChePqrAUO1POL9A1Qm8dHwKJXynlD0tRHKG6Jyi0G4D/w522-h640/sijec%25CC%258Canjski+top+7.jpg" width="522" /></span></a></div><span style="font-family: Montserrat;"><br /><b></b></span><p></p><p><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b>BELETRISTIKA</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">1. </span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Bernadine Evaristo: Djevojka, žena, drugo, prevela Davorka Herceg-Lockart<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Dobitnica nagrada <i>Booker</i>, <i>British Book Awards</i>, <i>Fiction Book of the Year</i>, besteler broj jedan <i>Sunday Timesa</i>, roman koji se prevodi u više od 30 zemalja – puno je toga što se veže uz genijalan roman <i>Djevojka, žena, drugo</i> Bernardine Evaristo.<span class="apple-converted-space"><b><o:p></o:p></b></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Od Newcastlea do Cornwalla, od prabaka rođenih početkom dvadesetog stoljeća do tinejdžerica dvadeset prvog, <i>Djevojka, žena, drugo</i> slijedi svojih dvanaest likova na osobnim putovanjima kroz prostor i vrijeme tijekom proteklih stotinu godina. Svaka od njih u potrazi je za nečim – bila to zajednička povijest, neočekivana budućnost, mjesto koje bi mogla nazvati domom, osjećaj pripadnosti, ljubavnik ili ljubavnica, izgubljena majka ili otac, ili tek tračak nade... Ovo je roman o budućnosti, o prošlosti. On je fikcija, on je povijest. Ovo je roman o tome tko smo danas.<b><o:p></o:p></b></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Bernardine Evaristo prva je crnkinja koja je osvojila prestižnu nagradu <i>Booker</i>, a nagradu je podijelila s Margaret Atwood za roman<i> Svjedočanstva</i>, što se dogodilo tek treći put u povijesti te nagrade.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">2. </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih, prevela Ana Badurina<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">Napulj ranih 90-ih dvadesetog stoljeća. Giovanna je jedinica u obitelji situiranih srednjoškolskih profesora. Djevojčica koja ulazi u pubertet i koja se mijenja, a njezino lijepo lice, barem kako misli njezin otac, postaje ružno, nalik na ono njezine tete Vittorije. Mijenja li se Giovanna doista? Pretvara li se u svoju tetu, ženu koju jedva poznaje, ali koju njezini majka i otac očito preziru? Postoji li negdje zrcalo u kojem može vidjeti kakva je doista? Giovanna traga za odgovorima u bogatom i siromašnom Napulju prelazeći nevidljive, ali teško propusne granice...<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="HR">Lažljivi život odraslih </span></i><span lang="HR">– u sjajnom prijevodu Ane Badurine – fascinantna je, moćna priča o odrastanju, novo remek-djelo jedne od omiljenih i najhvaljenijih autorica svijeta.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">3. </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;">Elena Ferrante: Genijalna prijateljica, prevela Ana Badurina</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;">Pedesete godine prošlog stoljeća. Na ulicama siromašnog predgrađa Napulja upoznat će se dvije djevojčice; Elena i Lila. Jedna blaga i željna priznanja onih koji je okružuju, druga žestoka, nepokolebljiva i samosvjesna do najmanjeg atoma svog bića. Dvije djevojčice tu će započeti kompleksno, ali iznimno prijateljstvo koje će odrediti njihove sudbine.</span><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR"></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Roman <i>Genijalna prijateljica</i> prvo je poglavlje priče o Eleni i Lili, prvi dio tetralogije o nezaboravnim junakinjama koje nastoje stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture. Djelo, koje se čita i kao izuzetna raskošna freska društva tijekom više desetljeća, Eleni Ferrante donijelo je svjetsku slavu, unisono oduševljenje kritike diljem svijeta, a njezini čitatelji i kritičari suglasni su u ocjeni – ovo je veličanstvena proza našeg doba. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">4.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;">Markus Zusak: Kradljivica knjiga, prevela Lada Silađin</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njezina mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti udomiteljima, a kad na putu prema novom domu Lieselin brat umre, djevojčica na njegovu grobu pronalazi knjigu uz koju<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Montserrat;">će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Montserrat;">To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga spašavajući ih iz lomača, skrivajući, čitajući...<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Roman o djevojčici i Smrti saga je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge, zasluženo slavljen kao djelo koje se pamti.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: normal; margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="HR" style="font-size: 12pt;">Kradljivica knjiga </span></i><span lang="HR" style="font-size: 12pt;">Markusa Zusaka prevedena je na više od 40 jezika i prodana u milijunima primjeraka diljem svijeta. Po nagrađivanom romanu australskog pisca snimljen je i veliki filmski hit u režiji Briana Percivala.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR"></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 11pt; line-height: 15.693333625793457px; margin: 0cm 0cm 8pt; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">5. </span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;">Holly Miller: Ti, u mom snu, preveo Dražen Čulić</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: 15px;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: 15px;">Ljubavna priča koja slama srca i slavi život, roman koji se čita na 22 jezika! Još otkako je bio dječak, Joela proganjaju snovi o onima koje voli, snovi koji se uvijek ostvare – bili sretni ili ne. S godinama je naučio ne zbližavati se s ljudima i zakleo se kako si više nikad neće dopustiti da se ponovo zaljubi. Callie je, pak, izgubljena u rutini svakodnevice otkad joj je preminula najbolja prijateljica. Ne zna kako ponovo pronaći staru sebe, osobu koja je imala velike snove i planove. Oboje trebaju razlog da počnu doista živjeti u sadašnjosti. Od prvog slučajnog susreta svjesni su da će im se životi promijeniti. Joel, bez obzira na svoje strahove, ne može odoljeti Callie, a Callie uz njega otkrije da ljubav o kakvoj je sanjala ipak postoji. Sve dok Joel ne usne san kojeg se užasavao... Ti, u mom snu – romaneskni prvijenac britanske spisateljice Holly Miller po kojemu se snima i holivudska ekranizacija – nezaboravna je, romantična priča o hrabrosti koju ljubav zahtijeva.</span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">6.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;">Elizabeth Strout: Olive, iznova; prevela Patricija Horvat</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: 15px;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: 15px;">U romanu <i>Olive, iznova</i> pratimo Olive Kitteridge, tu netaktično iskrenu i proturječnu junakinju koja ipak lako prirasta srcu, dok stari i suočava se s promjenama – gdjekad ugodnim, gdjekad ne – u vlastitu životu i životima ljudi koji je okružuju. Olive se prilagođava novom životu s drugim suprugom, nastoji ostvariti odnos s otuđenim sinom i njegovom obitelji, doživljava gubitke i samoću, svjedoči uspjesima i jadima svojih prijatelja i susjeda u obalnom gradiću Crosby u državi Maine te naposljetku i sama usvaja nove životne lekcije... Olive, iznova Elizabeth Strout, dobitnice Pulitzerove nagrade za književnost, nastavak je priče o nemogućoj, nezaboravnoj Olive Kitteridge. Ovaj iznimno hvaljen roman odmah nakon objavljivanja postao je bestseler, a uvršten je i u brojne preglede najboljih knjiga vodećih svjetskih medija.</span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">7.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;">Maja Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče</span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="background-color: white; caret-color: rgb(67, 67, 67);"><span style="font-family: Montserrat;">Dubrovnik koji je postao kulisa, umiveno ustaštvo na ulicama Zagreba, potrošnja koja nadomješta ljudskost, majčinstvo o kakvom nije pristojno govoriti, banke kao sablasni stupovi naših života, emocije kakve ne viđamo u reklamama, a osjećamo ih tako snažno... To je svijet koji Maša Kolanović istražuje u svojoj maestralnoj zbirci priča Poštovani kukci. Autorica tekstom i crtežima oblikuje onaj sablasni i teško izrecivi višak materijalne strane ljudske egzistencije, dok smještanje priča u razdoblje tranzicije u Hrvatskoj dodatno pojačava njihov jezivi efekt. Kukci i Konzum dvije su provodne metafore ove knjige. Prva je divljenje i vraćanje tekstualnog duga Kafki, velikom majstoru u kreiranju metafora egzistencijalne tjeskobe i apsurda, a druga je vraćanje metaforičkog duga stvarnosti u kojoj je Konzum od hrvatske riječi za supermarket postao metafora ekonomski opustošene Hrvatske. Poštovane kukce žanrovski bi se moglo opisati kao tranzicijsku gotiku, postsocijalističku zonu sumraka, jezi...</span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="background-color: white; caret-color: rgb(67, 67, 67); font-size: 15px;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="background-color: white; caret-color: rgb(67, 67, 67); font-size: 15px;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><b>DJEČJE KNJIGE</b></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><b><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></p><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="nfc5-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); white-space: pre-wrap;"><div style="font-size: 14px; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">1.</span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="nfc5-0-0" style="direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="nfc5-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="nfc5-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="nfc5-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Rachel Bright, Jim Field: Dugo putovanje maloga vuka, preveo Ozren Doležal<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Vučić Vilko ne treba NIČIJU pomoć! Što god da ga snađe, on SVE MOŽE SAM. No kada se izgubi i ostane bez ikoga u studenoj, arktičkoj noći, Vilko otkrije da je, ponekad, sve što nam treba prijatelj koji će nam u nevolji pružiti ruku. U ovoj odvažnoj pustolovini otkrijte što se dogodi kada snage udruže narval, morž, bik, guska, lisica, los i noćni leptir... te što od te sjajne družbe može naučiti naš maleni svojeglavi vučić. Razigrana je ovo pripovijest koja govori o prijateljstvu i međusobnom pomaganju proizašla iz pera tvoraca višestruko nagrađivanih hitova <i>Miš lavljeg srca</i>,<i> Vjeverice svađalice</i> i<i> Koala koja može sve</i>. Rachel Bright i Jim Field, iz naslova u naslov, sve su uigraniji duo u kreiranju savršenog spoja stihova i prekrasnih ilustracija. Istinski užitak čitanja naglas i uživanja u krajolicima koji ostavljaju bez daha!<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><br /></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="nd47-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">2.</span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="nd47-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="nd47-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: medium;">Slikobajke</span></b></span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="nd47-0-0"><div style="text-align: justify;"><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: large; font-weight: bold; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="nd47-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; position: relative; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="background-color: white; caret-color: rgb(67, 67, 67); white-space: normal;"><span style="font-family: Montserrat;">Ova očaravajuća zbirka 8 klasičnih bajki u kojoj su ključne riječi zamijenjene ilustracijama kako bi potakle djecu na čitanje, prava je poslastica za prve čitatelje i važan dodatak svakoj dječjoj biblioteci. Jednostavan tekst i prekrasne ilustracije čine ovu knjigu savršenom za zajedničko uživanje djece i roditelja u čitanju. Bajke uključene u ovaj izbor su: Zlatokosa i tri medvjeda, Pepeljuga, Janko i čarobni grah, Snjeguljica, Crvenkapica, Ružno pače, Kolačić i Matovilka. </span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="nd47-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="background-color: white; caret-color: rgb(67, 67, 67); font-size: 15px; white-space: normal;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="3cjb4-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">3. </span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="3cjb4-0-0"><div style="text-align: justify;"><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3cjb4-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="3cjb4-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Andrea Beaty, David Roberts: Sofija Tvrdoglavica, buduća predsjednica, preveo Ozren Doležal<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Sofija Tvrdoglavica čini sve što može za svoju zajednicu. S voljenim djedom posjećuje starije susjede, skuplja lišće, izvodi ljubimce u šetnju i obavlja sve što treba obaviti. Sve do jednoga dana kada se djed ozlijedi na mjesnom odlagalištu otpada. <o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Sofija dobije ideju. Grad tu prljavu hrpetinu smeća može pretvoriti u park! Skupivši hrabrost, zaputi se u gradsku vijećnicu. Ondje joj kažu da ne može sagraditi park − ta ona je samo dijete! No Sofija zna da svaka promjena počinje od jedne osobe, čak i ako ta osoba ide tek u drugi razred. Spisateljsko-ilustratorski tim Andrea Beaty i David Roberts donose nam nadahnjujuću pripovijest o zalaganju za ono u što vjerujemo kako bismo promijenili svijet nabolje. Ovaj tandem dobro nam je poznat po slikovnici <i>Ada Vijugica, mala znanstvenica</i> koja će uskoro dobiti i svoje animirano izdanje iza kojeg će stati producentska kuća Baracka i Michelle Obame.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><br /></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="b2nl3-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">4.</span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="b2nl3-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="b2nl3-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="b2nl3-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="b2nl3-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Maja Šimleša, Sven Nemet: Suli u avanturi – škola<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Suli se silno obradovala polasku u školu. No zaigrana mladunčad svih životinja naljutila je učitelja vodenkonja i on odluči ostaviti ih da se snalaze sami dok on skriven iz prikrajka motri. Tigrić je organizirao učenje skakanja i trčanja – mačke su se oduševile, ali ostali očajavaju. Hoće li se ta škola raspasti ili će neobični učenici naučiti surađivati? Maja Šimleša i Sven Nemet u trećem nam nastavku dogodovština žirafe Suli donose zabavnu, duhovitu i optimističnu priču o tome kako je lijepo što smo svi različiti, kako trebamo razvijati svoje vještine i pomagati jedni drugima. Dinamične i izvrsne rime koje upotpunjuju divne i maštovite ilustracije dočarat će nam ovu sjajnu priču na nezaboravan način.<o:p></o:p></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="6heub-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6heub-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6heub-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">5. </span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6heub-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="6heub-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6heub-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="6heub-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="IT">Marija Gradeček: Mala Mica, dizajnerica<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="IT"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="IT">Glavna je junakinja ove priče Mala Mica, štosna dama istančana brka za ljepotu i sklad koja spretno bira ono najbolje od parketa i tapeta, keramike… sve do kuhinjskoga seta te rado dijeli svoje znanje iz dizajnerskoga svijeta. Uz svoje svakodnevne navike, komunikaciju s klijentima, proizvođačima i izvođačima, aktivno djelovanje u dizajnu i organizaciji provođenja projekta uređenja interijera, Mica na edukativan način prenosi pozitivnu sliku o komunikaciji i važnosti svih sudionika u kreativnom procesu uređenja jednoga stana.Ovaj svojevrsni dizajnerski priručnik vrvi razigranim uzorcima i stihovima u koje su utkani brojni pojmovi vezani uz dizajn interijera o kojima djeca mogu više doznati u prigodnom rječniku na kraju slikovnice te se okušati u vlastitom dizajniranju na primjeru tlocrta jednoga stana.<i>Mala Mica, dizajnerica </i>autorski je prvijenac Marije Gradečak koja nam donosi maštoviti svijet dizajna interijera u rimovanim stihovima i razigranim ilustracijama uz koje će se djeca sjajno zabaviti, a usput štošta i naučiti. <o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><o:p> </o:p></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="71ndv-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">6.</span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="71ndv-0-0"><div style="text-align: justify;"><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="71ndv-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="71ndv-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Jelena Bevandić: Totalno moja priča (neki drugačiji dnevnik)<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Nevjerojatnih, čak 140 stranica u boji ovog neobičnog dnevnika nestrpljivo čeka da ih kreativne djevojčice ispune zanimljivostima o sebi, obitelji i prijateljima, tajnama, idejama, ciljevima... Želimo da s dnevnikom budu iskrene, maštovite i pozitivne, a mogu se izražavati riječima, crtežima, fotkama… kako god požele. Neka ih raznježe citati o prijateljstvu, a iz onih o mudrosti neka nauče nešto novo. Mogu se okušati i u pravom ekološkom izazovu, a svoje ciljeve mogu pratiti iz mjeseca u mjesec u posebnom kalendaru. Na taj način kreirat će totalno svoju priču, jedinstvenu knjigu koju će napisati baš one. Ovaj dnevnik pomoći će im da zavire u sebe, svoje misli, želje… a kasnije, kada odrastu, poslužit će im kao prekrasna uspomena na njihovo odrastanje.<b><o:p></o:p></b></span></p><p class="MsoNormal" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Jelena Bevandić dugogodišnja je Profilova urednica knjiga za djecu, a <i>Totalno moja priča</i> njezin je novi autorski projekt namijenjen djevojčicama koji je nastao u suradnji s kreativnim<span class="gmail-m2283473524141550695d2edcug0"> dizajnerima iz Studija 2M</span>. </span><span lang="EN-GB"><o:p></o:p></span></p></span></span></div></div><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR"></span></span></p><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="ca11-0-0"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="ca11-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="ca11-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;">7. </span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="ca11-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="ca11-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="ca11-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Emma Yarlett: Orion i mrak, preveo Ozren Doležal<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><i><span lang="HR">Neću se više bojati mraka. Neću se više bojati mraka... </span></i><span lang="HR">niže dječak Orion rečenicu za rečenicom u svoju bilježnicu. Kako se bliži vrijeme počinku, ponovo ga obuzima ogroman strah... Pokušao ga se riješiti na razne domišljate načine, no ništa od toga nije mu pomoglo, sve dok ga jedne večeri nije posjetio ON, baš ON, njegov najveći strah – MRAK! <o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Emma Yarlett, višestruko nagrađivana autorica poznata po slikovnicama o nestašnom čudovištu Gricku, stvorila je pravo malo likovno remek-djelo koje treba detaljno proučavati jer se svaki put zamijeti neki novi neobični detalj koji ispunjava priču. Maštovita slikovnica uz pomoć koje se mališani mogu lakše suočiti s vlastitim strahovima. <o:p></o:p></span></p></span></span></div></div><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b>PUBLICISTIKA</b></span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><p></p><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="3u4so-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; white-space: pre-wrap;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3u4so-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="3u4so-0-0"><span style="font-family: Montserrat;">1. </span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3u4so-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="3u4so-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3u4so-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="3u4so-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Miroslav Akmadža: Franjo Kuharić – Kardinal i vlast<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><i><span lang="HR">Franjo Kuharić – Kardinal i vlast</span></i><span lang="HR"> povjesničara Miroslava Akmadže politička je biografija zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića, koji je imao ogromnu političku ulogu i za vrijeme komunističke vlasti i u burnim događanjima osamostaljenja Hrvatske, ali i nakon što je formirana samostalna Hrvatska. Autor knjige imao je uvid u dosad sasvim nepoznate kaptolske dokumente, u dosje komunističke tajne policije UDBA-e, ali i u privatni osobni dnevnik samog Kuharića, u koji je on desetljećima svakodnevno vlastoručno zapisivao svoja zapažanja i razmišljanja o dnevnim događajima i osobama koje je susretao. U knjizi se na temelju tih dokumenata na sasvim nov način opisuje kako je Kuharić razmišljao i djelovao, opisan je ogroman broj raznih situacija u kojima je Kuharić donosio važne odluke, a osobito su zanimljivi detalji njegova odnosa s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. <o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><br /></span></p></span></span></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="c1jql-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">2.</span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="c1jql-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: start; white-space: pre-wrap;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="c1jql-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="c1jql-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="c1jql-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="c1jql-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Nataša Mataušić: Diana Budisavljević – prešućena heroina Drugog svjetskog rata<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Zagrepčanka Diana Budisavljević, rođena Obexer (1891. –1978.), humanitarka austrijskog podrijetla, koja je tijekom Drugog svjetskog rata organizirala u Zagrebu vrlo uspješnu akciju spašavanja srpske djece, žrtava ustaške represije, a čije je veliko djelo nakon rata u potpunosti zataškala nova komunistička vlast, glavni je lik nove knjige koju je napisala povjesničarka Nataša Mataušić. Autorica se desetljećima bavi proučavanjem dramatičnih događaja na prostoru Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata, pa je tako dvadesetak godina proučavala i djelovanje donedavno potpuno nepoznate Diane Budisavljević te o tome napisala doktorsku disertaciju, otkrivši izuzetno mnogo novih dokumenata i činjenica. Ova je knjiga temeljena i na saznanjima koje je skupila tijekom rada na doktorskoj disertaciji, ali je i znatno proširena sasvim novim spoznajama.<o:p></o:p></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="6o7qc-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="6o7qc-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: start; white-space: pre-wrap;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">3.</span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6o7qc-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="6o7qc-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="6o7qc-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="6o7qc-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Zvonimir Šikić: </span></b><b><span lang="HR" style="background-color: white;">Knjiga za klikeraše, logički pogled na čovjeka i društvo</span></b><b><span lang="HR"><o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR" style="background-color: white;">Nova knjiga sveučilišnog profesora i znanstvenika Zvonimira Šikića <i>Knjiga za klikeraše, logički pogled na čovjeka i društvo</i> obuhvaća tekstove najprije objavljivane na blogu, a sada dorađene i proširene za širu publiku u kojima se objašnjavaju matematičke zakonitosti u velikom rasponu tema – od obrazovanja, ekonomije i politike do zakonodavstva i demokracije. Iza sasvim ozbiljnih naslova poglavlja poput „Što je i čemu služi obrazovanje“, „Što je demokracija“, „Država i vjera“, „Tko treba izdavati novac?“ ili „Zašto nam treba feminizam“ do onih zaigranih poput „Hrvatski izborni sustav i deve“, „Piketty ili kako sam konačno shvatio Jane Austen“ i „Lijevo, desno, nigdje promatrača“ autor nam pokazuje na koji je način matematika svuda oko nas i kako nam ona pomaže da razumijemo sebe i druge.<o:p></o:p></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="fo7jo-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="fo7jo-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">4.</span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="fo7jo-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: start; white-space: pre-wrap;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="fo7jo-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="fo7jo-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="fo7jo-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="fo7jo-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Jasen Boko: Život i smrt uz veliku rijeku – Gangesom od Himalaje do Bengalskog zaljeva<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Indija je zemlja prema kojoj su rijetki ravnodušni. Mnogi je se plaše, drugi onamo putuju u potrazi za duhovnošću, treći zbog odličnih plaža, četvrti zbog planinarenja...<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Jasen Boko u novom putopisu otkriva nam svoju ljubav prema toj čarobnoj zemlji i donosi slojevitu priču o značenju koje rijeka Ganges ima za život, kulturu i civilizaciju Indijskog potkontinenta, o povijesti te turbulentne zemlje, o raskošnoj mitologiji i odnosima vjerskih zajednica danas, o poimanju siromaštva i bogatstva koje je u Indiji drugačije nego u Europi.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR">Putujući od izvora svete rijeke u Himalaji do njezina ušća u Bangladešu, istražujući život i smrt uz svetu rijeku, Boko sebi i nama pokušava otkriti zašto ga ta zemlja toliko privlači i zašto joj se uvijek vraća. <o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><o:p> </o:p></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="3nd3l-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: start; white-space: pre-wrap;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3nd3l-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="3nd3l-0-0"><span style="font-family: Montserrat;">5.</span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3nd3l-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="3nd3l-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="3nd3l-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="3nd3l-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR">Thomas Piketty: Kapital i ideologija, prevela Nataša Desnica Žerjavić, Olga Škarić, Nataša Barić<o:p></o:p></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><b><span lang="HR"><br /></span></b></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR" style="background-color: white;">Nakon što je objavio svoju knjigu <i>Kapital u 21. stoljeću</i>, za koju mnogi tvrde da je jedna od najvažnijih knjiga objavljenih u ovom stoljeću, francuski ekonomist i autor Thomas Piketty napisao je novu, jednako važnu knjigu <i>Kapital i ideologija</i>. U ovoj novoj knjizi, na više od 1100 stranica, Piketty potiče čitatelja da u potpunosti promijeni način na koji procjenjuje politiku, ideologiju i povijest. Razotkriva ideje koje su potaknule društvene nejednakosti u prošlom tisućljeću, otkriva koliko isprazne desničarske i ljevičarske politike upropaštavaju društvo danas te kako treba strukturirati novi ekonomski model. Francuski ekonomist smatra da će u razdoblju pred nama glavni pokretač napretka biti snažna težnja ljudskog roda da se ostvari pravednije društvo i to ravnopravnijom raspodjelom bogatstva, boljim i sveobuhvatnijim obrazovanjem, poštivanjem ljudskih prava i očuvanjem globalne stabilnosti.</span><span lang="HR"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><br /></span></p></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="1rd38-0-0" style="text-align: start;"><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;">6. </span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); white-space: pre-wrap;">Steven Levitsky i Daniel Ziblatt: Kako je umirala demokracija</span></span></b></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span><span style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: medium; white-space: pre-wrap;"><br /></span></span></b></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><p class="Paragraph" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: 11pt; line-height: 14pt; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;">Steven Levitsky (1962.) i Daniel Ziblatt (1972.) profesori su politologije na jednom od najuglednijih svjetskih sveučilišta, na američkom Harvardu. Godinama su se bavili proučavanjem nedemokratskih, autoritativnih i diktatorskih režima, te svojim studentima u svojim predavanjima objašnjavali kako da prepoznaju i proučavaju takve režime diljem svijeta, posebno ih učeći kako da uoče prve znakove i simptome koji pokazuju da se demokratska vlast u nekoj bližoj ili udaljenijoj zemlji počne od demokracije pretvarati u autokraciju i dalje u diktaturu.<o:p></o:p></span></p><p class="Paragraph" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: 11pt; line-height: 14pt; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt;">Na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine pobijedio je kandidat Republikanske stranke, biznismen i televizijski zabavljač Donald Trump, i 20. siječnja 2017. kao američki predsjednik ušao u Bijelu kuću i preuzeo vlast. Malo tko je točno znao kakva će ta vlast biti, pa su i Levitsky i Ziblatt, kao i značajan dio američke javnosti, bili zgranuti kada su vrlo brzo nakon Trumpova ulaska u Bijelu kuću uočili u svojoj vlastitoj domovini upravo one iste prve znakove uništavanja demokratskog sustava, znakove na koje su svoje studente upozoravali da na njih paze kod proučavanja zemalja Azije, Afrike, Latinske Amerike, pa i nekih europskih kada prelaze iz liberalnih u iliberalne demokracije. Još su više bili zgranuti kad su vidjeli da se ti znakovi umnožavaju, te da se zbog toga američka demokracija počela dramatično urušavati. Alarmirani tim slijedom događaja odlučili su o tome napisati knjigu i njome upozoriti američku javnost na to što se događa i kakva opasnost Americi prijeti. <o:p></o:p></span></p></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="1rd38-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); direction: ltr; font-size: 14px; position: relative; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span data-offset-key="1rd38-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="bdhb0-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;">7.</span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="bdhb0-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></div><div data-block="true" data-editor="cesid" data-offset-key="bdhb0-0-0" style="caret-color: rgb(28, 30, 33); font-size: 14px; text-align: start; white-space: pre-wrap;"><h3 style="text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b>Jodi Kantor, Megan Twohey: Ona je rekla</b></span></h3><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="bdhb0-0-0" style="direction: ltr; position: relative; text-align: justify;"><span data-offset-key="bdhb0-0-0"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></div><div class="_1mf _1mj" data-offset-key="bdhb0-0-0" style="direction: ltr; position: relative;"><span data-offset-key="bdhb0-0-0"><p class="MsoNoSpacing" style="caret-color: rgb(0, 0, 0); font-size: medium; margin: 0cm; text-align: justify; white-space: normal;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;">„Harveyja Weinsteina počele smo istraživati za članak u <i>New York Timesu</i> 2017. godine, u vrijeme kada se žene prečesto nekažnjeno seksualno uznemiravalo. Znanstvenice i konobarice, navijačice, direktorice i radnice u tvornicama morale su s osmijehom trpjeti pipanja, odmjeravanja i neželjena udvaranja žele li dobiti napojnicu, plaću ili povišicu. Seksualno uznemiravanje bilo je nezakonito – ali ipak sasvim uobičajeno. Žene koje su progovorile često su dobivale otkaz ili bile oklevetane. Nakon što smo 5. listopada 2017. godine objavile priču o Weinsteinovim seksualnim uznemiravanjima i zlostavljanjima, zapanjeno smo gledale poplavu događaja koji su uslijedili. Milijuni žena iz cijelog svijeta ispričali su kako su bile zlostavljane. Veliki je broj muškaraca odjednom morao odgovarati zbog svojeg predatorskog ponašanja, nikada prije nije toliko njih bilo pozvano na odgovornost. Novinarstvo je pomoglo da se promijeni ustaljena praksa. Naš je rad bio samo dio uzroka te promjene, koja se spremala godinama, zahvaljujući naporima feministica iz prvih redova i pravnica, aktivistica koje su osnovale pokret #MeToo.</span><span face="Calibri, sans-serif" style="color: black;"><o:p></o:p></span></span></p></span></div></div></div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-59070580010700819732021-02-03T09:30:00.001+01:002021-02-03T09:30:51.809+01:00Odlomak iz romana "Nizozemska kuća" Ann Patchett<p style="text-align: center;"> </p><p style="text-align: center;"><span style="font-size: 12pt; text-align: justify;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5n5vcqznUqWDghk9zOmwbc4xC75NuE8sSu3ZiuLeQCSmq-ZOlv22hDfTEGTs7yquk4xY5JDBWSYIuomg9NA5VsZe0XOOHotn_O8rl87jy3aoZBoNtz_uMr0c-irr2VCOgG1tC92-zJN7K/s2048/Nizozemska+kuca.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1334" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5n5vcqznUqWDghk9zOmwbc4xC75NuE8sSu3ZiuLeQCSmq-ZOlv22hDfTEGTs7yquk4xY5JDBWSYIuomg9NA5VsZe0XOOHotn_O8rl87jy3aoZBoNtz_uMr0c-irr2VCOgG1tC92-zJN7K/w416-h640/Nizozemska+kuca.jpg" width="416" /></a></div><br /><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span><p></p><p style="text-align: center;"><span style="font-size: 12pt; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">Ann Patchett</span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Nizozemska kuća<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"><i>S engleskog preveo Saša Stančin</i><o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">PRVI DIO<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Prvo poglavlje<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Kad je naš otac Andreu prvi put doveo u Nizozemsku kuću, naša domaćica Sandy ušla je u sestrinu sobu i rekla nam da siđemo. "Vaš otac želi da se upoznate s njegovom prijateljicom", rekla je.<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Je li to kolegica s posla?" upitala je Maeve. Bila je starija od mene pa je bolje razumijevala nijanse prijateljstva. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Sandy je razmislila. "Mislim da nije. Gdje ti je brat?"<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Do prozora", odgovori Maeve.<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Sandy je morala povući zavjesu da me pronađe. "Zašto navlačiš zavjesu za sobom?"<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Čitao sam. "Privatnost", odgovorio sam, makar mi s osam godina nije bilo jasno što bi to trebalo značiti. Riječ mi se sviđala, a sviđao mi se i taj osjećaj zatvorenosti koji su stvarale navučene zavjese.<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Posjetitelj je, pak, bio potpuna zagonetka. Otac nije imao prijatelja, ili barem ne tako bliskih da nam u subotnje predvečerje dolaze kući. Izvukao sam se iz svog tajnog mjesta i otišao do vrha stubišta, gdje sam legao na sag kojim je bilo prekriveno odmorište. Iz iskustva sam znao da ako legnem na pod, između prvog i drugog balustera, mogu vidjeti salon. Otac je stajao pred kaminom u društvu neke žene, a koliko sam mogao vidjeti, proučavali su portrete gospodina i gospođe VanHoebeek. Ustao sam i vratio se u sestrinu sobu podnijeti izvještaj. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Žena", rekao sam Maeve. Sandy je to već znala.<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Upitala me jesam li oprao zube, što je značilo, jesam li ih oprao jutros. Nitko ne pere zube u četiri popodne. Sandy je sve morala sama jer je Jocelyn subotom imala slobodno. Zapalila bi vatru i otvorila vrata, ponudila gosta pićem, a povrh svega je još bila zadužena i za moje pranje zuba. Sandy je slobodno imala ponedjeljkom. Obje su imale slobodno nedjeljom jer je otac držao kako se ljude ne smije tjerati da rade nedjeljom. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Jesam", odgovorio sam, jer je tako vjerojatno i bilo.<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Operi ih opet", rekla je. "I počešljaj se."<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Drugi dio rečenice bio je upućen sestri, koja je imala dugu, crnu kosu, gustu kao da si vezao deset konjskih repova. Koliko je god češljao, nikad ne bi izgledala počešljana. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">Kad smo za naš stupanj dotjeranosti dobili pozitivnu ocjenu, Maeve i ja spustili smo se dolje i zastali ispod širokog luka koji je tvorio strop foajea pa promatrali oca i Andreu kako gledaju VanHoebeekove. Nisu nas primjećivali, ili nam možda nisu htjeli dati do znanja da nas vide, teško je bilo reći, pa smo i dalje čekali. Maeve i ja kućom smo se vješto kretali nečujno, na što nas je navodila želja da ne uzrujavamo oca, iako bi se on više uzrujao kad bi procijenio da mu se prikradamo. Na sebi je sad imao plavo odijelo. Inače subotom nikad nije nosio odijelo. Sad sam prvi put primijetio da mu je kosa odostraga malo prosijeda. Pored Andree je djelovao još viši. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Sigurno vam je utješno što ih tu imate", rekla mu je Andrea, misleći na portrete, a ne na djecu. Gospodin i gospođa VanHoebeek, čija krsna imena nikad nisam čuo, na slikama su bili stari, ali ne baš posve drevni. Oboje su bili u crnom i stajali uspravno i kruto, kao nagovještaj nekog drugog vremena. Čak su i u zasebnim okvirima djelovali toliko skupa, toliko u braku, da mi se vječito činilo kako je tu sigurno posrijedi bila jedinstvena slika koju je netko potom razrezao na pola. Andrea je malo zabacila glavu da prouči ta dva para lukavih očiju koja kao da su dječaka vječito pratila pogledom punim negodovanja, na koju bi god sofu odlučio sjesti. Maeve me šutke ubola prstom pod rebra da ciknem, ali sam se uspio suzdržati. Još nas nisu upoznali s Andreom koja je straga, u svojoj haljini s pojasom, djelovala sitno i uredno, s crnim šeširom veličine tanjurića nataknutim na punđu svijetle kose. Kako sam išao u školu kod časnih, dobro sam znao da se gostu ne smijem smijati i tako ga dovesti u neugodnu situaciju. Andrea nije mogla znati da su likovi na slikama dio namještaja s kojim je kuća kupljena, da su zapravo inventar. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">VanHoebeekovi iz salona bili su glavna atrakcija, dokumentacija zuba vremena u prirodnoj veličini, stroga i nimalo dražesna lica prikazana nizozemskom izravnošću i izrazito nizozemskim smislom za osvjetljenje, no na svakom katu visjeli su još deseci manje važnih portreta: njihova djeca po hodnicima, preci po spavaćim sobama, bezimeni ljudi kojima su se divili razbacani po cijeloj kući. Bio je tu i jedan portret desetogodišnje Maeve, koji, iako nije ni približno bio dimenzija portreta VanHoebeekovih, umjetničkom izvedbom za njima nimalo nije zaostajao. Otac je vlakom dopremio slavnog slikara iz Chicaga. Priča se kako je trebao portretirati našu majku, kojoj nitko nije najavio kako će u kuću na dva tjedna primiti umjetnika, pa je odbila pozirati, a slikar je onda naslikao Maeve. Kad je portret dovršen i uramljen, otac ga je objesio u salonu, točno nasuprot VanHoebeekovih. Maeve je voljela reći kako je tad naučila kako natjerati ljude da pred njom obore pogled. <o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;">"Danny", rekao je otac kad se napokon okrenuo, s izrazom lica kao da je baš očekivao da nas ugleda. "Dođite se pozdraviti s gospođom Smith."<o:p></o:p></span></span></p><p class="Paragraph" style="font-size: 11pt; line-height: 22px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 12pt; line-height: 24px;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><div style="text-align: left;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="line-height: 18.399999618530273px;">Nikad neću prestati misliti da se Andrei na trenutak, kad je ugledala Maeve i mene, stisnulo lice. Sve da otac djecu uopće nije spomenuo, znala bi da ih ima. U Elkins Parku svi su znali što se događa u Nizozemskoj kući. Možda je mislila kako nećemo silaziti. Naposljetku, došla je razgledati kuću, a ne upoznati djecu. Ili je taj izraz lica bio upućen jedino Maeve, koja je s petnaest godina u tenisicama već bila za glavu viša od nje na visokim petama. Maeve se stalno grbila otkako je postalo jasno kako će u razredu prerasti sve djevojčice i većinu dječaka, a otac joj je neumoljivo ponavljao da se ispravi. Čovjek bi pomislio kako se u stvari zove<span style="font-size: small;"> </span><i>glavu gore, ramena ravno</i><span style="font-size: small;">. Godinama ju je, kad god bi prošao pored nje, dlanom pljeskao među lopatice, što je imalo neželjenu posljedicu da se Maeve sad držala uspravno i kruto poput kakvog vojnika na kraljičinom dvoru, ili možda čak i same kraljice. Vidio sam i s</span></span><span lang="EN-US" style="background-color: #fafafa; color: #333333; line-height: 18.399999618530273px;">ȃ</span><span lang="HR" style="line-height: 18.399999618530273px;">m</span><span lang="HR" style="line-height: 18.399999618530273px;"> </span><span lang="HR" style="line-height: 18.399999618530273px;">da može djelovati zastrašujuće: tako visoka, sa slapom sjajne crne kose, kako bi, umjesto da sagne vrat, čovjeka gledala svisoka. Ali s osam godina, još sam bio utješno manji od žene kojom će se otac poslije oženiti. Ispružio sam ruku prema njenoj ručici i predstavio se dok smo se rukovali, onda je to obavila i Maeve. Iako će se poslije pričati kako se Maeve i Andrea od samog početka nisu slagale, to nije bila istina. Kad su se upoznale, Maeve se prema njoj vladala posve normalno i pristojno, a tako se nastojala ponašati sve do trenutka kad to više nije bilo moguće.</span></span></div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-18267004090255930242021-01-29T17:24:00.026+01:002021-01-29T18:01:15.895+01:00<p><br /></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3Wn_8dOh1garKsXgTxbBArgc8FMswYF7meqs_9UGH7crDI9tmX8m3YCNOn3ZpLmYZ-HLbCts0cLS2nTkmYRaLjEwNhXX4tD-oerUR53c2b96YHRH7KL2tOckFu68VXnZ3yiu5HuwERBic/s2048/djevojka+zena+drugo+MU.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3Wn_8dOh1garKsXgTxbBArgc8FMswYF7meqs_9UGH7crDI9tmX8m3YCNOn3ZpLmYZ-HLbCts0cLS2nTkmYRaLjEwNhXX4tD-oerUR53c2b96YHRH7KL2tOckFu68VXnZ3yiu5HuwERBic/w418-h640/djevojka+zena+drugo+MU.jpg" width="418" /></a></div><br /><p></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="font-family: "Times New Roman", serif; line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><span face="Arial, sans-serif" lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span>s engleskog prevela Davorka Herceg-Lockhart</span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><br /></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><br /></span></span></span></p><h2 style="text-align: left;"><div style="text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: large;">POGLAVLJE PRVO</span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat; font-size: large;"><br /></span></div><span style="font-family: Montserrat; font-size: large;"><div style="text-align: center;">Amma</div></span></h2><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 7pt; margin: 0.2pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 7pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span style="color: #231f20; font-family: Montserrat; font-size: 12.5pt; letter-spacing: -0.1pt; text-indent: 12.5pt;">Amma</span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">hoda šetnicom uz rijeku koja njezin grad presijeca nadvoje, pokraj nje polako plovi nekoliko ranojutarnjih tegljača<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">slijeva joj je pješački most u nautičkom stilu, s nogostupom poput palube i stupovima poput jarbola<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">zdesna joj je rijeka koja zaokreće na istok ispod mosta Waterloo prema kupoli svetog Pavla<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">osjeća kako se sunce diže, zrak je još uvijek svjež, prije nego što se grad počne gušiti u vrućini i ispušnim plinovima<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">malo podalje uz šetnicu mlada violinistica svira neku prigodno vedru melodiju <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;">Ammin komad, <i>Posljednja Amazonka iz Dahomeja</i></span><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;">, večeras se prvi put prikazuje u Nacionalnom kazalištu<o:p></o:p></span></span></p><p align="center" class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; margin: 3.85pt 231.1pt 0.0001pt 214.1pt; text-align: center; text-indent: 0cm;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p align="center" class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; margin: 3.85pt 231.1pt 0.0001pt 214.1pt; text-align: center; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="color: #231f20;">*</span><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 7pt; margin: 0.45pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 7pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ona razmišlja o vremenu kada je tek počinjala u kazalištu<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">kada su ona i njezina prijateljica Dominique došle na glas kao provokatorice zbog sabotiranja predstava za koje su osjećale da vrijeđaju njihove političke senzibilitete<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">snažno treniranim glumačkim glasovima oglasile bi se iz zadnjih redova gledališta, a zatim brzo pobjegle van<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">vjerovale su u protest koji je javan, bučan i osobito iritantan onima kojima je upućen<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">sjeća se kako je jedanput prolila kriglu piva po glavi redatelja u čijem su komadu polugole crnkinje trčkarale uokolo po pozornici poput idiota<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">a zatim zbrisala u uličice Hammersmitha<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">urlajući od smijeha<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Amma je zatim provela desetljeća kao odmetnica na marginama, bacajući bombe na establišment koji ju je izopćio<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">sve dok srednja struja nije počela asimilirati sve što je nekada bilo radikalno, pa se i ona ponadala da će joj se priključiti<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">što se dogodilo tek nakon što je u ulozi umjetničkog ravnatelja na čelo Nacionalnog kazališta prije tri godine prvi put stala žena <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">nakon toliko vremena, nakon toliko pristojnih odbijenica od njezinih prethodnika, jednog ponedjeljka ujutro stigao je poziv, netom poslije doručka, kada se pred Ammom unedogled pružala praznina života u kojem su joj jedina utjeha bile televizijske drame<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">jako nam se sviđa scenarij, mi smo za, hoćete li nam i režirati? jeste li možda slobodni ovaj tjedan da se nađemo na kavi?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Amma otpije gutljaj svojeg uobičajenog pojačanog <i>americana</i> za buđenje dok prilazi sivom umjetničkom kompleksu u stilu brutalizma<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">grubi bunkerski beton odnedavna je tek pomalo oživljen neonskim svjetlima, a kazalište je počelo stjecati reputaciju progresivnosti za razliku od nekadašnjeg tradicionalističkog imidža<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">davnih dana očekivala bi da će je izbaciti čim se usudila proći kroz vrata; bilo je to u vrijeme kada su se ljudi još uvijek dotjerivali za izlazak u kazalište<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">i svisoka gledali one koji nisu bili propisno odjeveni<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ona želi da ljudi na njezine predstave dolaze iz znatiželje, ne mari kako su odjeveni, ona ionako ima vlastiti <i>ko-te-jebe</i> stil, koji se doduše razvio od nekadašnjeg klišeja – traperice na tregere plus beretka u stilu Che Guevare plus marama palestinka, uz nezaobilazni bedž s prikazom dva isprepletena ženska simbola (to se zove nositi srce na rukavu, djevojko)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ovih dana zimi nosi srebrne ili zlatne tenisice, a ljeti pouzdane birkensice<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">zimi su to crne hlače, ili sasvim široke ili sasvim uske, ovisno o tome je li toga tjedna broj 40 ili 42 (gornji dio tijela uvijek joj je za broj manji)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ljeti su to dimije koje dosežu ispod koljena, a zimi asimetrične košulje, džemperi, jakne, kaputi jarkih boja<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">cijele godine njezini izbijeljeni dredloksi strše u zrak poput svjećica na rođendanskoj torti<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">izgled zaokružuju trajni elementi njezina osobnog modnog izraza: srebrne kolut-naušnice, krupne afričke narukvice i ružičasti ruž <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 6pt; margin: 0.05pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 6pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Yazz<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">je nedavno opisala njezin stil kao stil “lude starice, mama”, moli je da počne kupovati odjeću u <i>Marks & Spenceru</i> kao sve normalne majke, odbija biti viđena s njom dok hodaju po ulici<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Yazz dobro zna da će Amma uvijek biti sve drugo samo ne normalna, i s obzirom na to da je sada u pedesetima, još nije stara, iako pokušaj <i>to </i>objasniti jednoj devetnaestogodišnjakinji; u svakom slučaju, starenja se ne treba sramiti<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">pogotovo kada se to događa čitavoj ljudskoj rasi<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">iako se katkad čini kao da ona jedina među svojim prijateljicama želi slaviti starenje<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">jer je takva povlastica ne umrijeti prerano, govori im ona dok se spušta noć, oko kuhinjskog stola u njezinoj udobnoj kućici u nizu u Brixtonu<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 83.1pt 0.0001pt 100pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: 0.05pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;">dok navaljuju na jela koja je svaka od njih donijela: varivo od slanutka, piletina u<i> jerk </i></span><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;">marinadi, grčka salata, <i>curry</i> s lećom, pečeno povrće, marokanska janjetina, riža sa šafranom, salata od cikle i kelja, <i>jollof</i></span><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"> od kvinoje i bezglutenska tjestenina za stvarno naporne cjepidlake<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">dok si nataču čaše vina, votke (manje kalorija) ili nečega boljeg za jetra ako im je tako naredio liječnik<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">dok inzistira na tome da treba izbjegavati trend sredovječnog kukanja, ona očekuje njihovu podršku; ali one joj dobacuju zbunjene osmjehe, a osim toga, što je s napadima artritisa, gubitkom pamćenja i znojenjem?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Amma prolazi pokraj mlade ulične sviračice<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">dobacuje joj ohrabrujući osmijeh, a ona joj odvraća na isti način <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">vadi par novčića, stavlja ih u violinsku kutiju<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">nije spremna odreći se cigareta, pa se nasloni o zid koji gleda prema rijeci i zapali, mrzi se zbog toga<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">njihovoj generaciji reklame su govorile da će ih pušenje učiniti odraslima, glamuroznima, snažnima, pametnima, poželjnima, i iznad svega, kul<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">nitko im nije rekao da će ih zapravo ubiti<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">dok promatra rijeku, osjeća kako joj topao dim putuje niz jednjak i smiruje živce, pokušavajući ublažiti adrenalinsku navalu kofeina<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 9.5pt; margin: 0.15pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 9.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">četrdeset godina premijera, a ona se i dalje svaki put usere <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">što ako je kritičari rastrgaju? ako je budu ignorirali uz opći konsenzus kritika od jedne zvjezdice, što je Nacionalno <i>uopće</i> mislilo kada je ovu usranu amaterku pustilo kroz vrata?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">naravno, ona zna da nije amaterka, napisala je petnaest komada i režirala više od četrdeset; prema riječima jednog kritičara, Amma Bonsu siguran je par ruku koji zna uspješno riskirati<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">a što ako je publika na pretpremijeri samo bila jako ljubazna kada se digla na noge?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ma daj začepi, Amma, pa ti si veteranka, znaš?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 7.5pt; margin: 0.15pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 7.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">gledaj<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 1.6pt 100.05pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20; letter-spacing: -0.1pt;"><span style="font-family: Montserrat;">ima odličnu ekipu: šest starijih glumica (prekaljene veteranke), šest na vrhuncu karijere (nekako dosad preživjele) i tri svježa lica (naivne nadobudne); jedna od njih, darovita Simone, neispavana će ušetati na probu, a kod kuće je zaboravila isključiti glačalo ili pećnicu ili zatvoriti prozor u spavaćoj sobi, pa će potrošiti dragocjeno vrijeme namijenjeno za probu u panici telefonirajući svojim cimericama<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">prije nekoliko mjeseci bila bi prodala svoju baku u roblje da dobije ovaj posao, a sada je razmažena primadona koja je neki dan redateljicu poslala da joj donese <i>latte</i> s karamelom dok su bile same u dvorani<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="color: #231f20;">tako sam iscrpljena, kukala je Simone dajući naslutiti da je za to kriva Amma jer je tjera da toliko radi</span><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="color: #231f20;">ne moramo ni spomenuti, ona je u trenutku riješila gospodičnu Simone Stevenson </span><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">gospodičnu Stevenson – koja je u Nacionalno stigla ravno s glumačke akademije – pa zato misli da je samo korak od osvajanja Hollywooda<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">saznat će ona kako stvari stoje<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">i to prilično uskoro<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 6pt; margin: 0.05pt 0cm 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 6pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 10pt; margin: 0cm;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">u ovakvim trenucima Ammi nedostaje Dominique koja je već odavno pobjegla u Ameriku<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">trebala bi biti uz nju u ovom tako važnom trenutku u njezinoj karijeri<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">upoznale su se osamdesetih godina na audiciji za film s radnjom smještenom u ženskom zatvoru (a gdje drugdje?)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">obje su bile razočarane jer su ih uvijek zvali za uloge ropkinja, sluškinja, prostitutki, dadilja ili kriminalki<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoBodyText" style="font-size: 12.5pt; line-height: 18.499998092651367px; margin: 0.05pt 100pt 0.0001pt 83pt; text-align: justify; text-indent: 12.5pt;"><span lang="HR" style="color: #231f20;"><span style="font-family: Montserrat;">a na kraju nijedna nije dobila ulogu<o:p></o:p></span></span></p><div><br /></div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-35841381644101472982021-01-14T14:23:00.002+01:002021-01-17T10:03:56.212+01:00Zvonimir Šikić: Socijalni darvinizam<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8iqWQSNucvPVjicP_et-K6giBSVAo258WVFxYAreGyX3yPoVxxeXOPZVd7ZhEq8_77xT4TtQrIF4Fm9c-xo9c6rptGwP4gFKvkpq5-98TOLEYLOJaaznnMTYeHpUugBGTUxtfhbX0PuRL/s2048/Knjiga+za+klikerase.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1332" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8iqWQSNucvPVjicP_et-K6giBSVAo258WVFxYAreGyX3yPoVxxeXOPZVd7ZhEq8_77xT4TtQrIF4Fm9c-xo9c6rptGwP4gFKvkpq5-98TOLEYLOJaaznnMTYeHpUugBGTUxtfhbX0PuRL/w416-h640/Knjiga+za+klikerase.jpg" width="416" /></a></div><br /><p><br /></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Začetnici<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Termin "socijalni darvinizam" uglavnom se koristi za splet ideja koje opravdavaju eksploataciju slabih od strane jakih pod parolom "preživljavanja najsposobnijih" (npr. Barack Obama koristio je taj termin u napadima na svoje republikanske protivnike, govoreći da su njihove politike samo „prikriveni socijalni darvinizam“). Taj se izraz uvijek koristi kao pežorativni opis tuđeg stava; nitko sam sebe ne naziva socijalnim darvinistom. Osim toga, ljudi koji su etiketirani kao socijalni darvinisti gotovo se nikada ne koriste Darwinovom teorijom evolucije za opravdanje svojih stavova (veoma glasan dio republikanaca tu teoriju u potpunosti negira).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Za Darwinove poglede može se reći da su u njegovo vrijeme bili progresivni. Bio je žestoki protivnik ropstva i sve je rase smatrao dijelom jedinstvene ljudske vrste (mada je kao dijete svojeg vremena podrazumijevao da su muškarci intelektualno superiorni ženama). Smatrao je da bi selektivni uzgoj djelovao na ljude, kao što djeluje na biljke i životinje, ali mu se protivio, jer bi selekcija ljudi narušila moralne osjećaje koji ljudsko društvo drže na okupu. Kada je riječ o ljudskom društvu, Darwin je evolucijski potencijal kooperacije smatrao snažnijim od evolucijskog potencijala kompeticije.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Kada se termin "socijalni darvinizam" počeo upotrebljavati, zapravo se nije odnosio na Darwinova stajališta, nego na <i>laissez-faire</i> stavove Herberta Spencera i Thomasa Malthusa koji su prethodili Darwinovoj teoriji evolucije. Epitet je ipak ponio Darwinovo ime, jer su Spencer i Malthus pali u zaborav, a Darwin je bio opće poznat. Ljudi koji su upotrebljavali taj termin nisu toliko brinuli o razlikama koje Darwina odvajaju od Spencera i Malthusa koliko o stigmatiziranju protivnika (o čemu više kasnije).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Mada je Darwin bio oprezan, bilo je neizbježno da drugi počnu razmišljati o implikacijama njegove teorije na javne politike. Trojica najslavnijih bili su Francis Galton, Thomas Huxley i Petar Kropotkin.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Galton je bio Darwinov bratić. Njegova knjiga <i>Hereditary Genius </i>uspješno je dokazivala nasljednost ljudskih sposobnosti (na temeljima statistike koju je razvio u tu svrhu) i smatrao je smislenim provođenje programa koji favorizira reprodukciju ljudi sa željenim sposobnostima. Programu je dao ime „eugenika“. Njegovi konkretni planovi bizarna su smjesa liberalnih i konzervativnih ideja. Svatko treba dobiti prvoklasno obrazovanje. Dohodak treba biti rezultat rada, a ne nasljeđivanja. Sposobnosti imigranata treba provjeriti i samo najbolje treba naturalizirati. Nakon što je svima pružila jednake šanse, država onima koji ne uspiju treba osigurati ugodan život, bez reprodukcije, u odijeljenim muškim i ženskim samostanima.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Huxley, koji je sam sebe zvao Darwinovim buldogom i čija se knjiga <i>Evolution and Ethics</i> i danas tiska, ismijavao je Galtonovu eugeničku viziju kao "politiku golubinjaka", jer nitko nije dovoljno pametan da „među stotinama četrnaestogodišnjaka može razdvojiti one koje treba zadržati kao sposobne članove društva od onih koje treba kloroformirati, jer to nisu". Ipak, Huxley je smatrao da neka vrsta odabira mora postoji, jer bi ljudsko društvo inače bilo nemoralno kao i prirodni svijet (naša evoluirana strast za slijeđenjem sebičnih interesa dovela bi do uništenja društva, da na neki način nije ograničena). Srećom, osim sebičnih instinkata, imamo instinkte koji stvaraju moralna društva. Jedan od ključnih je strast za održavanjem dobre reputacije: „Sumnjam da je ikada živio filozof, koji zna da ga prezire makar i običan dječak s ulice, a da ga to nimalo ne smeta.” Dakle, evolucijom je već stvoreno ono što društvo održava moralnim (to je i Darwinov stav iznesen u knjizi <i>Descent of Man</i>, ali buldog ga je izrazio glasnije).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Kropotkin je bio je ruski princ koji je titulu odbacio s 12 godina i postao anarhist koji se zalaže za komunističko društvo bez središnje vlasti. Više je puta zatvaran zbog revolucionarne aktivnosti, da bi potom emigrirao u Britaniju, Švicarsku i Francusku. U Rusiju se kao heroj vratio 1917. godine, ali se razočarao boljševičkim preuzimanjem vlasti. Kropotkinov glavni doprinos evolucijskoj teoriji bila je njegova knjiga <i>Uzajamna pomoć: faktor u evoluciji</i>, koja je objavljena 1902. Tvrdio je da naglasak na kompeticiji ne slijedi iz teorije evolucije nego je artefakt britanskog kapitalizma. U stvarnosti većina vrsta živi u skupinama čiji se članovi međusobno pomažu u zajedničkoj borbi s okolišem. Dokazivao je da su domorodačka društva prvenstveno kooperativna i da njihov oblik suradnje može predstavljati model za moderno društvo (bez potrebe za jakom središnjom vlasti).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Malthus, Spencer i Galton vidjeli su kompeticiju kao izvor društvenog napretka, dok su Darwin, Huxley i Kropotkin jasno vidjeli njene korozivne učinke i naglašavali ulogu suradnje. Evolucijska teorija različitim ljudima znači različite stvari. To se može i očekivati kada važna nova ideja počinje djelovati na postojeće svjetonazore. Biti će potrebna desetljeća da se te stvari razbistre, baš kao što će biti potrebna desetljeća kako bi se razbistrile implikacije Darwinove teorije u biološkom svijetu. Nažalost, u istraživanjima društva, taj je proces bio bitno usporen pogrešnim uvjerenjem da Darwinova teorija tu nužno vodi pogubnim ishodima.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Evolucija vs. socijalne znanosti<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Vratimo se samom terminu „socijalni darvinizam“. Geoffrey Hodgson je ranih 2000-tih ustanovio da se termin gotovo uopće nije koristio do pojave knjige <i>Social Darwinism in America</i>, koju je povjesničar Richard Hofstadter objavio 1944. To znači da je tijekom razdoblja u kojem su promovirane mnoge „socijalno-darvinističke“ politike (kao eugeničke politike u Sjedinjenim Državama i Britaniji te nacistička politika koja je dovela do Holokausta u Drugom svjetskom ratu) taj pojam bio rijetko korišten, kako od strane zagovornika tako i od strane protivnika tih politika. Vrijeme drugog svjetskog rata nije bilo najbolje vrijeme za nepristrane znanstvene analize pa je Hofstadterova analiza primarno bila ideološki proglas protiv fašizma i genocida, u kojem je svaki stav koji promovira rasizam, nacionalizam i pretjeranu kompetitivnost kvalificiran kao socijalni darvinizam. To je dobro odzvanjalo u ušima čitatelja površno upoznatih s Darwinovom teorijom - socijalni maltusizam, spenserizam ili galtonizam ne bi im značio ništa.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Odvajanju Darwinove teorije od teorija koje se bave čovjekom, odvajanju koje Darwin nije zastupao (usp. <i>Descent of Man</i>), pogodovala je i nova darvinističko-mendelovska sinteza kojom je objašnjen biološki mehanizam nasljeđivanja. Jednom kada se genetika rodila geni su se počeli tretirati kao jedini mehanizam nasljeđivanja. Kao da ne postoje drugi načini da potomci sliče svojim roditeljima (npr. da progovaraju jezikom svojih roditelja, a ne nekim drugim jezikom). Nažalost, proučavanje kulturoloških mehanizama nasljeđivanja nije se ponovno pojavilo unutar bioloških znanosti sve do 1970-ih (a tada je doživjelo besmislene udare s ljevice).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">S druge strane, sociolozi su imali svoje razloge da inzistiraju na neovisnosti od biologije. Ti razlozi nisu imali nikakve veze s užasima „socijalnog darvinizma“. Kako bi uspostavili istraživanje društva kao zasebno znanstveno polje, ustrajali su na tome da ono ne može biti svedeno na biološke ili psihološke činjenice. Zato sociolozi termin "socijalni darvinizam" često koriste kao opis po njima nepotrebnih bioloških upliva u istraživanje društva.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Tako se evolucija počela smatrati moćnom teorijom za objašnjavanje ne-društvenih aspekata ljudskoga života: ljudskog tijela, osnovnih instinkata preživljavanja i sl., koja nema što reći o „višim“ aspektima ljudskog ponašanja i njihovoj ogromnoj kulturnoj raznolikosti. Biologiju i evoluciju (koje li ironije) počelo se vezati s nesposobnošću za promjenu. „Socijalni darvinizam“ postao je strašilo koje društvene znanstvenike upozorava da se klone biologije, jer bi se opet mogle dogoditi grozne stvari do kojih je takvo miješanje već dovelo.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Naravno, bilo koju teoriju moguće je zloupotrijebiti i Darwinova teorija nije u tom smislu posebna. No, potpuno je jasno da politike „socijalnog darvinizma“ nemaju apsolutno nikakve veze s Darwinovom teorijom te da je "socijalni darvinizam" strašilo kojem nema mjesta u ozbiljnoj znanosti. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Najveća žrtva ove stigmatizacije bile su društvene znanosti. Evolucijska teorija postigla je ogromne napretke u biološkim znanostima i njeno potpuno isključenje iz mnogih grana društvenih znanosti predugo im je uskraćivalo evolucijski pogled koji se pokazao presudnim za rješavanje mnogih otvorenih pitanja baš tih znanosti. Upoznajmo taj pogled na djelu.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Evolucijski svjetonazor<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Kao utemeljitelji moderne etologije, znanosti o ponašanju životinja, Niko Tinbergen, Konrad Lorenz i Karl von Frisch podijelili su Nobelovu nagradu za medicinu 1973. godine. Ideja da ponašanja (npr. agresija) evoluiraju na isti način kao anatomske osobine (npr. paunov rep) ili fiziološke osobine (npr. metabolizam ugljikohidrata) nije bila lako prihvaćena. U nastojanju da etologiju uspostaviti kao granu biologije, Tinbergen je formulirao četiri pitanja na koja je nužno odgovoriti kako bi se razumio bilo koji produkt evolucije. Ta su pitanja najvažniji alati u znanstvenom repertoaru evolucijskog znanstvenika.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Prvo, koja je funkcija dane osobine, ako postoji? Zašto postoji baš ona, a ne mnoge druge koje bi mogle postojati? <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Drugo, koja je evolucijska povijest te osobine (njena filogeneza)? Kako se razvijala tijekom mnogih generacija? <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Treće, koji je njen fizički mehanizam? Sve osobine, čak i osobine ponašanja, imaju fizičku osnovu. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Četvrto, kakav je razvoj te osobine tijekom života organizma (njegova ontogeneza)? <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Na primjer, moje su ruke prilagodba koja je prirodnom selekcijom evoluirala za hvatanje predmeta – to je njihova funkcija. Razvile su se iz ribljih peraja – to je dio njihove evolucijske povijesti. Fizički ih čine mišići, kosti, tetive i živci sklopljeni na način koji omogućava uspješno hvatanje predmeta – to je njihov mehanizam. Pojavljuju se u petom tjednu trudnoće – to je početak njihovog razvoja. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Naravno, možete se pitati kakve bi mogle biti koristi od evolucijskog objašnjenja ponašanja životinja u društvenim i humanističkim znanostima. One su nedvojbene ako ljudska ponašanja vidite u kontinuitetu ponašanja drugih vrsta, a upitne su ako vjerujete da tu postoji neki ključni diskontinuitet.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Prije Darwinove teorije mnogo toga se nije moglo objasniti ili je objašnjavano pogrešno. Prema uobičajenom, npr. kršćanskom, pogledu sve je stvorio dobroćudni i svemoćni bog, od najsitnije bube do zvijezda na nebu i sve je to dio njegovog velikog plana. Čak i zlo ima svrhu koju mi možda ne možemo dokučiti. Većina tih zabluda bila je rezultat brkanja čisto fizičkih procesa s funkcionalnim procesima ili pripisivanja pogrešnih funkcija tim procesima. Znanost u doba prosvjetiteljstva počela je ispravljati neke od tih zabluda, ali mnoge nije. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Isaac Newton zapanjio je svijet svojim matematičkim predviđanjem kretanja planeta, ali je i dalje u tim kretanjima vidio svrhu i dizajn. Za njega i većinu prosvjetitelja, znanstvena istraživanja pružila su nov način razumijevanja boga kroz proučavanje njegove kreacije. Znanost se često nije slagala s vjerskim dogmama, što je dovelo do sukoba između prosvjetitelja i crkve, ali čak su i znanstvenici pretpostavljali da će njihova istraživanja otkriti uređen i skladan svijet, divovski sat u kojem svaki dio uredno doprinosi funkcioniranju cjeline.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Na primjer, koncept <i>laissez-faire</i> u ekonomskoj teoriji i praksi izravni je potomak kršćanskog i prosvjetiteljskog pred-darvinističkog razmišljanja. <i>Laissez-faire</i> je stav da se stvari trebaju prepustiti same sebi. Upotreba te fraze početkom 18. stoljeće bila je „<i>on laissez faire la nature</i>“ (neka priroda čini svoje), recept koji ima smisla samo ako je priroda skladna i samo-regulirajuća. Međutim, ekolozi su odavno napustili ideju da neometana priroda postiže skladnu ravnotežu. Ekološki sustavi najčešće su van ravnoteže i mogu se stabilizirati u mnogim "bazenima atrakcije“, lokalno stabilnim konfiguracijama koje se iz ljudske perspektive razlikuju po svojoj poželjnosti. Zato mudra ekološka politika zahtijeva aktivno upravljanje, imajući na umu tu složenost. Isto vrijedi i za mudru ekonomsku politiku, ali pred-darvinistički <i>laissez-faire</i> koncept sprečava da se to jasno vidi. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Važno je razumjeti da i dalje mnogo griješimo u funkcionalnom zaključivanju. Darwinova teorija evolucije bila je ključni proboj za pravilno razmišljanje o prisutnosti ili odsutnosti funkcionalnog dizajna u prirodi. Gotovo svaka osobina koja se čini dobro dizajniranom u prirodi – naše ruke, brzina gazele, boja cvijeća - postoji zbog povijesnog procesa u kojem su pojedinci koji su posjedovali tu osobinu preživjeli i uspješnije se reproducirali od pojedinaca koje je nisu posjedovali (Tinbergenovo povijesno pitanje). Jezikom evolucije, bili su prilagođeniji. Jedan je od najmoćnijih alata u Darwinovoj kutiji jednostavni je princip: <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="HR">Bolja prilagođenost nekih osobina u usporedbi s alternativnim osobinama jedini je izvor dizajna u prirodi</span></i><span lang="HR">. <o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR">Možemo ga zvati adaptacijskim (prirodno-selekcijskim) razmišljanjem. Ako želite razumjeti značajke organizma pitajte se kako bi on trebao biti strukturiran da bi preživio i uspješno se razmnožavao u svojem okolišu (Tinbergenovo pitanje o funkciji). Naravno, prilagodbe se moraju razumjeti u kontekstu preživljavanja i reprodukcije u povijesnim okolišima koji su doveli do adaptacije; kada se promijeni okoliš, nema razloga očekivati </span><span lang="HR"></span><span lang="HR">da će organizmi biti dobro prilagođeni novom okolišu, a za razvoj novih prilagodbi potrebne su mnoge generacije.</span><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">To da je adaptacijsko razmišljanje plodonosno ne znači da je ono jednostavno ili da izravno vodi do ispravne interpretacije funkcionalnog dizajna. To također ne znači da je svaki detalj organizma adaptivan. Na primjer, crvena boja hemoglobina nije adaptacija (kao mogući jasno vidljivi poziv u pomoć) nego je nefunkcionalni nusprodukt njegove stvarne funkcije prenošenja kisika (naime, hemoglobin je crven u kooperativnih i nekooperativnih organizama). Da bismo objasnili to crvenilo moramo znati da hemoglobin kao fizička molekula sadrži željezo (Tinbergenovo pitanje o mehanizmu). <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">To ćemo detaljnije ilustrirati na istraživanju koje od 1982. na <i>Escherichii coli</i> provodi Richard Lenski.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="HR">Escherichia coli</span></i><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Zašto baš <i>Escherichia coli</i>? Radi se o bakteriji koja živi u našim crijevima i razmnožava se svakih 20 minuta. To su 72 generacije svaki dan i 504 generacije svaki tjedan. Ako uzmemo okvirnu brojku od 20 godina za ljudsku generaciju, onda je jedan tjedan evolucije <i>Escherichie coli</i> ekvivalent 10 000 godina ljudske evolucije, što nas vraća na početak ljudske civilizacije. <i>Escherichia coli</i> ima još jednu prednost koja je izvanredna za evolucijska istraživanja. Može se zamrznuti i zagrijavanjem ponovno oživjeti. To znači da je Lenski pretke mogao vratiti u život i usporediti ih s njihovim potomcima. Mogao je raditi sa živim fosilima.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Eksperiment je konceptualno jednostavan. Dvanaest početno identičnih populacija nikada nisu miješane. Svakih 500 generacija (tj. svaki tjedan) manji uzorak iz 12 populacija je zamrznut kako bi u budućnosti mogao postati živim fosilom. I tako dan za danom, sve do danas, gotovo 100 000 generacija koje su u ljudskom mjerilu ekvivalent ukupne naše povijesti kao vrste. U svakoj od 12 populacija nastale su genetske mutacije koje su uzrokovale da neke populacije rastu brže. Koristeći se tehnikama molekularne biologije, Lenski je otkrio i genetske promjene na svojim bakterijama te kako su novi geni promijenili njihovu anatomiju i fiziologiju. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Mislite li da su genetske promjene bile iste ili različite u 12 populacija? Odgovor na ovo pitanje nije očit. S jedne strane, svaka je populacija živjela u istom kemijskom i fizičkom okolišu, no s druge strane, genetske su mutacije slučajni događaji i malo je vjerojatno da u različitim populacijama dođe do potpuno istih mutacija. Ova kombinacija funkcionalnih sličnosti i genetskih raznolikosti dovela je do toga da su se stope rasta povećale u svih 12 populacija, ali mutacije koje su uzrokovale ta povećanja nisu bile iste.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Nakon što je 12 populacija bilo izolirano tijekom 2000 generacija, Lenski je započeo novi eksperiment (ne prekidajući stari). Kao izvor energije za izdvojene uzorke 12 populacija umjesto dotadašnje glukoze uveo je novi šećer maltozu. Sjetite se da je svih 12 populacija izvedeno iz identičnih klonova i da su se prilagođavale identičnim laboratorijskim okolišima s glukozom kao izvorom energije. Unatoč tome, one su se rastu na glukozi genetski prilagođavale na različite načine. Svaka je populacija postala posebni genetski entitet i te su razlike bitno utjecale na uspješnost njihovog rasta na maltozi.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Vraćajući se izvornom eksperimentu, važno je napomenuti da se bakterije nikada nisu prestale prilagođavati njihovom nepromijenjenom laboratorijskom okolišu. Istina je da su se brže prilagođavale na početku eksperimenta, ali nikada nisu stale s prilagodbama. Čak i nakon desetaka tisuća generacija, pojavljivale su se nove korisne mutacije koje su povećavale stope rasta. Ove su se mutacije mogle dogoditi i tijekom prethodne povijesti, ali se možda nisu uspjele proširiti zbog nedostatka drugih genetskih promjena. Drugim riječima, kako je 12 populacija divergiralo, tako su stvarane različite genetske podloge za naknadne mutacije. Ista mutacija može biti korisna za jednu populaciju i neutralna ili štetna za druge populacije.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Nakon što je eksperiment trajao petnaest godina, dogodilo se nešto nevjerojatno. Jedna je populacija razvila sposobnost probave citrata (koji su cijelo vrijeme bili prisutni u laboratorijskom okolišu svih bakterija). Citrati nekim bakterijama služi kao izvor energije, ali ne i <i>Escherichii coli</i>. Da ona počne probavljati citrate bilo bi kao da mi počnemo probavljati sijeno. Ipak, jedna je populacija počela raditi baš to. Da li zbog jedne super rijetke mutacije koja se mogla dogoditi u bilo kojoj od 12 populacija ili su razne genetske promjene u jednoj od populacija, tijekom prethodnih generacija, baš nju pripremile za prilagodbu na novi resurs? Lenski je odgovorio na to pitanje tako da je odledio pretka populacije koja probavlja citrate i ponovno startao njenu evolucijsku povijest od točke u kojoj ona nije imala sposobnost probave citrata. Populacija je ponovno razvila sposobnost probave citrata što znači da joj je njena prethodna genetska povijest omogućila da učini nešto što nijedna populacija <i>Escherichie coli </i>nikada nije učinila.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Funkcija, povijest (filogeneza), mehanizam i razvoj (ontogeneza), to su konceptualni alati koje je Lenski koristio za osmišljavanje svojih istraživanja i koje biolozi koriste za proučavanje svih aspekata svih vrsta. Sažimlju ih Tinbergenovi principi koji biolozima, kada ih jednom usvoje, postaju druga priroda. Čine se jednostavnima, ali samo onima koji su usvojili evolucijski svjetonazor. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span lang="HR">Evolucijski pogled i socijalna pitanja</span></b><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Kako evolucijski set alata može pomoći pri rješavanju društvenih, a ne samo bioloških problema?<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR">Instruktivan je slavni eksperiment Roberta Licklitera iz 1980-tih. Zvuk kroz ljusku prepeličjeg jajeta prolazi bolje od svjetlosti pa auditorni sustav okoli</span><span lang="HR">š</span><span lang="HR">ne inpute počinje primati dok je pile jo</span><span lang="HR">š</span><span lang="HR"> u jajetu, dok vizualni sustav mora pričekati da se pile izlegne. Lickliter je unos vizualnih podataka ubrzao tako da je u jaja instalirao prozore. U preliminarnom je eksperimentu jaja s prozorčićima ostavio u mraku i pilići su se razvili normalno (što znači da instalacija prozora sama po sebi ne djeluje na razvoj). No, pilići čija su jaja s prozorčićima bila izložena svjetlu nisu znali slijediti svoje majke, što normalno razvijeni pilići znaju već nekoliko sati nakon izlijeganja. Instaliranjem prozora vizualni se sustav počeo razvijati prerano, što je omelo razvoj auditornog sustava pa pilići nisu mogli prepoznati majčin poziv.<o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Inače, to da se osjetilni sustavi razvijaju u određenom slijedu opća je pojava. Kod ptica i sisavaca slijed je: taktilni, vestibularni (ravnoteža i prostorna orijentacija), kemijski (okus i miris), auditorni i konačno vizualni. Tim slijedom dijelom upravljaju inputi iz okoliša i krivi inputi u krivo vrijeme mogu dovesti do problema. Slično je i s emocionalnim i kognitivnim razvojem. Zato evolucijski neinformirana ideja „krenimo što ranije razvijati dječje sposobnosti“ nekada funkcionira, a nekada i ne funkcionira.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Za razliku od prepelica, ljudi su altricijalna vrsta, što znači da se veliki dio našeg razvoja odvija nakon rođenja. Ne samo osjetilni, nego emocionalni, socijalni, seksualni i kognitivni razvoj. Kroz tisuće generacija djeca su u svojim društvima izrastala u funkcionalne odrasle osobe. Društveni okoliši bili su raznoliki (kao što su to bili i vizualni okoliši, npr. stepanaspram džungle), ali su imali dovoljno zajedničkog da bi razvojne procese snabdjeli inputima koji su stvarali funkcionalne osobe. Danas postoji određena opasnost da ti inputi budu poremećeni dobronamjernim, ali pogrešnim naporima da razvoj djece „ubrzamo“. Zato je važno istražiti jesu li naši dobronamjerni postupci uistinu dobri ili su „prozorčići ugrađeni u jaja“. Evo nekih rezultata.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Brojne su studije uspoređivale akademski orijentirane vrtićke programe s programima koji potiču igru. Prvi pristup u kratkom roku rezultira boljim akademskim uspjesima koji nestaju nakon jedne do tri godine. Tada često padaju i ispod razine akademskih uspjeha koji se postižu drugim pristupom. Osim toga akademski orijentirani vrtićki programi dugoročno štete socijalnom i emocionalnom razvoju. Istraživanje provedeno u Njemačkoj 1970-ih usporedilo je djecu iz 50 akademskih vrtića i 50 zaigranih vrtića, kada su već bili u 4. razredu. Akademci su zaostajali u čitanju i matematici i bili su socijalno i emocionalno neprilagođeniji pa je Njemačka, sukladno tome, promijenila svoju politiku i počela favorizirati zaigrane vrtiće. Slično istraživanje u Michiganu pokazalo je da su bivši vrtićki akademci s 23 godine emocionalno nestabilniji, rjeđe su u braku i vjerojatnije su kršili zakon (39 % akademaca prema 13% zaigranih).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Za djecu mlađu od dvije godine, dvodimenzionalne slike poput knjiga i zaslona pokazale su se manje učinkovitim alatima za učenje od trodimenzionalnih objekata (koji uključuju i ljude). Dvodimenzionalne slike sveprisutne su u suvremenom životu i očito moramo razviti sposobnost njihovog razumijevanja. Ali pokušaj ubrzanja ovog procesa ometa druge važne razvojne korake. Sve je više dokaza da mediji svih vrsta ometaju rani razvoj djeteta, posebno sposobnost planiranja i reguliranje ponašanja. Dokazi su toliko jasni da Američka akademija za pedijatriju od 1999. preporuča da se djeca mlađa od dvije godine ne izlažu televiziji i drugim (makar i pozadinskim) medijima. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR">Dobra stara igra još uvijek je najbolji način da djeca (u sigurnom okruženju) nauče kako regulirati svoje ponašanje prema drugima. Djeca su vrlo motivirana za igru i nitko ih ne treba učiti kako se to radi. Nažalost, prilika za nestrukturiranu igru </span><span lang="HR"></span><span lang="HR">sve je manje u suvremenom životu (jer susjedstvo prečesto doživljavamo kao opasno mjesto za samostalnu igru). <o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Loše prakse i štetne politike proizvod su naših ideja o svijetu. Ako nas vodi ideja „što ranije krenemo to bolje“ pogriješit ćemo i s pilićima i s djecom. Naoružani boljom teorijom razvoja možemo doći do boljih uvida i boljih praksi. Naravno, bolje su teorije samo početak, jer nijedna teorija ne vodi izravno do istine. Najbolje što bilo koja teorija može učiniti jest iznijeti niz vjerojatnih hipoteze, koje potom treba empirijski provjeriti (što su ilustrirali prethodni primjeri).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Krenuli smo od razvoja senzornih sposobnosti prepelica, a završili na podizanju naše djece. Oboje su biološki problemi i nema smislene razlike između "bioloških" i "bihevioralnih" problema. Evolucijski svjetonazor neće biti u potpunosti uspostavljen sve dok taj uvid ne postane prihvaćeni stav u pitanjima socijalnih znanosti i socijalnih politika. Zašto to neke ljude plaši? <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Plaši ih "nemogućnost promjene". Ako je nešto u nama biološko, ne znači li to da smo rođeni na određeni način i da ništa ne možemo učiniti po tom pitanju? Još je opasniji strah od opravdanja nejednakosti. Ako su neki ljudi rođeni na određeni način, ne bi li se to moglo koristiti za opravdanje mnogih diskriminacije? Jednom kad prebrodimo strašilo „socijalnog darvinizma“ i shvatimo "biologiju" kako je shvaćaju biolozi (kao proučavanje životnih procesa) moći ćemo se baviti socijalnim pitanjima uz slobodno korištenje evolucijskog seta alata, oslobođeni ovih neopravdanih strahova.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span lang="HR">Selekcija na više razina</span></b><span lang="HR"><o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Važno pitanje evolucijskog pogleda jest na kojoj se razini zbiva prirodni odabir; na razini individualnog organizma (što je prva misao), na razini gena (što je popularizirao Dawkins) ili i na drugim razinama. Darwin se suočio s tim problemom kada je pokušao objasniti evoluciju organizama koji surađuju (zvat ćemo ih dobrima) u okruženju organizama koji ne surađuju (zvat ćemo ih zlima). Ako se prirodno odabiru organizmi koji preživljavaju i uspješno se razmnožavaju i ako dobrota podrazumijeva pomoć drugima da prežive i razmnožavaju se čak i na štetu vlastitog preživljavanja i razmnožavanja, kako dobrota uopće može evoluirati? Na razini individue taj je problem riješio Hamilton, primjenom teorije igara, ali moguće rješenje je i odabir na nekoj višoj razini (to je Darwinovo rješenje u <i>Descent of Man</i>). <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Društvena ponašanja gotovo se uvijek ispoljavaju u grupama koje su male (jato, krdo, pleme i sl.) u usporedbi s ukupnom populacijom koja evoluira (svi dupini, sva goveda, svi ljudi). To znači da populacija koja evoluira nije samo populacija pojedinaca već je i populacija grupa. Ako se pojedinci razlikuju po sklonosti dobru i zlu, onda te varijacije postoje kao varijacije među pojedincima unutar grupe, ali i kao varijacije među grupama unutar cijele populacije. Dobrota može biti ranjiva na zlo u svakoj pojedinoj grupi, ali grupe čiji su članovi jedni prema drugima požrtvovni nadvladat će grupe čiji sebični članovi ne mare jedni za druge. Ovakvo razumijevanje moralnog ponašanja ljudi ograničava to ponašanje na članove vlastitih grupa i često ga usmjerava protiv pripadnika drugih grupa. Odabir na razini grupa ne uklanja nemoralna ponašanja nego ih uzdiže na među-grupnu razinu. Altruizam unutar grupe postaje oblik kolektivne sebičnosti prema drugim grupama. Riječima najslavnijeg sociobiologa Edwarda O. Wilsona: <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">„<i>Sebičnost pobjeđuje altruizam unutar grupe. Altruistične grupe pobjeđuju sebične grupe. Sve ostalo su komentari</i>.“ <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Ovo rješenje problema dobrote je jednostavno, no posljedice su mu dalekosežne. Ne postoji garancija da priroda utjelovljuje dobrotu, ona se pojavljuje samo kada pritisci odabira među grupama nadjačavaju pritiske odabira unutar grupe. Osim toga, prirodni je odabir složeniji od odabira na dvije razine. Na primjer, u ljudskom svijetu imamo gene, pojedince, obitelji, gradove, provincije, nacije i globalni svijet. Borba između odabira na dvije opisane razine ponavlja se na svim razinama. Što je dobro za mene, može biti loše za moju obitelj, što je dobro za moju obitelj može biti loše za moj grad i tako do onoga što je dobro za moju naciju, a može biti loše za globalni svijet. Odabir na dvije razine treba proširiti do teorije odabira na više razina, od gena do biosfere. Problem dobrote može se riješiti na svakoj razini, ali uvjet da odabir više razine nadvlada odabir niže razine sve je zahtjevniji dok se uspinjemo stepenicama ove hijerarhije. To će pokazati sljedeći primjeri.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Imunološki sustav i kulturna evolucija<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Naš je imunološki sustav fantastičan splet prilagodbi koje su evoluirale tijekom stotina milijuna godina kako bi uklanjale štetne patogene, ne ugrožavajući naš mikrobiom (više od 10 000 vrsta virusa, bakterija, protozoa, crva i grinja koji žive u nama i na nama i bez kojih ne bismo preživjeli). Sustav uključuje komponente koje su nam urođene i ne mijenjaju se tijekom života, ali i one koje su adaptivne i koje se mogu brzo mijenjati ovisno o prilikama u kojima se nađemo. Urođena komponenta sama ne bi mogla ići u korak s brzom evolucijom mikroba. Evo kako to funkcionira, u najkraćim crtama.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Oko 3 milijarde B-stanica, koje stvaraju antitijela, konstantno plivaju našim venama. Antitijelo je molekula koja se može zakvačiti za određenu organsku površinu i za svako antitijelo postoji tek uski raspon površina za koje se ono može zakvačiti. Međutim, B-stanice proizvode oko 100 milijuna različitih antitijela što „pokriva“ gotovo sve površine (to je "varijacija" ovog evolucijskog procesa). Kada se antitijelo veže za površinu stranoga objekta, npr. virusa, ono ga označava kao cilj za uništavanje od strane urođenih komponenti imunološkog sustava i istodobno stimulira B-stanice na daljnje stvaranje baš tih antitijela (to je "selekcija" i "nasljeđivanje"). Jedna B-stanica može se u tjedan dana opetovano dijeliti do 20 000 stanica, a svaka od tih stanica može stvoriti 2 000 antitijela svake sekunde. Na ovaj način, antitijela sposobna za borbu protiv označenog virusa značajno se umnože dok ostala antitijela ostaju na početnoj razini.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Dakle, adaptivna komponenta imunološkog sustava je brzi evolucijski proces koji uključuje varijaciju, selekciju i nasljeđivanje. To znači da su Tinbergenova četiri pitanja ključna i za razumijevanje imunološkog sustava. Na primjer, kada dvoje ljudi oboli od iste bolesti, oni ne moraju nužno proizvesti ista antitijela (više od jednog antitijela može se uspješno „zakvačiti za bolest“). Koja će se antitijela stvoriti i amplificirati u određenoj osobi stvar je slučaja, baš poput adaptacija koje se razvijaju u pokusima Lenskog s <i>Escherichiom coli</i>.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Važno je uočiti da stvaranje stotina milijuna antitijela te odabir i uzgoj onih koja se vežu na antigene nisu slučajni. Imunološki sustav je evolucijski proces (koji je i sam rezultat dugog evolucijskog razvoja). Njegova adaptivna komponenta precizno je koordinirana s njegovom urođenom komponentom koja ne napada naše stanice i naš mikrobiom, ali uspješno eliminira strane organizme (greške su moguće, što potvrđuju razne alergijske reakcije od suznih očiju do anafilaktičkog šoka).<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Ista koordinacija nužna je i za kulturnu evoluciju. U načelu, znanja i umijeća koja je usvojila jedna generacije mogu se prenijeti na sljedeću generaciju. Međutim, to zahtijeva visok stupanj koordinacije među pojedincima unutar grupe do kojeg, vidjeli smo, dovodi odabir među grupama. Nalazimo ga u nekih neljudskih vrsta, ali tu ih uvijek ometa odabir među pojedincima unutar grupa. Zato prilagodbe koje su pojedinci usvojili tijekom života uglavnom umiru s njima pa ih pojedinci sljedeće generacija moraju iznova otkrivati. Dakle, iako neki oblici kulturnih tradicija postoje u drugih vrsta, kod ljudi su one naročito razvijene. Naši su preci pronašli načine da suzbiju ometajuće kompeticije među pojedincima unutar grupa, tako da je odabir među grupama postao primarna evolucijska sila. To je favoriziralo koordinaciju na razini grupe u svim njenim oblicima, uključujući prijenos znanja i umijeća na sljedeće generacije. Kulturna evolucija počela je djelovati usporedo s genetskom evolucijom, a dva su procesa počela i međusobno komunicirati.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Biheviorizam vs. kognitivna i evolucijska psihologija<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Bolesti koje suzbija imunološki sustav samo su jedan od izazova koje organizmi moraju svladati da bi preživjeli i razmnožavali se u svojem okolišu. Moraju pronaći hranu i partnere, izbjegavati grabežljivce, sukobljavati se ili surađivatis članovima svoje vrste itd. što zahtijeva cijelu paletu fleksibilnih ponašanja. Michael F. Benard je 2000-tih istraživao punoglavce koji žive u tri različita okoliša: vodama bez grabežljivaca, vodama s grabežljivim ribama i vodama s grabežljivim kukcima. Svako od ovih okruženja traži različite prilagodbe i punoglavci su evoluirali tako da uz pomoć kemijskih signala u vodi uspješno otkrivaju u kojem su okolišu i zatim reagiraju odgovarajućim ponašanjem (kao što imunološki sustav otkriva patogene i zatim na njih reagira).To uključuje promjene u ponašanju, ali i preobrazbu tijela punoglavaca. U odsustvu grabežljivaca slobodno se kreću u potrazi za hranom. U prisustvu riba uglavnom miruju i morfološki su prilagođeni za bijeg od riba. U prisutnosti kukaca, također miruju, ali su morfološki prilagođeni za izbjegavanje napada kukaca. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Bernard je sve to zaključio tako da je punoglavce izložio kukcima i kemijskim signalima za prisutnost riba, a zatim ribama i kemijskim signalima za prisutnost kukaca; u oba slučaja je smrtnost punoglavaca porasla jer nisu bili adekvatno prilagođeni ni ponašanjem ni oblikom. Kao i kod imunološkog sustava imamo fiksni repertoar prilagodbi koje su se razvile genetskom evolucijom, ali ih selektivno pokreću odgovarajući okolišni signali. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Međutim, istraživanje ponašanja nije krenulo putem kojim je krenulo istraživanje imunološkog sustava. Što je standard u drugom slučaju, tek se uvodi u drugom. Početkom dvadesetog stoljeća, mehanizmi koji uzrokuju naša ponašanja bili su nepoznati, kao i mehanizmi genetskog nasljeđivanja; još nije postojala ni kognitivna psihologija ni molekularna biologija. Nagađanja o tome kako radi naš um svodila su se na nepouzdanu introspekciju pa je normalna reakcija bio biheviorizam koji je omogućavao da se ponašanje (i posebno učenje) izučava isključivo na osnovi okolišnih inputa i bihevioralnih outputa bez razumijevanja mehanike uma. Biheviorizam se bavio Tinbergenovim pitanjem funkcije, ali je zanemarivao pitanja mehanizma, povijesti i razvoja. Iako je dugo bio dominantna psihološka tradicija njegova su ograničenja s vremenom postala očita i u drugoj polovici 20. stoljeća počela je „kognitivna revolucija".<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Kognitivni psiholozi gledali su um kao računalo, a cilj im je bio razumjeti njegov mehanizam. Biheviorizam je odbačen, jer je um tretirao kao „praznu ploču“ (mada je preživio u primijenjenim granama psihologije, gdje je glavni cilj promjena ponašanja u stvarnom svijetu, makar i bez razumijevanja pozadinskih mehanizama). Počevši od 1980-ih, kognitivne revolucionare izazvali su evolucijski psiholozi za koje um nije jedno višenamjensko računalo, nego je splet mnogih specijaliziranih modula, od kojih je svaki proizvod genetske evolucije koji rješava određeni adaptivni problem s kojim su se suočavali naš preci. Iako su evolucijski psiholozi izazvali kognitivne revolucionare (u vezi s mehanikom uma) oba su tabora bila ujedinjena u preziru spram biheviorizma i drugih tradicija "prazne ploče" u društvenim znanostima.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Uočite sličnosti između naših urođenih i prilagođenih ponašanja s odgovarajućim komponentama imunološkog sustava. Iz te usporedbe proizlaze zanimljivi uvidi. O sebi možete misliti kao o sustavu koji brzo evoluira prilagođavajući se, tijekom života, vašem okolišu. Velikim ste dijelom određeni ne vašim genima, nego vašim okruženjem i opcijama ponašanja koje ste usvojili da biste riješili probleme vlastite egzistencije. No, vašu osobnu evoluciju ne možete svjesno (i proizvoljno) formirati kao što ne možete svjesno (i proizvoljno) odabrati svoja antitijela. Mehanizmi koji omogućuju široki spektar vaših ponašanja izuzetno su složeni i većina ih se odvija nesvjesno. Ako želimo svjesno usmjeravati svoj razvoj, moramo razumjeti te mehanizme.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Nadalje, kao što genetska evolucija često rezultira prilagodbama koje su dobre za mene, ali ne i za vas (ili za nas, ali ne i za njih) ili su dobre kratkoročno, ali ne i dugoročno, tako i ponašanja koja usvajamo imaju ista ograničenja. Moramo uzeti u obzir i da adaptivna komponenta našeg sustava ponašanja, poput adaptivne komponente našeg imunološkog sustava, djeluje zajedno s urođenom komponentom – s fiksnim repertoarom ponašanja potaknutih podražajima iz okoline. Prvi evolucijski psiholozi nisu pogriješili naglašavajući modularnu prirodu čovječjeg i životinjskog uma, ali su pogriješili poričući da ti umovi uključuju i adaptivnu komponentu. Sve vrste, tijekom svoje evolucijske povijesti, imaju dobre i loše trenutke koji pokreću različite prilagodbe (slično prilagodbama punoglavaca na vrste grabežljivaca ili njihovo odsustvo).Te su prilagodbe latentno prisutni rezultati genetske evolucije koji čekaju da se izraze pri susretu s odgovarajućim signalom, što ilustrira sljedeći primjer. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Štakorice pod stresom provode manje vremena ližući svoje bebe. Kada se količina lizanja manipulira u laboratoriju, mladunci štakora koji su jednaki u svakom drugom pogledu izrastaju u različita bića. Ženke koje su manje lizane ranije ulaze u pubertet, dominantnije su u odnosu na druge ženke, mužjacima su privlačnije i češće su trudne. Mužjaci koji su manje lizani sudjeluju u više tučnjava kao maloljetnici i seksualno su agresivniji kada odrastu. Ukratko, oba se spola prilagođavaju što ranijoj reprodukciji. To ima smisla, jer u stresnim okruženjima sutra možda ne postoji. Time što ih manje ližu, majke pod stresom ne zapostavljaju svoje mladunce, nego im omogućuju da razviju prilagodbe za teška vremena.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR">Za očekivati </span><span lang="HR">je</span><span lang="HR"> </span><span lang="HR">da se </span><span lang="HR">i</span><span lang="HR"> razvoj ljudske djece zbiva pod utjecajem hormonalnih i bihevioralnih signala (i mi smo sisavci, a što god je jedinstveno u našoj evolucijskoj povijesti naslagano je na drevnije slojeve). Djeca koja odrastaju uz nemarne skrbnike, nasilje i nestašicu hrane, (u prosjeku) će biti drugačija od djece koja odrastaju u boljim uvjetima. Razvijaju otprilike isti paket socijalno seksualnih strategija kao i štakori prilagođeni stresu. Orijentirani su na ranu reprodukciju i imaju veću sposobnost rješavanja problema koji nude trenutne nagrade, za razliku od odgođenih. S tri godine, prilikom prisjećanja na ono što se dogodilo tijekom lutkarske predstave, imaju bolje pamćenje za loše događaje od dobrih. Bolji su u brzom prebacivanju pažnje s jedne aktivnosti na drugu, kao u situacijama visokog rizika. Te i druge razlike opsežno su dokumentirane u literaturi o razvoju djeteta, ali njihova interpretacija hendikepirana je nedostatkom evolucijske perspektive. Svi se slažemo da je razvoj djeteta ugrožen u surovim okruženjima. No, teorije "slomljenog djeteta", koje ne razumiju da su ponašanja „rizične“ djece uspješna prilagodba tim okruženjima, često će uzaludno pokušavati promijeniti „rizičnu“ djecu i njihove „loše“ skrbnike umjesto da mijenjaju surovo okruženje kojem su oni uspješno prilagođeni.<o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Zaključak<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">William Muir je 1990-ih radio na povećanju prinosa jaja na kokošjim farmama. Ideja je bila jednostavna. Muir je pratio koliko jaja nosi svaka kokoš i za uzgoj sljedećih generacija koristio je najproduktivnije kokoši. Ako je produktivnost nasljedna osobina, ova bi je metoda trebala povećati. Ali to se nije dogodilo, slijedeće su generacije nosile manje jaja i postajale su agresivnije. U kavezima s po devet kokoši šest ih je u prosjeku bilo ubijeno, a preostale tri su jedna drugu čerupale pa nije čudo da nisu nosile mnogo jaja. Najproduktivnije kokoši u svakom kavezu bile su one najnasilnije i zapravo je provođen odabir najvećih nasilnika. To je dovelo do super-agresivnog soja već unutar pet generacija. Veliko trošenje energije u neprestanim napadima dovelo je do sve manje produktivnosti, unatoč činjenici da su za daljnji uzgoj selektirane najproduktivnije kokoši.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">U paralelno izvedenom eksperimentu produktivnost se pratila na razini cijelih kaveza. Umjesto uzgoja najproduktivnijih kokoši iz svih kaveza, za daljnji su uzgoj korištene sve kokoši iz najproduktivnijeg kaveza. Njihova se produktivnost tijekom eksperimenta povećala za 160%.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Često pretpostavljamo da sposobna društva čine sposobni pojedinci koji poželjne osobine nasljeđuju od svojih roditelja. Zato je Galton mislio da će odabir najsposobnijih pojedinaca rezultirati najuspješnijim društvom. Ali eksperiment s kokošima sugerira da to nije tako. Čak i za kokoši kod kojih je eugenika uobičajena praksa. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Čini se da je Galton teško pogriješio u razumijevanju odnosa pojedinačnih sposobnosti i društvenog blagostanja. Broj jaja koje nosi pojedina kokoš nije individualna osobina, nego je socijalna osobina koja bitno ovisi o tome kako se članovi grupe ponašaju jedni prema drugima. Ako pojedinci koji od grupe najviše profitiraju ne pridonose njenoj dobrobiti i ako su njihove osobine nasljedne, onda će odabir tih osobina rezultirati slomom društva. Odnosi između pojedinih gena, uočljivih osobina pojedinaca i uspješnosti njihovih skupina dovoljno su složeni (čak i za kokoši) da odabir na nižim razinama često ne daje očekivane ishode na razini grupe. Odabir cijelih grupa, na temelju njihovog uspjeha, učinkovitiji je jer će sljedeća generacija naslijediti neku kombinaciju svih pojedinačnih osobina koje su u prethodnim generacijama pridonijele uspjehu grupe. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR">Vidjeli smo da nema garancije da u prirodi uvijek vladaju sklad i red. Možemo ih očekivati </span><span lang="HR"></span><span lang="HR">samo kada prirodna selekcija na vi</span><span lang="HR">š</span><span lang="HR">oj razini uspijeva nadvladati onu na nižoj. U životinjskim zajednicama postoje mnogi slučajevi prirodne selekcije koji su poput prvog eksperimenta s kokošima. Unutar grupe, osobine koje zovemo lošima nadvladavaju one koje zovemo dobrima, a protusile koje pruža odabir među grupama nisu dovoljno jake da to izmijene. To su zajednice u kojima "cijeli život patite i onda umrete". Postoje i slučajevi u kojima prirodna selekcija ide putem drugoga eksperimenta. Odabir među grupama dovoljno je jak da prevlada odabir unutar grupe, favorizirajući osobine koje zovemo dobrima. Većina društvenih vrsta evoluira kao mješavina ova dva tipa. <o:p></o:p></span></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">U rijetkim slučajevima odabir među grupama postaje primarnom evolucijskom silom za gotovo sve osobine i tada se dogodi nešto čarobno: grupa evoluira do takve razine kooperativnosti da se transformira u novi samosvojni organizam. Ta se transformacija naziva velikom evolucijskom tranzicijom. Lynn Margulis ju je prvi put predložila 1970-ih kao objašnjenje evolucije stanica s jezgrom, eukariota, iz bakterijskih stanica bez jezgre, prokariota. Unatoč velikoj razlici u njihovoj složenosti, pretpostavljalo se kao samorazumljivo da su eukarioti evoluirali malim mutacijskim koracima polazeći od prokariota. Margulisin radikalni prijedlog bio je da su prvi eukarioti nastali kao visoko kooperativne zajednice bakterijskih stanica. Bila su potrebna desetljeća da bi se prihvatila njezina teorija simbiotskih stanica, ali danas se smatra činjenicom.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Ideju da individualni organizmi mogu evoluirati i iz grupa, a ne nužno iz drugih individualnih organizama, 1990-ih su generalizirali John Maynard Smith i Eörs Szathmáry i tako su uspješno objasnili evoluciju prvih bakterija, višestaničnih organizama i kolonija insekata. U svim tim slučajevima, entitet više razine evoluira kao organizam potiskivanjem ometajuće selekcije na nižoj razini. Tako objašnjavaju i porijeklo samoga života, kao simbiozu grupe visoko kooperativnih molekularnih interakcija.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">I mi smo velika evolucijska tranzicija. Gotovo sve što nas razlikuje od ostalih primata oblici su suradnje koji su se razvili odabirom među grupama, zahvaljujući našoj sposobnosti da suzbijemo ometajući odabir unutar grupe. U većine primata članovi grupe su kooperativni do određene mjere, ali su i rastrgani sukobima unutar grupe. Čak i suradnja koja postoji, često ima oblik koalicija u sukobu s drugim koalicijama unutar iste grupe. Naši daleki preci razvili su sposobnost suzbijanja zlostavljanja i drugih sebičnih ponašanja unutar grupe (kao što su višestanični organizmi razvili načine suzbijanja stanica raka) tako da je primarni način preživljavanja i razmnožavanja bio suradnja. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Tako je nastao moral, kao sustav kojim vršimo pritisak na sebe i druge da se prilagodimo određenim vrstama ponašanja. To je možda najočitija strana morala, povezana s postavljanjem granica. Osim toga, postoji element morala koji se tiče naših osjećaja, npr. naša sposobnost da suosjećamo s tuđom nevoljom i naša motivacija da u vezi s tim nešto poduzmemo. Prisilna strana morala potrebna je za suzbijanje potencijalno disruptivnih, sebičnih ponašanja unutar grupa. Jednom kada je ona uspostavljena članovi grupe mogu se slobodno prepustiti onoj drugoj strani i pomagati jedni drugima bez straha od iskorištavanja. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Nijedna druga teorija ne može objasniti naš intuitivni osjećaj za dobro i zlo, našu neobičnu kombinaciju moralne snage i moralne slabosti, naše čestitost i našu pokvarenost, našu revnost u nadgledanju i kažnjavanju tuđih prijestupa, lakoću s kojom vrline nalazimo u „nama“, a mane u „njima“ itd. Što ćemo više probleme dobra i zla promatrati kroz evolucijsku prizmu, to ćemo biti osposobljeniji za razumijevanje, ali i stvaranje moralnih zajednica prilagođenih nama i našem okolišu.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><b><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">P. S.<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Naša moralna psihologija signalizira naš moralni identitet, kažnjava one koji štete interesima naše grupe i nagrađuje one koji rade u njenu korist. Nažalost, ovaj evoluirani moral katkada sprečava ona poboljšanja koja bi mogla promicati opće blagostanje (i koja bi trebalo uskladiti s našim evoluiranim moralnim intuicijama). Tu paletu mogućih poboljšanja prigodno bismo mogli nazvati kultiviranim moralom.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Napredak u drugim područjima koja su udaljena od naših evoluiranih intuicija, poput matematike ili muzike, daje jasne naznake da su (s one strane evoluiranih intuicija) mogući pomaci i u sferi morala. Skinner je s gorčinom ponavljao da bi trebalo biti teže poslati čovjeka na Mjesec nego ustrojiti učinkovito obrazovanje ili rehabilitaciju kriminalaca. Zašto to nije tako? <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR" style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Evolucijska perspektiva predviđa granice moralnog progresa, a jedna od važnijih kritika evolucijske psihologije čak je optužuje da nemoralna ponašanja opravdava njihovim prirodnim podrijetlom. To je <i>non sequitur</i>, ali evoluirani moral sigurno moramo dobro razumjeti kako bismo ga nadišli. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm 0cm 8pt;"><span lang="HR"><span style="background-color: white;"><span style="font-family: Montserrat;">Stvari bi mogao ubrzati neočekivani katalizator. Brzi razvoj umjetne inteligencije gotovo da zahtijeva jasniju viziju kultiviranog morala. Ne želimo da naši samo-vozeći automobili odluče ubiti tri pješaka umjesto jednog i većina nas želi da umjetna super-inteligencija djeluje za opće dobro; da ograniči patnju i poveća blagostanje, a ne da brine o dosljednosti, osjeća gađenje i krivnju ili da je opsesivno posvećena tradiciji. Nema razloga da se i mi sami ne modificiramo kako bismo postali moralniji u tom kultiviranom smislu.</span></span><span style="font-family: PI Barlow MAT Light;"><o:p></o:p></span></span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-87065217836263263452021-01-08T11:43:00.005+01:002021-01-08T20:01:42.020+01:00Kako je umirala demokracija, odlomak iz knjige <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnmoTL9Ov0MEsXZykIzEdUa-K5l8UmQ8nksMsFUrgbIiiPkujmLTt3gc9TSDaJazQd_eSMtPA7mh7oJl_HQ8wUQMNIKZNdX89X-xXm682DGRVe5qW-46V8KorTbMlIXtfcxb5ETenCshZm/" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><br /><img alt="" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnmoTL9Ov0MEsXZykIzEdUa-K5l8UmQ8nksMsFUrgbIiiPkujmLTt3gc9TSDaJazQd_eSMtPA7mh7oJl_HQ8wUQMNIKZNdX89X-xXm682DGRVe5qW-46V8KorTbMlIXtfcxb5ETenCshZm/w419-h640/kako+je+umirala+demokracija+MU.jpg" width="419" /></a></span></div><span style="font-family: Montserrat;"><br /><br /></span><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"> Kako će se političar koji nema iskustva ponašati kad dođe na vlast nikad se ne može sa sigurnošću predvidjeti, a kako smo već rekli, antidemokrate je često nemoguće otkriti prije nego što stupe na položaj. Trumpov nalaz je i prije predsjedničke prisege bio pozitivan na sva četiri kriterija s našeg lakmus-papira za otkrivanje autokrata.</span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> Prvi znak je slabo poštovanje demokratskih pravila igre. Trump je ovaj kriterij ispunio kad je u pitanje doveo legitimnost izbornog procesa i istaknuo se nečuvenom izjavom bez presedana kako bi mogao odbiti prihvatiti rezultate predsjedničkih izbora 2016. Razina varanja na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo je niska, a kako su za izbore mjerodavne lokalne vlasti i one saveznih država, praktično je nemoguće provesti izbornu prijevaru na nacionalnoj razini. A Trump je svejedno tijekom cijele predizborne kampanje tvrdio kako će milijuni useljenika i preminulih na biračkom popisu biti iskorišteni kao glasovi za Hillary Clinton. Njegove predizborne internetske stranice mjesecima su pozivale "Pomognite mi da spriječim pokvarenu Hillary da namjesti izbore!" . Trump je u kolovozu rekao voditelju Seanu Hannityju: "Trebamo biti na oprezu jer će namjestiti izbore... nadam se da republikanci dobro paze, ili će nam ih ukrasti." U listopadu je tvitao: "Naravno da se provodi velika izborna krađa i prije i na sam izborni dan." U završnoj debati predsjedničkih kandidata, Trump je odbio potvrditi kako će u slučaju poraza prihvatiti rezultate izbora. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> Prema povjesničaru Douglasu Brinkleyju, ni jedan od glavnih kandidata na predsjedničkim izborima još od 1860. godine nije ovako izražavao sumnju u demokratski sustav. Moramo se, dakle, vratiti sve do dana uoči građanskog rata da bismo pronašli vodeće političke figure koje ovako "poriču legitimitet saveznim vlastima". Kao što je to formulirao Brinkley: "To je revolucionarni motiv secesionista. To je potez čovjeka koji želi prevrnuti kolica s jabukama." <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> A Trumpove riječi bile su važne — jako važne. Anketa koju su sredinom listopada proveli Politico/Morning Consult ustanovila je kako 41 posto Amerikanaca i 73 posto republikanca vjeruje da bi Trumpu mogli ukrasti izbornu pobjedu . Drugim riječima, tri od četiri republikanca više nisu bila sigurna da žive u demokratskom sustavu u kojem se provode slobodni izbori.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> Druga kategorija našeg testa lakmus-papirom je odricanje legitimnosti protivniku. Autoritarni političari svoje suparnike predstavljaju kao kriminalce, subverzivne ljude koji nisu patrioti ili su prijetnja nacionalnoj sigurnosti, postojećem načinu života. Trump je ispunio i taj kriterij. Za početak, bio je "birther" , dovodio je u pitanje legitimnost predsjedničkog mandata Baracka Obame tvrdnjom da je rođen u Keniji i musliman, što su mnogi od njegovih pristaša izjednačavali s "neameričkim". Tijekom predizborne kampanje 2016., Trump je Hillary Clinton nijekao legitimnost političkog suparnika tako što ju je nazivao "kriminalkom" i ponavljao da "mora u zatvor" . Na predizbornim skupovima pljeskao je svojim pristašama kad su skandirali "zatvorite je!".<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> Treći kriterij je dopuštanje ili poticanje nasilja. Sektaško nasilje vrlo često prethodi slomu demokracije. Tu se ističu primjeri crnokošuljaša u Italiji i smeđih košulja u Njemačkoj, pojava ljevičarske gerile u Urugvaju i uspon lijevih i desnih paravojnih skupina početkom 60-ih godina u Brazilu. U zadnjih sto godina ni jedan predsjednički kandidat glavnih stranaka nije podupro nasilje (George Wallace to je činio 1968., ali on nije bio kandidat ni jedne od glavnih stranaka). Trump je narušio taj obrazac. Tijekom kampanje ne samo da je tolerirao nasilje među svojim pristašama nego se povremeno činilo da u tome još i uživa. Radikalno je narušio pravila pristojnosti i prihvaćao, čak i poticao pristaše koji su fizički napadali prosvjednike. Ponudio je platiti sudske troškove pristaši koji je nokautirao i prijetio kako će ubiti prosvjednika na predizbornom skupu u Fayettevilleu u Sjevernoj Karolini. Drugim prigodama je na pojavu prosvjednika na svojim skupovima reagirao poticanjem pristaša na nasilno obračunavanje s njima. Evo nekoliko primjera , koje je prikupio Vox.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> "Ako vidite nekog da se sprema baciti rajčicu, izmlatite ih na mrtvo ime, može? Ne, stvarno, ubijte boga u njima. Ja plaćam sve sudske troškove. Obećavam." (1. veljače 2016., Iowa)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> "Obožavam stara vremena. A znate li što su radili ovakvim tipovima koji bi se našli na ovakvome mjestu? Ljudi, pa odnijeli bi ih na nosilima. Istina... velim vam, ja bih ga sam htio šakom u glavu." (22. veljače 2016., Nevada)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> "U stara dobra vremena izvukli bi ga iz tog sjedala dok si rekao keks. Ali danas, ne, danas su svi politički korektni. Ode nam zemlja k vragu s tom političkom korektnošću." (26. veljače 2016., Oklahoma)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> "Gubite se. Van! Ovo je super. Koja zabava. Obožavam ovo. Obožavam. Je l' se dobro zabavljamo? SAD, SAD, SAD! U redu, bacite ga van. Nemojte ga ozlijediti ako može. Ako ga ozlijedite, ja vas branim na sudu. Ne brinite se... Imali smo četvoricu, skočili su na njega, zamahivali su, mahali. Sutra, novine su nas razvalile — da smo pregrubi. Dajte molim vas. Znate, je li? Je li tako? Nećemo više biti previše politički korektni. Ljudi, je li tako?" (4. ožujka 2016., Michigan)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> "Bili su tu neki ljudi, rabijatni tipovi kao što ih imamo sad tu. I počeli su uzvraćati udarce. U stara dobra vremena, to se ne bi dogodilo jer su s njima grubo, jako grubo postupali. A kad bi jednom došli protestirati, bogami ne bi baš tako opet. Ali danas, samo se ušetaju, dignu ruku, svima onda pokažu krivi prst i nitko im ništa ne može jer smo postali slabići." (9. ožujka 2016., Sjeverna Karolina)<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> U kolovozu 2016. godine Trump je objavio prikrivenu potporu nasilju prema Hillary Clinton, kad je pristašama na mitingu u Wilmingtonu u Sjevernoj Karolini rekao kako bi sudac kojeg bi u Vrhovni sud ona nominirala mogao dovesti do ukidanja prava na nošenje oružja. Onda je rekao: "Ako joj se dopusti da izabere svog suca, ljudi, ništa više ne možete... Iako ovi ljudi koji brane 2. amandman — možda i možete, ne znam."<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;">Zadnji znak upozorenja je spremnost da se suparnicima i kritičarima ograniče građanska prava. Suvremene autokrate od demokratskih vođa dijeli njihova nesnošljivost prema kritikama i spremnost da se svojim ovlastima okoriste kako bi kažnjavali one koji ih kritiziraju, u oporbi, medijima ili civilnom društvu. Donald Trump je tu spremnost pokazao 2016. Rekao je kako planira imenovati posebnog tužitelja koji bi nakon izbora poveo istragu protiv Hillary Clinton</span><span style="font-family: Montserrat;"> </span><span style="font-family: Montserrat;"> </span><span style="font-family: Montserrat;">i objavio da je treba zatvoriti. Trump je isto tako opetovano prijetio kako će kažnjavati medije koji mu nisu naklonjeni.</span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 17.1200008392334px; margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR"><span style="font-family: Montserrat;"> Na primjer, na predizbornom mitingu u Fort Worthu u Teksasu napao je vlasnika lista Washington Post Jeffa Bezosa i objavio: "Ako postanem predsjednik, uh, kakvi ih problemi čekaju. Imat će takve probleme." Nakon što je medije opisao kao "neke od najnepoštenijih skupina ljudi koje sam u životu upoznao", objavio je: "Proširit ću naše zakone o kleveti tako da, kad budu pisali namjerno negativne, užasne i lažne stvari, možemo ih tužiti i dobiti puno novca... Tako da kad New York Times objavi napad, što je prava sramota — ili kad Washington Post... objavi napad, možemo ih tužiti..."</span><span style="font-family: Courier New;"><o:p></o:p></span></span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-33564017743703144022020-12-30T20:58:00.004+01:002020-12-31T13:09:54.449+01:00Čitamo u 2021. <p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_vLTklOqY9HADs3FwUWs0F28RP2ZFGbH7ItPP1ZGGwUaOUJxMrfcx1EggP9oC7r8Z_zGDdNaDKNYYD_Xg9VPs9BOPEsWYnavYvnDd1_NVXFiFB8RtMemytqJUXNQH0KKaz1l_nZfAWL1G/" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="2048" data-original-width="1343" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_vLTklOqY9HADs3FwUWs0F28RP2ZFGbH7ItPP1ZGGwUaOUJxMrfcx1EggP9oC7r8Z_zGDdNaDKNYYD_Xg9VPs9BOPEsWYnavYvnDd1_NVXFiFB8RtMemytqJUXNQH0KKaz1l_nZfAWL1G/w420-h640/%25C4%258Citamo_u_2021MALO.jpg" width="420" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><p></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #e06666;">BELETRISTIKA</span><o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Jane Harper: Preživjeli<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Život Kierana Elliota zauvijek se promijenio onog dana kad je jedna pogrešna procjena imala strašne posljedice. Godinama kasnije Kieran s obitelji dolazi u obalni gradić koji je nekoć zvao domom, a osjećaj krivnje ponovno se vraća... <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm;"></p><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-family: Montserrat; font-size: 11pt;">Ponosni najavljujemo novi, četvrti roman sjajne Jane Harper, majstorice kriminalističkog žanra.</span><span style="font-family: Montserrat; font-size: 11pt;"> </span></div><span style="font-family: Montserrat;"><div style="text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></b></div><div style="text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Ann Patchett: Nizozemska kuća</span></span></b></div></span><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">„</span></b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">Nizozemska kuća“ – roman koji je ušao u finale Pulitzerove nagrade – raskošna je, potresna saga o vezi brata i sestre, <span style="background-color: white;">obitelji, žrtvovanju, prošlosti i prostorima koji nas zauvijek određuju. </span>Novi roman Ann Patchett završio je u brojnim izborima najboljih knjiga godine te se mjesecima nalazio na top-ljestvici najprodavanijih knjiga New Yorka Timesa.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="background-color: white; font-size: 11pt;"><o:p><span style="font-family: Montserrat;"> </span></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Dolly Alderton: Duhovi<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Romaneskni prvijenac britanske hit-autorice romantična je komedija o bivšim dečkima, roditeljima, prijateljima koji su se skrasili i muškarcu koji nestane u trenutku kad kaže: „Volim te!“ Pametna, zabavna priča o vezama i suvremenom životu koja je promptno osvojila čitatelje.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Victoria Hislop: Jedna noć u kolovozu<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Priznanja, ekranizacija, milijuni oduševljenih čitatelja diljem svijeta, sve to vezujemo uz roman „Otok“. Victoria Hislop napokon se odlučila vratiti svijetu i likovima koji su nas osvojili. Da, da, „Jedna noć u kolovozu“ dugoočekivani je nastavak megabestselera „Otok“.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Jennifer Niven: Do posljednjeg daha<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">Novi roman za mlade</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">Jennifer Niven govori </span><span style="font-size: 11pt;">o prvoj ljubavi, odrastanju, intimnosti i seksu. Claudinin idiličan život naglo se mijenja kad dozna da joj se roditelji razvode. Ljuta na tatu što ih ostavlja i na mamu koja je odvodi na udaljen, mali otok bez wi-fi signala, Claudine se</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> ipak </span><span style="font-size: 11pt;">zaljubljuje te ponovo pronalazi sebe. Jennifer Niven proslavila se dirljivim romanom </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">„</span><span style="font-size: 11pt;">Sva radosna mjesta</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">“</span><span style="font-size: 11pt;"> prema kojem je snimljen i film s Elle Fanning i Justiceom Smithom u glavnim ulogama. Romani Jennifer Niven prevedeni su na više od 75 jezika.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Karen M. McManus</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: Kobna igra<o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">Ovaj je roman</span><span style="font-size: 11pt;"> nastavak bestselera </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">„</span><span style="font-size: 11pt;">Lažljivac među nama</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">“</span><span style="font-size: 11pt;">, no može se čitati i </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">samostalno</span><span style="font-size: 11pt;">. Silno napet</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> i</span><span style="font-size: 11pt;"> zabavan</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> triler </span><span style="font-size: 11pt;">s duhovitim i pametnim dijalozima između raznovrsnih likova događa se godinu dana nakon završetka radnje u </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">„</span><span style="font-size: 11pt;">Lažljivcu među nama</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">“. P</span><span style="font-size: 11pt;">ojavljuje se imitator i započinje igru istine ili izazova, no ona uskoro postaje smrtonosna. Hoće li nova generacija srednjoškolaca uspjeti otkriti tko se krije iza te igre i spriječiti daljnja ubojstva? </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">„</span><span style="font-size: 11pt;">Lažljivac među nama</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">“</span><span style="font-size: 11pt;"> preveden je na 44 jezika i više je od 150 tjedana na listi najprodavanijih naslova New York Timesa, a samo u Americi romani Karen M. McManus prodani su u više od pola milijuna primjeraka.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: 11pt;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="color: #e06666;">PUBLICISTIKA</span></span></b><span style="font-size: 11pt;"><span style="color: #e06666;"> </span><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: 11pt;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Ivo Goldstein</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">H</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">rvatska</span></b><b><span style="font-size: 11pt;"> 1990.</span></b><b><span style="font-size: 11pt;"> </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">–</span></b><b><span style="font-size: 11pt;"> </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">2020.</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">, </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">Godine velikih nada i gorkih razočarenja</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: 11pt;">Povjesničar Ivo Goldstein napisao je opširnu i detaljnu povijest 30 godina samostalne Hrvatske. Opisao je okolnosti u kojima je nastala, godine kada se branila i obranila</span><span style="font-size: 11pt;"> </span><span style="font-size: 11pt;">te što se s njom događalo u narednim godinama, njene obećavajuće trenutke ekonomskog razvoja i međunarodne afirmacije, ali i mračna razdoblja ideološke regresije, depopulacije i razočarenja. Autor na kraju pravi bilancu tih ne baš uspješnu trideset godina i razmatra ima li perspektive da se iz sadašnjeg razočaravajućeg stanja izađe.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Boris Johnson</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: Winston Churchill, </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">Kako je jedan čovjek stvarao povijest<o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Britanski premijer Boris Johnson ne krije da mu je najveći povijesni idol i uzor ratni britanski premijer Winston Churchill pa je napisao vrlo nadahnutu, analitičku, ali i zabavnu i duhovitu Churchillovu biografiju, punu slikovitih anegdota i detalja koji zorno prikazuju kako je neobična i vidovita osoba Churchill bio te kako je on lukavo i snažno utjecao na formiranje geopolitičkih i liberalnih demokratskih temelja na kojim živi suvremeni svijet. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Robert Bajruši</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">M</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">ožemo</span></b><b><span style="font-size: 11pt;">!</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">, </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">Rađanje nove hrvatske ljevice<o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Poznati zagrebački novinar i komentator Robert Bajruši pratio je od samih početaka djelovanje grupe mladih, novih lijevih aktivista i ideologa, koji su se u raznim akcijama u Zagrebu, a potom i na prostoru cijele Hrvatske oformili i afirmirali kao vrlo zanimljiv, osebujan i politički efikasan pokret boraca za demokratski parlamentarizam, socijalnu pravdu i pravnu državu Oni su na takvom programu u kratkom razdoblju stekli značajnu podršku lijevo-liberalne građanske Hrvatske i postali najznačajniji faktor na lijevoj političkoj sceni, te na takvoj platformi ušli u Sabor i uzdrmali vlast gradonačelnika Milana Bandića u Zagrebu.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Diana Šetka</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">A</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">rsen Dedić, </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">Mali s flautom<o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Novinarka Diana Šetka pratila je desetljećima iz neposredne blizine karijeru i neobičnu i dirljivu privatnu životnu priču Arsena Dedića, nesumnjivo najznačajniju ličnost hrvatske zabavno-glazbene scene. On je tu scenu sa svojim nadahnutim pjesma, svojim pjesništvom i osebujnom interpretacijom potpuno promijenio te banalni šlageraj pretvorio u vrijednu, upečatljivu, važnu glazbenu formu. Pri tome se stalno borio s vlastitim privatnim demonima, čovjeka koji je imao više lica, ne samo ono što su televizijski gledatelji i posjetitelji glazbenih festivala znali.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Ivan Zvonimir Čičak</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">: </span></b><b><span style="font-size: 11pt;">M</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">oj hrvatski san</span></b><b><span style="font-size: 11pt;"> 1991.</span></b><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> i</span></b><b><span style="font-size: 11pt;"> što je od njega ostalo<o:p></o:p></span></b></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Buntovni Ivan Zvonimir Čičak, hiroviti sudionik nekoliko ključnih političkih etapa hrvatske suvremene povijesti, tijekom burnih događanja na početku Domovinskog rata u tjedniku Danas pisao je nadahnutu kolumnu Hrvatski san. U njoj je pratio politička događanja tih dramatičnih tjedana i mjeseci obrane hrvatske samostalnosti i formiranja osnovnih institucija novog hrvatskog društva, i o tome vrlo kritično argumentirano pisao. Posebno je bio kritičan prema djelovanju ondašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, a da su te kritičke opaske bile itekako utemeljene vidi se, tvrdi autor, po tome kakva je današnja Hrvatska, razočaran onim što je od njegovog hrvatskog sna nastalo. <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #e06666;">DJEČJE KNJIGE</span><o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: center;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 12pt; margin: 0cm 0cm 0.0001pt;"><b><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Leo Potion, Ana Strumpf: Savršeno nesavršene priče<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"></span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 12pt; margin: 0cm 0cm 0.0001pt;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Mentalno zdravlje djece pod većim je pritiskom nego ikada prije, stoga ćemo se u idućoj godini puno baviti emocijama i mentalnim zdravljem. Započinjemo to knjigom za nešto stariju djecu koja slavi poruku da je OK ne biti OK. </span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 12pt; margin: 0cm 0cm 0.0001pt;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Kroz 29 inspirativnih priča pop-zvijezda, sportskih junaka, likovnih umjetnika, znanstvenika… otkrivamo kako su oni prevladali niz mentalnih problema, od anoreksije do depresije, te nastavili živjeti nadahnjujućim životima.</span></span></p><p class="MsoNormal" style="font-size: 12pt; margin: 0cm 0cm 0.0001pt;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Katie Scott i Jenny Broom: Animalium<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">V</span><span style="font-size: 11pt;">izualno i sadržajno impresivna muzejska zbirka s</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">a</span><span style="font-size: 11pt;"> 160 životinja u kojoj se prikazuje veličanstvena </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">životinjska </span><span style="font-size: 11pt;">raznolikost na Zemlji. Ova je fascinantna knjiga podijeljena na poglavlja: beskralježnjaci, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci, a prikazujući važne detalje i osobine određenih životinja iz svake od ovih skupina</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">,</span><span style="font-size: 11pt;"> mladi će čitatelji </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">saznati više</span><span style="font-size: 11pt;"> o prilagodbi životinja okolišu, </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">o </span><span style="font-size: 11pt;">evoluciji života na Zemlji </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">te </span><span style="font-size: 11pt;">otkriti povezanost svih živih bića. Zanimljiva, pregledna, prelijepa i inspirativna ova će knjiga oduševio </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">s</span><span style="font-size: 11pt;">ve ljubitelje životinja na 33 jezika</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">.</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><br /></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><b><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;">Aaron Blabey: Loši momci<o:p></o:p></span></span></b></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">Ovo je prvi</span><span style="font-size: 11pt;"> roman u seriji knjiga za prve </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">samostalne čitatelje u gotovo stripovskoj formi </span><span style="font-size: 11pt;">u kojem</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">u</span><span style="font-size: 11pt;"> pet zloglasnih likova: vuk, zmija, piranja, morski pas i tarantula</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">,</span><span style="font-size: 11pt;"> odluč</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">e</span><span style="font-size: 11pt;"> pokazati svijetu </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">kao su oni </span><span style="font-size: 11pt;">dobri momci. No obično im nešto pođe po zlu pa </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">ih </span><span style="font-size: 11pt;">svi i dalje doživljavaju kao negat</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">ivce</span><span style="font-size: 11pt;">. Urnebesno duhovit roman koji se poigrava sa stereotipima preveden je na </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">više od 40 jezika</span><span style="font-size: 11pt;">, a ujesen 2021. stiže i film u produkciji studija Dreamworks. Serija </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">ov</span><span style="font-size: 11pt;">ih romana u svijetu je </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">prodana </span><span style="font-size: 11pt;">u nevjerojatnih 10 milijuna primjeraka, a prvi je nastavak više od 100 tjedana na top ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Oliver Jeffers: Sve što ćemo sagraditi, planovi za našu zajedničku budućnost</span></b><span style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="IT" style="font-size: 11pt;">Nakon što </span><span style="font-size: 11pt;">je Oliver Jeffers iznjedrio odu svojemu sinu u slikovnici „Evo nas, tu smo“, red je da nježne, nadahnjujuće i prekrasne stihove i ilustracije kreira i </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">za svoju kćer.</span><span style="font-size: 11pt;"> Vrijedna je ovo i vječna priča o bezuvjetnoj roditeljskoj ljubavi, o važnosti stvaranja zajedničkih trenutaka, ali i o beskrajnim životnim mogućnostima. Nešto što nam svima, baš svima treba…<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Rachel Bright, Jim Field: Kit koji je uvijek želio još </span></b><span style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: 11pt;">Nakon što su vas osvojili </span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">m</span><span style="font-size: 11pt;">iš i lav, vjeverice Bruno i Ivica, koala Koli te vučić Vilko, znali smo da želite j o š </span><span style="font-size: 11pt;"> </span><span style="font-size: 11pt;">– i zato vam u idućoj godini donosimo prekrasnu rimovanu priču smještenu u podmorje od čijih prizora zastaje dah</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">. O</span><span style="font-size: 11pt;">ndje pratimo kita Grgu i njegovu potragu za vlastitom srećom</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;"> koja se ne krije u blagu koje stalno traži već u – pronađenim prijateljima</span><span style="font-size: 11pt;">.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> <o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><b><span style="font-size: 11pt;">Braća Fan: Projekt Barnabus</span></b><span style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: 11pt;">Terry i Eric Fan, uigran</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">i</span><span style="font-size: 11pt;"> su bratski duo koji stvara sjajne slikovnice, a sada im se pridružio i njihov treći brat Devin kako bi zajedno kreirali nešto uistinu posebno – napetu i čarobnu priču, podjednako zadivljujuće dočaranu i riječima i ilustracijama, o odvažnosti glavnoga junaka da slijedi snove i pronađe svoje mjesto u svijetu kojem zaista pripada. Dozvolite da vas mašta ovih Fan čarobnjaka od pera i kista povede na jedno neobično, emotivno i avanturističino putovanje. Ova slikovnica osvaja publiku i svjetske top l</span><span lang="HR" style="font-size: 11pt;">jestvice</span><span style="font-size: 11pt;">, a mi s nestrpljenjem čekamo da osvoji i vas.<o:p></o:p></span></span></p><p class="MsoNormal" style="margin: 0cm; text-align: justify;"><a name="_MailEndCompose"><span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Montserrat;"> </span></span></a><span face="Calibri, sans-serif" style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="font-family: Calibri, sans-serif; margin: 0cm;"><span style="font-size: 11pt;"> </span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-36938721199374541052020-12-18T15:38:00.045+01:002020-12-21T09:27:41.478+01:0020 veličanstvenih Profilove 2020.<p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><h2><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1Wc77_gECwl-DXqCAmeF0OXcqGpPut9b0d4kTHhtrX6xj_rrdvkOwZ5SF_8PVyYw6ZV2mha9FRmrtZpDswgP5hVG3IC4eSX8QZllMCb4MY1MbMAGGhrL9qIkT3tWFm_nvhMr8P1TuTqDx/s851/mix+knjiga+COVER.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: left;"><img border="0" data-original-height="315" data-original-width="851" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1Wc77_gECwl-DXqCAmeF0OXcqGpPut9b0d4kTHhtrX6xj_rrdvkOwZ5SF_8PVyYw6ZV2mha9FRmrtZpDswgP5hVG3IC4eSX8QZllMCb4MY1MbMAGGhrL9qIkT3tWFm_nvhMr8P1TuTqDx/w640-h236/mix+knjiga+COVER.jpg" width="640" /></a></h2></div><br /></div></div><div><span lang="HR" style="background-color: white; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"><br /><h2 style="font-family: -webkit-standard; text-align: center;"><b style="color: #e06666; font-family: Montserrat; font-size: 12pt;">20 VELIČANSTVENIH PROFILOVE 2020.</b></h2><div><b style="color: #e06666; font-family: Montserrat; font-size: 12pt;"><br /></b></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Kad smo otprilike u ovo doba prošle godine objavili svoj sad već tradicionalni popis najprodavanijih knjiga, nismo mogli pretpostaviti što nas očekuje i koliko će nam se životi stubokom promijeniti.</span></div><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Izdavačka 2020. bila je izazovna godina. Koliko god teška bila, svojski smo se trudili ni u jednom trenutku ne zaboraviti kako trebamo biti zahvalni jer nama je danas ipak lakše nego brojnim drugim kulturnim i kreativnim industrijama. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">No izazova je bilo, prekrajali smo izdavačke programe, tragali za naslovima za koje smo vjerovali da će vam se najviše svidjeti i za koje vjerujemo da trebaju biti objavljeni, trudili smo se biti što kreativniji. Intenzivno smo surađivali s domaćim i stranim kolegama, a iz tih susreta nastale su krasne inicijative i projekti. </span></div></span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">Mnogo lijepih trenutaka donijeli su nam i naši divni autori i suradnici. Jako smo ponosni na sva priznanja koja su dobili. Maša Kolanović </span><span lang="EN-US" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">za </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">zbirku „Poštovani kukci“ osvojila je nagrade „EU za književnost“ i „Vladimir Nazor“, Nikola Petković za roman „Put u Gonars“ osvojio je Nagradu Grada Rijeke. </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">Roman Simić osvojio je „Grigora Viteza“ za najbolji tekst za djecu u slikovnici „Jura i gospođica Zavissst“, dok je ilustrator Manuel Šumberac istu nagradu osvojio za najbolje ilustracije za djecu mlađe dobi u autorskoj slikovnici „Potraga“. Nisu izostale ni nagrade za dizajn, pa su tako Orsat Franković i studio Flomaster za dizajn novog izdanja „Kradljivice knjige“ osvojili srebro na „European Design Awards“, zatim „Communication Arts Awards of Excellence“, a knjiga je uvrštena<span style="color: #666666;"> i </span></span><span style="color: #666666;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">u Izložbu hrvatskog dizajna 19/20.</span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"> </span></span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Naš se posao sastoji od puno segmenata, a jedan od njih, možda i najvažniji, jest taj da osluškujemo bȉlo čitatelja: što ih budi, o čemu sanjaju, za što se žele boriti, u kakve svjetove otići... Taj dio ne samo da je jedan od najvažnijih već sasvim sigurno i najuzbudljiviji dio našeg posla. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Koliko god to paradoksalno zvučalo s obzirom na otkazivanje Interlibera i brojnih drugih manifestacija, nikad nismo toliko intenzivno komunicirali s našim čitateljima, a njihove reakcije na naše knjige bile su predivne i na svakoj od njih doista smo zahvalni.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Čitalo se puno, čitalo se raznoliko. U prozi su najviše pažnje izazvale moćne, snažne priče koje potpisuju žene. U publicistici, pak, najprodavaniji su naslovi biografske tematike, ali i knjige koje ozbiljno istražuju trenutak u kojem živimo i nude neka od rješenja za bolje sutra.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">A najmlađi? Puno se, puno čitalo s mališanima, a male glavice zanimalo je svašta: divno ispričane priče, ali i knjige s brojnim podacima o svijetu koji ih okružuje. Ako sudimo po njihovu interesu, ne moramo se bojati hoće li knjige u budućnosti opstati – sasvim smo sigurni kako straha za knjigu nema.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Godinu 2020. pamtit ćemo po, ukratko, mnogo čemu. U onaj dobri dio nje sigurno ulaze ove knjige, naših 20 veličanstvenih, rad na njima, ali i činjenica da su sve one pronašle put ne do jednoga, nego do jako puno svojih idealnih čitatelja. Prisjetite ih se, potražite inspiraciju za darove i kao uvijek – čitajte, čitajte sve!</span></div></span><div style="text-align: left;"><span style="font-size: small;"><br /></span></div><span style="color: #e06666; font-size: 10pt;"><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><b>PROZNIH TOP 5</b></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><b>1.</b></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><b><br /></b></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><div style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie5LJ0iwTsecC8K8a9Ex4zs0q2SSjxnknGKsP6xZ8kYyFG3gINvzlwSLMDTzg_iWPkhYBHcgH0v4NiEUCz2_78hTIqpqNgF7b6_ywuipf2mb784cj1H8TA5HmLVv_j7og0pH6wmjodvXUq/s2048/Lazljivi+zivot+odraslih_2D%255B1%255D.jpg" style="text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1477" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEie5LJ0iwTsecC8K8a9Ex4zs0q2SSjxnknGKsP6xZ8kYyFG3gINvzlwSLMDTzg_iWPkhYBHcgH0v4NiEUCz2_78hTIqpqNgF7b6_ywuipf2mb784cj1H8TA5HmLVv_j7og0pH6wmjodvXUq/w144-h200/Lazljivi+zivot+odraslih_2D%255B1%255D.jpg" width="144" /></a></div><div style="text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: center;">2.</div><div style="text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEheQXU0bGYH1vhuZ6s1H4Zuy6vGcM_mtkwSEgewhRt24H_xPtkpjsAWkZFqpcb3lsCMGYBJIaViU4QbvNcM4flrakt2xaLC0fFdOfQJncMjMvnc9IXFkCA3oLPLeZCnF_nzQm-Az4hxIlGJ/s2048/djevojka+zena+drugo+MU.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEheQXU0bGYH1vhuZ6s1H4Zuy6vGcM_mtkwSEgewhRt24H_xPtkpjsAWkZFqpcb3lsCMGYBJIaViU4QbvNcM4flrakt2xaLC0fFdOfQJncMjMvnc9IXFkCA3oLPLeZCnF_nzQm-Az4hxIlGJ/w131-h200/djevojka+zena+drugo+MU.jpg" width="131" /></a></div></div></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 10pt;"><br /><b><br /></b></span></div></span><span style="color: #e06666; font-size: x-small;"><div style="text-align: left;"><br /></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Prvo mjesto naše prozne top-ljestvice zauzeo je novi roman Elene Ferrante </span><b style="font-size: 10pt;">„Lažljivi život odraslih“</b><span style="font-size: 10pt;"> istodobno objavljen 1. rujna u 27 zemalja svijeta. Priča o Giovanninu odrastanju dosad je samo u Hrvatskoj prodana u više od 6000 primjeraka, potvrđujući kako popularnost talijanske čarobnice riječi ne jenjava, a rad na ovom romanu, suradnja s izdavačima diljem svijeta, kao i njegovo lansiranje i reakcije na njega ulaze u red naših najljepših profesionalnih trenutaka posljednjih godina.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">A što reći o romanu </span><b style="font-size: 10pt;">„Djevojka, žena, drugo“</b><span style="font-size: 10pt;">? Genijalna Bernardine Evaristo osvojila vas je doslovno preko noći, postajući autoricom one knjige o kojoj svi govore i svi je žele pročitati. Moćan, potresan, duhovit, važan – roman „Djevojka, žena, drugo“ roman je na koji smo silno ponosni i za koji navijamo da ga svi pročitaju. Da, zaista je toliko dobar, a Evaristo je opravdano postala megazvijezdom diljem svijeta.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Priča koja slama srce i slavi život, roman </span><b style="font-size: 10pt;">„Ti, u mom snu“</b><span style="font-size: 10pt;"> Holly Miller, postao je pravim ljetnim hitom i još jednom dokazao kako nema bolje reklame od usmene predaje. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Za petama joj je </span><b style="font-size: 10pt;">„Prometejev sin“</b><span style="font-size: 10pt;">, roman u kojem splitski pisac i novinar Jurica Pavičić istražuje na koje sve načine prošlost određuje našu sadašnjost, što točno znači oprost i zaborav i jesu li oni u stvarnosti doista mogući. Ovo je djelo izazvalo veliko zanimanje kod čitatelja, kritičari nisu štedjeli komplimente, pri čemu su mnogi uvjereni kako je ovo najbolji Pavičićev roman zasad.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Na petom je mjestu </span><b style="font-size: 10pt;">„Olive, iznova“</b><span style="font-size: 10pt;">, nastavak priče o nemogućoj, neodoljivoj Olive Kitteridge Pulitzerom nagrađene Elizabeth Strout. Bogovića mu, umirovljenu učiteljicu iz gradića Cosby u državi Maine stvarno se voli. I, bogovića mu, stvarno nam je jasno i zašto. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"><br /></span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"> </span><br /><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;">PUBLICISTIČKIH TOP 5</span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;">1. </span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFgZ-PX_LOJ_1oL4kAUVK08CXGaxuwU_eYPZY8Czlbf29MQl1U5uf2-bGdadGBRVSJ6nbJJpuORoPATJNXg5YM89-bJxtCwFhFyHFgcnyd-cq3WtR4aFOcUD_VMDqnw46QZKA9mmoD5ECz/s2048/kuharic+MU.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFgZ-PX_LOJ_1oL4kAUVK08CXGaxuwU_eYPZY8Czlbf29MQl1U5uf2-bGdadGBRVSJ6nbJJpuORoPATJNXg5YM89-bJxtCwFhFyHFgcnyd-cq3WtR4aFOcUD_VMDqnw46QZKA9mmoD5ECz/w131-h200/kuharic+MU.jpg" width="131" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #e06666;">2.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbnNvYNaYJjyVb__hEcBnC5u6EUSwIHDWYXAkjAVA478ahcBb-DW5Jgk_CoKMh-q7_3fdwHSKy6JbTDjxyfZadPBUm1_SBoEmwW_PgC-DpCF4Ww7gb5wQddTjsJ4WwnoFAQpi9wOmoCGcw/s749/Naslovnica+FINAL.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="749" data-original-width="519" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbnNvYNaYJjyVb__hEcBnC5u6EUSwIHDWYXAkjAVA478ahcBb-DW5Jgk_CoKMh-q7_3fdwHSKy6JbTDjxyfZadPBUm1_SBoEmwW_PgC-DpCF4Ww7gb5wQddTjsJ4WwnoFAQpi9wOmoCGcw/w139-h200/Naslovnica+FINAL.jpg" width="139" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></div><span style="font-size: x-small;"><div style="text-align: left;"><span style="font-weight: bold;"><br /></span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">A što se čitalo od publicistike? Upravo nam je pristigao drugi dotisak knjige </span><b style="font-size: 10pt;">„Franjo Kuharić: Kardinal i vlast“</b><span style="font-size: 10pt;"> Miroslava Akmadže, što vjerujemo najbolje govori o tome koliko je interesa izazvala ova biografija temeljena na kaptolskim dokumentima, dosjeima Udbe i zapisima kardinala Kuharića u privatnom dnevniku. </span></div></span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">Tu je i „velika knjiga o velikoj ženi”, kako je za knjigu „<b>Diana Budisavljević“</b> Nataše Mataušić napisao Jaroslav Pecnik u Novom listu. Riječ je o sjajnoj napisanoj i detaljno istraženoj </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">priči o humanitarki koja je spasila tisuće djece i onda osuđena na zaborav</span><span lang="EN-US" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">, a knjiga je također izazvala golemi interes domaćih čitatelja.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Na trećem je mjestu </span><b style="font-size: 10pt;">„Kapital i ideologija“</b><span style="font-size: 10pt;">, knjiga u kojoj čuveni francuski ekonomist Thomas Piketty analizira utjecaj ideologija na socijalni i ekonomski razvoj čovječanstva.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Za petama Pikettyju naš je omiljeni putopisac Jasen Boko i njegova nova knjiga „</span><b style="font-size: 10pt;">Život i smrt uz svetu rijeku, Gangesom od Himalaje do Bengalskog zaljeva“</b><span style="font-size: 10pt;">, u kojoj Boko otkriva čudesni Indijski potkontinent kroz priče sa svojeg putovanja od izvora svete rijeke u Himalaji do njezina ušća u Bangladešu.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">I za kraj, tu je neodoljiva „</span><b style="font-size: 10pt;">Sve što znam o ljubavi“</b><span style="font-size: 10pt;"> Dolly Alderton, urnebesno zabavan bestseler o ulasku u svijet odraslih nagrađen priznanjem National Book Award za autobiografiju godine.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"><br /></span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"> </span><br /><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><b>TOP 5 KNJIGA ZA DJECU – SLIKOVNICE</b></span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><b><br /></b></span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><b>1.</b></span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><b><br /></b></span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoSs88YtV5MzCPsbmA6flAtN-FGiitb_yjyzb7tH5_vrCCtbGBZvev7sNyyirmPb5sfswzmqfK_nWigVq7A2sB79tea1kt3sVofwYqxUYszjd1ylrG9WHuIVnxz_rk2G0mGyfzfJHBfDmp/s1807/Dugo_putovanje_maloga_vuka.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1807" data-original-width="1453" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoSs88YtV5MzCPsbmA6flAtN-FGiitb_yjyzb7tH5_vrCCtbGBZvev7sNyyirmPb5sfswzmqfK_nWigVq7A2sB79tea1kt3sVofwYqxUYszjd1ylrG9WHuIVnxz_rk2G0mGyfzfJHBfDmp/w161-h200/Dugo_putovanje_maloga_vuka.jpg" width="161" /></a></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></span></div>2.</span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></span></div><div style="text-align: center;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn8sKfw88ejnMlIH3okAC2VpnDsl0JAFde29y_2oxKI_tus8MeHOu_Px-MuK576NAcirpLvCJ7nDEpcogwXoHKVELvuEUbKCl3J1grOWh2uNU_GkM8C7EFPIPMyU36HW3Yxnxpf6BHwHQ0/s1478/Bubamara+na+moru.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1476" data-original-width="1478" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn8sKfw88ejnMlIH3okAC2VpnDsl0JAFde29y_2oxKI_tus8MeHOu_Px-MuK576NAcirpLvCJ7nDEpcogwXoHKVELvuEUbKCl3J1grOWh2uNU_GkM8C7EFPIPMyU36HW3Yxnxpf6BHwHQ0/w200-h200/Bubamara+na+moru.jpg" width="200" /></a></div><br /><span style="color: #e06666;"><br /><b><br /></b></span></span></span></span></div><span style="font-size: x-small;"><div style="text-align: left;"><span style="font-weight: bold;"><br /></span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Knjige za djecu rušile su sve rekorde, a svim srcem navijamo da i iduće godine napišemo istu rečenicu jer nijedan nas prodajni rezultat toliko veseli kao onaj koji govori o reakcijama na naš program za najmlađe.</span></div></span><span style="font-size: 11pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><b style="font-size: 11pt; font-weight: bold;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">„Dugo putovanje malog vuka“</span></b><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">, priča o malenom svojeglavom vučiću Vilku koji mora naučiti važnu lekciju o tome kako su nam prijatelji itekako potrebni i kako je važno da pomažemo jedni drugima, naš je apsolutni hit godine. Ova divna slikovnica četvrta je slikovnica senzacionalnog tandema Rachel Bright i Jim Field u našem izdanju<b>.</b></span></div></span><span lang="IT" style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">Omiljena mala, mudra i šutljiva bubamara ni na moru nije pobjegla Kršnog Kreše i Šašavog Saše čiji je pakleni plan ovaj put bio taj da ukradu, ni manje, ni više nego sireninu kosu! Sva sreća što naša bubamara to nikako nije dopustila</span><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">. </span><b><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">„</span></b><b><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">Što je bubamara čula na moru”</span></b><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">najnovija je pustolovina iz svjetski poznate serije hit-slikovnica Julije Donaldson i Lydije Monks koja je brzinom munje osvojila srca najmlađih</span><span lang="IT">.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"> </span></div></span><span style="font-size: 11pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><b style="font-size: 11pt; font-weight: bold;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">„Suli u avanturi – škola“</span></b><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><b> </b>Maje Šimleše i Svena Nemeta, treći nastavak dogodovština </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">žirafe Suli, neodoljivo zabavna, duhovita i optimistična priča o tome kako je lijepo što smo svi različiti, kako trebamo razvijati svoje vještine i pomagati jedni drugima, našla se na trećemu mjestu naše top-ljestvice. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Na četvrtom je mjestu četvrta slikovnica nagrađivanog tandema Romana Simića i Manuela Šumberca –</span><b style="font-size: 10pt;"> „Jura i kako se postaje velik“, </b><span style="font-size: 10pt;">a u njoj, u malom gradu na obali, usred usijanog ljeta, Jura i dvije crvenokose blizanke pronaći će šalabahter za rješenje zagonetke nad zagonetkama – otkriti tajnu odraslosti...</span></div></span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">A kakav bi to popis bio bez Sofije Tvrdoglavice, djevojčice koja čini </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;">sve što može za svoju zajednicu i dobro zna najvažniju lekciju: svaka promjena počinje od jedne osobe, čak i ako ta osoba ide tek u drugi razred. Spisateljsko-ilustratorski tim Andrea Beaty i David Roberts, dobro nam poznati po „Adi Vijugici, znanstvenici“, u <b>„Sofiji Tvrdoglavici, predsjednici“</b> donose nadahnjujuću pripovijest o zalaganju za ono u što vjerujemo kako bismo promijenili svijet nabolje. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"> </span></span></span></div><div><span lang="HR" style="background-color: white; line-height: 17.1200008392334px;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><span style="color: #e06666;">TOP 5 KNJIGA ZA DJECU – PUBLICISTIKA</span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><span style="color: #e06666;">1.</span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><span style="color: #e06666;"><br /></span></span></span></b></div><div style="text-align: center;"><b style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3miV7ipAxmUvIwMV_j13qDk2A0r_MSQWiZPpiRf2UcoN_VqIziiO8mJC4RXXpbTpKa6Poa4fX_UVIY6GN2lP6vAJS1utfsWdu_3FDOdwyocIRIQpWwwsKHkBAnF5m9i-VNFWq6PtX1xrI/s2048/Svi+bismo+trebali+biti+feministi.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1562" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3miV7ipAxmUvIwMV_j13qDk2A0r_MSQWiZPpiRf2UcoN_VqIziiO8mJC4RXXpbTpKa6Poa4fX_UVIY6GN2lP6vAJS1utfsWdu_3FDOdwyocIRIQpWwwsKHkBAnF5m9i-VNFWq6PtX1xrI/w153-h200/Svi+bismo+trebali+biti+feministi.jpg" width="153" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="color: #e06666;">2.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIycRUPTbOBii6wSgaCWRmAwozRI_mLg7l-bv86YLUZ5CPYK3_F3OnZ_ZxbAR9iMc1XFIPW07_BHiXqJtbCRsQ7EMXiKo5xtJCv1irG6jLcmG1hRw6SlLJZvlsrRMU_Yc-gT2ihxjE4M8Q/s2048/Atlas+gradova.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1508" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIycRUPTbOBii6wSgaCWRmAwozRI_mLg7l-bv86YLUZ5CPYK3_F3OnZ_ZxbAR9iMc1XFIPW07_BHiXqJtbCRsQ7EMXiKo5xtJCv1irG6jLcmG1hRw6SlLJZvlsrRMU_Yc-gT2ihxjE4M8Q/w148-h200/Atlas+gradova.jpg" width="148" /></a></div><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div></span></span></b></div><b style="font-size: 11pt; text-align: left;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span> </span></span></b><br /><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">„Danas bih htjela zamoliti sve ljude da zajedno počnemo sanjati i planirati drugačiji svijet. Pošteniji svijet. Svijet sretnijih muškaraca i sretnijih žena, vjernijih onome što uistinu jesu..</span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">.“ Tako glase možda i najvažnije riječi u ovoj snažnoj slikovnici sjajne </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">Chimamande Ngozi Adichie. Potražite slikovnicu <b>„Svi bismo trebali biti feministi“</b>, čitajte je djeci, pročitajte je sami i potaknite da je pročitaju svi koji vas okružuju jer njezini su sadržaj i poruka važni, ali uistinu važni i tiču se svih nas. I istinski smo sretni što smo otkrili da velik broj vas dijeli naše mišljenje. </span></div><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"> </span></div></span><span lang="IT" style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">Znamo, znamo, svima nam nedostaju putovanja. Ali sav taj divni svijet, svi ti divni gradovi i dalje postoje, a </span><b><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">„</span></b><b><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">Atlas gradova”</span></b><span lang="IT" style="font-size: 10pt;"> donosi najbolje o njima. Raskošna knjiga </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">Miralde Colombo i Ilarije Faccioli</span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"> </span><span lang="IT" style="font-size: 10pt;">vodi na bajkovito putovanje najživopisnijim svjetskim gradovima. Ne sumnjamo da je hit postala i zato što su djeca kovala svoje planove za sva mjesta koja će jednog dana posjetiti. </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"> </span></div></span><span style="font-size: 11pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 11pt;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"><b>„Zašto trebamo prati zube“</b></span></span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; line-height: 14.266666412353516px;"> Katie Daynes i Marte Álvarez Miguéns slikovnica je koja obrađuje nezaobilaznu i važnu temu za sve mališane i njihove roditelje – higijenu zubića, a uz to donosi i iznenađujućih i smiješnih zanimljivosti iz životinjskog svijeta. Samo one koji ne znaju odgovor na prevažno pitanje iz njezina naslova može iznenaditi kako je ova knjiga postala takav bestseler. Srećom, znamo da je takvih jako malo.</span></div></span><span lang="HR" style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">Više smo naslova objavili u seriji „Mali radoznalci“ koju potpisuju Ruth Martin i Allan Sanders, a najnovija je <b>„Istraži svijet buba“</b>, </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">izvrstan vodič uz koji djeca mogu saznati sve o zanimljivostima iz života ovih najbrojnijih životinja na Zemlji, od onih najmanjih do najvećih.</span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"> Dodatan bonus? Ova knjiga donosi i više od 30 prozorčića za znatiželjne prstiće.</span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;">Kao što je Zemlja sačinjena od više slojeva, tako je slojevito koncipirana i predivna knjiga </span><b style="font-size: 10pt;">„Planet Zemlja“</b><span style="font-size: 10pt;">. Putujući površinom Zemlje, ali i zaranjajući u njezine dubine, djeca će otkriti uzavrele vulkane, nevjerojatne pustinje, duboke podvodne brazde, goleme sustave špilja, čarobne obale. Ilustracije ove senzacionalne knjige, a u kombinaciji s tehnikom izrade papira, potpuna su novina na hrvatskom tržištu knjiga. </span></div></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: small;"><br /></span></div><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: 10pt;"> </span></div></span><div style="text-align: left;"><span style="font-size: small;"><br /></span></div><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><div style="text-align: center;"><span lang="HR" style="font-size: 10pt;"><span> 🌟 U nadi da nas čeka zdravija 2021., kao i uvijek, čitajte, čitajte sve. <o:p></o:p></span></span>🌟</div></span><span style="font-size: 10pt;"><div style="text-align: left;"><span style="font-size: 10pt;"> </span></div></span><span style="font-size: 10pt; text-align: left;"> </span></span></span><p></p></div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-54094382696463774702020-10-09T16:10:00.028+02:002020-12-18T17:44:02.850+01:00Tri pitanja za Jasena Boku, autora putopisa "Život uz svetu rijeku"<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9y_Vg7OiusQBN1rH4yFWdlSvkGdDrSiPwKiITsMujHEZWbyAN9TH5NTwIzrOyditaMzDQt8qsJoo20jOyGgQDg3OPgHM8Zw8_EiPtEELcaz7FfmdgN3GLykU3iLO5-MMqepDamG9WWnlX/s2048/Cekajuci+prijevoz+u+Kalashu%255B1%255D.JPG" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9y_Vg7OiusQBN1rH4yFWdlSvkGdDrSiPwKiITsMujHEZWbyAN9TH5NTwIzrOyditaMzDQt8qsJoo20jOyGgQDg3OPgHM8Zw8_EiPtEELcaz7FfmdgN3GLykU3iLO5-MMqepDamG9WWnlX/s320/Cekajuci+prijevoz+u+Kalashu%255B1%255D.JPG" width="320" /></a></div><p></p><p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"><br /></span></p><p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222;"><span style="font-family: Montserrat;">Povodom
izlaska novog putopisa Jasena Boke ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD
HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA, postavili smo autoru par pitanja.</span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #222222; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"><o:p> </o:p></span><b><span style="color: #222222; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">Često kažeš
kako si u Indiji bio mnogo puta i kako je posebno voliš. Tvoja nova knjiga
ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA govori
o putovanju Indijom. Koja su ti tri najdraža mjesta u Indiji i zašto.</span></b></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"> </span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-add-space: auto;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">Teško je odlučiti, jako teško… Iako ne volim velike gradove, dva su kojima
u Indiji ne mogu odoljeti. Mumbai je jedno od onih ludih mjesta koji uz
kaotičnu indijsku priču ima još i dodatak nekog mediteranskog duha, a more
uvijek doda posebnu aromu svakom gradu. Varanasi na Gangesu, sveto mjesto, moj
je apsolutni indijski favorit, Indija intravenozno: gurui, prosjaci, sveti
ljudi, cijele obitelji. Ganges privlači Indijce kao magnet pa je Varanasi
zaista fascinantno iskustvo Indijskog Potkontinenta. Treći je grad manje
poznat, malen je i nije na glavnim turističkim putovima, riječ je o Jaisalmeru,
gradu u Rajasthanu, nekad važnom raskrižju na trgovačkim putovima, danas
zaboravljenom naselju na pustinjskoj margini koje živi svoj život u nekom
sasvim drugom vremenu, daleko od kaotične indijske suvremenosti.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-add-space: auto;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"> </span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-add-space: auto;"><b><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">Kako se pripremaš za putovanje i knjigu
koju pišeš nakon puta? <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-add-space: auto;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"> </span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">Rad na svakoj
knjizi, uključujući i putovanje o kojem govori, traje obično oko dvije godine.
Počinje iščitavanjem literature, slijedi planiranje putovanja – koje uvijek
realiziram drugačije nego je bilo planirano. A samo pisanje knjige traje obično
oko šest mjeseci i uključuje jako puno čitanja o mjestima na kojima sam bio jer
je samo putovanje otvorilo mnoge druge perspektive i traži dodatne informacije.
Putopisi, barem oni koje ja pišem, sigurno nisu samo opis putovanja, pokušam
uvijek zahvatiti mnogo dublje, u kulturu, povijest, posljednje vrijeme i
politiku.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"> </span></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><b><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">Kao iskusan
putnik bez čega ne ideš na put?<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="background-color: white; background: white; line-height: 150%; margin-bottom: 0cm;"><b><span style="color: #222222; font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: Arial; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;"> </span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-family: Montserrat;">Samo su dvije stvari nužne, a to su
putovnica i novac, sve ostalo je fakultativno i može se nabaviti putem. Moje je
pravilo da ma koliko put bio dug, ne nosim više od osam kilograma u rancu, a u
njemu je obavezna još jedna stvar bez koje više ne mogu: iPad u kojem je – osim
što u njemu pišem bilješke s putovanja – cijela moja knjižnica sa stotinjak
knjiga, najčešće stručnih o krajevima kroz koje putujem.<o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-family: Montserrat;"><o:p></o:p></span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: 150%;"><span style="font-family: Montserrat;"><o:p> </o:p> </span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0bR-oxug87llYOfhoDhXx-mxJpWnj81ABBDUeaj6MgoJQ8xJ1sHGXBANEQ9EDxQcXgBV3sy9ED5JebAzWoQfeHs9vxg6l0vwMfG-F_dG_XRqal3ENuKy40GYwN3QSJZeyz6ex-UjL2R9J/s2048/zivot+i+smrt+MU.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><span style="font-family: Montserrat;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1337" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0bR-oxug87llYOfhoDhXx-mxJpWnj81ABBDUeaj6MgoJQ8xJ1sHGXBANEQ9EDxQcXgBV3sy9ED5JebAzWoQfeHs9vxg6l0vwMfG-F_dG_XRqal3ENuKy40GYwN3QSJZeyz6ex-UjL2R9J/s320/zivot+i+smrt+MU.jpg" /></span></a></div><span style="font-family: Montserrat;"><br /></span><p></p>
<p class="MsoNormal"><o:p><span style="font-family: Montserrat;"> </span></o:p></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-85363906742166882832020-09-14T09:41:00.002+02:002020-12-18T19:57:35.980+01:00Jodi Kantor i Megan Twohey: Ona je rekla, odlomak iz knjige<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEid6thUxV8Ssf2QQR_DWz2jCZHN7BiquPo3pSm28ETDOL8wqE04oscF5b9f11syR_cgBu4OZVxWJoGbYnUpjXrghZOSinCw5GeSWB1qhv47In02o5yj01pZHEmbEeIrdyyJInQkOv0twEvT/s2048/ona+je+rekla+MU.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1336" height="500" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEid6thUxV8Ssf2QQR_DWz2jCZHN7BiquPo3pSm28ETDOL8wqE04oscF5b9f11syR_cgBu4OZVxWJoGbYnUpjXrghZOSinCw5GeSWB1qhv47In02o5yj01pZHEmbEeIrdyyJInQkOv0twEvT/w326-h500/ona+je+rekla+MU.jpg" width="326" /></a></div><br /><p></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><br /></span></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">REKLA JE<o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Pogovor (lipanj 2020.)<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jednog
kasnog zimskog jutra, gotovo točno godinu dana nakon okupljanja u Los Angelesu,
originalni tim koji je radio na istrazi Harveyja Weinsteina sjurio se na novi
sastanak u redakciji vijesti. Sjele smo jedna uz drugu, a Rebecca Corbett, Dean
Baquet i Matt Purdy visjeli su nam na leđima. Porota na suđenju Harveyju
Weinsteinu u New Yorku spremala se izreći odluku. </span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">U
našoj skupini novinara nitko nije znao što se može očekivati. Napori da se
Weinsteinu dokaže pravna odgovornost nisu bili pretjerano uspješni. Do tog dana
u veljači 2020. godine gotovo je stotina žena javno optužila propalog
producenta za razna nedjela, od uznemiravanja do silovanja. Ali većina se optužbi
odnosila na događaje prestare da bi se dizale optužnice ili na uvredljivo
ponašanje koje se nije moglo kvalificirati kao zločin. Tužitelji su upravo bili
podignuli optužnicu protiv Weinsteina u Los Angelesu, ali pojedinosti tog
slučaja još nisu bile poznate. Deseci navodnih žrtava sudili su se s
Weinsteinom u privatnim parnicama, pokušavajući mu nametnuti financijske
obaveze, ali prema uvjetima predložene nagodbe vrijedne 25 milijuna dolara,
osiguravajuće kuće bi platile te zahtjeve. On ne bi morao priznati da je kriv
za bilo što.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Mjesecima
smo izvještavale sa suđenja u New Yorku, na svakom se koraku uvjeravajući kako
je sve mnogo zamršenije nego što većina ljudi shvaća. Tužitelji su zbog optužbi
za policijsku pogrešku bili prisiljeni odustati od jedne optužbe. Dvije žene u
središtu slučaja, Jessica Mann i Miriam Haley, priznale su da su imale sporazumni
seksualni odnos s </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Weinsteinom
nakon navodnih napada i ostale su s njim u prijateljskoj vezi godinama. Mi smo
znale da je takvo ponašanje bilo uobičajeno – gotovo da i ne postoji “savršena”
žrtva silovanja, a obje su te žene imale profesionalne razloge za održavanje
kontakta s producentom.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Također
smo shvatile da se kod slučajeva složenih poput ovog gotovo nikad ne podigne
optužnica. Pravosudni dužnosnici pretpostavljaju da velika zbrka sprječava
porotu u donošenju osuđujuće odluke.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Weinstein
je iskoristio faktor složenosti kako bi podigao žestoku i sveobuhvatnu obranu.
On i njegovi odvjetnici tvrdili su da su Mann, Haley i druge svjedokinje
zapravo manipulirale njime kako bi ostvarile profesionalne probitke. Cijeli je pokret
#MeToo otišao predaleko. </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Weinstein
je povukao pametan potez kada je unajmio odvjetnicu, a ona koju je odabrao, Donna
Rotunno, postala je drska i provokativna glasnogovornica svih kojima je to
smetalo. Nekoliko tjedana prije, usred suđenja, Megan je prilikom razgovora za
podcast <i style="mso-bidi-font-style: normal;">New York Timesa</i> pitala
Rotunno je li ikad bila seksualno napadnuta. “Nisam”, odgovorila je ona, “jer
nikada sebi ne bih dopustila da se zateknem u takvom položaju.” Neki su
slušatelji dali potporu stavu odvjetnice, ali mnogo ih je više bilo bijesno. </span><span style="color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Služeći se hashtagom #WhereIPutMyself
(#GdjeSamSeZatekla) žrtve seksualnog nasilja opisivale su mjesta na kojima su
napadnute, odbacujući svaku pomisao da su na bilo koji način bile odgovorne za
ono što im se dogodilo.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Dok smo sjedile
tako blizu jedna drugoj, ubijajući duge minute do objave presude, znale smo što
je na kocki. Iako je to suđenje bilo premali uzorak da bi postalo prava kušnja pokreta
#MeToo, na njega se gledalo na takav način. Ako <span style="color: black;">Weinstein,
katalizator pokreta, bude proglašen nevinim, što bi to značilo za promjene u
društvu koje su se već dogodile? Mi smo bile sigurne da će novinarski posao
koji smo obavile opstati bez obzira na ishod, ali i bile svjesne da ako ga
oslobode, novine možda ostanu jedine koje su Weinsteina pozvale na
odgovornost.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Čule
smo riječ kriv. Dva puta. Weinstein je bio proglašen krivim za silovanje Mann i
Haley, oslobođen ostalih optužbi i poslan ravno u zatvor da čeka presudu.
Tužitelji su proširili granice odlučivanja koje žrtve seksualnog nasilja
zaslužuju pravdu pred kaznenim sudom i pobijedili. Porota je povjerovala ženama
i odlučila u njihovu korist. Kulturološka promjena koja je počela u novinama
sada se probila i u sudnicu.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Izmijenile
smo dug pogled i na trenutak bile same jedna s drugom u prepunoj redakciji.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Onda
smo se uhvatile posla. Trebalo je zvati izvore i čuti njihove reakcije, onda
napisati članke. Naši su kolege već dovršavali i slali tekstove: nije bila
riječ o sporoj, pomnoj obradi teme, bile su to udarne vijesti koje je trebalo
prenijeti što je brže i točnije moguće.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jodi
je nazvala Ashley Judd da bi joj tri minute staru vijest prenijela osobno. Tri
su godine toliko puta nazivale jedna drugu nakon raznih događaja, a ovaj se poziv
činio možda posljednjim. </span><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Judd, kao i uvijek odlučna, pustila je da joj se sve
slegne. Sve što je pomogla pokrenuti. I što je sada dovršeno. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">“Tako to treba biti”, rekla je Judd. “Tako to treba
biti.”</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Nakon toga, Jodi je nazvala Irwina Reitera, koji je
djelovao zapanjeno kada je čuo da njegova nekadašnjeg šefa čeka dugogodišnji
zatvor. “Taj je tip mislio da može sve što poželi”¸ rekao je. “Svi koji su
radili za njega čuli su tisuću puta: 'Ja sam superman, ti nisi. Ja sam genij, a
vi ste službenici.'” Kolegica je nazvala Rowenu Chiu, koja je svoju priču
pričala sve samopouzdanije, dajući mnoge intervjue, ponosna na ono što je nadišla.
“Na neki način, osjećam da je moj današnji život, svaki dan u kojem uživam,
pobjeda nad </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Harveyjem”,
rekla je. </span><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jednog jutra nekoliko tjedana poslije sjedile smo u
sudnici, manje od metar iza </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Weinsteina
osobno, i čekale presudu. Sudnica je bila puna, ušle smo u posljednjem
trenutku: budući da se nije pojavio nitko tko bi podržao Weinsteina, dobile smo
sjedala određena za njegove prijatelje i obitelj. Bilo je to 11. ožujka 2020.
godine, a iako se uznemirujuće opasni novi virus širio planetom, malo je ljudi
u New Yorku išta poduzimalo u vezi s time: u tom je trenutku tek nekoliko
dodatnih štrcalica za dezinfekciju ruku djelovalo dovoljno.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Procedura
se činila poznatom, poput zadnjeg kruga ciklusa koji smo znale. Šest žrtava
koje su svjedočile sjedile su u prvom redu, naslanjajući se jedna na drugu, a nekoliko
ih je dalo uznemirujuće izjave. </span><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Weinstein je odgovorio isprekidanim, dugim i pomalo
ispričavajućim govorom, u kojem je ipak o sebi govorio biranim riječima. Irwin
Reiter sjedio je nekoliko redova udaljen od njega, kao i Lance Maerov. I Gloria
Allred bila je ondje; usprkos nedavnim problemima koje je imala, kao i njezina
kći, Lisa Bloom, uspjela je zastupati Annabellu Sciorru, jednu od glumica koje
su svjedočile protiv Weinsteina.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Sudac je odredio gotovo najtežu moguću kaznu: 23 godine. Weinstein
je već napunio 67 godina i vjerojatno će ostatak života provesti u zatvoru. “Iako
mu je ovo prva osuda, to mu nije bio prvi prekršaj”, rekao je sudac.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="background-color: white; background: white; color: #333333; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Nakon toga su </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Harveyja
Weinsteina lisičinama vezali za njegova invalidska kolica i odgurali iz
sudnice.</span></span><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-14684561305204694002020-09-14T09:30:00.002+02:002020-12-18T19:18:51.298+01:00Nataša Mataušić: Diana Budisavljević, Prešućena heroina Drugog svjetskog rata <p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhATQd-sWS0WfEjpg7cjd0d0sbVQkSlvaKRlSeu4sdhG2sfWTK8iIx7vNQN53O06rgyzLPNSqDxVaUY2G9rmZFTpwayUvB4329XpnQWA8jSFPLOIuKXI4TP0NC39dl9j59hYcz3oPrl5Uxw/s749/Diana+Budisavljevic.jpg" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="749" data-original-width="519" height="500" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhATQd-sWS0WfEjpg7cjd0d0sbVQkSlvaKRlSeu4sdhG2sfWTK8iIx7vNQN53O06rgyzLPNSqDxVaUY2G9rmZFTpwayUvB4329XpnQWA8jSFPLOIuKXI4TP0NC39dl9j59hYcz3oPrl5Uxw/w348-h500/Diana+Budisavljevic.jpg" width="348" /></a></div><p></p><p class="MsoNormal"> </p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: 18pt; line-height: 107%; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><br /></span></b></p><p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;">U uglednoj obitelji Obexer u Innsbrucku,
glavnom gradu austrijske pokrajine Tirol, 15. siječnja 1891. rodila se
djevojčica. Dali su joj ime Diana po rimskoj božici lova, a krstili u
katoličkoj crkvi pod imenom Frida Olga. Bila je drugo dijete u obitelji Maxa
Obexera (1863. – 1933.) i Amerikanke njemačkog podrijetla Anne r. Roese (1868.
– 1915.). Njen brat Herman imao je tada već dvije godine (1888. – 1907.).</span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Obitelj Obexer bitno je utjecala na razvoj
Innsbrucka kao turističkog središta i klimatskog lječilišta. Djed Diane
Budisavljević Michael Obexer (1826. – 1884.), trgovac tekstilom i investitor,
već je u svibnju 1883. na kupljenom zemljištu u podnožju planinskog lanca
Nordkette sagradio i otvorio ”Hotel et Pension Iglerhof”. Nakon velikog požara
u kolovozu iste godine, u kojem je izgorio velik broj zgrada, započeo je
gradnju novog izletišta ”Obexerhofa”, ali njegovo otvorenje nije dočekao. Nakon
njegove smrti poslove je preuzeo Max Obexer, otac Diane Budisavljević. Dovršio
je izgradnju ”Obexerhofa”, sagradio vilu ”Diana” i hotelu ”Iglerhof” dodao još
jednu zgradu.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Iz nepoznatih razloga 1890. prodao je
dijelove hotelskog kompleksa izvjesnom Adolfu Zimmeru. ”Iglerhof” je 1890.
dobio i službenu oznaku lječilišta pa je postao popularan i među inozemnim
gostima. Od 1904. do 1908. Max Obexer bio je glavna i odgovorna osoba
lječilišta. Početak Prvog svjetskoga rata prekinuo je njegov daljnji razvoj.
Upravljanje hotelom preuzela je vojska i pretvorila ga u vojni lazaret, odnosno
vojnu bolnicu. Ono što je preživjelo rat nije i mir. U hotelu je poslije rata
bila stacionirana talijanska vojska, čime je nastavljena njegova devastacija.
Tek će se 1924. hotel u jednom dijelu ponovo otvoriti za javnost, ali u
vlasničkom udjelu više neće biti Maxa Obexera, koji je, čini se, svoj vlasnički
udio prodao još prije početka rata. Nasljednik očevih poslova trebao je biti
sin Herman. No on je zbog zdravstvenih tegoba bio upućen u Ameriku na
liječenje. Umro je 1907. u New Yorku od posljedica leukemije. Diani
Budisavljević je 1915. preminula i majka, a otac se oženio Johannom Janezić
(1880. – 1963.), s kojom nije imao potomstva.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Od svojih roditelja Diana Budisavljević
naslijedila je energičnost, pedantnost i odgovornost prema sebi i drugima. Kao
mlada djevojka, iako ljubiteljica životinja i prirode, bila je izvrstan lovac,
voljela je glazbu i uvijek rado slušala Richarda Wagnera. Ni jedno ni drugo
nije lako spojiti s njezinim nježnim, ženstvenim mladenačkim likom, no lov je
svakako u to vrijeme bio jedna od uobičajenih zabava aristokracije. Osnovnu i
srednju školu završila je u rodnom gradu. Početkom Prvoga svjetskog rata,
želeći pomagati ranjenicima, upisala se na tečaj za medicinske sestre i
njegovateljice (Pflegekurs) na Sveučilišnoj klinici u Innsbrucku. U to je
vrijeme stanovala na adresi Anichstraße 24 nedaleko od Sveučilišne bolnice i
Medicinskog fakulteta. Tu je vrlo vjerojatno, prema kazivanju Silvije Szabo, i
upoznala svoga budućeg supruga dr. Julija Budisavljevića, koji je u to vrijeme
radio kao asistent u kirurškoj bolnici. Ako je obitelj Obexer bila ugledna i
poznata u Innsbrucku, obitelj Julija Budisavljevića jednako je tako bila
ugledna, utjecajna i cijenjena u Hrvatskoj.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Julije Budisavljević rodio se 1882.u
Požegi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Njegov otac Budislav Bude
Budisavljević Prijedorski (1843. - 1919.), književnik i veliki župan Ličke
županije, bio je porijeklom iz sela Pećani u Lici, gdje se većina stanovnika
preziva Budisavljević. Školovao se u Beču u školi za krajiške časnike. Zbog
svojih sposobnosti i poznanstava, npr. s banom Ivanom Mažuranićem, brzo je
napredovao u karijeri pa je 1901. postao i veliki župan Zagreba. Plemićku
titulu Prijedorski naslijedio je od svoga pretka Marka Budisavljevića,
natporučnika u Ličkoj graničarskoj regimenti, koji je zbog hrabrosti u borbi s
Turcima od cara Franje Josipa II. dobio tu titulu i zvanje Prijedorski. Sa
suprugom Herminom r. Albrecht imao je sedmero djece, četiri sina: Manu, Velju,
Srđana i Julija, i tri kćeri: Olgu, Minku i Miru. Svoje je sinove školovao, a
kćeri dobro udao.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Među sinovima Bude Budisavljevića
najpoznatiji je bio Srđan (1884.-1968.), između dva svjetska rata istaknuti
član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, a od 1939. i njen
predsjednik. Bio je ministar u jugoslavenskim vladama Cvetković-Maček i Dušana
Simovića. Drugi svjetski rat proveo je kao član emigrantske jugoslavenske vlade
u Londonu. U ožujku 1945., prema sporazumu Tito-Šubašić i zbog svojih
antifašističkih stavova, izabran je za jednoga od triju namjesnika kralja Petra
II. Karađorđevića, koji su u ožujku 1945. mandat za sastav nove prve
poslijeratne vlade povjerili Josipu Brozu Titu. Na sprovodu Srđana
Budisavljevića u Zagrebu 1968. okupila se tadašnja politička elita. Iz Beograda
je došla i Jovanka Broz, rođena Budisavljević, supruga Josipa Broza Tita.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Julije Budisavljević završio je medicinu
1907. na Medicinskom fakultetu u Innsbrucku. Isprva je radio na kirurškoj
klinici doktora Schlofera kao volonter, a zatim kao asistent. Za vrijeme
Balkanskih ratova (1912. - 1913.) na poziv Srpskog Crvenog krsta radio je u
rezervnoj kirurškoj bolnici u Beogradu. Početkom Prvoga svjetskog rata
mobiliziran je u austrougarsku vojsku i 1915. postao šef innsbručke klinike na
Istočnom bojištu. U to je vrijeme vrlo vjerojatno upoznao nježnu i naočitu
Dianu Obexer.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Diana Obexer i Julije Budisavljević
vjenčali su se u Innsbrucku 17. travnja 1917. Diana je tada imala 26, a Julije
36 godina. Sljedeće 1918. godine dobili su kćer Jelku (1918. – 2002.). Iz
Austrije su se 1919. preselili u Zagreb, navodno zato što Julije nije htio
prihvatiti austrijsko državljanstvo. U Zagrebu im se rodila druga kći Ilse
(1920. – 2009.). Po dolasku u Zagreb Julije Budisavljević imenovan je redovnim
profesorom na novoosnovanom Medicinskom fakultetu. Kad je 1919. osnovana
Kirurška klinika u Draškovićevoj ulici (današnja Traumatološka bolnica),
postaje njenim prvim predstojnikom. Bio je dekan Medicinskog fakulteta
(1927./28.) i potpredsjednik Zbora liječnika Hrvatske.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-bidi-font-family: "Courier New";"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Po dolasku u Zagreb živjeli su najprije u
Gundulićevoj ulici, a zatim su se na Dianinu želju, zbog parka i drveća koje ju
je podsjećalo na šumama okruženi Innsbruck, preselili u veliki peterosobni stan
na Svačićevu trgu 13. Dvije sobe u stanu bile su preuređene u privatnu
liječničku ordinaciju njezina supruga s čekaonicom za pacijente. Kad je Julije
1950-ih otišao u mirovinu, dio stana su pregradili i ustupili jednoj obitelji.
U prostranom, ugodno namještenom dnevnom boravku i danas dominiraju velika
fotelja na kojoj je Diana voljela sjediti i ormar pun starinskih lutaka
odjevenih u narodne nošnje europskih i nekih drugih zemalja koje je sakupljala.
Sakupljala je i gramofonske ploče, u njenoj kolekciji našle su se ploče sa
glazbom Richarda Wagnera, Giacoma Puccinija, Jacquesa Offenbacha, Julesa Masseneta,
ali tu je bilo i plesne glazbe, pokoji valcer ili moderniji foxtrot. Ploče je
kupovala u dućanu M. Druckera u Ilici 39.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><o:p><span style="font-family: Montserrat;"> </span></o:p></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-59188962073369471062020-09-11T12:23:00.002+02:002020-12-18T19:20:02.268+01:00Jurica Pavičić: Prometejev sin<p> </p>
<p class="MsoNormal" style="text-indent: 11.35pt;"><o:p> </o:p></p>
<p align="right" class="NoParagraphStyle" style="text-align: right;"><span lang="EN-US"> </span></p><p align="right" class="NoParagraphStyle" style="text-align: right;"><span lang="EN-US" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1469" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiEoCZ_tXApLnfve7XMWC54AT5vwj5qEW7kjB0dQwqrfNnblZvCImUMDInYyc4NbUdEPX-slML3MZitEhyYLamnvFBt900ZO_8uu-ReHHpn7siqgcUUfl5mh9Ru-DTKS5a6hE8eAxusJOAj/w288-h400/prometejev+sin+MU.jpg" style="text-align: left;" width="288" /><o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="NoParagraphStyle"><br /></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Sveti Lazar, Izak i Modest: dan prvi<o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">1.<o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Netom što je brod isplovio iz porta,
sunce je zašlo. Purpurni zalazak još je kratko gasnuo iza prvog vijenca otoka,
a onda je sve utonulo u tamu. Rano zimsko poslijepodne pojelo je sve – i nebo,
i oblake, i mrkentu, i šumu, i obrise otoka, i ledenu vodu uokolo. Noć je pala,
kao da nikad više neće svanuti.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jedino
što je svijetlilo u tom posljednjem, nepopustljivom mraku bio je salon
putničkog broda. Žuta svjetla kabinske rasvjete žmirkala su nad podom od
linoleuma, nad ovalnim separeima i sjedištima od skaja. Na tim istim sjedištima
još su se u kolovozu gužvale horde turista. Ali sada – sredinom decembra –
turista nije bilo. U rani zimski sumrak salon je bio tugaljivo pust. <o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Gorki
Šain sjedio je sam u kutu velikog separea. Gledao je kako s onu stranu
prozorskih okana mrak proždire nebo i more. A kad je vani sve postalo crno,
zatvorio je oči. Osluškivao je zvukove. Zvukove koje je toliko puta slušao i
dobro poznavao. <o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Dok
je brod još bio u zaljevu, makinja je radila monotono i mirno, udari su u
oplatu bili slabi, a škripa blaga. </span><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Kad je brod izašao na kanal, zvukovi su se promijenili. </span><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Zvuci makinje postali su bučniji, a udari valova mukliji i
teži. Bok se broda povijao uz obeshrabrujuću škripu. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Zimsko
je jugo ojačalo. Da popodne nije krenuo na put, pomisli, sutra možda ne bi ni
mogao. Već će ujutro liniju obustaviti dok se vrijeme ne smiri.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Otvorio
je oči. Osim njega, u salonu je bilo pet ili šest putnika i konobar brodskog
bifea. Suh i sijed, konobar je izgledao biblijski staro. Kretao se u uskom
četverokutu između aparata za kavu, frižidera i šanka, ponavljajući sporo i
drhtavo iste pokrete kakve vjerojatno obavlja desetljećima. Skuhao je jedan
espreso, nekom od putnika natočio vinjak, krpom prebrisao aparat i sudoper.
Kratko je piljio u ekran televizora. A onda se konobar zagledao u jednu od
putnica koja mu je iz nekog razloga skrenula pažnju. Napustio je šank te
sporim, nesigurnim koracima prišao ženi. Obazrivo joj je stegao ruku. Ona mu je
odgovorila stiskom i kimnula. <o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Gorki
pogleda putnicu pomnije. Nosila je crninu – dakle, to što je vidio bilo je
žalovanje. Ožalošćena je bila odjevena strogo, ali otmjeno i dobro, predobro za
salon popodnevnog broda u prosincu. Razmjerno pravilna lica, činila se gotovo
lijepom. Ali u pogledu i izrazu lica imala je nešto odbojno što je rastjerivalo
svaku simpatiju. Gorki ju je promatrao. Bio je siguran da to lice odnekud
pamti. Ali memorija bivšeg policajca ovaj ga je put izdavala. Nije se mogao sjetiti
ni otkud to lice zna, ni od kada. <o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="DE" style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Nakon dugog radnog dana bio je umoran. Zatvorio je opet
oči prepuštajući se šumovima – škripi metalnih madira i huci mora. Naposljetku
je kliznuo u san, neopazice i blago. <o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="DE" style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Probudila ga je promjena. Zvukovi su bili drukčiji.
Brodski motor radio je teže i napregnutije, a brod se počeo ljuljati od udara
vala u mezobandu. Zakrenuli su kurs. Prošli su rt, približavaju se Škoju.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="DE" style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Ustao je da protegne noge. Izišao je iz salona na gornju
kuvertu trajekta.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Dok je spavao, more je zbilja ojačalo. Valovi južine
nadirali su s jugoistoka tvoreći pjenaste kreste koje su se bjelasale u mraku. </span><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Brod se nadimao i hripao, uzdizao se na valovima i ponirao
natrag u bezdan. U daljini su se već vidjela svjetla Škoja. Nakon dva sata
plovidbe bližili su se cilju.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Ozreo
se. Na palubi osim njega nije bilo nikoga. Ispod, u duplji garaže, počivali su
automobili ukrcani na trajekt. Bilo ih je malo – dva ili tri osobna, jedan
kamion s ceradom i jedna ribarska hladnjača. </span><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jedan od automobila skrenuo mu je pažnju. Bio je to tamni
furgon pogrebnog poduzeća.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="DE" style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Sišao je metalnim skalama u garažu. Približio se
pogrebnom vozilu – ali kroz zatamnjeno staklo nije vidio ništa. Zašao je za
stražnju stranu furgona i spazio križ naslonjen na staklo. Škrtog svjetla bilo
je taman dosta da može pročitati natpis na križu od svijetlog drva.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="DE" style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Agata Matulov<o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="NoParagraphStyle" style="text-align: center;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">1937. – 2019.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Lecnuo
se i izmaknuo od furgona. Popeo se skalama natrag i pogledao put kabine. Žena u
crnini sjedila je na istom mjestu. Sad se sjećao gdje je i kad već vidio
njezino lice.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Starački
kantunal, neuredan, pun sirupa, lijekova i razbacanih papirnih maramica.
Starica koja se rijetko diže, loše vidi i teško diše, ali je perfektno bistra i
oštra uma. A ta starica ima sliku na kantunalu. Na slici dvoje ljudi – njezino
dvoje djece. Visoki muškarac u ogrtaču<i> Burberry</i>. I žena pravilna, ali
izdužena lica. Tada i tamo ju je vidio. Na uokvirenoj slici, na kantunalu Agate
Matulove.<i><o:p></o:p></i></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Znači,
stara Agata je umrla</span></i><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, pomisli Gorki. Prevrtao je u umu
informaciju koju je upravo spoznao, zagledan u mokro ništa. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Vlažna
južina i dalje je šibala rastjerujući kroz noć mokre kapljice. Ali valovi su se
smanjivali. Brod je ulazio dublje u zaljev, a roj svjetala u dnu vale bivao je
sve veći i jasniji. Uskoro su se mogla raspoznati stabla, kuće i mul od
nabacanog kamenja.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Bok
broda počeo je vibrirati uz tiho brujanje. </span><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Počela je manovra. Brod je zašijao krmom da provu upravi
prema gatu. Putnici u salonu stali su navlačiti kapute i krenuli put izlaza. </span><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Ne i Gorki. Stajao je na istom mjestu i promatrao prizor
koji nije vidio godinama. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span lang="EN-US" style="font-family: Montserrat; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Kapelica
na Punti Ružarice. Gat. Lanterna. Zgrada zadruge, zgrada bratovštine, općinski
dom s tornjem i satom. Zvonik crkve, koji je jedini osvijetljen sjajio u
zimskom polumraku. Ispred svega – mandrač, a u mandraču barke koje se ljuljaju
na mareti. Iza toga, iza prvog reda, ništa se nije vidjelo. Sve što je bilo iza
pojeo je mrak, ali Gorkom nije trebalo svjetlo da zna što tamo ima. Znao je
svaku kalu, kuću i vrt, svaki popločani odvojak, suhozid i maslinik.<o:p></o:p></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Mornari
su vezali konope, brod se akoštao. </span><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Trajekt je spustio pramčanu platformu uz bučni tresak. </span><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Putnici su počeli izlaziti, a Gorki je i dalje stajao na
palubi i promatrao odredište svog puta. Gledao je Škoj, a štumik mu se skupio u
gvalju neočekivane, jake zlovolje. Vratio mu se isti onaj osjećaj koji je
pamtio, osjećaj kojeg se bojao. Nije ni ugazio nogom na tlo, a osjećaj je već
bio tu. <i><o:p></o:p></i></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><i><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Svugdje,
samo ne ondje</span></i><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, pomislio je. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="NoParagraphStyle" style="text-indent: 11.35pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><span lang="EN-US" style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Pomislio
je to, ali i odmah suzbio tu beskorisnu misao. Zgrabio je torbu i krenuo put
izlaza.</span><span lang="EN-US"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-indent: 11.35pt;"><o:p><span style="font-family: Montserrat;"> </span></o:p></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-46352813749311639612020-08-26T10:48:00.001+02:002020-12-18T19:21:06.537+01:00Elena Ferrante od A do Ž<p> </p>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRtuyxawIN8o3Lfq3lT5ApJZlIn2spfMUgZA8x28Y9joMW_SDewjB3qLpPC5dclWqXbaEMU63TfmKJfRD_bNjQkp8j5AO6SKmoPmXhWTCn_W8QX2F6RNNdUOYzKHnWtT5X-ajGVtpTM2EZ/s2000/Lazljivi+zivot+BLOG+1.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1512" data-original-width="2000" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhRtuyxawIN8o3Lfq3lT5ApJZlIn2spfMUgZA8x28Y9joMW_SDewjB3qLpPC5dclWqXbaEMU63TfmKJfRD_bNjQkp8j5AO6SKmoPmXhWTCn_W8QX2F6RNNdUOYzKHnWtT5X-ajGVtpTM2EZ/s640/Lazljivi+zivot+BLOG+1.jpg" width="640" /></a></div><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;"><span style="font-family: Montserrat;"><b>A kao anonimnost</b></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Elena Ferrante umjetničko je ime pod kojim misteriozna talijanska autorica
objavljuje još od 1992. Obrazlažući razloge u pismu svom izdavaču uoči objavljivanja
svojeg prvog romana, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mučna ljubav,</i> napisala
je</span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-themecolor: text1;">: „Vjerujem da knjige,
jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što
poručiti, prije ili poslije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće.” <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-themecolor: text1;">O tome tko stoji iza pseudonima, ne zna se mnogo, ali ono
što je sigurno jest da je riječ o osobi koju vodeći svjetski kritičari i
teoretičari smatraju jednim od najvažnijih imena suvremene svjetske
književnosti. Što mi u Profilu mislimo o tome tko se krije iza toga? Čuli smo
razna nagađanja, volimo i mi raspravljati o njima, ali naš je stav ovaj: mi smo
ponosan izdavač romana iznimne talijanske autorice Elene Ferrante i njezini
tekstovi jedino su što nam je važno. I, da, dopuštamo da živimo u zabludi, ali
mi ne sumnjamo da je riječ o ženi. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;"><span style="color: black; font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-themecolor: text1;"><o:p> </o:p></span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">B kao Badurina</span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Ana Badurina hrvatski je glas
Elene Ferrante, sjajna prevoditeljica koja je dosad na hrvatski prevela sve
njezine romane ili više od 2500 stranica njezine proze. Ana Badurina
predsjednica je Društva hrvatskih književnih prevodilaca, a Elena Ferrante
jedna je u nizu talijanskih autora koje je dosad prevela. Zanimljivo, na
svjetskoj razini za uspjeh Elene Ferrante zaslužna je još jedna Ana; Ann
Goldstein koja je zahvaljujući uspjehu ovih romana i <br />specifičnim okolnostima
vezanim uz lik i djelo same autorice, postala jedna od najpoznatijih
prevoditeljica našeg doba.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">C kao Cerrullo <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Raffaella Cerullo,
genijalna, nesretna, čudesna, dijabolična, veća-od-života Lila, nezaboravan lik
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalne prijateljice.<o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Ć kao ćakula<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">S iznimkom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mučne ljubavi</i>, romani Elene Ferrante
pisani su naizgled jednostavnim stilom; lako se probijate kroz njih, a iskustvo
čitanja pomalo je nalik slušanju vještog pripovjedača koji vam iznosi ćakule o
životima drugih. Dojam je dodatno pojačan time što se Ferrante voli poigravati
obrascima žanrovske književnosti, voli prekinuti radnju na najzanimljivijem dijelu,
ne voli se razbacivati viškom riječi, suvišnim pridjevima i inim. No to je tek
krinka. Taj naizgled „pa i ja mogu tako pisati“ stil najteže je postići,
pisanje koje zahtijeva jako, jako puno znanja i vještine. Nema sumnje, tko god
ona bila, riječ je o iznimno obrazovanoj osobi, onoj kojoj s lakoćom polazi za
rukom ono najteže – pisati kao da je svjesna svakog slova tradicije, ali
istodobno kao da ništa prije nje nije postojalo.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Č kao čežnja<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Junaci Elene Ferrante od najmanjih
nogu čeznu za nečim; više pažnje, boljim izgledom, boljim statusom, više novca,
više ljubavi, više istine... Baš kao i većina nas.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">D kao Dani zaborava, d kao dijalekt<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l2 level1 lfo3; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Dani zaborava </span></i><span style="mso-ansi-language: HR;">prvi su roman Elene Ferrante objavljen u Hrvatskoj. Zašto smo baš njega
objavili prvoga? Pa zato što smo ga prvog pročitali<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i postali bezumno zaljubljeni u Ferranticu, a
htjeli smo da se hrvatski čitatelji zaljube onako kako smo se i mi zaljubili. A
iskreno, znali smo da ćemo ako startamo s <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalnom</i>,
morati čekati barem dvije godine da ga objavimo. Bez obzira na to što je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna</i> tad žarila i palila svijetom,
nismo mogli čekati. I nikada nismo požalili tu odluku.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l2 level1 lfo3; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><span style="mso-ansi-language: HR;">Dijalekt u
Ferrantičinim romanima, barem onima smještenim u Napulj, odrednica je između
siromaštva i situiranosti, nepogrešiv znak koji smješta lik u točno određenu
klasu. No ovi su romani pisani visokoknjiževnim stilom, a skliznuća u dijalekt
minimalna su, prisutna tek s oznakama (prešli su na dijalekt, skliznula je u
dijalekt...).<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><o:p></o:p></b></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Đ kao đavli</span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Fašisti, kamatari,
kamoristi, preljubnici, nasilni muževi, nasilni očevi, nezainteresirani
promatrači, patrijarhalne svinje... Podug je popis grijeha loših muškaraca, ne
samo u <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalnoj prijateljici</i> nego i
u <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mučnoj ljubavi</i>, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Danima zaborava</i>; ali i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivom životu odraslih</i>.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Dž kao džungla na asfaltu<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Ovu metaforu koristimo
kao metaforu za Napulj; zaseban lik Ferrantičinih romana, u svoj njegovoj
prljavštini i veličanstvenosti. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">E kao Enzo <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Divni, pouzdani, predani
Enzo. Zaljubljen u Lilu od malih nogu, Enzo je jedan od rijetkih, ako ne i
jedini, apsolutno pozitivan muški lik u svim njezinim romanima.<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><o:p></o:p></b></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">F kao feminizam<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Romani Elene Ferrante govore
o odrastanju, obitelji, braku, društvu, različitim fazama života, politici,
ekonomiji, klasnoj borbi... No ono što ih sve spaja jest to da su prvorazredna
feministička literatura.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">H kao HBO<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">Krajem 2018. prikazana je prva sezona serije <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica</i>, a ove godine
prikazana je i druga koja prati radnju drugog nastavka. Serija je nastala kao<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> </b></span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">koprodukcija HBO-a, RAI Fictiona, TIMvisiona
i Fandanga. Odabir glumaca za seriju trajao je čak osam mjeseci, a u njemu je
sudjelovalo gotovo 9000 djece i 500 odraslih iz cijele Kampanije. Na seriji je
radilo oko 150 glumaca i 5000 statista, a za potrebe serije izrađeno je gotovo
20 tisuća kvadratnih metara scenografije. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">G kao Greco, g kao Giovanna, g kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna</i></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo4; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><span style="mso-ansi-language: HR;">Elena Greco,
znana i pod nadimkom </span><span style="font-size: 11.5pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">Lenuccia </span><span style="font-size: 11.5pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-fareast-font-family: BemboRHr;">ili </span><span style="font-size: 11.5pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-font-style: italic; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">Lenù</span><span style="mso-ansi-language: HR;">, drugi (ili možda prvi) dio glavnog ženskog
tandema iz <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalne prijateljice</i>. Ništa
manje genijalna od Lile, samo možda stabilnija, manje autodestruktivna i
spremnija za kompromise.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo4; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><span style="mso-ansi-language: HR;">Giovanna je
djevojčica koja postaje djevojka, glavna junakinja <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivog života odraslih</i>, još jedna iz plejade nezaboravnih
junakinja Elene Ferrante.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo4; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Genijalna prijateljica.</span></i><span style="mso-ansi-language: HR;"><o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">I kao intenzivno<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Iznimno intenzivno
najčešći je opis iskustva čitanja ovih romana. Samo utipkajte njezino ime i bit
ćete preplavljeni komentarima o besanim noćima, gubljenju u njezinu svijetu i
zaboravljanju na sve ostalo. Svijet može otići kvragu dok je čitate i neće vas
biti briga, mogao bi biti zajednički nazivnik svih komentara. U tome su
suglasni kako obični čitatelji, tako i horde onih slavnih. Čarolija koja vam
postane jasna onog trenutka kad okrenete prvu stranicu bilo kojeg od djela
Elene Ferrante.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">J kao jug<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Jug Elene Ferrante nije
ušminkana razglednica s bezbrižnim domorocima ovisnima o suncu. Ona piše o jugu
u kojem iako živiš u gradu na moru, nikad nisi otišao na kupanje, o kompleksnim,
teško razmrsivim obiteljskim odnosima, snažnim, osebujnim ženama, duboko
ukorijenjenom patrijarhatu. Ona piše o onom jugu koji doista postoji; snažnom,
užasnom, napornom, zahtjevnom, beskompromisnom i predivnom jugu.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">K kao kćeri <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Malo tko zna pisati o kćerima
i majkama i njihovu odnosu kao što to zna Ferrante, pogotovo kad su u pitanju bolna,
neuralgična mjesta tog odnosa, obrasci koji se prenose s koljena na koljeno.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">L kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivi
život odraslih</i> <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Željno iščekivani roman
Elene Ferrante, prvi roman nakon tetralogije <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica. </i>Ujedno i njezin sedmi prijevod na hrvatski.<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">LJ kao ljubav<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Prijateljska ljubav,
ljubav roditelja i djece, romantična ljubav; Elenu Ferrante zanima ljubav u svim
njezinim licima, bez obzira na to koliko (ne)sretna ona bila. Prijateljska je
često određena rivalstvom, ljubomorom, zavišću; ljubav roditelja i djece,
preciznije njihov odnos, najčešće je izvor traume, a romantična ljubav u
pravilu je ili opsesivna ili nesretna ili neuzvraćena. Zvuči kao loša
preporuka, zar ne? Hm, samo ako je niste čitali.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">M kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mučna
ljubav</i>, m kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Modra vila</i><o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l4 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Mučna ljubav</span></i><span style="mso-ansi-language: HR;">, prvi roman Elene Ferrante objavljen 1992. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l4 level1 lfo1; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Modra vila</span></i><span style="mso-ansi-language: HR;">, Lilin prvi i zadnji literarni pokušaj. Okidač za mnogošto u njezinu
životu. <o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">N kao Netflix<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;">Ovog proljeća objavljena je vijest da će <span style="background-color: white; background: white; color: #222222;">Netflix u suradnji s talijanskom
produkcijskom kućom Fandango</span> producirati ekranizaciju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivog života odraslih</i>. Fandango </span><span style="color: #222222; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">je jedan od
producenta serije<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> Genijalna</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">prijateljica</i> koja se prikazuje na HBO-u.
Nestrpljivo iščekujemo daljnje informacije.</span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><o:p></o:p></span></b></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">NJ kao nježnost<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Nježnost je emocija koje
ima jako malo u prozi Elene Ferrante, baš kao što je malo i utjehe. Koliko god
paradoksalno zvučalo; ništa od toga neće vam nedostajati.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">O kao Oliviero<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Dobronamjerna učiteljica
koja je među prvima prepoznala genijalnost i Lile i Elene, a u slučaju potonje
uvelike zaslužna za njezino daljnje školovanje. Na žalost, nedovoljno jaka da
se istinski potrudi oko Lile i prijeđe preko ponašanja njezinih roditelja i pruži
joj istinsku pomoć. Umjesto oslonca postala je Lilino prvo veliko životno razočaranje.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">P kao prijevodi<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Elena Ferrante prevodi se
na više od 40 jezika, a njezini romani dosad su prodani u milijunima
primjeraka. U odsutnosti autorice, u nizu tih zemalja njezini prevoditelji
zasluženo su postali prepoznatljiva lica u javnosti.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">R kao rajon, r kao redovi <o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l1 level1 lfo2; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><span style="mso-ansi-language: HR;">Rajon je iznimno
važna topografska odrednica, povijesno-administrativna cjelina, koja se
provlači u više romana. Dakle, nije četvrt, nije kvart, nije okrug, nego je baš
– rajon.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l1 level1 lfo2; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Lažljivi život odraslih </span></i><span style="mso-ansi-language: HR;">dosad je objavljen u Italiji i Francuskoj, a u
objema zemljama izlazak romana obilježili su redovi fanova pred knjižarama.<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><o:p></o:p></b></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">S kao Sarratore, Nino Sarratore<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Fatalni muškarac i Lilina
i Elenina života. Isprazan, nevjeran, u biti potkapacitiran muškarac koji im se
našao na putu, a one su prekasno shvatile o kakvom je tipu riječ. Zanimljivo,
nijedan lik kod Elene Ferrante ne budi tako snažne emocije kao Nino, iako su njegovi
grijesi, barem pred očima zakona, neusporedivi s grijesima ostalih. S jednom
važnom razlikom, njegovi grijesi tiču se onog najintimnijeg; ljubavnog razočaranja
i izdaje.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Š kao šutnja<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Šutnja motivirana željom
za zaštitom, šutnja zbog povrijeđenosti, šutnja zbog razočaranja, šutnja zbog
osvete, šutnja zbog ponosa... Likovi u ovim romanim često šute i/ili prešućuju.
Treba li napominjati da zbog toga i nemilo pate?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">T kao tetralogija<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Tetralogija <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica</i> ciklus je romana
koji je Eleni Ferrante donio svjetsku slavu. Sama autorica na ovaj ciklus nikad
nije gledala kao serijal već kao jednu knjigu podijeljenu u četiri dijela. Tu
njezinu želju poštovali smo i u svojim izdanjima; pa tako na svakom od njih
postoji oznaka <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica</i>,
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica</i> – drugi dio, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica</i> – treći dio, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Genijalna prijateljica </i>– četvrti i
posljednji dio. U skladu sa željama same autorice nikad nismo posegnuli za
oznakom, koja je počela na engleskom govornom području, a onda uzela maha i u
ostatku svijeta – napuljski ciklus.<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><o:p></o:p></i></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">U kao učenje<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Učenje, školovanje,
obrazovanje od presudne su važnosti za emancipaciju i ekonomsku nezavisnost
ženskih likova, ali i nulta točka i osnovni alat za razumijevanje svijeta i
samog sebe.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">V kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Vezice</i>,
v kao Vittoria<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l3 level1 lfo5; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;">
</span></span></span><!--[endif]--><span style="mso-ansi-language: HR;">Vittoria –
jako, jako zanimljiv ženski lik iz <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivog
života odraslih</i>.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l3 level1 lfo5; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Montserrat;"><!--[if !supportLists]--><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Symbol; mso-fareast-font-family: Symbol;"><span style="mso-list: Ignore;">·<span style="font-size: 7pt; font-stretch: normal; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-weight: normal; font: 7.0pt "Times New Roman"; line-height: normal;"> </span></span></span><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;">Vezice</span></i><span style="mso-ansi-language: HR;"> su roman Domenica Starnonea, prošle godine objavljen na hrvatskom u
prijevodu Tatjane Peruško, a zamišljen kao literarni odgovor <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Danima zaborava</i>.<o:p></o:p></span></span></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Z kao zajedništvo</span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Zbog epidemije korone objava
romana <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lažljivi život odraslih</i>,
predviđena za 9. lipnja, zajedničkom odlukom izdavača iz više od 26 zemalja
kolektivno je prebačena na 1. rujna. Ukratko, odlučili smo biti solidarni i ne
odustati od ideje zajedničkog lansiranja.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: Montserrat; mso-ansi-language: HR;">Ž kao žene<o:p></o:p></span></b></p>
<p class="MsoNormal"><span style="font-family: Montserrat;"><span style="background-color: white; background: white; color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-themecolor: text1;">Olga, Delia, Amalia, Lile, Nunzia, Elena, Elenina majka, Melina, Pinuccia, Ada,
Adele, Mariarosa, Gigliola, Nadia... Uskoro ćete upoznati Giovannu, Vittoriju,
Giulianu, Angelu, Idu... Njihovi životi, njihove sudbine, umješnost pisanja o
njima </span><span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-themecolor: text1;">čine ovaj
iznimni opus „<span style="background-color: white; background: white;">književnom enciklopedijom ženskih
života”, da se poslužimo definicijom književne teoretičarke i sveučilišne
profesorice Maše Grdešić. </span></span></span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR;"><o:p></o:p></span></b></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-70078702396742625712020-08-17T09:13:00.000+02:002020-08-17T09:16:41.707+02:00Erling Kagge HODATI KORAK PO KORAK <p><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgMR-TPORknHFg6u4xrY0HtgTmwunoPtnl5QyXETkR_dTbiM6Bz24V441SrQ-sxELZD4pgfkt07-DCBmfLGOldoG0Ri3KPU9zqZi0lma9Dy0_I7kEZByuTHoeEnWrDBPTWP6iW0MGgpOdW/s2048/Hodati+korak+po+korak.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; display: inline !important; float: left; font-family: "times new roman", serif; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1524" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgMR-TPORknHFg6u4xrY0HtgTmwunoPtnl5QyXETkR_dTbiM6Bz24V441SrQ-sxELZD4pgfkt07-DCBmfLGOldoG0Ri3KPU9zqZi0lma9Dy0_I7kEZByuTHoeEnWrDBPTWP6iW0MGgpOdW/w297-h400/Hodati+korak+po+korak.jpg" width="297" /></a><br /> <span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR; text-align: justify;"><o:p> </o:p></span></p><p></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "times new roman", serif;">Erling Kagge</span></p><p class="Default"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Hodati korak po korak<o:p></o:p></span></i></p><p class="Default"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">S norveškog preveo Bekim Sejranović<o:p></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p><br /></o:p></span></p><p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span style="font-family: "times new roman", serif;">Jednog dana moja baka više nije mogla hodati.</span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Tog je dana umrla. Tjelesno je bila živa još neko
vrijeme, ali nova, umjetna koljena koja su joj operacijom ugradili bila su
istrošena i nisu je više mogla nositi. Budući da je morala ležati u krevetu,
izgubila je svu snagu u mišićima. Probavni je sustav također otkazao. Srce je
kucalo sve sporije, a puls je postao neravnomjeran. Pluća su uzimala sve manje
i manje zraka. Pri kraju života borila se za svaki uzdah.<o:p></o:p></span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">U to su vrijeme i moje dvije kćeri bile sa mnom doma.
Mlađa, Solveig, imala je samo 13 mjeseci. Dok je njezina baka kopnjela i
skupljala se u fetusni položaj, Solveig je osjetila kako je vrijeme da nauči
hodati. Podignula bi ruke iznad glave, uhvatila se za moje prste i tako bi
teturajući uspjela prijeći preko dnevnog boravka. Svaki put kada bi Solveig
ispustila moje prste i pokušala sama napraviti nekoliko koraka, otkrila bi što
je dolje, a što gore, kao i razliku između toga što je kratko, a što dugačko.
Kada se spotaknula i udarila čelom o rub stola, osjetila je kako je nešto
tvrdo, dok je nešto drugo meko. <o:p></o:p></span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Početi hodati možda je najopasnija stvar koju moraš
naučiti tijekom života.<o:p></o:p></span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Kada bi raširila ruke ne bi li održavala ravnotežu,
uspijevala bi prijeći preko cijelog dnevnog boravka. Nesigurnost ju je
primoravala da hoda kratkim koracima u taktu<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> staccata</i>. Gledajući je, u početku sam bio iznenađen kako su se
njezini nožni prsti širili. Kao da se njima pokušavala držati za pod. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Dječje stopalo još uvijek ne zna da je
stopalo. Ono želi biti leptir ili jabuka</i>, tako čileanski pjesnik Pablo
Neruda započinje svoju pjesmu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Stopalu od
njegova djeteta.<o:p></o:p></i></span></p>
<p class="Default"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="Pa6" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Zatim je Solveig malo sigurnijim korakom izašla kroz
otvorena vrata terase van u vrt. Njezina stopala više nisu doticala kućni pod,
nego Zemljinu površinu. Travu, kamenje, zemlju, uskoro i asfalt. Dok bi hodala,
jedan dio njezine osobnosti – temperament, radoznalost i volja – dolazili su
do izražaja. Možda i griješim, ali kad vidim dijete koje hoda, postajem još
uvjereniji kako je radost pri otkrivanju i svladavanju nečeg novog najjača sila
koja postoji.<o:p></o:p></span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="Pa5" style="text-align: justify;"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; mso-ansi-language: HR;">Staviti nogu pred nogu, istražiti i prekoračiti – to nam
je u prirodi. Putovanje nije početak, ono je završetak. <o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: HR;">Kada je moja baka bila rođena,
u Lillehammeru, 93 godine prije Solveig, svi u obitelji koristili su noge kad
su htjeli stići od jednog do drugog mjesta. Da je baka htjela putovati nekamo
daleko, mogla je sjesti na vlak, ali nije imala mnogo razloga napuštati
Lillehammer. Umjesto toga svijet je došao k njoj. Još dok je bila mlada, u
njezin kraj, Oppland, počeli su stizati masovno proizvedeni automobili, bicikli
i avioni. Baka mi je pričala kako ju je njezin tata, moj pradjed, vodio na
Mjøsu, najveće jezero u Norveškoj, da vide zrakoplov. Pričala je to toliko
uživljena da bi čovjek pomislio kako se to dogodilo jučer. Nebo više nije
pripadalo samo pticama i anđelima.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal"><span face="" style="font-family: "times new roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: HR;"><o:p> </o:p></span></p>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-28153858425856534092020-08-01T14:14:00.001+02:002020-08-01T14:14:33.383+02:00 PRAVILA NAGRADNE IGRE<div> </div><div><br /></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Na temelju 69. Zakona o igrama na sreću (NN 87/09, 35/13, 158/13, 41/14 i 143/14) i Pravilnika o priređivanju nagradnih igara (NN 8/10) PROFIL KNJIGA d. o. o., Zagrebačka 23, 10360 Sesvete, OIB 43192548848, donosi sljedeća</div><div><br /></div><div><br /></div><div> <b> PRAVILA NAGRADNE IGRE</b></div><div><b><br /></b></div><div><b> „Elena Ferrante: LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH“</b></div><div><b><br /></b></div><div><i><b>Članak 1. Priređivač</b></i></div><div><br /></div><div>Priređivač nagradne igre jest PROFIL KNJIGA d. o. o., Zagrebačka 23, 10360 Sesvete, OIB 43192548848.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 2. Svrha nagradne igre</b></i></div><div><br /></div><div>Nagradna igra priređuje se s ciljem promidžbe novog romana Elene Ferrante LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH uoči njegova objavljivanja 1. rujna 2020. godine.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 3. Trajanje nagradne igre</b></i></div><div><br /></div><div>Nagradna se igra provodi od 3. kolovoza 2020. do 24. kolovoza 2020. i organizira se u okviru prednarudžbi novog naslova Elene Ferrante LAŽLJIVI ŽIVOT ORASLIH. Trajanje same prednarudžbe je od 03. kolovoza do 31. kolovoza.</div><div><br /></div><div><b><i>Članak 4. Fond nagradne igre i vrijednost svake nagrade iz nagradnog fonda</i></b></div><div><br /></div><div>Fond nagradne igre sastoji se od sljedećeg:</div><div><br /></div><div><u style="font-weight: bold;">1. nagrada</u>: noćenje s doručkom u Hotelu Esplanade Zagreb za 1 osobu od 29. kolovoza do 30. kolovoza, novi roman Elene Ferrante LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH i platnena vrećica; vrijednost: 1.310,59 kune;</div><div><br /></div><div><b><u>2. nagrada</u></b>: platnena vrećica i komplet svih naslova autorice Elene Ferrante u izdanju Profil Knjige; vrijednost: 729,05 kuna;</div><div><br /></div><div><b><u>3. nagrada</u></b>: platnena vrećica i tetralogija GENIJALNA PRIJATELJICA autorice Elene Ferrante u izdanju Profil Knjige; vrijednost: 531,05 kuna</div><div><br /></div><div>Ukupna vrijednost nagradnog fonda iznosi 2.570,69 kunu. Priređivač se obvezuje uplatiti 5 % ukupne vrijednosti nagradnog fonda u korist Crvenog križa Republike Hrvatske.</div><div><br /></div><div><b><i>Članak 5. Uvjeti za sudjelovanje u nagradnoj igri</i></b></div><div><br /></div><div>U nagradnoj igri sudjeluju svi kupci koji u vrijeme prednarudžbe novog naslova Elene Ferrante LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH naruče navedeni naslov od 3. kolovoza do 24. kolovoza. Narudžbe zaprimljene od 25. kolovoza ne ulaze u nagradnu igru. Za sudjelovanje u nagradnoj igri potrebno je narudžbu poslati na e-adresu prodaja@profil.hr zajedno s podatcima naručitelja (ime, prezime, adresa za dostavu i telefon za kontakt). Uvjeti za naručivanje naslova u prednarudžbi te podatci potrebni za automatsko sudjelovanje u nagradnoj igri bit će iskazani u posebnoj objavi na stranici Profil Knjige na Facebooku.</div><div> </div><div>Sudjelovati mogu isključivo punoljetne osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Zaposlenici Priređivača ne mogu sudjelovati u nagradnoj igri kao ni članovi njihove uže obitelji.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 6. Postupak izvlačenja dobitnika nagradne igre</b></i></div><div><br /></div><div>Nakon završetka naručivanja naslova u okviru prednarudžbe, čiji je rok definiran u članku 3. ovih PRAVILA NAGRADNE IGRE, drugog kalendarskog dana slučajnim će se odabirom izvući dobitnik. Tročlana komisija utvrdit će jesu li dobitnici nagradne igre sudjelovali na način kao što je iskazano u objavi na Facebooku, odnosno jesu li naručili knjigu, što je uvjet sudjelovanja u nagradnoj igri.</div><div>Imena dobitnika bit će objavljena u posebnoj objavi na stranici Profil Knjige na Facebooku istoga dana kada će se i provoditi slučajni odabir, a nakon zaprimanja privole dobitnika prema članku 11. ovih Pravila nagradne igre.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 7. Rok za podizanje nagrade i način preuzimanja nagrade</b></i></div><div><br /></div><div>Dobitnike nagrade Priređivač će kontaktirati usmenim i pisanim putem. Ako dobitnik 1. nagrade nije u mogućnosti ostvariti noćenje u Hotelu Esplanade, zaprimit će preostale nagrade poštanskim putem u što kraćem roku. Nagrada noćenja u Hotelu Esplanade u tom se slučaju poništava. Ako je dobitnik 1. nagrade u mogućnosti prihvatiti i ostvariti noćenje u Hotelu Esplanade, preostale će nagrade (novi roman Elene Ferrante LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH i platnenu vrećicu) zaprimiti prilikom dolaska u Hotel Esplanade 29. kolovoza.</div><div>Dobitnici 2. i 3. nagrade zaprimit će nagradu poštanskim putem zajedno s naručenom knjigom. Preuzimanjem nagrade prestaju sve daljnje obveze Priređivača prema dobitnicima.</div><div>Nagrade se mogu ostvariti isključivo u obliku kako su iskazane i ne mogu se zamijeniti za novac.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 8. Uvjeti pod kojim se nagradna igra može otkazati i način izvlačenja ako se u nagradnu igru uključi manji broj sudionika od broja nagrada</b></i></div><div><br /></div><div>Nagradna igra može se prekinuti samo u slučaju da nastupe okolnosti za koje Priređivač nije odgovoran, odnosno koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.</div><div>Ako nastupe okolnosti zbog kojih Priređivač mora otkazati nagradnu igru i na koje nije mogao utjecati, Priređivač će natjecatelje o prekidu nagradne igre obavijestiti u posebnoj objavi na svojoj stranici na Facebooku.</div><div>Ako se u prednarudžbu naslova uključi manji broj naručitelja od broja ostvarivih nagrada, dodijelit će se onoliki broj nagrada koji odgovora broju naručitelja knjige.</div><div>Priređivač i osobe koje sudjeluju u provođenju i organizaciji nagradne igre ne odgovaraju za moguću štetu koja bi mogla proizlaziti iz nagrada ili realizacije 1. nagrade te ne odgovaraju za nepotpune i netočne podatke prilikom naručivanja naslova u prednarudžbi, a koja je uvjet za sudjelovanje u nagradnoj igri.</div><div><br /></div><div><i><b>Članak 9. Objava pravila</b></i></div><div><br /></div><div>Pravila počinju vrijediti nakon što im Ministarstvo financija dade svoju suglasnost te će uz sve potrebne podatke, kao što su urudžbeni broj i datum izdavanja suglasnosti koje će im dodijeliti Ministarstvo financija, biti objavljena na stranici Profil knjige na Facebooku na dan početka prednarudžbi romana LAŽLJIVI ŽIVOT ODRASLIH, odnosno na dan objavljivanja nagradne igre, 3. kolovoza 2020.</div><div><i><br /></i></div><div><i><b>Članak 10. Nadležnost općinskog suda i rješavanje pritužbi</b></i></div><div><br /></div><div>Sve sporove koji bi mogli proizaći Priređivač će pokušati riješiti mirnim putem, a u suprotnom ugovara se nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.</div><div>Priređivač se obvezuje sve pritužbe i reklamacije riješiti u što kraćem roku.</div><div> </div><div><i><b>Članak 11. Pravila korištenja osobnih podataka</b></i></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div>Priređivač će poduzeti sve razumno potrebne mjere da bi osigurao da se osobni podatci sudionika u nagradnoj igri obrađuju i koriste na siguran način i u suglasnosti s primjenjivim zakonodavstvom. Osobni podatci prikupljeni u svrhu provedbe ove nagradne igre neće se koristiti u druge svrhe. Prilikom kontaktiranja dobitnika od njih će se zatražiti privola za objavu imena i prezimena na stranici na Facebooku. Ako dobitnik ili dobitnici odbije/odbiju dati privolu, njegovo ime, odnosno imena neće biti objavljeni na Facebookovoj stranici Priređivača.</div><div><br /></div><div><br /></div><div><br /></div><div><br /></div><div>U Zagrebu, 29. srpnja 2020. Profil Knjiga d. o. o.</div><div><br /></div><div>Rješenje Ministarstva financija:</div><div>KLASA: UP/I-460-02/20-01/316 URBROJ: 513-07-21-01-20-2</div><div>Zagreb, 30. srpanj 2020.</div>Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-67912308422854050622020-07-14T08:27:00.000+02:002020-07-14T08:27:04.927+02:00Holly Miller TI, U MOM SNU<br />
<div class="MsoNoSpacing">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiq_H2EJn8ujIeRzA33lfxW0g8YR1Jk38UExF7Nr84UDw9kB1XvVsgXAfCGudBiHf307evFdoc5bmZYslVtyHHI-gEYDaWSUHYQTaLArUbr-yP-FVErxZ5Y4n00Fg0MSThwUSd56S9wu_w_/s1600/Ti+u+mom+snu.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1041" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiq_H2EJn8ujIeRzA33lfxW0g8YR1Jk38UExF7Nr84UDw9kB1XvVsgXAfCGudBiHf307evFdoc5bmZYslVtyHHI-gEYDaWSUHYQTaLArUbr-yP-FVErxZ5Y4n00Fg0MSThwUSd56S9wu_w_/s400/Ti+u+mom+snu.jpg" width="260" /></a><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Holly Miller<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ti, u mom snu<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">S engleskog preveo Dražen Čulić<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">1. Callie<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Joele, stvarno mi je žao. Vidjeti te opet na onaj način… Zašto sam sjela na
taj vlak? Trebala sam čekati sljedeći. Ništa se ne bi promijenilo. Ionako sam
propustila svoju stanicu, a na vjenčanje smo zakasnili.<o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Jer sam cijelim putem do Londona samo mislila na tebe, na ono što si mogao
napisati u poruci koju si mi dobacio. A kada sam je konačno otvorila, toliko
sam dugo buljila u nju da je izlaz Blackfriars došao i prošao prije nego sam opet
podignula pogled. <o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Također, postojalo je more stvari koje sam ti željela – trebala reći. Ali
um me jednostavno izdao kada sam te ugledala. Možda sam se i plašila da ću reći
previše.<o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ipak, što ako je danas bio taj dan, Joele? Što ako sam ti danas posljednji
put vidjela lice, čula tvoj glas?<o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Vrijeme prolazi, a ja znam što donosi.<o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Voljela bih da sam ostala. Samo još nekoliko minuta. Žao mi je. <o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<br /></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;"><span style="mso-spacerun: yes;">
</span><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;">
<span style="color: black; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>2.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Joel<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; margin-top: 14.0pt; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Jedan je ujutro,
a ja stojim gol do pasa na prozoru u svom dnevnom boravku. Nebo je još mirno i
načičkano zvijezdama, Mjesec kao od mramora.Steve, moj susjed, svaki će čas
izići iz stana iznad moga. Spustit će se do auta, a beba će se bijesno koprcati
u nosiljci. Usred noći vodi Poppy na vožnju, pokušava je smiriti ne bi li
zaspala uza zvukove kotača i njegove snimke zvukova životinja s farme.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Evo ga. Koraci mu pospano odjekuju po stubama, Poppy kmeči. Nikad ne zna
kako treba otvarati naša ćudljiva prednja vrata. Gledam ga kako se približava
autu, stišće daljinski, oklijeva. Zbunjen je, zna da nešto nije kako treba. Ali
mozak mu još nije stigao do toga.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Konačno mu sviće. Psuje, stavlja ruku na glavu. Ne vjerujući, dva puta
obilazi vozilo.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Žao mi je, Steve – da,
sve četiri gume. Netko ih je definitivno ispustio. Večeras nećeš nikamo.<o:p></o:p></span></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Na trenutak stoji kao kip, osvijetljen sterilnim svjetlom ulične lampe.
Onda ga nešto nagna da se zagleda ravno u prozor kroz koji gledam.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ostajem pribran. Dok se god ne pomaknem, skoro mu je nemoguće vidjeti me.
Rolete su zatvorene, stan je tih i mračan kao umorni gmaz. Ne može znati da su
mi oči prislonjene uz jedini prorez. Da sve gledam.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Default">
<span style="color: windowtext; font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Na trenutak su naši pogledi kao zavareni zajedno, onda on skreće svoj i
odmahuje glavom, a Poppy pozdravlja ulicu pravovremenim vriskom.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">U susjednoj kući pali se svjetlo. Ulica više nije u mraku, s prozora se
čuje težak uzdah. “Ma daj, stari!”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Steve podiže ruku, okreće se i ulazi u zgradu. Čujem kako se njih dvoje
uspinju na kat, Poppy odlučno zavija. Steve je navikao spavati u čudne sate,
ali Hayley to sigurno pokušava baš sada. Nedavno se vratila na svoj posao u
uglednoj londonskoj odvjetničkoj tvrtki, što znači da joj je stalo da na
sastancima ne bude pospana.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ipak. Moji su zadaci za večeras dovršeni. Precrtavam ih u svojoj
bilježnici, onda sjedam na kauč i otvaram rolete kako bih mogao gledati
zvijezde.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Nagrađujem sebe malim viskijem jer tako to radim u posebnim prigodama. Onda
udvostručujem dozu i brzo ga ispijam.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Default">
<span style="color: windowtext; font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Dvadeset minuta poslije spreman sam za krevet. Tražim točno određenu vrstu
spavanja, a sve što sam večeras poduzeo trebalo bi mi pomoći da uspijem u tome.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; margin-top: 14.0pt; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">“On je tako
vruć”, kaže mi moja skoro susjeda Iris, osamdeset-i--nešto-godišnjakinja, kada
se nekoliko sati kasnije pojavljujem na njezinim vratima da izvedem u šetnju
Rufusa, žutog labradora.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Još nije ni osam sati, zbog čega možda nemam pojma o komu ona govori. O
svojem susjedu Billu, koji navrati skoro svako jutro s pokojim tračem ili
nekim neobičnim letkom? O poštaru, koji nam je upravo veselo mahnuo kroz prozor
njezina dnevnog boravka?<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Poštari. Uvijek su ili sumanuto razdragani ili jadni kao grijeh. Nikad
ništa između.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">“Spavao je na kuhinjskim pločicama ne bi li se rashladio.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Naravno. Govori o psu. Događa se to češće nego što mi se sviđa: toliko sam
iscrpljen da mi nije lako voditi čak ni najjednostavniji razgovor s nekim
dvostruko starijim od mene. “Dobro se sjetio.” Osmjehujem se. “Možda i ja
jednom probam.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Mrko me pogleda. “Pa, tako teško da bi stekao sklonost dama, zar ne?”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Default">
<span style="color: windowtext; font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">O, dame. Ponovimo, tko su one? Iris kao da je uvjerena da negdje stoje u
redu, jedva čekajući ne bi li sve ostavile kako bi bile uz nekog poput mene.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-autospace: none;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">“Misliš li da će izdržati?” pita pokazujući Rufusa. “Vani, na ovakvoj
vrućini?” <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Nekada sam bio veterinar. Sada više nisam. Ali mislim da Iris ipak vjeruje
mojoj procjeni.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">“Danas je hladnije”, uvjeravam je. U posljednje je vrijeme bilo vruće, tu
ima pravo, jer tek smo u rujnu. “Idemo do jezera, pa neka plivaju.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Smiješi se. “I ti ćeš se okupati?”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Odmahujem glavom. “Više volim narušavati javni red i mir u sitne sate.
Uzbudljivije je.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ozari se, kao da su moje grbave šale najbolje što će tog dana doživjeti.
“Baš imamo sreće što ga imamo, je li tako, Rufuse?”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Istine radi, i Iris je prilično impresivna. Nosi naušnice u obliku voća i ima
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">premium</i> pretplatu na Spotify.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Saginjem se staviti Rufusu uzicu, a on se diže na noge. “Još je malo
pretežak, Iris. To mu neće pomoći kod vrućine. Kako ide njegova dijeta?”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Sliježe ramenima. “On na pedeset metara nanjuši sir, Joele. Što da ti
kažem?”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Uzdišem. Već osmu godinu Iris držim prodike zbog Rufusove hrane. “Kako smo
se ono dogovorili? Ja ga izvodim u šetnju, vi se brinete za sve ostalo.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">“Znam, znam.” Počinje nas štapom kojim se služi pri hodanju tjerati van.
“Ali ne mogu odoljeti onoj njegovoj zadovoljnoj njuški.”<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; margin-left: 0cm; margin-right: 0cm; margin-top: 14.0pt; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Na putu prema
parku sada za sobom vučem već tri psa. (Rufusa i još dva, čiji su vlasnici moji
nekadašnji klijenti koji baš i nisu pokretni. Tu je i četvrti, danska doga po
imenu Bruno. Ali on je bolesno nedruštven, uz to i neviđeno snažan, pa ga
izvodim navečer.)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Iako je zrak nakon noći nešto svježiji, držim se obećanja koje sam dao Iris
u vezi s jezerom. Skidam im povodce s vrata i čim se poput konjā sjure u vodu,
raspoloženje mi se popravlja.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 11.05pt; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; mso-layout-grid-align: none; text-align: justify; text-autospace: none;">
<span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Udahnem. Još jednom se pokušavam uvjeriti da je ono što sam sinoć napravio
bilo u redu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Default">
<span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;"><span style="color: windowtext; font-size: 11pt;">Moralo bi biti. Evo u čemu je stvar: skoro cijeli svoj život imam
proročanske snove. Lucidne, životne vizije koje mi prekidaju </span><span style="font-size: 11pt;">spavanje. Pokazuju mi što
će se dogoditi za nekoliko dana, tjedana, godina. I uvijek je riječ o </span><span style="font-size: 11pt;">ljudima
koje volim.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;"><span style="font-size: 11pt;">Snovi se pojavljuju otprilike svakog tjedna, a omjer
između dobrih i loših zadržava se na neutralnih pola-pola. Ali najviše se
plašim crnih</span><span style="font-size: 11pt;"> predosjećaja: nezgoda i bolesti, patnje i nesreće. Zato sam stalno
napet, uvijek na oprezu. Čekam na novu priliku za mijenjanje toka sudbine, kada
ću pojuriti spriječiti nečije planove, ma koliko dobro bili smišljeni.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ili, još gore, spasiti život.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Pratim svoje pse s obale jezera, osmjehujući se ostalim
šetačima pasa koje zaobilazim u širokom luku. Ujutro se uglavnom okupljaju kod
mosta i, ako ih greškom pogledam, odmah me pozivaju k sebi. Držim se dalje od
njih još otkad su mi počeli dijeliti savjete o tome kako dobro spavati,
nabrajajući lijekove iz kućne radinosti, terapije, pilule i postupke. (Samo sam
se ispričao i nestao. Od tada im se više nisam približio.)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Stvar je ipak malo ozbiljnija. Jer, u potrazi za noćima
bez snova ja sam isprobao mnogo toga. Dijete, meditaciju, tuđu pomoć. Lavandu
i bijeli šum. Mliječne napitke. Tablete za spavanje s popratnim pojavama,
esencijalna ulja. Vježbao tako uporno da sam povraćao. U dvadesetima sam
povremeno mnogo pio, pogrešno pretpostavljajući da bi mi to moglo promijeniti
ciklus spavanja. Ali godine eksperimentiranja dokazale su da su moji ciklusi
nedodirljivi. Ma što da napravim, neće ih promijeniti.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Ipak, obična matematika govori da manje spavanja donosi
manje snova. Stoga u posljednje vrijeme ostajem do kasno budan, pomažući se
gledanjem televizije i prilično gadnom kofeinskom ovisnošću. Onda sebi dopustim
kratko, naglo razdoblje odmora. Istrenirao sam mozak: nakon samo nekoliko sati
drijemeža ja se trgnem.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Zato sada imam hitnu potrebu za kavom. Zviždukom dozovem
pse iz vode i krećem stazicom uz rijeku. Na cesti s moje desne strane budi se život.
Prometna gužva, biciklisti, oni koji pješače do posla, dostavna vozila.
Neusklađen orkestar, uštimava se za uobičajeno radno jutro.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Default">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Na čudan način s
nostalgijom se prisjećam normalnosti. U glavi trenutačno nemam dovoljno
prostora za unosan posao, prijateljstva ili zdravlje. Brige i nedostatak sna
neprekidno me drže premorenim, rastresenim i razdražljivim.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Da me sve to ne bi sasvim uništilo, živim držeći se
kakvih--takvih pravila: vježbam svaki dan, ne pijem previše, pazim da se ne
zaljubim.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Istinu sam priznao samo dvjema osobama u svom životu. A
drugi sam se put zakleo da će biti i posljednji. Zato ne mogu reći Steveu da
sam sinoć ono napravio zbog grozničavog predosjećanja o Poppy. Kum sam joj i
volim je koliko i svoje nećake. Sve sam vidio: iscrpljenog Stevea kako
zaboravlja zakočiti na križanju, Poppy na stražnjem sjedalu. Gledao sam kako se
njegov automobil zabija u rasvjetni stup brzinom od pedeset kilometara na sat.
Nakon toga, trebalo je rezati lim da je se izvadi iz auta.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Pa sam poduzeo nužne korake. Koji su zavrijedili onaj
dupli viski, barem sebi tako govorim.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Opet psima stavljam povodce i krećem natrag. Morat ću
izbjegavati Stevea, barem neko vrijeme. Što duže ostanem neprimijećen, manje
je vjerojatno da će me povezati s događajem od prošle noći.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Pa3" style="text-align: justify;">
<span style="font-size: 11pt;"><span style="font-family: Times, Times New Roman, serif;">Kada vratim pse, krenut ću u potragu za kafićem u kojem
se mogu skriti, mislim. Nekim mjestom gdje mogu na miru u kutu piti kavu,
nepoznat i neprimijećen. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-30566743925933094632020-06-03T09:09:00.001+02:002020-06-03T09:09:46.440+02:00Elizabeth Strout OLIVE, IZNOVA<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEju8gKemv0ImlaxBgkTVAozs9iT6S3xgXtVxMa3EdIYmOort55hRCDSlrvgjf-gIZBIgxtnWUrIGG5sNDyMHeYrlK6SUJ0EqRlNp_XHfRdXWWX_CmgRDBbvWmHvSzp_fTs7LhpfZ2rt5MxM/s1600/Olive+iznova++ve%25C4%2587i+.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1043" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEju8gKemv0ImlaxBgkTVAozs9iT6S3xgXtVxMa3EdIYmOort55hRCDSlrvgjf-gIZBIgxtnWUrIGG5sNDyMHeYrlK6SUJ0EqRlNp_XHfRdXWWX_CmgRDBbvWmHvSzp_fTs7LhpfZ2rt5MxM/s400/Olive+iznova++ve%25C4%2587i+.jpg" width="260" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Elizabeth Strout<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive, iznova<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">S engleskog prevela Patricija Horvat<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Svjetlost<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy Coombs skloni kolica za kupovinu
s puta mladom paru i primijeti da je muškarac pogledava. Skrenuo je pogled i
onda je opet pogledao, vidjela ga je. Zbog muškarčeva pogleda nekako osjeti
potrebu dotaknuti zatvarač zimske jakne – bila je to svjetloplava prošivena
jakna i zatvarač joj je bio dopola otvoren – te prođe pokraj njih dvoje prolazom
premda je ono što je trebala – dvije limenke juhe od rajčice – bilo točno na
mjestu gdje su stajali. Uputi se sljedećim prolazom, polako, dok su kolica,
kojima se jedan kotač klimao, tandrkala. U kolicima su bili mlijeko i kruh.
Zastane i okrene se prema grožđicama raskopčavajući jaknu kako bi stegnula
pojas. Zatim nastavi koračati ne znajući točno što treba učiniti. Juha od
rajčica i… što još? Maslac. U mislima je ponavljala <i style="mso-bidi-font-style: normal;">maslac, maslac</i> pokušavajući se prisjetiti gdje stoji maslac, a
stajao je ondje gdje i uvijek, tamo iza mlijeka čekale su je razne vrste
maslaca.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Gdje je ona vrsta koju je uvijek
uzimala? Gdje? Cindy se nagne naprijed kako bi uzela neku drugu vrstu, kakve
veze ima, i tad ugleda onu vrstu koju je obično uzimala, i nagnuvši se kako bi
je dohvatila, počne padati te se uhvati za ručku kolica za kupovinu. Predoči si
svoje noge kao dva spora potočića puna grančica i zemlje; kako bi je uopće
mogle držati?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Iza nje krupna ruka starije osobe
posegne za maslacem koji je Cindy namjeravala dohvatiti i ubaci ga u njezina
kolica. Okrenuvši se, ugleda gospođu Kitteridge kako stoji iza nje. Gospođa
Kitteridge samo ju je gledala, ravno u oči. „Bok, Cindy“, naposljetku reče.
„Nije ti lako.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Prije mnogo godina gospođa Kitteridge
predavala je Cindy matematiku u sedmom razredu; Cindy je nije osobito voljela.
Ona reče: „Nije, gospođo Kitteridge. Nije mi nimalo lako.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Gospođa Kitteridge jednom kimne i
dalje stojeći na mjestu. „Pa hajmo onda vidjeti što trebaš, tako da možeš što
prije izaći odavde.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Trebam dvije limenke juhe od
rajčice“, reče Cindy.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Idemo po juhu.“ Gospođa Kitteridge
nije imala kolica, nego samo košaru, stoga stavi košaru u Cindyna kolica i
uhvati se za njihovu ručku, ali ostavi mjesta kako bi se i Cindy mogla
pridržati za ručku; rukavi kaputa gospođe Kitteridge bili su žarkocrveni, a
njezine ruke na ručki kolica izgledale su podbuhlo i staro. „Ma gdje je ta
prokleta juha? Ovaj se dućan pretvorio u pravo golemo skladište, možeš hodati
kilometrima i kilometrima. A i subota je, pa ima mnogo ljudi.“ Olive Kitteridge
bila je krupna žena; govorila je gotovo preko Cindyne glave.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Tu iza ugla, čini mi se“, reče Cindy
i s dozom olakšanja primijeti da je onaj par koji je stajao pokraj juhe u
međuvremenu otišao. Cindy stavi dvije limenke juhe od rajčice u kolica i
gospođa Kitteridge otprati je do blagajne. Cindy plati artikle, spremi ih u
platnenu vrećicu za višekratnu uporabu koju je ponijela sa sobom i osjeti se
dužnom pričekati gospođu Kitteridge koja je rekla: „Samo sekundu, Cindy, pa ću
te otpratiti do auta.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Zajedno se upute prema izlazu iz
dućana i u golemim staklenim kliznim vratima – neposredno prije nego što su se
otvorila – Cindy ugleda svoj lik; jedva povjeruje vlastitim očima. Vunena kapa
na glavi nije sasvim pokrivala njezinu ćelavost, a oči su joj toliko utonule u
lice da osjeti kako je probada strah. „Mislim da neću više dolaziti ovamo“,
reče gospođi Kitteridge dok su koračale prema automobilu. „Došla sam samo zato
što je Tom to htio.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Aj-jaj“, reče gospođa Kitteridge;
velika torba koju je nosila lupala ju je o bok.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Iznenadan zapuh vjetra oko njih
zakovitla nekoliko grančica, a blatnjava, mnogo puta pregažena najlonska
vrećica blago se uzdigne i padne natrag na tlo među tragove automobila
bljuzgave od starog snijega. Cindy otvori vrata automobila, uđe i shvati da
gospođa Kitteridge čeka. „Sad sam dobro. Zbogom, gospođo Kitteridge.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Žena kimne, a Cindy se i ne osvrne za
njom izvezavši se s parkirnog mjesta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Vožnja joj se činila beskonačno duga,
premda je udaljenost bila jedva kilometar i pol, i ona pomisli kako je promet
gušći nego inače, valjda zato što je bila subota poslijepodne. Stigavši kući,
ostavi automobil na kolnom prilazu premda su vrata garaže bila otvorena.
Božićni vijenac i dalje je visio na ulaznim vratima i ona poželi da ga Tom već
jednom skine. Rekla mu je već sigurno stotinu puta da su dobrano zagazili u
veljaču, stoga treba skinuti božićni vijenac. Cindy odloži na pult namirnice u
platnenoj vrećici. „Bok, mili“, dovikne mužu; Tom uđe u kuhinju i reče: „Hej,
Cindy… Vidiš? Uspjela si.“ On izvadi maslac, juhu i mlijeko iz vrećice i upita
je: „Hoćeš da gledamo TV?“ Ona odmahne glavom, prođe pokraj njega i uspne se
stubama. Prekasno se sjeti božićnog vijenca; podsjetit će ga poslije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Kuću su sagradili prije dvadeset godina.
Činila joj se golema. Bilo joj je neugodno gledati građevinske radove:
lijevanje betona za podrum, podizanje greda; sebe i Toma smatrala je odveć
mladima za tako veliku kuću. Cindy je odrasla nedaleko od Crosbyja, u vrlo
maloj kući; ona, njezina majka i dvije sestre nisu imale gotovo uopće novca.
Otac je napustio obitelj mnogo godina prije i Cindyna je majka radila noćne
smjene u bolnici kao pomoćna bolničarka; nije im bilo lako. No Cindy je imala
sreće; pohađala je fakultet i sama se uzdržavala zarađujući i posuđujući novac.
Na fakultetu je i upoznala muža, koji se nakon studija zaposlio u knjigovodstvu
željezare, gdje je sve otada radio. Tek poslije Cindy je shvatila da je kuća
koju su sagradili normalne veličine, s trima spavaćim sobama na katu te dnevnim
boravkom, blagovaonicom i kuhinjom u prizemlju. Nekoliko godina poslije
sagradili su i garažu povezanu s kućom i umjesto da kuća zahvaljujući tomu
izgleda veća, nekako je izgledala manja. Kuća savršene veličine: godinama je to
mislila. No kad su dječaci ušli u adolescentsku dob, počela joj je djelovati
obično i upitala je Toma mogu li je obojiti u svjetloplavu. Dječaci se nisu
složili; ona nije ustrajala i kuća je sve te godine ostala bijela.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy legne na krevet i pogleda kroz
prozor u vrhove stabala golih grana, no primijeti i onu malu, razigranu, meku
Sunčevu svjetlost koja se šuljala uokolo tijekom oblačnih poslijepodneva u
veljači – što li je to zapravo bilo? Gole grane kao da su se istezale,
istezale, a ne skupljale.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Ugledavši Toma kako stoji u okviru
vrata spavaće sobe, ljubazna lica, spreman ugoditi, potpuno bespomoćan, ona
reče: „Znaš o čemu sam razmišljala u zadnje vrijeme?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O čemu, dušice?“ Tom uđe u sobu i
uhvati je za ruku. „O čemu si razmišljala?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O tom kako sam željela da obojimo
kuću u plavo, ali nikad nismo, zato što su dječaci – a i ti – rekli ne, niste
to željeli.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">U njezinim očima Tomovo veliko lice
kao da se još malo poveća i on reče: „Pa učinimo to sad, dušice. Možemo obojiti
kuću kojom god bojom želiš. Učinimo to!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy odmahne glavom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ne; ozbiljan sam.“ On pogne glavu
prema njoj. „Bilo bi zabavno, macice. Hajmo obojiti kuću.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ne.“ Ona ponovo odmahne glavom i
okrene lice od njega.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Dušice…“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, Tome. Prestani. Molim te. Rekla
sam ne. Nećemo sad bojiti kuću.“ Ona pričeka trenutak i reče: „Mili, možeš li,
molim te, skinuti onaj vijenac koji i dalje visi na ulaznim vratima?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Evo odmah ću“, reče on kimajući.
„Macice, smatraj da je vijenac nestao.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Prije bolesti Cindy je radila kao
knjižničarka u lokalnoj knjižnici. Obožavala je knjige, o, kako ih je
obožavala. Obožavala ih je dodirivati, obožavala je njihov miris, obožavala je
djelomičnu tišinu knjižnice kao i starce koji su ondje povremeno provodili
cijelo prijepodne, samo kako bi imali kamo otići. Voljela im je pomagati s internetom
na računalu ili pronalaziti časopise koje su željeli čitati. Najviše od svega
voljela je izdavati knjige i spominjati ljudima one koje su se njoj svidjele;
ti bi se ljudi vraćali i razgovarali s njom o knjigama koje su pročitali po
njezinoj preporuci. Cindy je nekoć čitala sve i čak su i sad hrpe knjiga
stajale na stolu pokraj njezina kreveta, na prozorskoj dasci, neke i na podu.
Gotovo nije imala preferencija za određene vrste knjiga i ponekad je to
smatrala čudnim; čitala je Shakespearea i trilere Sharon McDonald, i biografije
Samuela Johnsona i različitih dramatičara, luckaste romanse i također –
pjesnike. U sebi je vjerovala da pjesnici praktički sjede Bogu zdesna.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Kad je bila mlada, Cindy se bavila
mišlju da bi mogla postati pjesnikinja – kakva luckasta zamisao. Ali kao dijete
voljela je poeziju; učiteljica joj je u trećem razredu poklonila primjerak <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Odabranih pjesama za mlade</i> Edne St.
Vincent Millay i kad je njezina mlađa sestra cijelu knjigu išarala crvenom
voštanom bojicom, Cindy ju je udarila. Uspomena na to uvijek je u njoj budila
duboku bol zbog onog što se poslije dogodilo njezinoj mlađoj sestri. No Cindy
je bila naučila napamet sve pjesme iz knjige prije nego što su išarane crvenom
bojom i osjećala je da ju je to – na neki način – uvelo u svijet daleko od
njezina sićušnog doma. Među ostalim i zbog tog što joj je učiteljica ispričala
da je i Edna St. Vincent Millay odrasla u Maineu, u mjestu udaljenom samo sat
vremena od njih, i da je kao djevojčica odrastala u siromaštvu. Učiteljica joj je
to ispričala susretljivo i Cindy je tek poslije mnogo godina shvatila da je to
učinila kako bi pomogla njoj, Cindy, da se lakše nosi s neimaštinom. Cindy je
prije pisala poeziju, ali samo za sebe; nije zapravo znala ništa o poeziji.
Andrea L'Rieux, dvije godine mlađa od nje, prije godinu dana postala je
pjesnikinja laureatkinja Sjedinjenih Američkih Država i Cindy je potajice
osjećala golem ponos zbog činjenice da je osoba iz Crosbyja u Maineu postigla
takvo što. Istinu govoreći, Cindy nije uvijek shvaćala poeziju koju je pisala
Andrea. No ta je poezija bila hrabra i Cindy je to znala. Često je bila riječ o
Andreinu životu i Cindy je, čitajući je, shvaćala da ona sama nikad ne bi mogla
učiniti ono što je učinila Andrea. Nikad ne bi mogla na taj način pisati o
majci, nikad ne bi mogla na papiru zabilježiti odbojnost koju je osjećala
gledajući kako se majčini obrazi uvlače dok puši, ne bi čak mogla napisati
ništa ni o sebi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Ona bi, da piše, pisala o svjetlosti u
veljači. O načinu na koji ta svjetlost mijenja izgled svijeta. Ljudi se žale na
veljaču; hladna je, snježna, ponekad mokra i vlažna, i svi su već spremni za
proljeće. No za Cindy je svjetlost u tom mjesecu oduvijek bila poput tajne, i
zauvijek joj je ostala tajna. Jer u veljači dani se doista produžuju i to se
može vidjeti ako pažljivo gledate. Može se vidjeti kako na kraju svakog dana
svijet izgleda rastvoren i kako se ta posebna svjetlost pomiče po ogoljenim
stablima i obećava. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Obećava</i>, ta
svjetlost; o, kakvo je to čudo! Čak i sad, ležeći u krevetu, Cindy primijeti
kako zlato posljednje dnevne svjetlosti rastvara svijet.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Sljedećeg dana, u nedjelju, Cindy se
nakon ručka uputi natrag u krevet, a Tom pođe na kat za njom pokušavajući joj
pomoći, namještajući jastuke, ispravljajući pokrivač.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Tad začuju automobil kako se
približava kolnim prilazom te Tom odmakne zastor i pogleda van. „O, Kriste“,
reče. „To je ona babuskara, Olive Kitteridge. Što ta radi ovdje, u vražju
mater?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pusti je unutra“, reče Cindy glasom
prigušenim među jastucima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Što, dušo?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy sjedne. „Rekla sam da je pustiš
unutra. Molim te, Tome.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jesi luda?“ upita Tom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jesam. Pusti je da uđe.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Stoga se Tom spusti stubama i Cindy
začuje kako otvara ulazna vrata, kojima se inače nikad ne služe, i trenutak
poslije gospođa Kitteridge uspne se stubištem, u pratnji Toma, i zastane na
vratima spavaće sobe. Na sebi je imala onaj crveni kaput, koji je bio prilično
napuhan, kao što zimski kaputi znaju biti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Bok, gospođo Kitteridge“, reče Cindy
i uspravi se u sjedeći položaj u krevetu podmećući jastuke iza leđa. „Tome,
možeš li joj uzeti kaput?“ I tako gospođa Kitteridge svuče kaput i pruži ga
Tomu koji upita: „Cindy? Želiš da ostanem?“ Cindy odmahne glavom i on se vrati
u prizemlje noseći kaput gospođe Kitteridge.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Gospođa Kitteridge na sebi je imala
crne hlače i nešto poput sakoa što joj je sezalo do polovine bedara, s
uskovitlanim žarkocrvenim i narančastim šarama. Ona spusti crnu kožnatu torbu
na pod. „Zovi me Olive. Ako možeš. Znam da neki ljudi ne mogu jer sam im
cijelog života bila gospođa Kitteridge.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy podigne pogled prema ženi ispred
sebe; u njezinim očima ugleda nekakvu posebnu svjetlost. „Mogu vas zvati Olive.
Dobar dan, Olive.“ Cindy se osvrne oko sebe i reče: „Evo, dovucite onaj tamo
stolac.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive dovuče stolac do kreveta; bio je
to stolac ravna naslona i Cindy se ponada da će se Olive moći udobno smjestiti
na njemu. No bez kaputa nije izgledala baš toliko krupna. Sjedne na stolac i
sklopi ruke u krilu. „Mislila sam, ako nazovem, možda ćeš reći nek' ne
dolazim.“ Olive pričeka. Zatim nastavi: „I mislila sam, grom i pakao, želim
vidjeti tu djevojku. I tako sam jednostavno sjela u auto i došla.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„U redu je“, reče Cindy. „Drago mi je
što ste došli. Kako ste, Olive?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pitanje je kako si ti. Nisi dobro.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ne, nisam.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ima li šanse da ćeš biti?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pedeset posto. Tako kažu.“ Cindy tad
doda: „Idući tjedan imam zadnju terapiju.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Gospođa Kitteridge pogleda ravno u
nju. „Shvaćam“, reče. Zatim pogledom preleti sobu – bijelu komodu, odjeću
prebačenu preko drugog stolca u kutu, sve one knjige naslagane na prozorskoj
dasci – i opet ga usmjeri u Cindy. „Znači, osjećaš se šugavo? Što radiš po
cijeli dan? Je l' čitaš?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„U tom je problem“, prizna Cindy. „Jer
se stvarno osjećam šugavo. I ne čitam onoliko kao prije. Ne mogu se baš
usredotočiti.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive kimne kao da razmišlja o
njezinim riječima. „Uh“, reče. Potom doda: „Stvarno si u gadnom sosu.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Da, na neki način jesam.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„I meni se čini.“ I dalje je sjedila
ruku sklopljenih u krilu. Činilo se da nema više ništa reći.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Stoga Cindy izlane: „O, gospođo Kitteridge.
Olive. O, Olive, tako sam… tako sam <i style="mso-bidi-font-style: normal;">ljuta</i>.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive kimne. „Tako mi Boga, to me ne
čudi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Želim biti smirena, želim prihvatiti
ovo, ali strašno sam ljuta, jednostavno sam ljuta svake minute i kad sam vas
ono srela u dućanu, ljudi su gledali u mene. Ne želim izlaziti iz kuće, ljudi
me vide i uplaše se.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Uh“, reče Olive. Zatim doda: „Evo, ja
se nisam uplašila.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Znam. Mislim, cijenim to.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Kako je Tom?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ah, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tom</i>.“ Cindy uspravnije sjedne i posteljina joj se učini gotovo
prljava, premda su je promijenili prethodnog dana; ipak, u zraku je bio onaj
jedva primjetan, metalan zadah koji je već mjesecima osjećala. „Stalno govori
kao da će mi biti bolje, Olive. Ali ne mogu vjerovati u to, jednostavno ne mogu
vjerovati, i to u meni izaziva samoću, o, blagi Bože, strašno sam osamljena.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive složi suosjećajan izraz lica.
„Bože, Cindy. To je koma. Kao što su klinci nekad govorili. To je stvarno
koma.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Baš tako.“ Cindy se nasloni na jastuk
promatrajući tu ženu koja je došla nepozvana. „Jedna medicinska sestra dolazi
dvaput tjedno i ona mi je rekla da se Tom ponaša kao i svi muškarci koje je
ikad vidjela u toj situaciji. Da se muškarci jednostavno ne znaju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">nositi</i> s tim. Ali to je užasno, Olive.
On mi je muž i volimo se sad već puno godina, i ovo je grozno.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 163.05pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive je sjedila gledajući prvo u
Cindy i potom u podnožje kreveta. „Ne znam“, reče. „Ne znam je li to tipično za
muškarce ili nije. Istina je, Cindy, da ja nisam bila naročito dobra prema svom
mužu u zadnjim godinama njegova života.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy reče: „Da, jeste. Svi su to
znali… svakodnevno ste ga posjećivali u domu.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive odmahne glavom. „Prije toga.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Bio je bolestan prije toga?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ne znam“, zamišljeno reče Olive.
„Možda je bio, a ja to jednostavno nisam znala. Strašno me trebao. A ja nisam…
jednostavno nisam bila naročito ljubazna prema njemu. U zadnje vrijeme mnogo
razmišljam o tom i strašno me to muči.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy pričeka trenutak. „Pa, ako niste
znali da je bolestan…“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive duboko uzdahne. „Znam, znam. Ali
samo kažem da nisam bila naročito dobra prema njemu i sad me to boli. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Stvarno</i> me boli. U zadnje vrijeme,
povremeno – rijetko, vrlo rijetko, ali povremeno – imam osjećaj da sam postala,
o, samo malo, samo mrvicu bolja osoba nego prije i zlo mi je od pomisli da
ništa od tog nisam pružila Henryju.“ Olive odmahne glavom. „Evo mene, opet
pričam o sebi. U zadnje vrijeme pokušavam ne pričati toliko mnogo o sebi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy reče: „Pričajte o čemu god
želite. Ne smeta mi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Sad je tvoj red“, reče Olive i kratko
podigne ruku. „Sigurno ću se već vratiti na sebe.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy reče: „Jednom prilikom, bilo je
to na sam Božić, jednostavno sam se rasplakala. Plakala sam i plakala, i oba su
moja sina bila tu, bio je i Tom, a ja sam samo stajala na stubama i zavijala, i
onda sam primijetila da su svi otišli, udaljili su se od mene dok nisam
prestala plakati.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Oliveine oči nakratko se zatvore. „O,
bogovića mu“, promrmlja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Uplašila sam ih.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Uh.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„I sad će se zauvijek sjećati toga,
svakog sljedećeg Božića moji će se sinovi sjećati toga.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Vjerojatno.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ja sam im to učinila.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive se nagne naprijed i reče: „Cindy
Coombs, nema te osobe na ovom prokletom svijetu koja sa sobom kroz život ne
nosi pokoju lošu uspomenu.“ Zatim se nasloni na naslon i prekriži gležnjeve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ali bojim se!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, znam, znam, naravno da se bojiš.
Svi se boje umiranja.“ <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Svi? Je l' to istina, gospođo
Kitteridge? I vi se bojite umiranja?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Umirem od straha od umiranja, to ti
je istina.“ Olive se udobnije smjesti na stolcu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy razmisli o njezinim riječima.
„Čula sam da se neki ljudi pomire s tim“, reče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pretpostavljam da se to može
dogoditi. Ne znam kako to postignu, ali mislim da se može dogoditi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Šutjele su. Cindy se osjećala…
osjećala se gotovo normalno. „Samo…“ naposljetku reče, „samo što sam tako
strašno osamljena. Ne želim biti toliko osamljena.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Naravno da ne želiš.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Bojite se umiranja čak i u vašoj
dobi?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive kimne. „O, bogovića mu, bilo je
dana kad sam priželjkivala da sam mrtva. Ali i dalje se bojim umiranja.“ Potom
reče: „Znaš, Cindy, ako možda stvarno umireš, ako doista i umreš, istina je… da
smo svi mi samo nekoliko koraka iza tebe. Dvadeset minuta iza tebe, to ti je
istina.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy to nikad nije palo na um.
Mislila je da će Tom, i njihovi sinovi, i… ljudi… da će nastaviti živjeti
dovijeka, bez nje. Olive je imala pravo: svi su se uputili onamo kamo ona ide.
Ako ide.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Hvala vam“, reče. „I hvala što ste
svratili.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive Kitteridge ustane. „Bok sad“,
reče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Kad je Cindyna majka umirala – njoj su
tad bile pedeset dvije godine, a Cindy trideset dvije – vikala je i plakala i
proklinjala Cindyna oca zato što ih je napustio prije mnogo godina. Istinu
govoreći, Cindyna je majka i inače, tijekom Cindyna života, često vikala i
plakala; jadnica je bila strašno umorna. No dok joj je majka umirala, Cindy se
strahovito uplašila tog njezina ponašanja i rekla si je: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ja neću tako umrijeti</i>. I zato je osjećala toliku krivnju zbog scene
koju je napravila pred sinovima rasplakavši se onako neobuzdano na stubama na
Božić. Tijekom života svojih sinova Cindy nije vikala i plakala. Brinula se za
njih svake sekunde, tako joj se barem činilo, i grlila ih je i držala u naručju
dok su bili mali i trebali utjehu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Često je razmišljala o tom;
razmišljala je o tom i nekoliko večeri poslije sjedeći pokraj Toma na kauču, s
dekom navučenom do grla, gledajući televiziju zajedno s njim. Za vrijeme
reklama rekla je: „Mili, osjećam se jako loše zbog tog što sam se onaj dan
rasplakala na stubama pred tobom i dječacima. Ispričala sam to gospođi
Kitteridge. Zaboravila sam joj reći da me to podsjetilo na moju majku.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Tom se odmakne od nje i brzo je
pogleda: „Gospođi Kitteridge? Što te spopalo da ispričaš nešto tako osobno toj
babuskari?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pa…“ započne Cindy.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jesi čula da se udala za Jacka
Kennisona?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Stvarno?“ Cindy se počne uspravljati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Da, stvarno. Možeš li zamisliti da bi
se itko htio oženiti tom babuskarom, osim onog njenog jadnog prvog muža,
Henryja?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Nakon toga Cindy je ušutjela.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Nekoliko dana poslije vrijeme se
pogoršalo. Kišilo je i padala je susnježica i dok je Tom pripremao sve što je
trebalo – stavio joj je ručak u hladnjak, telefon pokraj kreveta, mobitel u
krevet s njom – dok je sve to obavljao prije odlaska na posao u željezaru, ona
shvati da joj ide na živce. „U redu je, mili, samo idi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jesi sigurna?“ upita on, a ona
odgovori da je sigurna i zamoli ga neka sad samo ode.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">I tako on ode viknuvši još jednom s
dna stuba: „Bok, macice!“ I ona mu uzvrati i on napokon ode.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy potom zadrijema i kad se
probudila, razljuti se vidjevši da nije ostavio upaljeno nijedno svjetlo u
kući. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Strašno je škrt</i>, pomisli; bez
svjetala sve joj je djelovalo deprimirajuće, stoga se izvuče iz kreveta,
prošeće spavaćom sobom i upali svjetiljku na komodi i onu pokraj kreveta,
premda je hodnik koji se vidio kroz vrata sobe i dalje bio siv.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Telefon joj zazviždi. Anita, njezina
šogorica, poslala joj je poruku: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Mogu
nazvati?</i> Cindy sjedne na rub kreveta i odgovori porukom: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Da</i>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jesi dobro?“ upita Anita. I Cindy reče
da jest, isto kao inače.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Oprosti što nisam svratila ovaj
tjedan, uskoro ću doći.“ I Anita se raspriča o problemima kod kuće, zbog kojih
ju je Cindy žalila: Anitina djeca sva su bila nekako luda; bili su
srednjoškolci. Cindy ustane i ode u hodnik kako bi upalila još svjetala te
začuje automobil na kolnom prilazu. Prišavši prozoru i pogledavši van, ugleda
gospođu Kitteridge kako izlazi iz automobila.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Anita“, reče Cindy, „upravo je došla
gospođa Kitteridge. Ispričala sam ti kako me posjetila. Pa evo je opet.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Anita se nasmije. „E pa, dobro se
provedi. Kao što sam ti rekla, meni se ta žena uvijek nekako sviđala.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Kiša je pljuštala, a gospođa
Kitteridge nije imala kišobran. Cindy lupne po prozoru i gospođa Kitteridge
podigne pogled. Cindy joj mahne pozivajući je da uđe te pokaže na bočna vrata i
nakon nekoliko minuta bočna se vrata otvore i zatvore, a gospođa se Kitteridge
pojavi, odjevena u kaput, na vratima spavaće sobe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Skinite kaput“, reče Cindy. „Žao mi
je što ste se smočili. Samo ga bacite na pod. Osim ako ga želite objesiti. Ako
ga želite objesiti, onda…“ No gospođa Kitteridge baci kaput, isti onaj crveni,
napuhani, na sag i ponovo sjedne na stolac ravnog naslona. Kosa joj se
slijepila za glavu od kiše. Kapi su joj padale na ovratnik, stoga ustane i upita
Cindy: „Gdje je kupaonica?“ Cindy joj pokaže i trenutak poslije Olive se vrati
u sobu noseći ručnik za ruke s ružičastim i bijelim prugama, iznova sjedne i
počne brisati kosu ručnikom; Cindy je jedva vjerovala svojim očima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy upita: „Gospođo Kitteridge,
jeste se vi to udali? Tom kaže da je čuo da ste se udali za Jacka Kennisona,
ali ja sam pomislila da to ne može biti istina.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive Kitteridge zadrži ručnik iznad
glave i pogleda u zid. Reče: „Da, istina je. Udala sam se za Jacka Kennisona.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy je zurila u nju. „Pa čestitam.
Valjda. Je l' čudno?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, čudno je.“ Olive je pogleda i
kimne. „Čudno je, tako mi svega.“ Na trenutak je oklijevala i potom, počevši
ponovo brisati kosu, nastavi: „Ali oboje smo sad dovoljno stari, tako da znamo
neke stvari, i to je dobro.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Koje stvari?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Kad treba mučati, uglavnom.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O čemu mučite?“ upita Cindy, a Olive
kao da je malo razmislila i zatim reče: „Pa, na primjer, kad doručkuje, ne
kažem mu: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Jack, zašto, do vraga, moraš
tako glasno strugati po zdjelici?</i>“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy upita: „Koliko ste već dugo u
braku?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Skoro dvije godine, čini mi se.
Zamisli, u mojim godinama, početi ispočetka.“ Olive spusti ručnik na krilo i
malo podigne raširen dlan. „Ali to nikad nije počinjanje ispočetka, Cindy, nego
samo nastavljanje.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Prilično dugo sjedile su šutke; po
krovu se čulo bubnjanje kiše. Olive zatim reče: „Pretpostavljam da ne želiš
razmišljati o Tomu kako počinje ispočetka.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy duboko uzdahne. „O, gospođo
Kitteridge, ne mogu podnijeti pomisao na to da je sam. Ne mogu to podnijeti,
zaista ne mogu. Bio bi jednostavno… O, bio bi poput velike, divovske bebe, sam
samcat, i od tog mi se srce slama. Ali na pomisao da bi mogao biti <i style="mso-bidi-font-style: normal;">s nekim</i> srce mi se još više slama.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive kimne, kao da je razumije.
„Znaš, Cindy, ti i Tom odrasli ste zajedno. I Henry i ja bili smo takvi. Bilo
nam je osamnaest kad smo se upoznali, dvadeset jedna kad smo se vjenčali i
istina je… to je osoba s kojom smo živjeli, i to zauvijek ostane u nama.“ Ona
slegne ramenima. „Jednostavno zauvijek ostane.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pričate li Jacku Kennisonu o
Henryju?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive je pogleda. „O, da. Kad smo se
Jack i ja tek upoznali, non-stop smo razgovarali o njegovoj ženi i mom mužu.
Non-stop.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Je l' vam bilo nelagodno?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pobogu, ne. Bilo je divno.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy je neko vrijeme šutke ležala.
„Ne znam želim li da se o meni razgovara.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive slegne ramenima. „Nećeš moći
mnogo učiniti u vezi s tim, ako se dogodi. Ali reći ću ti nešto: kovat će te u
zvijezde. Postat ćeš prava pravcata svetica.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy se nasmije. Nasmije se! I
trenutak poslije i Olive se nasmije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Zatim Cindy reče: „Vaš sin. Sviđa li
se njemu taj Jack Kennison?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive trenutak-dva ne odgovori. Zatim
reče: „Ne, ne sviđa. Ali mislim da mu se ni ja ne sviđam baš previše. Nisam mu
se sviđala ni prije nego što sam se udala za Jacka.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, Olive, žao mi je.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Oliveina noga poskakivala je
gore-dolje. „Aj-jaj“, reče. „Ne može se ništa učiniti u vezi s tim u ovom
trenutku.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Kratko oklijevajući, Cindy upita:
„Jeste uvijek bili u lošim odnosima sa sinom?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive nagne glavu kao da razmišlja i
zatim reče: „Stvarno ne znam. Mislim da nisam. Neko vrijeme nisam. Možda je
počelo s njegovom prvom ženom.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Minutu poslije Cindy – koja je
pogledala prema prozoru i ugledala sivilo susnježice kako vlaži staklo – reče:
„Ma, sigurna sam da niste tako puno drečali i urlali kao moja majka. Bila je
teška, Olive. No s druge strane, imala je težak život.“ Ona se ponovo okrene
prema Olive.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">I Olive reče: „O, mislim da jesam puno
drečala i urlala.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy otvori usta, no Olive nastavi.
„Iskreno, ne sjećam se, ali mislim da jesam. Znala sam biti prilično grozna kad
bi mi došlo. Moj sin vjerojatno misli da sam teška žena, kao što ti misliš da
je bila tvoja majka.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pa ipak sam je voljela“, reče Cindy.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Hah. Pretpostavljam da i Christopher
voli mene.“ Olive polako odmahne glavom. Dvije žene nekoliko su minuta šutjele.
Olive je držala ručnik u krilu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Zatim se nagne naprijed i reče: „Reći
ću ti nešto, Cindy. S vremena na vrijeme Henry mi toliko nedostaje da imam
osjećaj da ne mogu disati.“ Ona se nagne unatrag i Cindy se učini da vidi suze
u njezinim očima. Olive trepne i naposljetku reče: „Počne mi strašno
nedostajati, Cindy, kao iz vedra neba; i to ne zato što Jack nije dobar prema
meni, jer uglavnom jest, nego eto, nešto se dogodi i ja pomislim: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Henry</i>.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Jako mi je drago što ste došli“, reče
Cindy. „Ne biste vjerovali tko me sve ne dođe posjetiti.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Da, bih. Vjeruj mi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ali zašto me ne posjećuju? Mislim,
Olive… Stare <i style="mso-bidi-font-style: normal;">prijateljice</i> nikad i ne
svrate.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Boje se.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pa tko im kriv!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, slažem se. Slažem se s tobom.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ali vi se ne bojite.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ne.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Iako se bojite umiranja.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Tako je“, potvrdi Olive.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Vrijeme je i dalje bilo ružno; vjetar
je zviždao kroz prozore i kišilo je i kratko sniježilo i potom iznova kišilo.
Cindy se činilo da se to proteže danima. U tom razdoblju poštom je primila
čestitku od kolegica i kolega iz knjižnice. Na čestitki je bio cvijet, a unutra
je pisalo: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Brzo ozdravi! </i>I svi su se
potpisali. Cindy ju je bacila u koš. Medicinska sestra došla je i presvukla
posteljinu; Cindy je bilo drago što je vidi i porazgovarale su kratko i
druželjubivo. No kad je medicinska sestra naposljetku otišla, Cindy se vratila
u krevet i navukla pokrivač gotovo preko glave. Slušala je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Pandoru</i> na telefonu, preko slušalica, što je sve češće činila.
Činilo joj se da nema smisla čitati knjigu; nije željela čitati. I nije željela
gledati nijedan film na <i style="mso-bidi-font-style: normal;">iPadu</i> koji
joj je Tom kupio u tu svrhu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Uzme telefon i pošalje SMS sinovima;
obojica su studirala. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Još samo jedna</i>,
napiše, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">volim vas obojicu!!! </i>U roku
od nekoliko minuta obojica joj odgovore. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">I
mi tebe volimo, mama. </i>Njezin stariji sin pošalje joj još jedan SMS, u kojem
je pisalo: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Sretno sa zadnjom! </i>I ona
odgovori: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Hvala ti, mili!</i> i pošalje
mu emotikon s poljupcem. Željela je još pisati, reći im: <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ali stvarno stvarno STVARNO vas volim!</i> No nije imalo svrhe. Mnogo
se toga nije dalo izgovoriti, Cindy je to sve češće spoznavala i zbog tog ju je
boljelo srce. No bila je vrlo umorna i na neki joj je način taj umor pomagao
jer mu se prepustila slušajući glazbu na telefonu. Zadrijema, premda nije imala
osjećaj da će zaspati, te se iznenadi probudivši se.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Pred kraj dana Anita svrati na
povratku kući s posla i Cindy sjedne s njom za kuhinjski stol. Anitinu mužu –
Tomovu bratu – prijetio je otkaz i Cindy reče: „Anita, svašta ti se ružno
događa“, a Anita uzvrati: „Istina. I tebi.“ I Anita se nasmije – njezin smijeh
bio je poput žubora – i podigne naočale na nosu, a Cindy rukom prekrije njezinu
ruku. „A i Maria s tim tetovažama“, reče Anita. „Duž cijele ruke, i jedne i
druge, i ja sam joj rekla: 'Samo čekaj, dok ti ruke postanu mlohave.' A ona je
rekla: 'Tetovirat ću se i po guzici'…“ U tom trenutku Tom uđe kroz vrata i
Cindy upita Anitu želi li ostati na večeri, a Anita reče: „Bože, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">voljela</i> bih ostati na večeri.“ Zatim
ustane i odjene kaput. „Ali moram nahraniti onu svoju vražju obitelj.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Sljedećeg dana izašlo je Sunce. Žarko
je sjalo dok je Cindy koračala kolnim prilazom prema automobilu u pratnji Toma,
koji je uzeo slobodno prijepodne kako bi je otpratio na zadnju terapiju, i ona
primijeti Sunce, ali gotovo ništa drugo, i jedva progovori s Tomom dok ju je
vozio u bolnicu. Stigavši onamo, sjedila je kao i prije, više od sat vremena,
dok je ta tvar kapala u nju, a poslije, pomogavši joj da se vrati u automobil,
Tom reče: „Ostat ću s tobom, Cindy. Cijeli dan.“ Kad su se vratili kući, Cindy
uđe u krevet i nedugo zatim Tom se uspne stubama i sjedne na krevet pokraj nje.
Jeo je jabuku, a Cindy nije mogla podnijeti taj zvuk. Hrskao je i mljackao i
ona naposljetku reče: „Tome, možeš li pojesti tu jabuku do kraja negdje drugdje?“
Izgledajući povrijeđeno, on reče: „Dobro“, i vrati se u prizemlje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">* * *<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Točno tjedan dana nakon Cindyne
posljednje terapije pojavi se Olive Kitteridge. „Čestitam. Što je sljedeće?“ reče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Snimanje za tri mjeseca. Tako da sad
čekamo.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Dobro onda.“ Trenutak poslije Olive
doda: „Jack i ja smo se posvađali. Čovječe, kakva makljaža.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy reče: „O, Olive, žao mi je što
to čujem.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Hah, da, i meni je žao što to moram
prijaviti. Ticalo se naših prijatelja. Našeg društvenog života, kao što se Jack
izrazio.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy se zavali unatrag na jastuke
promatrajući Olive. Lice kao da joj se pomicalo; bila je uzrujana. „Hoćete mi
ispričati?“ upita Cindy.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Ma, on ima te prijatelje iz svog
bivšeg života, Rutledgeove, i neki dan nakon večere s njima ja sam rekla:
'Nemam ništa protiv Marianne Rutledge. Ništa učinkovito.'“ Olive pritom podigne
ruku, skupljenih prstiju, i izvede pokret kao da nožem ubada zrak. „Toliko je
napuhana, ta žena, tako mi Boga miloga. I on se uvrijedio! Uvrijedio se i onda
je rekao: 'E pa, Olive, tvoji su prijatelji uglavnom provincijalci.' To je
rekao. Rekao je da ga nikad ne pitaju kako je – pobogu, kako tipično muški! – i
da ih smatra pro-vin-ci-jal-ci-ma. A ja sam njemu rekla da je on provincijalac
zato što mu smeta to što mu je kći gej i da bi ga trebalo biti sram nazvati
nekog provincijalcem kad on sam ima takav stav, rekla sam mu: 'Ti si i gori od
provincijalca, gospodine harvardski pametnjakoviću, ti kao da si došao ravno iz
srednjeg vijeka.' Toliko sam se razbjesnila da sam ušla u auto i odvezla se, i
znaš što sam mislila, kamo se vozim? Kući! Pomislila sam da ću se vratiti u
kuću u kojoj sam nekad živjela s Henryjem i trebalo mi je nekoliko minuta da
shvatim kako te kuće više uopće nema. I zato sam se odvezla do rta i sjedila
sam u autu i tulila kao beba i onda sam se vratila u Jackovu kuću, u… pa,
valjda… našu kuću i… slušaj sad ovo. On me čekao i osjećao se grozno. Osjećao
se <i style="mso-bidi-font-style: normal;">grozno</i> zato što je sve ono
izgovorio.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">A i ja sam razmišljala vozeći se
natrag kući i shvatila sam da sam ja seljanka, a Jack nije. Mislim, to je
pitanje klase. I zato, kad sam se vratila i vidjela koliko mu je žao, rekla sam
mu to, to da mislim da je to pitanje klase, vrlo mirno sam mu to rekla, i znaš
što? Razgovarali smo sigurno dva sata bez prestanka, jednostavno smo
razgovarali i razgovarali, i on je rekao da je i on neka vrsta seljaka i da je
zato tako osjetljiv kad je riječ o provincijalnosti, jer se cijelog života
duboko u sebi osjećao kao provincijalac, a nije to želio biti. Rekao je: 'Ja
sam snob, Olive, i ne ponosim se time.' Otac mu je bio liječnik, znaš, živjeli
su u predgrađu Wilkes-Barrea u Pennsylvaniji, i meni se čini da je to daleko od
seljaštva, ali otac mu je bio liječnik opće prakse s ordinacijom u stražnjem
dijelu njihove relativno male kuće i Jack je rekao da je uvijek imao osjećaj da
se ne uklapa sasvim u društvo u školi, a osim toga, njegova prva žena, Betsy,
ta se stvarno rodila sa srebrnom žlicom u ustima, bila je iz Philadelphije i
pohađala je Bryn Mawr…“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive prestane govoriti. Zatim reče:
„Uglavnom, krasno smo se napričali, na kraju.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Drago mi je“, reče Cindy. „Ali,
Olive, kako to mislite, da ste seljanka?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Pa, mislim, nisam ti ja baš naročito
grandiozna. Otac mi nije maturirao, iako mi je majka bila učiteljica. Ali bili
smo mali ljudi i ponosna sam na to. A sad ti <i style="mso-bidi-font-style: normal;">meni</i> ispričaj nešto“, reče Olive.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">I tako Cindy ispriča Olive da bi joj
kosa trebala početi iznova rasti za otprilike mjesec dana. Isprva će izgledati
kao paperje, ali potom će se vratiti. Olive ju je gledala sa zanimanjem blago
kimajući.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Zatim reče: „Reci mi… htjela sam te to
pitati. Što je s tvojim sestrama, Cindy? Što se dogodilo s njima? Zar nisi
imala sestru? Ili dvije?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy se iznenadi što ih se Olive
sjetila. Reče: „Jesam. Jedna živi na Floridi. Konobarica je. A moja mlađa
sestra je umrla prije mnogo godina…“ Cindy je malo oklijevala i potom nastavi:
„Predozirala se drogom.“ I doda: „Godinama je vodila bitku.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive Kitteridge je pogleda i nakon
nekoliko trenutaka jedva primjetno odmahne glavom. „Bogovića mu“, reče.
Prekriži gležnjeve i malo okrene trup na stolcu. „Pa onda pretpostavljam da ti
ne dolaze u posjet.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Dolazi mi šogorica, Anita. Iskreno,
Olive? Ona je jedina osoba osim vas koja me redovito posjećuje.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Anita Coombs“, reče Olive. „Naravno,
znam je. Radi u gradskom uredu državne uprave.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Tako je.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Draga osoba. Uvijek mi je tako
djelovala.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„O, divna je“, reče Cindy. „I, uh, ima
brdo problema. Ali tko ih nema?“ I tad Cindy sjedne uspravnije u krevetu i
upita: „Olive, jeste mi ispričali o toj svađi s Jackom Kennisonom zato što
mislite da ću umrijeti?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive joj uputi pogled koji se Cindy
učini iskreno iznenađen. Trenutak poslije reče, prekriživši gležnjeve na drugu
stranu: „Ne, ispričala sam ti to zato što sam stara žena koja voli pričati o
sebi, a stvarno nemam nikog drugog kome mi ne bi bilo neugodno to ispričati.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">„Dobro“, reče Cindy. „Mislila sam,
možda ste pomislili da ste sigurni ako kažete meni, jer mislite da ću umrijeti,
pa zašto mi ne biste kazali.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive reče: „Ne znam hoćeš li
umrijeti.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Nastane muk i Olive tad doda: „Vidjela
sam da vam je božićni vijenac i dalje na vratima. Neki ljudi ga ostave, nikad
ne znam zašto.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy reče: „O, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">mrzim</i> to. Toliko sam već puta to spomenula Tomu. Zašto ga se ne
sjeti skinuti?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Olive zamahne rukom po zraku. „Uzrujan
je, Cindy. U zadnje vrijeme ne može se ni na što koncentrirati.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">I začudo, Cindy u tom trenutku shvati
da Olive ima pravo. Takva jednostavna izjava, ali potpuno istinita. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">O, jadni Tome!</i> pomisli Cindy, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tome, nisam bila poštena prema tebi…</i><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">No Olive se okrene i pogleda kroz
prozor. „Pogledaj ti to“, reče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Cindy se okrene i pogleda. Sunčeva
svjetlost bila je čarobna, sjala je veličanstvenim žutim sjajem sa
svjetloplavog neba i kroz gole grane drveća, onako rastvorena kakva zna biti
prije nego što zgasne danje svjetlo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">No evo što se zatim dogodilo…<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Arial","sans-serif";">Evo što Cindy, do kraja života, neće
zaboraviti: Olive Kitteridge tad joj je rekla: „Bože moj, oduvijek sam
obožavala svjetlost u veljači.“ I lagano je odmahnula glavom. „Bože moj“,
ponovila je s divljenjem u glasu. „Pogledaj samo tu svjetlost, takva je jedino
u veljači.“<br clear="all" style="mso-special-character: line-break; page-break-before: always;" />
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-30148491448149823022020-05-05T16:43:00.002+02:002020-05-05T16:58:11.920+02:00Thomas Piketty KRONIKA KORONAVIRUSA<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJdij0dmNZnmEX9lT-6iwf4pocc1yRWAJljlniDuzXjWtQvIhBKQY3kWFsHIzwnUNtPKi-t-RNY6Vm1wdoRrUrUTCmmcNBZH2j2P5dJVjal_42rsXiiKtx33rUjaDoCMfoFKNbnlPWnvYG/s1600/PikettyPicture.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="901" data-original-width="1600" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJdij0dmNZnmEX9lT-6iwf4pocc1yRWAJljlniDuzXjWtQvIhBKQY3kWFsHIzwnUNtPKi-t-RNY6Vm1wdoRrUrUTCmmcNBZH2j2P5dJVjal_42rsXiiKtx33rUjaDoCMfoFKNbnlPWnvYG/s400/PikettyPicture.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
Hoće li kriza izazvana
epidemijom Covida-19 naglo dovesti do kraja trgovinske i liberalne
globalizacije i do pojavljivanja novog modela razvoja, pravednijeg i trajnijeg?<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Moguće je, ali još ništa nije dobiveno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U ovom stadiju apsolutna je nužnost procijeniti krizu
koja je u tijeku i poduzeti sve da se izbjegne najgore, tj. masovne ljudske
žrtve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sjetimo se prognoziranih epidemioloških modela. Da se
nije interveniralo, Covid-19 mogao je uzrokovati smrt oko 40 milijuna ljudi u
svijetu, od čega 400.000 u Francuskoj, odnosno 0,6% stanovništva (na više od 7
milijardi u svijetu i blizu 70 milijuna u Francuskoj). To iznosi gotovo jednu
dodatnu godinu mortaliteta (550.000 mrtvih u Francuskoj, 55 milijuna u
svijetu.)<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U praksi to znači da je u najžešće pogođenim dijelovima
svijeta i u najcrnjim mjesecima broj ljesova mogao biti pet do deset puta veći
nego obično (što smo, nažalost, počeli gledati u nekim talijanskim žarištima).
Ma koliko nesigurne bile te prognoze, one su uvjerile vlade da nije riječ o
običnoj gripi i da hitno moraju izolirati stanovništvo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Naravno, nitko ne zna koliko će još porasti gubici
ljudskih života (trenutačno 252.000 mrtvih u svijetu, od čega blizu 30.000 u
Italiji, 25.000 u Španjolskoj, 70.000 SAD-u, 25.000 u Francuskoj) i koliko je
taj broj mogao porasti bez izolacije.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Epidemiolozi se nadaju da ćemo krajnji zbroj uspjeti
umanjiti deset ili dvadeset puta u odnosu na početna predviđanja, ali to je još
jako nesigurno. Prema izvještaju Imperial Collegea od 27. ožujka, tek bi
politika masovnog testiranja i izolacije zaraženih omogućila znatno smanjenje
ljudskih gubitaka. Drugim riječima, sama izolacija neće biti dovoljna da se
izbjegne najgore.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Jedini povijesni presedan na koji se možemo osloniti je
španjolska gripa 1918. – 1920., za koju sada znamo da nije bila nimalo španjolska
i da je prouzročila blizu 50 milijuna mrtvih u svijetu (oko 2% tadašnjeg
svjetskog stanovništva). Prema podacima iz matičnih knjiga istraživači su
pokazali da prosječni mortalitet skriva ogromne neujednačenosti: između 0,5% i
1% u SAD-u i Europi naprama 3% u Indoneziji i Južnoj Africi, a iznad 5% u
Indiji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Upravo bi nas to moralo zabrinjavati: epidemija može dosegnuti
vrhunce u siromašnim zemljama, čiji zdravstveni sustavi nisu u stanju
oduprijeti se udaru, to više zato što su te zemlje podnijele politike stroge
štednje koje im je nametnula vladajuća ideologija zadnjih desetljeća.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Uostalom, može se pokazati da je primjena izolacije u
krhkim ekosistemima sasvim neprimjerena. Bez minimalnog prihoda najsiromašniji
će ubrzo morati izići da potraže posao, što će ponovo pokrenuti epidemiju. U
Indiji se izolacija u prvom redu sastojala u tome što su seljani i migranti istjerani
iz gradova, što je dovelo do nasilja i masovnog raseljavanja, uz opasnost da se
pojača širenje virusa. Kako bi se izbjegle masovne žrtve, potrebna je socijalna
država, a ne zatvorski sustav.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>U izvanrednoj opasnosti neophodne socijalne troškove
(zdravstvo, minimalni dohodak) mogu financirati samo zajam i zajednički novac.
U Zapadnoj Africi to je prilika da se ponovo razmisli o novom zajedničkom novcu
u službi projekta razvoja, zasnovanog na ulaganju u mlade i u infrastrukturu (a
ne u pokretljivost kapitala najbogatijih). Sve to moralo bi se oslanjati na
demokratsku i parlamentarnu arhitekturu, uspješniju od netransparentnosti koja
još uvijek vlada u eurozoni (gdje se i dalje nastavlja zabavljanje na
zatvorenim sastancima ministara financija, uz jednaku neučinkovitost kao u
vrijeme financijske krize). Ta nova socijalna država vrlo će brzo iziskivati
pravedan porezni sustav i međunarodni financijski registar, kako bi mogao
opteretiti najbogatije i velike kompanije koliko bude potrebno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Sadašnji sustav slobodnog protoka kapitala, uspostavljen
1980. - 1990. pod utjecajem bogatih zemalja (a posebno EU-a), zapravo pogoduje
bijegu milijardera i multinacionalnih kompanija čitavog svijeta. Sprečava slabe
porezne uprave siromašnih zemalja da razviju pravedan i legitiman porez, što
ozbiljno podriva izgradnju same države.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Ova kriza može također biti prilika da se razmisli o
minimalnom zdravstvenom i obrazovnom dotiranju svih stanovnika planeta, što bi
se financiralo univerzalnim pravom svih zemalja na dio poreznih prihoda koje
uplaćuju najbogatiji ekonomski subjekti: velike kompanije, kućanstva s visokim
prihodima i bogatstvima (npr. desetak puta većima od svjetskog prosjeka, dakle,
onih 1% najbogatijih na svijetu).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Naposljetku, njihov prosperitet počiva na svjetskom
ekonomskom sistemu (i uzgred, na prekomjernom crpljenju prirodnih i ljudskih
resursa planeta već stoljećima). On, dakle, iziskuje globalnu regulaciju kako
bi se osigurala društvena i ekološka održivost, a osobito sustav ograničenja
emisije ugljičnog dioksida.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span>Razumije se da će takva transformacija mnogo toga dovesti
u pitanje. Jesu li Emmanuel Macron i Donald Trump spremni poništiti fiskalne
darove najbogatijima s početka svojih mandata? Odgovor će ovisiti o
mobilizaciji oporbe, koliko i o onima iz njihova tabora. U jedno možemo biti
sigurni: veliki političko-ideološki preokreti tek su započeli.<span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-ansi-language: HR;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-40082840403114226182020-04-29T13:41:00.002+02:002020-04-29T13:41:51.241+02:00Victoria Hislop ONI KOJI SU VOLJENI<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYjYSAy9Le6egv21lggAOQQ1QixS2-Daqx60DIcycYaUORN-PRQZmnKMtFIlvJ0-Eo0Z3ck7Q0qqgI0_437zNJkn5KyLwJBRUj7r7xPZQ2gYtVvjzhQUgQgGLNYeCGFfDBGg7QqQFBZ1Sc/s1600/Oni+koji+su+voljeni%255B1%255D.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1043" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYjYSAy9Le6egv21lggAOQQ1QixS2-Daqx60DIcycYaUORN-PRQZmnKMtFIlvJ0-Eo0Z3ck7Q0qqgI0_437zNJkn5KyLwJBRUj7r7xPZQ2gYtVvjzhQUgQgGLNYeCGFfDBGg7QqQFBZ1Sc/s400/Oni+koji+su+voljeni%255B1%255D.jpg" width="260" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Victoria
Hislop<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Oni
koji su voljeni<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">S
engleskog preveo Dražen Čulić<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Prvo
poglavlje<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<i><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">1930.<o:p></o:p></span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Dodir
ruba suknje na obrazu, podrhtavanje podnih dasaka pod nogama rastrčane braće i
sestara, zveckanje nevidljivog porculana i pogled na smeđe cipele s kopčom na
izobličenim nogama njezine majke. To su bila prva Temisina sjećanja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Elefterija
Koralis bila je vječno zauzeta vođenjem domaćinstva u svojoj maloj palači, uz
četvero djece i muža koji je mjesecima ostajao na brodu. Nije bilo vremena za
igru. Mala Temis prve je godine života provodila blaženo zanemarena, rasla je
vjerujući da može biti nevidljiva kada poželi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kada
se udala za Pavlosa, Elefterija je već bila vlasnica dvokatne neoklasicističke
kuće u Ulici Antigonis. Bio je to miraz njezine pokojne majke. Izvana je bila
sagrađena da ostavi dojam, bez imalo suzdržavanja. Imala je veliki balkon,
urešene stupove i red baroknih ukrasa duž linije krova. Stropovi su bili
uokvireni vijencima, neki su podovi bili popločeni, drugi pokriveni uglačanim
drvom. Dan kada su majstori spakirali svoj alat, dok se žbuka još sušila na
izlivenim karijatidama koje su krasile gornje prozore, bio je trenutak njezine
najveće slave i veličine. Od tog je dana nadalje kuća dugo i neumitno klizila
prema propasti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kako
obitelj nije imala sredstava za bilo kakve popravke, svi su živjeli u stalnoj
opasnosti od napuknutih zidova i trulih podnih dasaka. Nekoć uspješna obitelj
sada je tek preživljavala. Sedamdeset godina prije Temisini preci s majčine
strane bili su dio trgovačkog sloja u uzletu, ali nakon više loših ulaganja
ostala im je samo kuća. Mnogo toga iz nje, uključujući slike i srebrninu, s
vremenom je prodano, ostalo je tek nekoliko komada starinskog francuskog
namještaja i nakita.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Temis
nije znala za bolje i mislila je kako sve obitelji žive u ratu s raspadajućim
zgradama. Kroz napukle prozore ulazila je prašina, sa stropa su se ponekad
gulili komadi žbuke, snažni vjetrovi odnosili su crepove s krova i razbijali ih
na pločniku. Zimi i u proljeće budnom su je držali <i>plonk-plonk</i> zvuci stalnog
kapanje kiše u desetke kanti koje su ih kupile. Zvučalo je skoro kao glazba, a
sve veći broj posuda za skupljanje vode mjerio je stalno napredovanje zgrade
prema propasti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Jedna
druga kuća u ulici već je bila zatvorena daskama. Zapravo, bila je pogodnija za
boravak ljudi od pljesnive zgrade u kojoj je obitelj Koralis živjela uz sve
više bakterija koje su već počele stvarati spore. Pod u prizemlju je propao, iz
dasaka se podizao miris truleži i uvlačio u zidove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Djeca
su slobodno trčala svojom kućom, nesvjesna opasnosti koju je predstavljalo
njezino ruševno stanje, ispunjavajući je bukom i živom igrom. Iako je Temis
bila premala da im se pridruži, sjedila bi na stepenicama i gledala braću i
sestru kako jure gore-dolje velikim središnjim stubištem i klize niz glatki
drveni rukohvat ograde.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Tri
stupa koja su ga držala napukla su i stvorila opasan procijep kroz koji se na
jednu stranu moglo propasti u dubinu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Oduševljeno
je gledala kako Tanasis, Panos i Margarita lete prema njoj. Majka je rijetko
pazila na njih, pojavljivala se samo kada bi neko od djece izgubilo kontrolu i
palo na tvrdi kamenom popločen pod. Čim bi čula bolne uzvike, brzo se
pojavljivala i provjeravala je li ozljeda ozbiljnija od ogrebotine, nakratko
tješeći uplakano dijete, samo da bi se vratila svojemu poslu čim bi se jecaji
utišali. Na dnu stepenica još je ležao tepih poprskan krvlju nakon posljednje
Tanasisove nezgode. Elefterija se potrudila koliko je mogla očistiti ga, a
zaostale će se mrlje uskoro izgubiti u sve bljeđem smeđem i crvenom tkanju. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Temis
se nije obazirala na zabranu zavlačenja pod stol za kojim se objedovalo.
Voljela je to tajno mjesto na kojem se mogla skriti pod solidnim drvom
mahagonija i naborima teške, izvezene tkanine, slušajući prigušene zvukove
onoga što se zbivalo nad njom. To je mjesto bilo i sigurno i opasno; istini za
volju, nije bilo mjesta u toj kući na kojem nisu vrebale skrivene opasnosti. Na
jednome mjestu pod stolom podne su daske istrunule i nastala je rupa dovoljno
velika da kroz nju propadne mala noga. Naraste li još koji centimetar, noga će
joj se vidjeti iz sobe u prizemlju. “A onda ćeš cijela propasti”, rekla joj je
majka. “I umrijeti.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Temis
je majčin glas povezivala s naređenjima i upozorenjima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Pavlos
Koralis pojavljivao se povremeno, kada bi trgovački brod na kojem je bio
kapetan boravio u Pireju. Bio je golem čovjek i lako je dizao obje kćeri u
zrak. Temis nije nikad shvatila zašto je Margarita bila još gora prema njoj
kada bi otac bio kod kuće, ne znajući da se njezina starija sestra osjetila odbačenom
čim se ona pojavila. Mrzila je bilo što dijeliti, najmanje od svega očevu
pažnju. Kada se Pavlos vraćao s dalekih putovanja, torba mu je bila puna čudnih
i egzotičnih darova za sve. Iz Kine su stizale sićušne izvezene papuče, noževi
za dječake i neobrađeni dragulj za njegovu ženu (nikada nije saznala je li bio
pravi). Iz Indije je donosio izrezbarene slonove, mirisne štapiće i komade
svile. Takve su stvari povremeno u kuću unosile sjaj i boje obiteljskog
nasljedstva koje je prodano da bi se kupile cipele.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kada
bi Pavlos bio na dopustu, nered u kući samo bi se povećao. Elefterija Koralis
pokušavala je obavljati sve svoje poslove, ali muževljeva prisutnost donosila
je nove obaveze, ne samo u spavaćoj sobi, nego i u kuhinji i praonici rublja.
Očeve je posjete Temis povezivala s još uznemirenijom majkom i prljavijim
podovima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">U
takvim bi danima Temis koliko je god mogla boravila u omiljenom skrovištu. Kada
je otac bio u gradu, u kuću su stalno dolazili gosti, a dok bi jeli, po drvenom
krovu nad njezinom glavom stalno su odjekivali udarci, kad god bi netko spustio
ruku na stol. Od malih je nogu upoznala određene riječi i imena, uvijek
izgovorene povišenim glasom, rijetko bez ljutitog prizvuka. “Venizelos!”
“Đuro!” “Kralj!” “Turci!” “Židovi!”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">S
tri je godine naučila riječ “katastrofa”. Kako se to dogodilo? Tko je bio
odgovoran? Sve do konca desetljeća i još mnogo godina nakon toga za svakim se
stolom u zemlji raspravljalo o tome tko je bio kriv za zbivanja koja su 1922.
godine dovela do uništenja Smirne, najljepšeg grada u Maloj Aziji. Mnogo je
Grka tada pomrlo i nikada neće biti zaboravljeni, kao ni milijun izbjeglica
čiji je dolazak promijenio tkanje društva.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Temis
je rasla shvaćajući kako čak i oni koji se rado druže, kao Pavlos Koralis i
njegovi prijatelji, često imaju nesuglasice. Nadušak su ispijali jednu za
drugom čašicu rakije, lupajući njima o stol dovoljno snažno da ga ulupe. Bistra
je tekućina podgrijavala njihove strasti i ljutnju, zatim bi izbila svađa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Na
kraju bi majka izvukla Temis ispod stola, čak i kada bi zaspala na očevim
čizmama. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">U
svom je skrovištu Temis slušala i prigušene razgovore svojih roditelja, a
ponekad, kada oca ne bi bilo, one između majke i očeve majke, koja je bila
stalna, iako ne uvijek dobrodošla gošća u kući. Većina se odnosila na ruševnu
kuću i pitanje koliko će se još dugo u njoj moći živjeti. Jednog dana, nakon
što joj je došla baka, čula je nešto što je ostavilo snažan dojam.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Oni
ne mogu <span style="mso-bidi-font-style: italic;">nastaviti</span> živjeti u
ovoj podrtini od kuće.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Baka
je zvučala ljutito, ali djetetu se svidjela slika kuće kao potonulog broda. Po
nevremenu, dok je vjetar zviždao kroz napukle prozore, škripala je i njihala se
kao da su na moru.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Majčin
odgovor nije bio onakav kakav je očekivala.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Besramna
si”, prosiktala je. “Ovo je naš dom. Molim te, idi. Molim te, odlazi, <i>odmah</i>.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Majčin
je glas bio hrapav od napora da istovremeno šapće i izrazi ljutnju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Toliko
se brinem za njih”, nastavila je <i>kirija</i> Koralis. “Jednostavno mislim
kako bi trebali živjeti negdje gdje je manje…”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Elefterija
joj nije dopustila da nastavi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Da
se nisi <span style="mso-bidi-font-style: italic;">usudila<i> </i></span>to
govoriti pred djecom!”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Pokušaji
starije žene da “spasi” unuke često su bili suptilniji. Temis je čula mnogo
više nego je trebala i uskoro je shvatila lukavstva odraslih. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Brine
me tvoja žena”, govorila bi baka Pavlosu kada bi se on vratio s plovidbe.
“Previše radi. Zašto se ne preselite na neko pristojno skromnije mjesto?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Istina,
takva je kuća zahtijevala dvije sluškinje da je održavaju čistom, a oni sebi
nisu mogli priuštiti niti jednu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kada
joj se svekrva miješala u njezine poslove, nije se obraćala izravno Elefteriji,
zato joj je ona odgovarala preko muža.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Ovo
je naš dom”, govorila je Elefterija Pavlosu. “Ma što tvoja majka mislila, mogu
se nositi s njim.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Čak
je i Pavlosu bilo jasno da mu je majka ljubomorna na suprugu, koja je u brak
donijela tako dojmljivu nekretninu, nije ga čudilo što se njih dvije ne vole.
Kada bi o tome razgovarao s prijateljima, svi su se slagali kako je normalno da
žene zamjeraju snahama, kao i da se suprugama ne sviđaju njihove <span style="mso-bidi-font-style: italic;">svekrve</span>. Elefterija je mislila kako
posesivan stav koji je njezina svekrva zauzimala prema svojem jedinom sinu, kao
i prisvajanje njihove djece podrivaju njezinu ulogu, dok je <i>kirija</i>
Koralis vjerovala da je riječ o prirodnim izljevima ljubavi i ispravnom
pristupu majke i bake.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">S
druge strane, Temis se veselila bakinim dolascima jer je ona uvijek donosila
nešto svježe i slatko – obično kremastu pitu ili kolač. Njezina majka takve
stvari nije nikada spremala, a dok bi djeca pokazivala svoje oduševljenje,
Elefterija se samo opet osjećala neumjesno i još više zamjerala svojoj veseloj
i velikodušnoj <i>peteri</i>. <i>Kirija</i> Koralis imala je skoro šezdeset
godina, ali i dalje je bila bez ijedne sijede u kosi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Dolasci
Pavlosa Koralisa, kao i oni njegove majke, uvijek su bili iznenadni. Bili su i
uzbudljivi, kada bi se pojavio, ali nakon što bi otišao, također bez
upozorenja, djeca su se osjećala jadno. Temis bi se probudila u krevetu koji je
dijelila sa sestrom i jednostavno znala, nitko joj to nije morao reći, da je
otišao. Grlat glas više ne bi ispunjavao kuću i dostojanstvena bi ruševna kuća
opustjela. Život se odmah vraćao na uobičajeno: djeca su se stalno svađala;
igra Tanasisa i Panosa pretvorila bi se u tuču, nakon koje bi uvijek netko bio
ozlijeđen ili nešto polomljeno; Margarita bi bila pomalo okrutna; baka bi
dolazila i ostajala jedan sat, ne pomažući, nego gledajući snahu kako pegla,
kuha, čisti i vješa rublje, ne propuštajući spomenuti koliko su joj ruke
ogrubjele od ribanja mrlja s odjeće i podova.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kako
je Elefterija bila stalno zauzeta, Temis se često morala zabavljati sama. To
dijete nije doživjelo sat u kojem majka nije radila nešto što se moralo obaviti
istog trena, ali i ponoviti idućeg dana. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Jednog
zimskog jutra, nakon što je majka žurno krenula u svakodnevni posjet tržnici, a
Temis se smjestila pod stolom (najudobnijem mjestu otkako je postala dovoljno
velika da shvati usamljenost), četverogodišnjakinja je začula tresak, kao da su
se zalupila teška ulazna vrata. Sigurno se majka vratila ranije nego obično,
obavivši sve poslove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Međutim,
u ispucanoj žbuci, skrivene među ispresijecanim linijama oguljene boje, bile su
pukotine koje su se protezale cijelom dužinom kuće, od vrha do dna. Niz blagih
seizmičkih podrhtavanja posljednjih desetljeća (uključujući i ono neprimjetno
toga dana) bio je dovoljan ne samo da otvori pukotine u zidovima nego i da
zaljulja temelje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Kada
je Temis izišla ispod stola, gdje je uvijek bilo mračno, zatekla se na svjetlu
jačem nego inače. Soba je obično zbog poluzatvorenih kapaka bila u polumraku,
ali njih više nije bilo. Kao ni prozora, ni zidova. Nije bilo ničeg što bi
zaustavilo svjetlo. Otišla je do ruba sobe i pogledala van. Vidjela je cijelu
ulicu, lijevo i desno, stabla, u daljini tramvaj i neke ljude koji su hodali.
Spustila je pogled prema onome što joj je izgledalo kao ponor.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Na
pločniku ispod nje počeli su se okupljati ljudi, gledali su uvis i pokazivali
djevojčicu u blijedoj ružičastoj haljinici koja je stajala kao uokvirena
ruševinom. Temis ih je pogledala i veselo im mahnula, približivši se rubu
provalije kako bi pokušala čuti što joj dovikuju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Žureći
niz ulicu, brzo koliko je onako natovarena mogla, majka je primijetila gomilu
sakupljenu pred kućom. Onda je ugledala neuobičajen prizor, zgradu otvorenu kao
plakar, i sitan lik svoje kćeri kako sjedi na rubu poda na katu i mlatara
nogama.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Pod
nije bio poduprt ničim. Kao da je lebdio. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Elefterija
Koralis ispustila je svoje torbe i potrčala. Ljudi su se micali u stranu da je
propuste.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Temis!
<i>Agapi mu!</i> Draga!”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Bile
su to riječi koje majka inače nije izgovarala.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“<i>Mana!</i>”
viknula je odgovor. “<i>Koita! </i>Vidi!”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Gomila
na ulici pod njom se povećala. Ljudi su iz svojih kuća stizali nevjerojatnom
brzinom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Skok
s prvog kata ne bi bio lak ni odrasloj osobi, a za dijete bi pad na hrpu
iskrivljenog metala i izmrvljene žbuke mogao biti smrtonosan. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Ne
miči se…” rekla je Elefterija i podigla dlan prema kćeri, pokušavajući zvučati
mirno. “Samo se ne miči… mi ćemo te spustiti.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Pažljivo
je zakoračila preko oborenog kamenja, onda se okrenula prema ljudima koji su je
okružili, pogledom tražeći pomoć. Pojavio se muškarac s dekom u rukama, a
trojica pokraj njega priskočila su mu u pomoć kako bi je pridržali da Temis može
skočiti u nju. Posrtali su preko ruševina fasade ne bi li zauzeli dobar
položaj. Začuo se još jedan glasan tresak, jedan od zidova sa strane srušio se
prema unutra. Temis je vrisnula, oponašajući način na koji bi se njezina braća
i sestra ponekad bacali niza stube, i skočila. Prizemljila se lagano, na noge,
usred raširene grube vunene tkanine, a prije nego je shvatila što se dogodilo,
bila je zamotana u loptu i bačena prema gomili. Nakon čega su oni muškarci
navrat-nanos pobjegli od ruševnih zidova.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Čim
je bila na sigurnoj udaljenosti, brzo su je odmotali i predali majci.
Elefterija ju je nekoliko trenutaka grlila, onda se sve umirilo, a cijela se
kuća počela raspadati. Zidovi su pridržavali jedni druge, ali kada se ta
struktura urušila, zgrada je pala, ne više u pojedinačnim komadima, već jednim
brzim, skladnim pokretom, prekrivši promatrače oblakom prašine, zbog čega su
oni ustuknuli korak i rukama zaštitili oči od komadića pijeska. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">U
tom su trenutku Tanasis, Panos i Margarita skrenuli iza ugla i ušli u Ulicu
Antigonis. Okupljeni su ih ljudi zbunili, ali preko njihovih glava nisu mogli
vidjeti što im je to privuklo pažnju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Panos
je čovjeka pred sobom povukao za rukav. Morao je biti uporan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Hej!”
zaderao se kroz opću galamu. “Što se dogodilo?” <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Čovjek
se okrenuo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Kuća.
Srušila se. Tu, pred nama. Samo se raspala.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Djeca
su već u više navrata slušala baku kako govori njihovu ocu da će im se kuća
“srušiti na glavu”, a život su provodila izbjegavajući kapanje vode, buđena
komadićima koji su im sa stropa padali u krevet. Njihova je <i>jaja</i> imala
pravo. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Majka”,
kroz suze je izgovorila Margarita. “Gdje nam je majka?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“I malena”, dodao je
Panos. Iako je imala četiri godine, Temis su braća i sestra još tako zvali. “<i>I
mikri?</i> Malena?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Naći ćemo ih”, odlučno
je rekao Tanasis osjećajući se kao stariji brat.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Sada se više nije imalo
što dogoditi. Gomila se počela razilaziti, pa se djeci otvorio bolji pogled.
Njih je troje stajalo i širom otvorenih očiju buljilo u neurednu hrpu
razbacanog pokućstva i svojih stvari. Sve što se nekada nalazilo u toj
dvokatnici, sada je ležalo na podu. Svatko od njih uočio je ponešto što je
izvirivalo iz tog krša – očev poklon, mrlje boje vidljive čak i u takvu neredu,
Margaritinu omiljenu lutku, poderane knjige, kuhinjski ormarić koji je pao na
stranu, ispljunuvši lonce i tave iz sebe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Jedna od susjeda
primijetila je djecu kako se uznemireno pribijaju jedni uz druge i prišla im.
Sve troje prigušivalo je tihe jecaje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Majka vam je na
sigurnom”, rekla je. “I mala Temis. Obje su na sigurnom. Pogledajte, eno ih
tamo.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Malo niže niz ulicu
primijetili su skoro neprepoznatljiv lik majke, čiju je svijetlu kestenjastu
kosu pokrila bijela prašina. Odjeća Elefterije Koralis bila je prekrivena
žbukom koja je svjetlucala pod tek započetom blagom kišom. Još se bavila oko
Temis kada je ostalo troje djece potrčalo prema njoj dozivajući je. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Jedna od susjeda svima
im je donijela vrč vode, ali izgleda da im nitko drugi nije namjeravao ponuditi
išta više od toga. Njihova ljubaznost zaustavljala se na zabrinutim pogledima.
Djeca su se nagurala blizu i gledala ruševinu, ali njihova je majka okrenula
glavu, nije mogla podnijeti pogled na nju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoPlainText" style="line-height: 115%;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Neko su vrijeme stajali
nepomično, dok se kiša pretvarala u krupu. Shvatili su da ne mogu ostati na
tome mjestu tek kada im je odjeća sasvim promočila. Temis je na sebi imala samo
tanku haljinicu.</span><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Hladno
mi je”, rekla je drhteći. “Stvarno hladno.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“Otići
ćemo nekamo”, neuvjerljivo je rekla majka. U tom se trenutku, baš kao naručena,
pojavila njihova baka. Elefterija Koralis nikad nije više mrzila svoju <i>peteru</i>
nego u tom trenutku, kada je morala prihvatiti njezino milosrđe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Samo
sat poslije svi su se smjestili u novoizgrađenom staričinu stanu u Patisiji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Elefteriji
je još teže padalo to što joj je svekrva bez riječi pokazivala koliko je imala
pravo. Već je samo njezino ponašanje bilo dovoljno. U tom su trenutku bili
sirotinja bez ičega, bez ikakva izlaza, a djeci je trebao krov nad glavom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Idućeg
se dana Elefterija vratila u Ulicu Antigonis da još jednom procijeni štetu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Primijetila
je da se svi krasni komadi namještaja kojima su se njezini roditelji toliko
ponosili ne mogu nikako popraviti. Dijelovi ulaštenih drvnih obloga i fino
obrađenih rubova bili su razbacani poput neke nemoguće slagalice, ali tamo u
kutu, prkosno nerazbijen, ležao je stol od mahagonija. Bio je jedini komad
namještaja koji je ostao u jednom komadu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Elefterija
je potpuno neoprezno zakoračila među krhotine stakla, oštre rubove žbuke i
slomljenog drva i preturala po ruševinama dok nije našla ono što je tražila. Bila
je to malena škrinja u kojoj je držala nakit, koju je s mukom izvukla ispod
grede. Neće ona dopustiti lešinarima takvu nagradu. Osim vrijednih stvari
htjela je potražiti i nešto odjeće. U metežu je prepoznala jedan stari ormar i
iz njega izvukla nekoliko komada otresajući prašinu s njih. Našla je svoje
omiljene stvari.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">Nakon
nekoliko dana uslijedila je žestoka rasprava. Elefterija je u svoj novi dom željela
unijeti onaj stol, ma koliko bio prevelik za taj prostor, i tvrdoglavo se
odbijala predomisliti. Ne bude li po njezinu, odvest će djecu nekoj prateti u
Larisu ili nekom drugom. Uz golemo oklijevanje <i>kirija</i> Koralis se predala
i narednog je dana stol donesen, postavljen i prijezirno pokriven s nekoliko
slojeva čipke, koja je skrila čak i njegove stilski izvijene noge.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">“To
je sve što ću ti dopustiti da uneseš”, promrmljala je starija žena dok su
njezin manji stol iznosili iz stana.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-880566753587838892020-02-10T11:58:00.000+01:002020-02-10T11:58:07.616+01:00Nora Roberts USPON MAGIJE<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-da6r9ghn_Wf5xOiYAPYmZEIU3PxmmVAno6LSYS7CUhnb2IbVlT8pLbxv_RZlvz-Q53SxNl5s9I4YsMrHxgq4dPKzvQXswPpNGBvITrJdZMVB1uWJVo6QOdVEJ44DGWll8N37tr7AhRgF/s1600/Uspon+magije.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1043" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj-da6r9ghn_Wf5xOiYAPYmZEIU3PxmmVAno6LSYS7CUhnb2IbVlT8pLbxv_RZlvz-Q53SxNl5s9I4YsMrHxgq4dPKzvQXswPpNGBvITrJdZMVB1uWJVo6QOdVEJ44DGWll8N37tr7AhRgF/s400/Uspon+magije.jpg" width="260" /></a><b><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Nora Roberts<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<b><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Uspon magije<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<b><span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">S engleskog prevela Sanja Ščibajlo<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt;">PROLOG</span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Na štit, jedan od sedam iskovanih u pradavna vremena da suzbiju tamu, pala je kap krvi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Tako je taj štit oslabio, a tama je, strpljivošću pauka, čekala dok su desetljeća prolazila; rana se širila pod travom i zemljom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Posljednjega dana svijeta kakav je nekoć bio, jedan je dobri čovjek, u svoj svojoj nevinosti, štit slomio do kraja. Tama ga je nagradila smrtonosnom infekcijom, zarazom koja će se s muškarca prenijeti na ženu, s roditelja na dijete, s jednoga stranca na drugoga.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Dok je svijet na umoru posrtao, njegov se kostur – vlade, tehnologija, zakoni, prijevoz, komunikacije – mrvio poput opeka od prašine.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Svijet se priveo kraju uz štropot i jecaje, u krvi i bolu, sa strahom i jezom. Blagajnica koja uzvraća sitniš kupcu, majka koja doji svoje dijete, poslovni čovjek biznismen koji se s drugim rukuje zbog uspješno sklopljena posla – ti i mnogi drugi jednostavni dodiri svijetom su proširili smrt poput otrovna oblaka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">I pale su milijarde.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Nazvali su je Kob – jer to je i bila – smrtonosna, brzošireća bolest za koju nema lijeka i koja je jednakom zluradošću posmicala zločince i nevine, državnike i anarhiste, privilegirane i siromahe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">I dok su milijarde umirale, oni koji su preživjeli – imuni – borili su se da požive još jedan dan, da pronađu hranu, da zaštite sklonište koje su uspjeli pronaći, da pobjegnu pred nasiljem puštenim s lanca, pred nasiljem kakvo još nisu poznavali. Jer neki su, čak i suočeni sa svojim smrtnim časom, palili, pljačkali, silovali, ubijali – samo zato što su u tome silno uživali.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Kroz taj otrovni oblak, koji je prožeo cijeli svijet, zaiskrilo je svjetlo. Tama je pulsirala. Moći su se, uspavane stoljećima i tisućljećima, probudile. Neke su bljesnule svjetlošću; druge su, odlučivši tako, pojačale mrak. No bljesnule su.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Magija je počela pulsirati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Neki su prigrlili to čudo, drugi su je se bojali. A neki su je mrzili.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Ti će različiti, ljudi-meni-nenalik, u nekim srcima uvijek potaknuti mržnju. Oni koji su postali poznati kao natprirodni suočili su se sa strahom i mržnjom onih koji su ih proganjali. Vlade, očajnički želeći sačuvati svoju moć, proganjale su ih kako bi ih prikupile, utamničile, provodile na njima eksperimente.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Magičari su se skrivali od onih koji su se pozivali na svojega nemilosrdnog i ogorčenog boga kako bi mučili i uništavali, od onih koji su se sa svojom zadrtošću parili kao s najdražom ljubavnicom; od njih su se skrivali ili su se protiv njih borili.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Skrivali su se od onih koji su cvjetali tamom, protiv takvih su se borili.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Jedne olujne noći dijete čije je svjetlo zaiskrilo u trenutku smrti onoga dobrog čovjeka, u svoja je pluća uvuklo prvi dah. Ta je djevojčica potekla iz ljubavi i žrtvovanja, iz nade i muke, iz snage i tuge.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Ispustivši krik života, uz majčine suze, uz snažne ruke muškarca koji ju je prihvatio na ovaj svijet, prema svojoj je sudbini zakoračila ratnica, predvodnica: Jedinstvena.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Magičari su počeli pulsirati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">U godinama koje su uslijedile među ljudima su bjesnjeli ratovi, vodili se između tame i svjetla, između onih koji su se borili da prežive i grade i onih koji su željeli uništavati i vladati razorenim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Djevojčica je rasla, a rasle su i njezine moći. Trenirala je, griješila, trijumfirala, kročila je dalje. I tako je ta mlada djevojka puna vjere i čuđenja posegnula u vatru i uzela mač i štit. I postala Jedinstvenom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Magija se počela uspinjati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">1.<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Oluja je bjesnila. Obrušavala se oko nje divljom kišom bičevanom vjetrom, prštećim bljeskovima munje, zvonkom tutnjavom groma. Kovitlala se u njoj: bujica bijesa koju je morala potisnuti, znala je to.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Večeras će donijeti smrt svojim mačem, svojom moći, svojim naređenjima. Svaka prolivena kap krvi past će na njezine ruke – to je teret zapovjednice, i ona ga je prihvatila.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Još joj nije bila ni dvadeseta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Fallon Swift dotaknula je prstima narukvicu u obliku okova koju je nosila na zapešću, narukvicu koju je napravila od drveta što ga je uništila u naletu bijesa, i utisnutu rezbariju koja ju je trebala podsjećati na to da nikada ne uništava zbog ljutnje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Pisalo je: <i>Solas Don Saol</i>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Svjetlost za život.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Večeras će donijeti smrt, pomislila je ponovo, ali drugima će pomoći da žive.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Kroz oluju je proučavala ograđeni kompleks zgrada. Mallick, njezin učitelj, na četrnaesti ju je rođendan odveo na mjesto slično ovome. No dok je ono mjesto bilo napušteno, mjesto na kojem se zadržao samo smrad crne magije, pougljenjeni ostaci mrtvih, predsmrtni jauci mučenih, na ovome se nalazilo više od šesto duša – dvjesto i osamdeset članova osoblja i tristo trideset i dva zatvorenika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Prema njihovim podacima, četrdeset i sedmero od tih zatvorenika bilo je mlađe od dvanaest godina.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Svaki je centimetar toga kompleksa – centra za prikupljanje i utamničenje – svaku sobu, svaki hodnik, kameru, alarm – imala u glavi. Izradila je detaljne karte, provela mjesece planirajući akciju spašavanja.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Bit će to, u tri godine otkako je počela okupljati vojsku, otkako je sa svojom obitelji napustila dom i zamijenila ga boravkom u Novoj Nadi, najveći pokušaj spašavanja koji će izvesti sa svojim snagama pokreta otpora.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt; line-height: 18.4px;">Ako podbaci...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-73447113839797552622019-12-27T09:25:00.002+01:002019-12-27T09:25:53.136+01:00KRATKI PREGLED NAŠEG DESETLJEĆA<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIJ_zxIb4xRNyrn0llsxOHxxbGcsFI5tEYCG3EOp7n5n6CQ5VrhBEXE4ScH7YU9XQZaGGqmpetGtOrZ6o7dNH71_dfmDxc76mlAHiq6RC2Uv38Nf8euyGIs7DAVKYnT33ry8oQdt4-Ox4L/s1600/nas%25C4%259A%25C5%259Ae+desetljec%25C4%259A%25C2%2581e.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="704" data-original-width="564" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiIJ_zxIb4xRNyrn0llsxOHxxbGcsFI5tEYCG3EOp7n5n6CQ5VrhBEXE4ScH7YU9XQZaGGqmpetGtOrZ6o7dNH71_dfmDxc76mlAHiq6RC2Uv38Nf8euyGIs7DAVKYnT33ry8oQdt4-Ox4L/s400/nas%25C4%259A%25C5%259Ae+desetljec%25C4%259A%25C2%2581e.jpg" width="320" /></a><span style="font-size: 12pt;">Kratki pregled našeg desetljeća<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Nobelovu nagradu za književnost te
je 2010. dobio divni Mario Vargas Llosa. Giacomettijev<i> Hodač I </i>postao je najskuplje plaćenom skulpturom u povijesti. Zahvaljujući
<i>Zimskoj kosti</i>, otkrili smo Jennifer
Lawrence. Oprostili smo se od serije <i>Lost</i>
i „navukli“ na <i>Downton Abbey </i>i<i> Borgen</i>. Lady Gaga obarala je rekorde u
svijetu glazbe. Časopis <i>Time</i> osobom godine
proglasio je Marka Zuckerberga. A te smo godine upoznali i Instagram.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Svijet izdavaštva, kao ogledalo društva,
bio je uzbudljiv kao i uvijek. Na početku desetljeća žestoko se raspravljalo o
tome hoće li e-knjige pokoriti Gutenbergov svijet. Rekorde prodaje obarala je trilogija
<i>50 nijansi sive</i>, upoznali smo se s fenomenom
bojanki za odrasle, ali i fenomenom memoara zvijezda Youtubea i Instagrama. Čitali
su se distopijski serijali za mlade, psihološki i skandinavski trileri.
Najmlađi su uživali u brojnim, neodoljivim križancima stripova i romana,
idealnim za prva samostalna čitanja. Otkrili smo i zavoljeli Jojo Moyes, Elenu
Ferrante i Thomasa Pikettyja. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Domaće izdavaštvo pošlo je jako teške
godine, ali istodobno pokazalo svoju snagu i otpornost. Nažalost, tijekom
proteklog desetljeća ostali smo bez niza velikana književne i izdavačke scene ,
giganata koji su formirali prostor u kojem živimo. Sretni smo zbog svega što su
nam pružili, ali nam nedostaju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Profil je dijelio sudbinu svih, one lijepe
i manje lijepe trenutke. Naš rezultat desetljeća jest gotovo tisuću objavljenih
naslova domaćih i stranih autora, za male i velike čitatelje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Desetljeće smo započeli dvjema
nezaobilaznim knjigama Mani Gotovac i Ivane Bodrožić. Mani je s <i>Fališ mi: zima/proljeće </i>debitirala kao
spisateljica i brzo postala bestseler broj jedan u Hrvatskoj. U studenom 2019. ostali
smo bez Mani, ali zauvijek ćemo pamtiti njezinu energiju, strast i ljubav prema
životu. Ivana Bodrožić objavila je pak <i>Hotel
Zagorje</i>, vjerojatno najprodavaniji debitantski roman domaćeg autora u 21.
stoljeću, kojim je osvojila čitatelje, kritičare, ali i nagrade kao što su </span><i><span style="font-size: 12pt;">Josip i Ivan Kozarac</span></i><span style="font-size: 12pt;"> (Povelja uspješnosti), </span><i><span style="font-size: 12pt;">Kočićevo pero </span></i><span style="font-size: 12pt;">i<i>
Kiklop </i>za prozno djelo godine. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Godinu dana kasnije Zoran Ferić
objavio je svoj dugoočekivani <i>Kalendar
Maja</i>; hit-roman koji je osvojio nagrade <i><span style="background: white;">Jutarnjeg lista</span></i><span style="background: white;">, <i>Grada Zagreba</i>;<i> </i>godišnju nagradu<i> Vladimir Nazor i Kiklopa </i>za prozno djelo godine. Profilova izdanja
i u godinama koje su uslijedile nastavljala su dobivati prestižna priznanja.
Jedan od najopsežnijih romana u povijesti hrvatske književnosti, <i>Umjetne suze</i> Milka Valenta osvojio je
godišnju nagradu <i>Vladimir Nazor </i>2014.
te nagradu <i>Stipan Bilić Prcić</i> Zaklade
HAZU-a. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><span style="background: white;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="background: white; font-size: 12pt;">Zoran Malkoč 2015. za
roman <i>Roki Raketa</i> dobio je nagradu
tportala, a ista je nagrada 2019. pripala Nikoli Petkoviću za roman <i>Put u Gonars</i>. Jurica Pavičić s <i>Crvenom vodom</i> osvojio je nagrade <i>Fric</i> i <i>Ksaver Šandor Gjalski</i>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="background: white; font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: 12pt;">Tu su i brojni Kiklopi: Romanu Simiću za <i>Nahrani me </i>(prozno djelo 2013.), Viktoru Žmegaču za <i>Filozof igra nogomet </i>i <i>Europa x10 </i>(kategorija esejističko djelo
2010. i 2014.), zatim Kiklopi za pjesničke zbirke – 2010. Ivici Prtenjači za <i>Okrutnost</i> (u suizdavaštvu s DHK, Ogranak
slavonsko-baranjsko-srijemski) i 2013. Arsenu Dediću<i> za Kapi za oči</i>. U kategoriji publicističke knjige Kiklopa su 2011.
dobili memoarski putopisi<i> </i>Nikole
Batušića <i>Četiri godišnja doba</i>, a
2012., u istoj kategoriji, osvojio ga je Jasen Boko za <i>Tragovima Odiseja</i>. Zbirci eseja <i>Europa
X10</i> pripala je i nagradu <i>Višnja Machiedo</i>
za književnu esejistiku. Knjige u našem izdanju osvajale se i nagrade čitatelja,
poput nagrade <i>Booktiga </i>namijenjene
najčitanijim domaćim autorima u istarskim knjižnicama, a koju je 2012. osvojila
Mirjana Krizmanić za <i>Tkanje života</i>,
2015. Drago Pilsel za <i>Argentinski roman</i>,
a </span><span style="background: white; font-size: 12pt;">2017. Mani Gotovac za <i>Snebivaš me</i>.
Ove je godine Maša Kolanović osvojila nagradu pulskog Sa(n)jam knjige <i>Libar za vajk</i> za svoju zbirku priča <i>Poštovani
kukci</i>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="font-size: 12pt;"> </span><span style="background: white; font-size: 12pt;">Zahvaljujući
uspjehu knjiga Mirjane Krizmanić, drugo desetljeće 21. stoljeća obilježili su
hitovi domaćih autora psiholoških priručnika i knjiga za samopomoć, a pamtimo i
golemi interes koji su izazvale naše kuharice, ali i knjige kao što su <i>Zeleni kvadrat</i> Kornelije Benyovsky
Šoštarić. Neizmjerno smo ponosni na kapitalna izdanja kao što su </span><i><span style="font-size: 12pt;">Anima Delmatica</span></i><span style="font-size: 12pt;"> Ljube Stipišića Delmate, <i>Tito</i> Slavka i Ive Goldsteina i <i>Mi djeca Solferina</i> Maroja Mihovilovića.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Popis djela stranih autora jako je
dugačak. Trudili smo se birati naslove s vrhova top-ljestvica, ponajbolju svjetsku
prozu, kao i relevantnu i nezaobilaznu publicistiku koja govori o gorećim
problemima našeg doba. Nadamo se da ste uživali u djelima autora kao što su <span class="st">Javier </span><em><span style="font-family: "Calibri","sans-serif"; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Marías</span></em></span><span style="font-size: 12pt;">, Elena Ferrante, Arundhati Roy, Margaret Atwood, Umberto
Eco, Elizabeth Strout<i>, </i>Alan
Hollinghurst, Jhumpa Lahiri,<i> </i>Colum
McCann, Markus Zusak, Peter Carey, Lauren Groff, Anthony Doerr, Hugh Laurie,
Ruth Ozeki, Sarah Perry, Jessie Burton, Madeline Miller, Anne Tyler, Cecelia
Ahern, Jojo Moyes, </span><em><span style="background: white; font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 12pt;">John le Carré</span></em><span style="font-size: 12pt;">, P. D. James, Ian Rankin, Anthony Horowitz, Benjamin
Black, Ian Caldwell, A. J. Finn, Jane Harper, </span><em><span style="background: white; font-family: Calibri, sans-serif; font-size: 12pt;">Renée Knight</span></em><span style="font-size: 12pt;">, Andrea Camilleri, Tom Rob Smith... Kao i u publicističkim
bestselerima Thomasa Pikettyja, Malcolma Gladwella, Brucea Springsteena,
Michaela Lewisa, </span><span style="background: white; font-size: 12pt;">Yanisa Varoufakisa, Davida Jasona, Oprah
Winfrey, Hugha Sebaga Montefiorea.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="background: white; font-size: 12pt;">Jako nas vesele sve
pohvale našim prevoditeljima. Poseban naklon ide genijalnoj Gigi Gračan koja je
u ovom desetljeću osvojila nagradu Grada Zagreba, nagrade <i>Iso Velikanović</i> (2011.) i <i>Josip
Tabak</i> (2016.) za životno djelo u prevodilaštvu te 2013. nagradu <i>Otokar Keršovani</i> za životno djelo u
novinarstvu.</span><span style="font-size: 12pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="background: white; font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Cijelo vrijeme itekako smo pazili na
najmlađe. Ni tu nas nisu zaobišla priznanja, a prisjetimo se samo onih
recentnih. Nagrada <i>Grigor Vitez</i> 2018.
pripala je Manuelu Šumbercu za ilustracije u<i>
Juri<span style="background: white;"> i kuckalu protiv dosade,</span></i><span style="background: white;"> a na ovogodišnjem Interliberu doznali smo da je tandem
Roman Simić i Manuel Šumberac osvojio i <i>Ovcu
u kutiji</i> za <i>Juru i gospođicu Zavissst.
<o:p></o:p></i></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><span style="background: white;"><i><br /></i></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Bili smo pioniri u izdavanju
edukativnih knjiga za najmlađe radoznalce, ali i naslova s iskakalicama i tzv. proširene
stvarnosti. Djeci smo predstavili prekrasne svjetove Olivera Jeffersa, ali i
one dvojaca Rachel Bright i Jima Fielda, Gilesa Andreaea i Guya Parkera-Reesa, Julije
Donaldson i Lydije Monks… A kakav bi to pregled desetljeća bio bez naših Ivy
Pocket, Timija i Ottoline te divnih knjiga Kate DiCamillo i Creside Cowell? Ili
bez jednog od najprodavanijih dječjih izdanja desetljeća – trodimenzionalnog <i>Malog princa</i>? Bez Maj</span><span style="font-size: 12pt;">ā</span><span style="font-size: 12pt;">? O Suli Maje Šimleše i Svena Nemeta
da i ne govorimo. A gdje su tek miljenici tinejdžera: Zoe Sugg, James Dashner, Anna
Todd, Jennifer Niven, Karen M. McManus, David Solomons…<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="background: white; font-size: 12pt;">Nemoguće je
prisjetiti se i svih gostovanja</span><span style="font-size: 12pt;"> (još uvijek nam je toplo pri srcu kad se prisjetimo onog
rujanskog – Markusa Zusaka u Zagrebu), književnih manifestacija, sajmova… <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Sve naše knjige, svi naši uspjesi ne
bi bili mogući bez divnih suradnika: autora, prevoditelja, lektora, grafičara,
dizajnera, knjižara, knjižničara i tiskara. Hvala vam svima. Najveća hvala našim
čitateljima. Knjige bez čitatelja ne postoje, hvala vam što ste im podarili
život.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">A što nas čeka? Drugo desetljeće 21.
stoljeća bilo je burno ekonomsko, političko i društveno razdoblje i voljeli
bismo da je ostavilo manje ožiljaka. Možemo se samo nadati da ćemo ubuduće biti
pametniji i da smo kao društvo ponešto naučili. Svijet je oduvijek bio
zastrašujuće mjesto. Ali svijet je i duboko veličanstven, prepun ljepote. Ne
znamo nijedan bolji savjet od onoga da se potrudimo biti što bolji jedni prema
drugima. A bit ćemo bolji ako se potrudimo razumjeti, a to se itekako postiže čitanjem.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<span style="font-size: 12pt;">Nije nam poznato u kakvom ćemo formatu
čitati knjige 2029., ali znamo da se veselimo što ćemo i dalje zajednički, u
knjigama, otkrivati svijet i tražiti ono najbolje što nudi. Imamo samo jednu
molbu za vas: kao i uvijek čitajte, čitajte sve! Mi ćemo dati sve od sebe da
vam i dalje pružamo ono najbolje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-37105939324586514922019-12-18T09:55:00.001+01:002019-12-18T09:55:43.812+01:00Inoslav Bešker RIJEČ PO RIJEČ - DOBROTA<br />
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkTIiC0Ki8Kxh6Usy7cBCxNInRnJCWvSB_e9LH42BPogGsa6f5eFkVL01-D2Pb8mzvDbChmnNoQhL71_KP0g771OinmvgDlP5yCEaCjLT4p8GDH5oI2HY8-Gr180tZx7LPsMFE7c4hQL9l/s1600/Rijec+po+rijec+MU.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1148" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjkTIiC0Ki8Kxh6Usy7cBCxNInRnJCWvSB_e9LH42BPogGsa6f5eFkVL01-D2Pb8mzvDbChmnNoQhL71_KP0g771OinmvgDlP5yCEaCjLT4p8GDH5oI2HY8-Gr180tZx7LPsMFE7c4hQL9l/s400/Rijec+po+rijec+MU.jpg" width="286" /></a><b><i><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Dobròta
</span></i></b><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">je svojstvo nekoga tko je dobar. Ona obuhvaća
(kako Rudolf Filipović nabraja, prevodeći s engleskoga <b><i>kindness</i></b>)
i prijaznost. ljubaznost, susretljivost, uslužnost, dobro djelo, uslugu,
sklonost. Odnosno, kako definira Vladimir Anić, spremnost za pružanje pomoći
drugome, ukupnost svojstava koja isključuju nanošenje zla. U njezinu korijenu
je <i>dôba.<o:p></o:p></i></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Teško
je, ne samo u hrvatskome, naći imenicu koja bi u jednoj riječi obuhvatila
toliko pozitivnih pojmova, bez rezerve. Ipak, ta ista imenica, <i>dobrotá</i>,
kako su je vjerojatno izgovarali naši slavenski preci prije nekih 1200 godina,
u ta je doba značila i vrlinu, i krepost, i ljepotu, i savršenost, kako navodi
Stjepan Damjanović, uz ostale koautore Maloga staroslavensko-hrvatskog
rječnika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Dobra
može biti juha, dobre mogu biti noge, dobra može biti plaća, dobra može biti
prognoza kad smo već pokupili rak… Tako poimana dobrota je, kako je lako
razabrati, poprilično relativna. To smo naučili dok smo još bili mali mali.
Onda su nama, kada još nismo znali što je zlo, govorili da smo zločesti.
Kvarili su nas, tvrdeći da je dobar tko je poslušan, da je samo poslušno i
mirno dijete – dobro. Tako su nam tvrdili oni koji su netom izišli iz rata,
gdje su valjda doznali što je to zlo. A mi smo njima skrušeno morali obećavati
da ćemo biti dobri.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Zato je
dobro živjeti prije rata. Onoga sljedećega.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Ima ih,
ne samo među mlađima, koji će možda dobroti pretpostaviti ljubav. Jer ona nije
svojstvo, nego čuvstvo, intenzivno i duboko. Zapravo lepeza čuvstava, koja u
drugim jezicima imaju različite nazive, jer im je i smisao različit (u
latinskome npr. „amor“, „caritas“, odnosno „devotio“, u grčkome „ἀγάπη [agápe]“
za evanđeosku, „φιλία [filía]“ za blisku prijateljsku, „ἔρως [éros]“ za spolnu,
„ἀντέρος [antéros]“ za uzvraćenu, „ἴμερος [ímeros]“ za naglu, onu „na prvi
pogled“, „πόϑος [póthos]“ spram onoga čemu težimo, „στοργή [storgé]“ prema
onome kamo pripadamo, npr. obitelji, „ϑέλεμα [thélema]“ za omiljenu aktivnost,
poput plesa ili športa…). Može biti strastvena, može biti opsesivna ili čak
posesivna (Bože nas sačuvaj), može imati niz inih značajki – ali ako nije
prožeta dobrotom, barem prema svom predmetu i najbližima pritom, bolje da je
nosi vrag. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Dobrota,
pa i bez ljubavi spram koga konkretnoga, može se ipak podvesti pod „caritas“,
koju pripisuju ponajprije dragom Bogu, jer jest božanstvena. Ljubav bez dobrote
teško da vrijedi više od pišiva boba.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Božić
je – kažu ili nalažu – doba kada smo, navodno, svi bolji. Da li zato jer smo
razdragani, da li zato što nas na to tjeraju društveni obziri, da li zato što,
u krajnju ruku, i mrgud shvaća da dar, kad je već na nj potrošio, prikladnije
uručiti s dobrodušnim osmjehom? <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Kad nas
vidim ovih dana u prometu, ili u gužvama za kupovanje božićnih poklona, nužno
se moram pitati: a kakvi li smo tek inače, kad nismo dobri?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Ovo je
doba kada je dobrota društvena obaveza. Treba li je prezreti, kao licemjernu?
Ama nipošto, svako je zrno dobrote dragocjeno, makar bilo iznuđeno. Ako je zlo
činiti drugome ono što ne želiš da tko učini tebi – dobro je upravo činiti što
netko moli, pružiti pomoć, bilo dragovoljno, bilo mrzovoljno, ali dati kap
dobrote.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Dobrota
ne zahtijeva uzajamnost. Bolje da te smatraju budalom jer činiš dobro gratis,
nego da te smatraju gadom jer ne činiš, a možeš. Tko je dobar čovjek, sebi sudi
strože negoli bi mu drugi sudili.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Ipak ni
onaj tko je dobar do dubine svog bića teško da će vazda nositi između ušiju
osmjeh broj 3 ili 4. Svatko ili gotovo svatko ima svoju žutu minutu, ni Isus
nije ljubazno postupio s trgovcima novcem (nije mu se čuditi, napokon, bio je
čovjek čak i ako je bio Bog). Na Mediteranu tradicionalno imamo kratak fitilj.
Ne sudi se po tome.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Lakmusov
papir dobrote često je vlast, ne samo u državi ili njenim jedinicama, nego i u
klubu, u savezu, u kolektivu, u obitelji. Dobar je tko nikome ne učini namjerno
išta nažao, osobito ako ima priliku (i prijeka ili opaka riječ može ujesti, ali
je malo kad neoprostiva, osim ako ponizi). Dobar je tko ne mrzi, ni mišlju, ni
riječju, ni djelom. Dobar je tko štiti slabijega, poštuje drukčijega, tko
nikada ne propusti nahraniti gladnoga, utješiti bolnoga, ako ikako zna. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Prava,
genuina, izvorna, ukratko: sušta dobrota s onu je stranu tih i inih mjerivih
manifestacija, pa i onih koje bilježe na Svjetskoj karti dobrote. Dobrota se,
kao ni osmijeh, davanjem ne dijeli, nego umnaža.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<b><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">Etimologija:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<b><i><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">dobròta
</span></i></b><span style="color: black; font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; mso-themecolor: text1;">← st.sl. <i>dobrota </i>← p.sl. i st.sl. <i>dobrъ</i>
[*<i>dobъ</i> + *-<i>rъ</i>] ← b.sl. <i>*dabras </i>← p.ie. *<i>dʰh₂bʰ-ró-s</i>
← *<i>dʰh₂ebʰ-</i> (biti prikladan, biti zgodan; pristojiti se ← biti učinjen u
pravo doba, u prikladno doba).<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-right: 165.6pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-17105655510567878232019-11-27T10:58:00.000+01:002019-11-27T10:58:11.802+01:00Malcolm Gladwell KAKO RAZGOVARATI S NEZNANCIMA<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZbwZEk2WSApB6IrexGew5XFUNYmaWBaGmlBr7wXJgCXosaB5MO1CeCbc9b5JW4642jQqm1zxLtPklc65nx73oG0ozHXICO9ZiKGlKtkv3eVgnLdYSBUlDODdD1ncNFr4U-8Dz_G9-I-4d/s1600/Kako+razgovarati+s+neznancima.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1075" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZbwZEk2WSApB6IrexGew5XFUNYmaWBaGmlBr7wXJgCXosaB5MO1CeCbc9b5JW4642jQqm1zxLtPklc65nx73oG0ozHXICO9ZiKGlKtkv3eVgnLdYSBUlDODdD1ncNFr4U-8Dz_G9-I-4d/s400/Kako+razgovarati+s+neznancima.jpg" width="268" /></a><span style="mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Malcolm Gladwell<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kako razgovarati s
neznancima<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">S engleskog preveo Saša Stančin<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">UVOD <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">"Iziđite iz auta!"<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">1.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">U srpnju 2015. mlada američka crnkinja
Sandra Bland dovezla se iz svog Chicaga u gradić koji se nalazi sat vožnje
zapadno od Houstona u Teksasu. Došla je na razgovor za posao na sveučilištu
A&M u gradu Prairie View, gdje je nekoliko godina prije diplomirala. Bila
je visoka i markantna, a slično bi se mogla opisati i njezina osobnost. Na
koledžu je bila članica sestrinstva Sigma Gamma Rho. Svirala je u limenoj
glazbi. Kao volonterka radila je sa skupinom građana treće dobi. Na YouTubeu je
redovito objavljivala kratke, inspirativne videosnimke pod naslovom "Sandy
Speaks" ("Govori vam Sandy"), koje su često počinjale riječima:
"Dobro vam jutro, divni moji kraljevi i kraljice."<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Danas vam se javljam samo da bih hvalila
Gospodina Boga, slavila mu ime.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Hvala mu ne samo zato što mi je danas
rođendan, nego i na rastu, na raznim stvarima koje je prošle godine dao mojem
životu. Tek da se osvrnem na 28 godina koje sam provela na Zemlji i na sve što
mi je pokazao. I to usprkos nekim mojim pogreškama, a stvari sam svakako znala
uprskati. I dalje me voli i svojim kraljevima i kraljicama želim poručiti da i
dalje voli i vas.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Posao je dobila. Bila je oduševljena.
Planirala je uz rad magistrirati političke znanosti. Kad je 10. srpnja popodne
otišla sa sveučilišta kupiti namirnice i skrenula desno na magistralnu cestu,
obilaznicu oko sveučilišnog kampusa, zaustavila ju je prometna policija.
Policajac se zvao Brian Encinia: bijelac, kratke tamne kose, 30 godina. Bio je
uljudan - barem na početku. Upozorio ju je da prije prestrojavanja nije upalila
žmigavac. Postavio joj je razna pitanja. Ona mu je odgovarala. Sandra Bland
pripalila je cigaretu, a Encinia ju je zamolio da ne puši. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Razgovor koji je uslijedio snimila je
videokamera na pultu policijskog automobila i na YouTubeu je u ovom ili onom
obliku pogledana nekoliko milijuna puta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Sjedim u svom autu. Zašto bih morala ugasiti cigaretu?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Pa, sad
možete izići iz auta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Nema potrebe da izlazim iz auta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz vozila.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Zašto bih ja... <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz vozila!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Ne, nemate na to pravo. Ne, nemate na to pravo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz automobila.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Nemate na to pravo. Nemate pravo to činiti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Imam pravo, iziđite iz vozila ili ću vas izvući.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Odbijam dalje s vama razgovarati, pristajem samo na dokazivanje vlastitog
identiteta. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Dijalog se preklapa.</i>]
Silom ćete me izvući iz auta jer nisam dala žmigavac?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz vozila ili ću vas izvući. To je naredba
službene osobe, u ime zakona. Iziđite iz auta ili ću vas izvući primjenom sile.
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> A ja ću nazvati odvjetnika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Neugodan dijalog između Sandre Bland i
Briana Encinije još je dugo potrajao. Duhovi su se uzburkali. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia: </span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Izvući ću vas na silu. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Gura ruku u automobil</i>.]<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Aha, dakle, na silu ćete me izvući iz mog auta? Onda u redu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Zove pojačanje.</i>]
2547.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Hajdemo onda.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> I hoćemo. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Pokušava
je uhvatiti rukom.</i>]<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Nemojte me dodirivati!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz vozila!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Ne dirajte<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>me! Ne dirajte me! Niste
me uhitili i nemate me pravo izvlačiti iz auta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> E, pa sad ste uhićeni!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Uhitili ste me? Zbog čega? Zbog čega? Zbog čega?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Dispečeru.</i>]
2547 County FM 1098. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ne čuje se.</i>]
Pošaljite mi još jednu ophodnju. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Sandri
Bland.</i>] Iziđite iz auta! Smjesta iziđite iz auta!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Zašto me privodite? Pokušavate mi napisati kaznu jer nisam...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Rekao sam vam da iziđete iz auta!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Zašto me privodite? Otvorili ste vrata mog auta...<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Naredio sam vam kao ovlaštena službena osoba da iziđete
iz vozila. Izvući ću vas van.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Dakle, prijetite mi izvlačenjem iz mog vlastitog auta?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite iz vozila!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> A onda ćete me? [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Preklapanje
dijaloga.</i>]<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Primijenit ću šoker! Iziđite! Smjesta! [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Izvukao je električni paralizator i uperio
ga u nju</i>.]<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Nevjerojatno. Nevjerojatno. [<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Sandra
Bland izlazi iz auta.</i>]<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Encinia:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Iziđite. Smjesta. Iziđite iz auta!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Bland:</span></b><span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"> Zato što nisam dala žmigavac? Sve ovo radite zato što nisam dala žmigavac?
<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Sandru Bland potom su uhitili i zadržali u
pritvoru. Tri dana poslije u pritvorskoj je ćeliji počinila samoubojstvo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">2.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Slučaj Sandre Bland dogodio se usred
neobičnog razdoblja u američkom javnom životu. Ono je počelo potkraj ljeta
2014. kad je policajac u Fergusonu, u saveznoj državi Missouri, ustrijelio
18-godišnjeg crnca Michaela Browna, koji je navodno uhvaćen u sitnoj krađi u
trgovini mješovitom robom. Sljedećih godina nizali su se slučajevi policijskog
nasilja protiv crnaca. Diljem zemlje održavali su se prosvjedi i izbijali
neredi. Nastao je pokret za zaštitu ljudskih prava Black Lives Matter (Životi
crnaca nisu nevažni). Među Amerikancima je to neko vrijeme bila glavna tema.
Vjerojatno se još sjećate nekih od imena koja su se pojavljivala u vijestima. U
Baltimoreu je uhićen mladi crnac koji je imao džepni nožić, zvao se Freddie
Gray, nakon što se našao u policijskoj marici, pao je u komu. U Minneapolisu je
policija zaustavila mladog crnca Philanda Castilea, a potom ga je policajac,
neobjašnjivo, nakon što mu je Castile predao potvrdu o obaveznom automobilskom
osiguranju, ustrijelio sa sedam hitaca. U New Yorku je skupina policajaca
prišla crncu Ericu Garneru, za kojeg su sumnjali da ilegalno prodaje cigarete,
i ugušila ga u hrvanju koje je uslijedilo. U North Charlestonu u Južnoj
Karolini crnca Waltera Scotta policija je zaustavila jer mu nije radilo stop-svjetlo,
kad je istrčao iz automobila, policajac bijelac ustrijelio ga je s leđa. Scott
je ubijen 4. travnja 2015. Sandra Bland posvetila mu je cijelu epizodu svog
serijala "Sandy Speaks".<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Dobro vam jutro, krasni moji kraljevi i
kraljice... Nisam rasist. Odrasla sam u Villa Parku u državi Illinois. Bila sam
jedina crnkinja u ekipi navijačica koja se inače sastojala od samih bijelih
djevojaka... Crnci, ne možete se nadati uspjehu dok ne naučite surađivati s
bijelcima. Želim da bijelci shvate da crnci daju sve od sebe... i kako da ne
pobjesnimo kad vidimo situacije u kojima je kristalno jasno da su životi crnaca
nevažni. Što se tiče vas koji se pitate zašto se dao u bijeg, pa dovraga, kako
smo nedavno vidjeli u vijestima, možeš ostati na mjestu i predati se policajcima
koji će te svejedno ubiti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Tri mjeseca nakon toga, ni nje više nije
bilo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: "Courier New"; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Knjiga <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Što moramo znati o ljudima
koje ne poznajemo</i> nastala je kao pokušaj da razumijemo što se toga dana
uistinu dogodilo uz magistralnu cestu u ruralnom dijelu Teksasa.</span><span style="mso-ansi-language: HR; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-hansi-font-family: Calibri; mso-hansi-theme-font: minor-latin;"><o:p></o:p></span></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-651470312730652085.post-51571820376382067632019-11-27T10:50:00.001+01:002019-11-27T10:50:59.393+01:00Madeline Miller KIRKA<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiug2n-WD6w5_33YbBfAVSKHqeRoE2BOBG7qT8Y2zUXqp6ef2iM-sTCDqFchkF7gD2wSQF_vp3tGlhorsJ0KS4PGWNkbYXGI6_CZ6XAPUze-chp9vGDqFTeGfe8N-umk0f0-QXtKCrfgiMh/s1600/Kirka.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1036" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiug2n-WD6w5_33YbBfAVSKHqeRoE2BOBG7qT8Y2zUXqp6ef2iM-sTCDqFchkF7gD2wSQF_vp3tGlhorsJ0KS4PGWNkbYXGI6_CZ6XAPUze-chp9vGDqFTeGfe8N-umk0f0-QXtKCrfgiMh/s400/Kirka.jpg" width="258" /></a><br />
<div class="Pa7" style="margin-top: 14.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Madeline Miller<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="EN-US" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">Kirka<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="EN-US" style="font-size: 12.0pt; line-height: 107%;">S engleskog prevela Patricija Horvat<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="Pa7" style="margin-top: 14.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="Pa7" style="margin-top: 14.0pt; text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kada sam se rodila, nije postojalo
ime za moj soj. Nazvali su me nimfom pretpostavljajući da ću biti poput majke,
tetaka i tisuća rođakinja. Najniža od nižih božica, s moćima toliko skromnim da
jedva osiguravaju vječnost. Razgovarale smo s ribama i uzgojenim cvijećem,
umjele izmamiti kapi iz oblaka i sol iz valova. Ta riječ – nimfa – određivala
je duljinu i širinu naše sudbe. Na našemu jeziku ona nije značila samo božicu,
nego i nevjestu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Moja je majka bila jedna od njih, najada, čuvarica izvora i potoka.
Zapela je za oko mojemu ocu kada je došao u posjet njezinu ocu Okeanu. Helije i
Okean u ono su se doba često međusobno ugošćivali. Bili su rođaci i vršnjaci,
premda nisu tako izgledali. Moj je otac blistao poput netom izlivene bronce,
dok je Okean od rođenja imao vodenaste oči i bijelu bradu koja mu je padala u
krilo. Ipak su obojica bila Titani i radije su se družili međusobno nego s onim
novim, kreštavim bogovima na Olimpu koji nisu svjedočili stvaranju svijeta.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Okeanova čudesna palača bila je ukopana duboko u stijeni. Zidovi
dvorana s visokim svodovima bili su pozlaćeni, a kamene su podove uglačala
božanska stopala što su stoljećima kročila po njima. Kroz svaku prostoriju
provlačio se jedva čujan zvuk Okeanove rijeke, iz koje izviru sve slatke vode
svijeta, toliko tamne da se nije moglo razabrati gdje prestaje rijeka, a
počinje kamenito dno. Na obalama je rasla trava i meko sivo cvijeće kao i
nebrojeno mnoštvo Okeanove djece: najada, nimfa i riječnih bogova. Glatki i
okretni poput vidra, nasmijanih lica što su svijetlila u polumračnome okružju,
dodavali su jedni drugima zlatne pehare, hrvali se i igrali ljubavnih igara.
Usred njih, zasjenjujući svu njihovu cvjetnu ljepotu, sjedila je moja majka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kosa joj je bila tople smeđe boje, a svaki je pramen blistao kao
obasjan iznutra. Vjerojatno je osjetila pogled mojega oca, vreo poput ognja
nošena vjetrom. Vidim je kako namješta haljinu ne bi li joj tek ovlaš pokrila
ramena. Vidim je kako uranja svjetlucave prste u vodu. Tisuću sam je puta
vidjela kako izvodi tisuću sličnih trikova. Moj je otac svagda nasjedao na
njih. Vjerovao je da je ugađanje njemu svrha prirodnoga svjetskog poretka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Tko je to?” upitao je moj otac Okeana.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Okean je već imao brojnu zlatooku unučad koja je potekla od mojega
oca i veselio se što će ih imati još. “Moja kći Perza. Tvoja je ako je želiš.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Sljedećega dana moj ju je otac pronašao pokraj njezina vrela u
gornjemu svijetu. Bilo je to predivno mjesto puno bujnih sunovrata, natkriveno
isprepletenim hrastovim granama. Nije bilo blata ni ljigavih žaba, nego samo
čisto, oblo kamenje što ustupa mjesto travi. Zadivilo je čak i mojega oca koji
inače nije nimalo mario za istančano umjetničko izražavanje nimfa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="DE" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Moja je majka znala da dolazi. Bila je krhka,
ali lukava, uma poput oštrozube jegulje. </span><span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Naslutila je gdje leži put do moći
za nekoga kao što je ona i znala je da ne vodi preko kopiladi i neuređenih
riječnih obala. Kada je stao pred nju, dotjeran i veličanstven, nasmijala mu
se. Leći s tobom? Zašto bih?<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Moj je otac, dakako, mogao uzeti što god bi poželio. Ali laskala
mu je misao da sve žene rado ulaze u njegov krevet, bile robinje ili božanstva.
Na njegovim oltarima dimili su se dokazi u obliku paljenica koje su prinosile
buduće majke nabreklih trbuha i vesela nezakonita djeca.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE" style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE;">“Brak”, rekla mu je, “ili ništa. I ako je brak, neka ti bude jasno: vani
možeš imati djevojaka koliko ti volja, ali nijednu nećeš dovesti kući jer samo
ću ja vladati tvojim odajama.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE" style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE;">Uvjeti, ograničenja. To je bila novotarija za mojega oca, a bogovi najviše
vole novotarije. “Dogovoreno”, rekao je i kako bi zapečatio dogovor, darovao
joj je ogrlicu koju je sam izradio nanizavši kuglice najrjeđega jantara.
Poslije, kada sam se ja rodila, darovao joj je još jednu nisku, i poslije još
po jednu za svako dijete, moju sestru i dvojicu braće. Ne znam što joj je bilo
dragocjenije: same svjetlucave kuglice ili zavist sestara. Mislim da bi ih
nastavila skupljati do vječnosti, sve dok joj ne bi visjele s vrata poput volovskoga
jarma, da je visoki bogovi nisu zaustavili. Dotada su već shvatili što smo nas
četvero. Možeš imati drugu djecu, rekli su joj, ali ne s njim. </span><span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">No drugi muževi nisu davali jantarne
ogrlice. Tada sam je jedini put vidjela kako plače.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa7" style="margin-top: 14.0pt; text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Nakon porođaja jedna od mojih
tetaka – poštedjet ću vas njezina imena jer je moja priča puna tetaka – oprala
me i umotala. Druga se brinula za moju majku bojeći joj usne crvenim i
češljajući je češljevima od bjelokosti. Treća je prišla vratima kako bi
dočekala mojega oca.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Djevojčica”, rekla mu je moja majka nabirući nos.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ali on nije imao ništa protiv kćeri, milih i zlaćanih poput maslinovog
ulja dobivenog prvim prešanjem. Ljudi i bogovi skupo su plaćali da bi se
razmnožili s nekim njegove krvi i govorilo se da se bogatstvo mojega oca može
mjeriti s bogatstvom samoga kralja bogova.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Dobro će se udati”, rekao je.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="DE" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Koliko dobro?” zanimalo je moju majku.
Utješila bi je pomisao da će me moći trampiti za nešto bolje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Otac je razmišljao opipavajući moju paperjastu kosu, proučavajući
moje oči i oblik mojih obraza.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Za kraljevića, rekao bih.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Na licu joj se pokazalo neskriveno gađenje. Dok sam bila mala,
jednom sam prilikom upitala kako izgledaju smrtnici. Otac je odgovorio: “Može
se reći da su istog oblika kao mi, ali samo u onoj mjeri u kojoj su crvi istog
oblika kao kitovi.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Majčin je odgovor bio jednostavniji: poput grubih vreća punih
trula mesa.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Zacijelo će se udati za jednog od Zeusovih sinova”, nije odustajala
moja majka. Već se počela zamišljati na gozbama na Olimpu, kako sjedi zdesna
kraljici Heri.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Neće. Kosa joj je prošarana, kao u risa. I vidi joj oštru bradu.
Nije baš naočita.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Majka se nije dalje suprotstavljala. Kao i svi drugi, znala je
priče o Helijevoj ćudi kada se naljuti. Ma kako zlatno sjao, ne zaboravi
njegovu vatru.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Ustala je. Nije više imala trbuh, struk joj je bio zašiven, obrazi
svježi i djevičansko ružičasti. Svi od našega soja brzo se oporavljaju, ali
ona je bila iznimno brza, jedna od Okeanovih kćeri, koje izbacuju djecu poput
ikre.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Dođi”, rekla je. “Idemo napraviti jedno bolje od nje.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa7" style="margin-top: 14.0pt; text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Brzo sam rasla. Beba sam bila tek
nekoliko sati, a malo dijete samo nekoliko trenutaka nakon toga. Jedna je tetka
ostala sa mnom te me je, u nadi da će se dodvoriti mojoj majci, nazvala
Jastreb, Kirka, zbog mojih žutih očiju i neobičnoga, tankog zvuka mojega plača.
Ali kada je primijetila da moja majka obraća pažnju na njezino službovanje
koliko i na tlo po kojemu hoda, nestala je.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Majko”, rekla sam. “Tetka je otišla.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Nije mi odgovorila. Moj je otac već otputovao nebeskom kočijom, a
ona je upletala cvijeće u kosu spremajući se uputiti tajnim vodenim putovima
kako bi se pridružila sestrama na travnatim riječnim obalama. Mogla sam je
slijediti, ali onda bih morala cijeloga dana sjediti uz skute tetkama dok
raspredaju tračeve o stvarima koje me nisu zanimale niti sam ih shvaćala. Stoga
sam ostala.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">Očeve odaje
bile su mračne i tihe. Njegova je palača bila u susjedstvu Okeanove, ukopana u
stijeni, zidova izrađenih od uglačana opsidijana. Zašto ne? Mogli su biti od
bilo čega na svijetu što bi poželio, od krvavo crvenoga mramora iz Egipta ili
od balzamova drveta. No njemu se sviđao način na koji opsidijan odražava
njegovu svjetlost, na koji glatke površine zidova plamte dok on prolazi. </span><span lang="DE" style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE;">Nije mu, naravno, palo na
um da će sve biti crno kada ode. Otac nikada nije znao zamisliti svijet u
kojemu njega nema.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE" style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE;">U ono doba smjela sam raditi što mi se prohtjelo: zapaliti baklju i trčati
gledajući kako me tamni plamen prati. Ležati na glatkome zemljanom podu i
prstima dubiti rupice u njegovoj površini. Nije bilo ličinaka ni crva, no nisam
ni bila svjesna mogućnosti njihova postojanja. </span><span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">U tim odajama nije živjelo ništa osim nas.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Kada bi se uvečer moj otac vratio, tlo bi se namreškalo poput
konjskih slabina, a rupice koje sam izdubla nestale bi i površina bi se
izgladila. Trenutak poslije vratila bi se moja majka mirišući na cvijeće.
Potrčala bi mu ususret, a on bi dopustio da mu se objesi oko vrata, prihvatio
vino i otišao do svojega velikog srebrnog stolca. Pratila bih ga u stopu
ponavljajući takoreći bez daha. Dobro došao kući, oče, dobro došao kući.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Pijući vino, igrao je damu. Nitko nije smio igrati s njim. Postavljao
je kamene pločice, okretao ploču i ponovo ih postavljao. Moja bi majka
prozborila medenim glasom: “Pridruži mi se u krevetu, ljubavi.” Polagano bi se
vrtjela pred njim pokazujući mu raskošnu figuru, kao da se okreće na ražnju. On
bi tada najčešće prekinuo igru, ali ponekad i ne bi, a meni bi to bili najdraži
trenuci jer bi majka tada otišla zalupivši za sobom vratima od mirhe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">Dok sam sjedila do očevih nogu, cijeli svijet bio je zlatan. Svjetlo
je izviralo odasvud odjednom, iz njegove žute kože, svjetlucavih očiju,
brončanoga sjaja njegove kose. Koža mu je bila vruća poput žeravnika, a ja bih
se priljubila uz njega onoliko koliko bi mi dopustio, poput gušterice na
stijeni u podne. Tetka mi je ispričala da ga neki od nižih bogova jedva mogu
pogledati, no ja sam bila njegova kći, njegova krv, i zurila sam u njegovo lice
toliko dugo da bi, kada bih skrenula pogled, ono i dalje bilo pred mojim očima
isijavajući iz podova, blistavih zidova i izrezbarenih stolova, čak i iz moje
kože.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“Što bi se dogodilo”, upitala sam ga jednom prilikom, “kad bi te
smrtnik vidio u punom sjaju?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“U sekundi bi se pretvorio u pepeo.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="Pa4" style="text-align: justify;">
<span lang="EN-US" style="color: black; font-family: "Calibri","sans-serif"; font-size: 14.0pt; mso-ascii-theme-font: minor-latin; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-bidi-theme-font: minor-latin; mso-hansi-theme-font: minor-latin;">“A što kad bi smrtnik vidio mene?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">Otac se
nasmiješio. Slušala sam kako se pomiču pločice za damu, meni poznat zvuk
struganja mramora po drvetu. “Smrtnik bi se smatrao sretnikom.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">“Ne bih ga
spalila?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">“Naravno da ne
bi”, odgovorio je.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">“Ali oči su mi
poput tvojih.”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="DE" style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: DE;">“Nisu”, rekao je. “Vidi.” Pogled mu je pao na cjepanicu pokraj kamina. </span><span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">Zažarila se, razbuktala i pretvorila u
pepeo na tlu. “A to je najmanja od mojih moći. Možeš li barem to?”<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNoSpacing">
<span lang="EN-US" style="font-size: 14.0pt;">Cijele noći
zurila sam u te cjepanice. Nisam mogla.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />Unknownnoreply@blogger.com0