Profil

   1.       O, Che naš, koji jesi na nebesima…            - Tužno je što je Che umro na mjestu gdje ga nitko ne voli - kaže 76-godišnji Lorenzio pa potegne dim cigarete i zašuti pripremajući listove koke, koju neprekidno žvače, za novi zalogaj .           Sjedimo pred njegovom skromnom kamenom kućicom smještenoj na padini obrasloj makijom, na kojoj je Lorenzio raskrčio nekoliko stotina metara kako bi na škrtoj bolivijskoj zemlji sadio krumpir i kukuruz. Kućica se nalazi otprilike na pola puta između jaruge Quebrada del Churo, u kojoj je argentinsko-kubanski revolucionar ranjen i uhvaćen, i La Higuere, sela u kojem je sljedećeg dana ubijen. Taj dio Bolivije i danas je rijetko naseljen i teško dostupan, a idilične zelene padine obližnjih brda bile su te 1967. godine poprište najveće pobjede CIA-e nad brojnim južnoameričkim gerilskim pokretima.           Lorenzio je bio među posljednjima koji su prije pedeset godina vidjeli Guevaru živog. Kad su elitne bolivijske vojne jedinic

Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je