H. M. Ward: SLOMLJENA, odlomak
Pokušam stati, ali Peter mi ne dopušta. „Nema stajanja, Colleli.“ Primi me čvrsto za ruku i privuče sebi. K vragu, tako lijepo miriše. Vrtimo se po dvorani, razgovaramo, zafrkavamo se. Promijenimo stotinu tema. „Vjeruješ li mi?“ upita me. Osmijeh nestane s moga lica. Znojna sam i haljina mi se prilijepila uz tijelo. Pogledam ga u oči. Gleda me netremice, čeka odgovor na pitanje za koje sam mislila da ga nikada neće postaviti. „Ne... znam.“ Peter kimne i pogleda u svoja stopala. Kad me ponovo pogleda, osjećam se grozno. Kao da je to nešto najgore što sam mu mogla reći. „Tome se nadam“, kaže i vrškom cipele protrlja pod. Košulja mu je zgužvana i slijepljena. „Zašto?“ To je tako beznadno. Kao da bi to nešto promijenilo? „Ne znam. Nisam te to trebao pitati“, kaže uz tužan smiješak. „Možeš me pitati bilo što“, odgovorim i spustim pogled na svoje ruke. Skupila sam ih i stisnula kažiprst. „Mislim, vjerujem ti do jedne određene mjere, vjerojatno više nego bilo kome dru...