Profil

O tome kako TV serije služe da bi novim generacijama čitatelja predstavile detektive klasičnih krimi serijala već smo pisali . No, nije sve ni u legendarnim detektivima ni u kvalitetno napisanom scenariju. Veliku ulogu igra i glumac koji oživljava likova koje pamtimo sa stranica romana. Nizu slavnih glumačkih imena koja su utjelovila Sherlocka Holmesa, ime koje književnom detektivskom fikcijom vlada već preko stotinu godina, nedavno se pridružio Ian Mckellen te nas nadahnuo da složimo popis nama najdražih glumaca koji su utjelovili slavne detektive iz knjiga. Luca Zingaretti Rimljanin čije lice milijuni gledatelja širom svijeta poznaju kao Salva Montalbana iz istoimene uspješne krimi TV serije koja se temelji na liku i romanima talijanskog pisca Andree Camillerija , glumu je studirao na prestižnoj Nacionalnoj akademiji dramskih umjetnosti Silvio D'Amico . Nakon što je 1984. godine diplomirao, glumačku je sreću okušao na daskama koje život znače, da bi se na ve

IV. poglavlje UBOJSTVO KRALJA I KRALJICE (28.-29. SVIBNJA, TJ. 11.-12. LIPNJA 1903.)       Dimitrijević je sa svojim urotnicima bio spreman na akciju. Urotnici su zauzeli ključne položaje u Beogradu i unutrašnjosti. Prodrli su i u kraljevsku dvorsku gardu. Ali Dimitrijević je znao da će prevrat uspjeti samo ako kralj i kraljica budu brzo ubijeni, članovi vlade uhićeni i proglašen novi režim. Ako se neredi produlje ili krvoproliće proširi, Austrija bi mogla poduzeti vojnu intervenciju. Budući da su kralja čuvali njegov pobočnik general Lazar Petrović, dvorska garda koja se sastojala od trojice oficira i 45-orice konjanika, kao i odred žandarmerije, Dimitrijevićev plan bio je nesiguran. Ali situacija u Srbiji nije dopuštala odgađanje. Despotska vladavina kralja Aleksandra stvarala je kaos; puk je bio nezadovoljan, financije upropaštene, a nacionalni ciljevi zapostavljeni. Dinastički i dvorski skandali srozavali su ugled Srbije u inozemstvu. Dimitrijević i drugi rodoljubiv

     Prema Stephenovu kasnijem prepričavanju strahota koje su uslijedile, probudila sam ga neprekidnim čudnim, tihim stenjanjem. Prvo je mislio da škripim zubima, ali kada su se ti škriputavi zvukovi pretvorili u visoki cvilež, nalik zvuku trljanja brusnog papira o metal, i kad je potom, na podlozi od zvukova koji su dopirali iz televizora, začuo duboko hripanje, kao iz filma Oštrica zločina, shvatio je da nešto nije u redu. Pomislio je da možda ne mogu spavati, ali kada se okrenuo da me pogleda, ja sam sjedila uspravno, posve otvorenih, raširenih očiju, ali ništa nisam vidjela.       „Hej, što je?“       Nije bilo odgovora.       Kada mi je predložio da se pokušam opustiti, okrenula sam se prema njemu piljeći u njega kao da sam opsjednuta. Ruke su mi sunule ravno naprijed, kao u mumije, a onda sam zakolutala očima prema gore i ukočila se. Teško sam hvatala zrak. Tijelo mi se sve više kočilo dok sam neprekidno udisala, bez izdisanja. Odjednom su mi iz usta, kroza stisnute