Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2017

Helen Macdonald J KAO JASTREB

Slika
Helen Macdonald J kao jastreb S engleskog preveo Saša Drach Strpljivost Sjeveroistočno od Cambridgea, udaljen oko četrdeset i pet minuta, nalazi se predio koji sam silno zavoljela. Močvarno tlo na tome mjestu postaje pjeskovito i suho, a u cijelom kraju ima puno oborenih i usahlih borovih stabala. Posvuda olupine ostavljenih automobila, sačmaricama izrešetani prometni znakovi te američke vojne zrakoplovne baze. Ima tamo i napuštenih kuća što se raspadaju, obilježenih brojevima, u nekadašnjim šumskim naseljima. Ali i bunkera izgrađenih za pohranu zrakoplovima dopremljenih nuklearnih bombi, pod travom obraslim humcima, iza trometarskih ograda, kao i lokala za tetoviranje i terena za golf američkih zrakoplovaca. U proljeće je tamo vrlo bučno. Zračni je promet tada neprekidan, zaprašuju se polja zasađena graškom, a posvuda lete i propelerci i mlažnjaci. Taj se kraj naziva Breckland, isprekidana zemlja – i baš sam tamo završila tog jutra prije sedam godina, u rano proljeće, nak

Javier Marías TAKO POČINJE ZLO

Slika
Javier Marías TAKO POČINJE ZLO Sa španjolskog preveo Dinko Telećan I Ta se priča nije zbila odviše davno – bilo je to prije manje vremena nego što obično traje jedan život, a kako je samo život kratak jednom kad se okonča i kad se može ispričati u nekoliko rečenica te u sjećanju ostavlja samo pepeo koji se rasprši na najmanji dodir i razleti od najmanjeg zapuha – pa ipak, danas bi bila nemoguća. Mislim, prije svega, na ono što se dogodilo njima, Eduardu Murielu i njegovoj ženi, Beatriz Noguera, dok su bili mladi, a ne toliko na ono što se meni dogodilo s njima dok sam ja bio mlad, a njihov brak duga i nerazrješiva nesreća. Ovo posljednje bilo bi svakako i sada moguće, naime ono što se dogodilo meni, budući da mi se događa i sada, ili je možda posrijedi ista priča koja se ne završava. Jednako tako moglo bi se zbiti, pretpostavljam, ono što se dogodilo s Van Vechtenom i svima ostalima iz toga doba. Takvih van vechtenā mora biti u svim vremenima, neće ih nestati i dalje će

ANTHONY HOROWITZ: MORIARTY

Slika
ANTHONY HOROWITZ MORIARTY S engleskog prevela Giga Gračan          1.          Slapovi Reichenbacha          Vjeruje li itko, zaozbiljno vjeruje, da se ono na slapovima Reichenbacha dogodilo upravo tako? Mnogo je izvještaja napisano, no meni se čini da u svima njima nešto nedostaje - istina, naime. Uzmite, primjerice, Journal de Genѐve i "Reuters".  Pročitao sam njihove članke od početka do kraja; nimalo lak zadatak, jer su oba napisana onim dozlaboga suhim stilom kakav gaji većina europskih tiskovina, kao da o novostima izvješćuju zato što moraju, a ne zato što žele da vi o njima nešto znate. I što su mi točno rekli? Da su se Sherlock Holmes i njegov najveći protivnik, profesor James Moriarty - za čije postojanje javnost tek sada doznaje - susreli i da su obojica poginuli. Što se pak tiče uzbudljivosti koju su ta dva novinska autoriteta uspjela utočiti u tekstove, moglo se mirne duše raditi o prometnoj nesreći. Čak su i naslovi bili dosadni.         

Maroje Mihovilović: MI DJECA SOLFERINA

Slika
Maroje Mihovilović: MI DJECA SOLFERINA SPOMENIK NA ZAGORSKOM GROBLJU (2015.)      Sveti Križ Začretje, 17. lipnja 2015.      U srijedu 17. lipnja 2015. oko 11 sati na Trg hrvatske kraljice Jelene, središnji trg malog zagorskog mjesta Sveti Križ Začretje, stigla su iz Zagreba dva automobila, jedan Peugeot 307 i jedan minibus Renault Master, te je iz njih počela izlaziti neobična skupina od petnaestak putnika koji su pristigli – kako se to kaže – „iz svih krajeva svijeta“.      Bilo je tu ljudi različitih zanimanja, različitih kultura, različitih dobi – u rasponu od 23 do 85 godina – vrlo različitih temperamenata, zapadnjački ekspanzivnih i istočnjački mirnih i smjernih. Razgovarali su međusobno na raznim jezicima, na engleskom, hrvatskom, japanskom, ruskom, talijanskom.      Među njima najstariji bio je poslovni čovjek iz Australije Paul Vukelic, rođen 1930. u danskom gradiću Køgeu, koji sada živi u gradiću Bunburyju u Zapadnoj Australiji, a u Začretje je došao

Joseph E. Stiglitz: EURO

Slika
EUROPA U KRIZI Kriza eura Europa, izvor prosvjetiteljstva, kolijevka znanosti, u krizi je. Globalna financijska kriza iz 2008. godine neprimjetno se 2010. pretvorila u “krizu eura”. Dio svijeta u kojem je nastala industrijska revolucija koja je dovela do neviđenih promjena životnog standarda u dva protekla stoljeća sada prolazi kroz dugo razdoblje blisko stagnaciji. BDP po glavi stanovnika (usklađen s inflacijom) u eurozoni 1 – zemljama Europe koje dijele zajedničku valutu, euro –procijenjen je u 2015. na manju vrijednost nego u 2007. godini. 2 Neke su zemlje godinama u krizi. 3 Kad je stopa nezaposlenosti u Sjedinjenim Državama u listopadu 2009. dosegnula 10 posto, većina Amerikanaca smatrala ju je nepodnošljivom. Otada se spustila ispod 5 posto. Međutim, stopa nezaposlenosti u eurozoni dosegnula je 10 posto te iste 2009. godine i otada je ostala dvoznamenkastom. 4 Prosječno, među radno sposobnim mladim ljudima nezaposlen je svaki peti, ali u zemljama koje je kriza najgor