Profil

                                                                      Frane Herenda 1202. Roman o križarskoj opsadi Zadra Prolog Francuski vitez ušao je u zadarsku katedralu u jesen 1204. Izgledao je poput bilo kojeg viteza namjernika, hodočasnikā na putu u Svetu zemlju ili na povratku iz nje, koji su znali zastati u Zadru – bilo da su putovali konjem ili lađom. Nije imao nikakve oznake križarskog reda, nikakvoga križa na prsima ili leđima. Tridesetčetverogodišnji Robert de Clari, vitez duge plave kose i višemjesečne brade, odavno je rašio križ sa svoje tunike. Bio je bez konja, a žičanu košulju, štit i mač ostavio je na galiji koja će provesti jednu noć u zadarskoj luci, na putu ka kršćanskom sjeveru Iberije, gdje se namjeravao priključiti aragonskim križarima u osvajanju juga njihova poluotoka. Prolazio je katedralom učinivši prstima znak križa i izmolivši Očenaš na dalmatskom jeziku, kako je u ovom gradu i naučio. Sjećao se razbacanih, razbijenih korskih sjeda

James Dashner LABIRINT 3: LIJEK SMRTI Thomasa je polako izluđivao smrad. Ne to što je bio sam više od tri tjedna, ne bijeli zidovi, strop i pod, ne to što nije bilo prozora ni što se svjetla nikada nisu gasila – ništa od svega toga. Uzeli su mu sat, davali su mu jedan te isti obrok triput na dan – komad šunke, pire od krumpira, sirove mrkve, krišku kruha, vodu – nikad mu se nisu obraćali i nikad nisu puštali nikog drugog u sobu. Bez knjiga, bez filmova, bez igrica. Potpuna izolacija; sad je to već više od tri tjedna premda je počeo sumnjati u svoje praćenje vremena koje je temeljio na čistom instinktu. Nastojao je pogađati kada pada noć, trudio se spavati samo u vrijeme kada mu se to činilo normalnim. Pritom se oslanjao na obroke iako mu se činilo da mu ih ne donose redovito, kao da su ga željeli dezorijentirati. Sam, u obloženoj sobi bez ikakve boje – s jedinom iznimkom malog, gotovo skrivenog zahoda od nehrđajućeg čelika u kutu i jednog starog drvenog stola s kojim n

Nora Roberts STAKLENI OTOK s engleskog prevela Sanja Ščibajlo PROLOG Srele su se na velikom brdu, visoko iznad svijeta, ispod neba posutog zvijezdama i bijelog Mjeseca koji kao da nešto iščekuje. Božice su gledale onkraj dvorca koji je blistao na svojem brdu, prema tamnome staklu mora. “Dvije zvijezde pronađene i na sigurnome.” Luna je veselo podignula lice prema nebu, zahvalna. “Sudbina je dobro odabrala to šestero. Srca čuvara snažna su i iskrena.” “Njihova kušnja nije završila”, podsjetila ju je Celene. “A ono s čime će se tek suočiti zahtijevat će više od iskrenog srca.” “Borit će se. Nisu li dokazali da su ratnici, sestro?” uporna je bila Arianrhod. “Izlagali su se opasnosti. Krvarili su.” “I riskirat će i dalje. Vidim buduće bitke, krv koja se lije. Nerezza i zlo koje je stvorila žele više od zvijezde, više od krvi čuvara. Žele potpuno uništenje.” “Oduvijek je bilo tako”, promrmljala je Luna. “U njezinu je srcu oduvijek bilo tako.” “Oslabili su je.”