Profil

H. M. Ward: Slomljena 2, odlomak  POGLAVLJE 1 Kad je Sam otišao, Peter uzme mobitel. Diže pogled i gleda me u oči. Kao da mu je dah zastao u grlu. Razmišlja o nečemu, no ne znam o čemu. Te safirne oči opuste se pa opet pogleda prema mobitelu koji drži u ruci. „Pričekajmo s odlaskom da ne sretnemo odmah Deana. Moram obaviti jedan razgovor, pa se onda možemo detaljnije dogovoriti. U redu?“ Kad me opet pogleda u oči, imam osjećaj da mi je nešto prešutio. „Koga zoveš?“ „Brata. Moram ga nešto pitati.“ Peter se naglo okrene, s odlučnim izrazom. Crte lica tako su mu napete da više ne sliči na čovjeka kojeg poznajem. Ne prisluškujem i ne zadržavam se pred vratima da bih čula taj razgovor. Postoji nešto između njega i njegova brata, možda stari ožiljci. Ne želim Peteru otežati život. Možda bih trebala otići? Mislim, nije ovo njegova bitka. Moja je. Samo zato što sam potpuno zaribala posljednji put ne znači da ovaj put moram nadrljati. Pogledam prema svojim rukama prekrivenima ranam

Cecelia Ahern: Godina u kojoj sam te upoznala Prevela: Petra Mrduljaš Najveća slava nije u tome da nikada ne padnemo nego da nakon svakog pada ustanemo. Konfucije 1. Imala sam pet godina kada sam doznala da ću umrijeti. Nikada mi nije ni na pamet palo da neću živjeti vječno, zašto i bi? Nitko nije ni usput spominjao moju smrt. Smrt mi nije bila posve strana: umiru zlatne ribice, što sam doznala iz prve ruke. Umiru ako ih ne hraniš, ali umiru i ako ih previše hraniš. Psi umiru kada istrče pred jureći automobil, miševi umiru kada ih čokoladne dražeje namame u mišolovku u garderobi ispod našeg stubišta, zečevi umiru kada pobjegnu iz kaveza i padnu u ralje zlih lisica. Njihova smrt nije me posebno uznemirila. Već sam kao petogodišnjakinja znala da su to sve redom dlakave životinje što čine gluposti koje ja nemam nikakvu namjeru učiniti. Stoga me izuzetno uznemirilo kada sam doznala da će me svejedno snaći smrt. Prema mojem izvoru, budem li imala „sreće“, dočekat

Odlomak Crna vještica, Nora Roberts - Prva knjiga trilogije Rod O’Dwyer - Konj je bio velik i prekrasan, visok više od metar i šezdeset, poigravao se s jahačem povremeno cupkajući i zabacujući ga, vidjela je u njegovim očima da pomalo bjesni. Na sivoj dlaci boje dima već su izbile kapljice znoja, premda je jutro još uvijek bilo prohladno, a uši je tvrdoglavo držao spuštene unatrag. Jahač je također bio velik i prekrasan, znao je s kim ima posla. Iona je to osjetila po njegovu glasu, možda ne toliko riječima, koliko tonu, a trudio se zadržati konja u kasu. Čim je čula njegov glas, nešto u njoj se razbudilo. To su samo živci, uzbuđenje, nije to ništa, čovjek je ipak odlučivao o njenoj sreći i budućnosti. Kako su se približavali jedno drugomu, tako je raslo i njeno uzbuđenje. Privlačnost joj je udarila ravno u glavu i srce, doista je bio predivan kao i konj. Sve na njemu bilo joj je privlačno. Imao je kosu boje karamele, ne sasvim smeđu, ni sasvim riđu, koja se vijoril

Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja strši na sve strane kao da sam nabila prste u utičnic

Hugh Laurie: VRLO KOMPLICIRANA TRGOVINA 'Hvala ti, Thomas.' Hodali smo kroz Hyde Park, nismo nikamo posebno išli, neko vrijeme smo se držali za ruke, a onda ih pustili kao da držanje ruku ne znači puno u životu. Sunce je svratilo u grad na dan i London je izgledao veličanstveno. 'Hvala za što?' Ronnie je spustila pogled prema tlu i nogom udarila nešto čega vjerojatno nije ni bilo. 'Što nisi pokušao voditi ljubav sa mnom sinoć.'  'Molim, nema na čemu.' Nisam zapravo znao što očekuje da kažem, pa ni to je li ovo početak razgovora ili njegov kraj. 'I hvala ti što si mi zahvalila,' dodao sam, čime je zazvučalo više kao da je kraj. 'Joj, zaveži.' 'Pa zapravo,' rekao sam. 'Stvarno sam ti zahvalan na tome. Svaki dan pokušavam ne voditi ljubav s milijunima žena, a većina ni ne pisne u znak zahvalnosti. Ovo je lijepa promjena.' Malo smo prošetali. Golub se zaletio u nas i onda u zadnjem trenutku odletio,