Profil

Kornelija Benyovsky Šoštarić Biljke koje njeguju KREMA SA Š IPKOM Š ipak je zdravo vo ć e i to svi dobro znamo. Unutra š njost ploda bogata je vitaminom C i B5, kao i sna ž nim antioksidantom antocijanom koji mu daje prekrasnu crvenu boju. No, sa stajali š ta njege ko ž e, najzanimljivije je ulje koje se nalazi u tvrdim sjemenkama (unutar vodenaste pulpe). Budu ć i da su njegova svojstva vrlo cijenjena u njezi i regeneriranju zrelije ko ž e, ovu kremu preporu č ujem ž enama starijima od trideset godina. Posebno je volim jer ima divnu teksturu, lako se upija, a izgleda odli č no, pa mo ž e poslu ž iti kao idealan dar za prijateljice, mame ili bake. Koli č ina u ovome receptu bit ć e dovoljna za tri posudice od 100 ml. 1 i pol mala š alica kokosova maslaca 1 mala š alica puna š ipka 1/2 male š alice destilirane vode 1/4 male š alice soka aloe vere 1/4 male š alice glicerola 1 velika ž lica emulgatora Phytocream 2000 7 kapi eteri č nog ulja citronele, č ajevca...

CITATI ZA PONEDJELJAK (I SVAKI DRUGI DAN)  „Lica su ljudi možda zagonetna slova. Lica su valjda izraz izgubljenih snova." Tin Ujević „Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore, ali mi prečesto gledamo u ona zatvorena da ne vidimo ona koja su se otvorila za nas.“ Helen Keller „Što više letimo, to manji izgledamo onima koji stoje na zemlji." Friedrich Nietzsche „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam, u ideale svoje sumnjat!" Silvije Strahimir Kranjčević „Na kraju, bez da to shvaćamo, svatko od nas stvara vlastitu stvarnost, a ona je zapravo samo plod naših uvjerenja.'' Laurent Gounelle „Moram podnijeti dvije tri gusjenice ako želim upoznati leptire." Antoine de Saint-Exupéry „Sreća se nalazi u svemu. Treba je samo znati izdvojiti.“ Konfucije „Ima samo dva dana u godini kada ništa ne možeš učiniti. Jedan se zove jučer, a drugi sutra.“ Dalai Lama „Ugradi u sebe. Velike misli, velike ljudi, velike ljubavi. Otkači od sebe. Mala srca, male taštine, ma...

Caleb Krisp Donesite mi glavu Ivy Pocket S engleskog prevela Petra Mrduljaš 1. – Zašto usporavamo? Nisam spavala. Samo sam lagano drijemala, što je običaj mladih dama za dugih putovanja kočijom. Usta su mi bila širom otvorena. Glava mi je bila ljupko zabačena. Iz nosa bi mi svako malo pobjeglo milozvučno frktanje. Bila sam savršeno elegantna. – Kočijašu, zašto usporavamo? – Pitala je to neka žena. Zvučala je prilično razdraženo. – Do iduće postaje dijele nas još kilometri . Ovo je krajnje nepropisno. Moj spokojni sanak nije imao izgleda pred tako glasnim stvorenjem. Dok je ona mljela o „nepredviđenim stajanjima“, odjednom sam postala svjesna da je štropot prozora i štropot kotača zamro. – Pardon. – Osjetila sam da me netko snažno trknuo pod rebra. – Biste li se mogli malo pomaknuti? U stranu me gurnuo netko tko se uvalio između mene i prozora. Naglo sam otvorila oči. – Što to radite, luda kravo? Bila je to ona uštogljena Amerikanka – gospođica Finch. Ona koja s...

Fiona Barton Dijete S engleskog preveo Dražen Čulić 1. Utorak, 20. ožujka 2012. Emma Računalo mi značajno namigne dok sjedam za svoj radni stol. Dodirujem tipkovnicu i na zaslonu se pojavi Paulova fotografija. Ona koju sam snimila u Rimu, na našem medenom mjesecu, gleda me očima punim ljubavi s druge strane stola na Campu de’ Fiori. Pokušam mu uzvratiti osmijeh, ali nagnuvši se naprijed, ugledam svoj odraz u ekranu i zaustavljam se. Mrzim vidjeti sebe ako nisam spremna na to. Ponekad se i ne prepoznajem. Mislite da znate kako izgledate, onda odjednom neki neznanac blene u vas. To me plaši. Ali danas se zagledam u lice neznanke. Smeđa kosa podignuta je na tjeme u neurednoj radnoj punđi, golu kožu lica prekrivaju sjene i bore koje se šuljaju prema očima nalik pukotinama u tlu. Isuse, užasno izgledaš , kažem ženi na ekranu. Pokreti njezinih usana hipnotiziraju me, pa je natjeram da nastavi govoriti. Daj, Emma, uhvati se posla , kaže ona. Blijedo se o...

Clare Swatman Prije nego što odeš S engleskog prevela Andrea Marić Prolog 29. lipnja 2013. Dan je vruć, blistavo sunce u oštrom kontrastu s mračnim raspoloženjem. Zoeno je lice blijedo, bezizražajno dok izlazi iz crnog automobila i nesigurno hoda prema niskoj zgradi od cigle. Njezina majka Sandra žuri se kako bi je sustigla i zaštitnički prima kćer za lakat. Grupa ljudi, čije je sjene skratilo podnevno sunce, stoji desno od vrata. Zoe ne bi znala reći tko su jer ih je jarka svjetlost sunca pretvorila u puke siluete, ali jedno ili dvoje puši otpuhujući nejednake oblačke dima u topli ljetni zrak. Gledaju Zoe kako prilazi i netko joj uputi suzdržan osmijeh. Zoe ga ne primjećuje. Unutra majka i kći ukočeno hodaju do prvog reda. Zoena svekrva Susan već je tu. Oči su joj crvene i natečene ispod pažljivo nanesene šminke, i jedva im se nasmiješi dok sjedaju kraj nje. Zoe instinktivno pruži ruku, primi njezinu šaku i nastavi je čvrsto stiskati na sjedalu između njih...

Katharine McGee Blistave visine S engleskog prevela Andrea Pongrac LEDA „KAKAV BI DEKOR danas željela?“ Leda je znala da ne smije zakolutati očima. Sjedila je uspravno poput svijeće na bež kauču odbivši leći iako joj je to psiholog, dr. Vanderstein, predložio već tko zna koliko puta. Gadno se varao ako je mislio da će joj ležanje pomoći da mu se otvori. – I ovo je u redu. – Trznula je zapešćem kako bi zatvorila hologramski prozor koji se pojavio pred njom prikazujući nekoliko desetaka različitih vrsta dekora za zidove koji su mogli mijenjati boju – britanski ružičnjak, paklena saharska pustinja, ugodna knjižnica – i ostavila bezukusnu temeljnu opciju s bež zidovima i sagom boje bljuvotine. Iako je pretpostavila da je to test na kojemu opetovano pada, gotovo je izopačeno uživala prisiljavajući dr. Vandersteina da s njom provodi sat vremena u deprimirajućoj okolini. Ako već ona mora ispaštati tijekom seansi, e pa, onda će i on! Kao obično, nije prokomentirao njezinu odl...

Arundhati Roy Ministarstvo potpune sreće S engleskog preveo Saša Stančin 1. Kamo stare ptice odlaze uginuti? Živjela je na groblju kao drvo. U zoru bi ispratila vrane i dočekala povratak šišmiša. U sumrak činila obrnuto. Između smjena razgovarala je s duhovima strvinara što su lebdjeli među visokim granama. Nježni stisak njihovih kandža ćutila je kao što se u amputiranom udu osjeća bol. Shvatila je kako nisu pretjerano nesretni što su se oprostili i iz ove priče otišli. Kad se uselila, mjesecima je postojano, kao što čine stabla, trpjela usputnu, nenamjernu okrutnost. Ne bi se okrenula da vidi koji se to dječačić na nju bacio kamenom, nije okretala glavu da pročita kakve su joj to uvrede urezali u koru. Kad bi joj se ljudi rugali – nazivali je klaunom bez cirkusa, kraljicom bez palače – puštala je da bolna uvreda prođe kroz grane poput povjetarca, pa bol ublažavala balzamom šuštavog lišća. Tek pošto se Ziauddin, slijepi imam koji je nekoć vodio molitvu u džami...

Za početak, Vesna pamti vrijeme. Dan je bio rujanski topao, predivan, baš kao da im se nebo unaprijed ruga. Toplinu babljeg ljeta cijelo je popodne hladio ugodni maeštral s mora. A kad se smrklo, u ulice, kuhinje i sobe ušao je ugodni srh večernje hladnoće koja najavljuje jesen. Vesna ne pamti samo vrijeme. Pamti i prostor. Pamti kuću na vrhu Mista, u ulici iza crkve, kuću u kojoj je poživjela najveći dio života. Kad zatvori oči, Vesna jasno može vidjeti raspored prostorija, pokućstvo, predmete. Ulaz preko balature, ostakljena veranda, dnevna soba, kuhinja s podom od taraco-kocki. U dnevnoj sobi stol, a nasuprot stolu kauč s iscufanom presvlakom. U hodniku metalni pikatabar za kapute. A pokraj njega – vrata. Vrata Silvine sobe, na koja je Silva nalijepila natpis Keep out . Vesna pamti kako je dnevna soba izgledala tog dana. U uglu televizor EI Niš . Na fotelji naramak još neopeglane robe. Na zidu kalendar s kanadskim vedutama, a iznad kuhinjskih vrata oleografija Dobrog Isusa....