Profil

Slutnja izdaje bila je dovoljna da osjeti golemu bol na mjestu srca. Tek će kasnije postati svjesna razmjera igre u kojoj je sudjelovala, a zasad je samo znala da je njezin osjećaj kako nešto nije u redu dobio grubu potvrdu. Je li moguće da ju je Damon izdao? U glavi je grozničavo počela odmotavati film njihove veze. Zapravo, izdaja je bila blaga riječ za ovo što joj je Damon priredio. Dao joj je prsten, lagao o vjenčanju, ostavio je trudnu da bi se negdje radovao s nekom drugom ženom. Njezini planovi za budućnost rušili su se kao kula od karata. Kako će raditi trudna? Kako će sama podići dijete? Ostat će bez posla, bez sredstava za život! Uhvatila se za glavu u panici. Umjesto snova o skladnom životu slijedit će povratak na samo dno, u bijedu iz koje se, kao samohrana majka, nikada više neće moći izdići. Uskoro će morati razgovarati s Ronom. Nadala se da će on imati razumijevanja za njezinu situaciju jer joj je to bila posljednja nada. Nastojala je suzdržati suze, ostat...

Jedva prije malo više od godine dana zgrada je propadala u mraku, a sada sjaji. Za manje od godine dana bit će okićena girlandama i obasjana svjetlom. Nevjerojatno, što se sve može dogoditi u godinu dana.             Clare je ovdje, s njim. Mogao se vidjeti s njom i za godinu dana. Zapravo, drugo nije mogao niti zamisliti.             „Beck? Možeš li doći na trenutak?“             Kvragu, je li tamo ostavio razbacanih stvari? Ako jest, morat će joj nekako skrenuti pozornost, pomislio je i usput ponio njezinu čašu. „Nisam imao vremena za...“ Zašutio je, uglavnom zato što je progutao jezik.             Clare u svjetlosti svijeća.             Razmještene uokolo po sobi svjetlucale su mekim, romantičnim...

JEDAN       Da je bila netaknuta ta zarasla šuma u kojoj su se on i Livia našli, a da nisu znali ni kako ni zašto, u to nije uopće bilo sumnje jer su već nakon desetak metara na jednome stablu vidjeli pribijenu drvenu ploču na kojoj je usijanim željezom bio utisnut natpis: Djevičanska šuma. Izgledali su poput Adama i Eve jer su oboje bili posve goli te su takozvane sramote, koje, kad se dobro promisli, nisu imale ništa sramna, pokrivali klasičnim smokvinim listovima kupljenima za dva eura na tezgi pri samom ulazu, a oni bijahu napravljeni od plastike. Budući da su bili tvrdi, malko su im smetali. No veće im je neprilike stvaralo hodanje bosih nogu.       Dok je išao, Montalbano se malo-pomalo sve više uvjeravao da je na tome mjestu već jednom bio. Ali kada? Lavlja glava koju je ugledao među drvećem, koje i nije bilo drveće već divovska paprat, pruži mu objašnjenje.       „Znaš li, Livia, gdje se nala...