Profil

Skriveno, a pred očima U ljeto 2009. linija je imala vlastiti život, a dvije tisuće ljudi kopalo je i bušilo čudnu kolijevku koja joj je bila potrebna da živi. Dvjesto pet ekipa po osam ljudi uz odabrane savjetnike i inspektore rano je ustajalo da pronađe način kako eksplozivom probušiti rupu u nekoj nedužnoj planini ili tunel pod koritom neke rijeke ili pak iskopati jarak uz seosku cestu koja nije imala rubnika – sve to bez ikakva odgovora na očito pitanje: Zašto? Linija je bila tek nešto manje od četiri centimetra široka tvrda plastična cijev, osmišljena da štiti četiristo staklenih niti debljine vlasi, no već je postojao osjećaj da se radi o živom biću, podzemnom reptilu, s osebujnim potrebama i zahtjevima. Kanal za nju trebao je biti ravan, možda najdosljednije ravan pravac ikad iskopan pod zemljom. Bio je potreban da poveže podatkovni centar u čikaškom South Sideu  [1] s burzom u sjevernom dijelu New Jerseyja. Povrh svega, jasno, to je trebalo ostati tajnom. Radnicima

1 RIJEČI Tri male riječi. To je sve što je bilo potrebno da se stvari pokrenu. Riječi su potekle iz sobe na katu ispunjene šuškanjem papira i slatkastim zadahom na lijekove. Izišle su iz pera starca koji je pri svakom udisaju kašljao i hripao. Pojavile su se na kraju jednog važnog pisma u kojem je pisalo: Prima: Savijač Svjetlosti Na adresi: Cirkus Mirandus Moram hitno s vama razgovarati. Nadam se da me se sjećate iako je prošlo mnogo godina otkako sam bio pozvan u Cirkus Mirandus. Naravno, nisam vas nikada zaboravio. Zovem se Ephraim Tuttle, a sreli smo se za vrijeme rata, dok sam bio dječak. Obećali ste mi čudo. Ne znam kako ću vam poslati ovu poruku. Nisam čuo ni riječi o cirkusu još od svojih mladih dana. Ali dali ste mi riječ i ja sam sve ove godine vjerovao da ćete doći ako vas zatrebam. Tu je starac zastao. Pročitao je što je napisao. Pero mu se presijavalo pod svjetlom svjetiljke dok je dodavao posljednje riječi. Sad vas trebam. I u tome čas

JARAC Za vas ovoga ljeta nema ljepšeg od čitanja. Dat ćete sve od sebe i urediti svoj kutak, a svaki slobodni trenutak provodit ćete baš tamo. Vaše idealno ljetno štivo: Sva radosna mjesta VODENJAK Svaki ćete dan tražiti idealnu, novu stijenu za čitanje. Ako ne pokušate čitati u moru, sigurno ćete ovoga ljeta pročitati barem pet knjiga. Vaše idealno ljetno štivo: Cura na netu na turneji RIBE Intuitivno ćete ipak znati sačuvati najviše svoje energije za čitanje. Knjiga u ruci, na najljepšem mjestu na svijetu, vaš je mali raj. Vaše idealno ljetno štivo: Nakon tebe OVAN Možda nećete baš uvijek biti broj jedan u svemu, ali s knjigom u ruci, cijeli svijet je vaš. I on je tada opet broj jedan. Vaše idealno ljetno štivo: Skupljač pikula BIK Za vas i ljubav prema knjigama nekako ulazi kroz želudac. Hedonistički ćete uživati u štivima i još više u onima koja govore i o hrani. Vaše idealno ljetno štivo: Paukova strpljivost BLIZANAC Pričat ćete svima koje sretnete o

Nora Roberts: Zaljev uzdaha S engleskoga preveo: Dražen Čulić Na trenutak, kao samo jedan zamah krilima, Annika je osjetila more, čula glasove koji su se dizali u pjesmi. Do š lo je to i pro š lo, kao trag nekog traga brzog prolaska boja, ali u njezinu je srcu raslo kao ljubav. Uslijedio je uzdah, zatim odjeci uzdaha, druga vrsta glazbe. Gorko-slatka. Protekla je njome kao suze. I tako, s rado š ću i tugom pomije š anim u srcu, pala je. Kotrljala se, okretala bez daha brzinom koja je donijela naglo uzbu đ enje i trenutačnu paniku. Sada udaraju tisuće krila, tisuće i jo š tisuće koje stižu, š ibaju je kao vjetar i zvučni zid. A boja je odlepr š ala u tamu kada je tresnula dolje, tako jako da je ostala bez daha. Na trenutak se prestra š ila da je pala u neku duboku, tamnu š pilju po kojoj pužu pauci ili, jo š gore, gdje Nerezza čeka da je napadne. Onda joj se vratio vid. Razaznavala je sjenke, prepo ­ znala mjesečinu, osjetila čvrsta tijela pod sobom, ruke koje  su j