Profil

Elena Ferrante Priča o izgubljenoj djevojčici Genijalna prijateljica – četvrti i posljednji dio S talijanskog prevela Ana Badurina                                                        1. Počevši od listopada 1976. pa sve dok se 1979. nisam vratila živjeti u Napulj, izbjegavala sam ponovo uspostaviti stabilan odnos s Lilom. Ali nije bilo lako. Ona se gotovo odmah pokušala silom vratiti u moj život, a ja sam je ignorirala, trpjela, podnosila. Premda se ponašala kao da ne želi ništa drugo osim biti uz mene u tom teškom trenutku, nisam mogla zaboraviti koliko se prezrivo ponijela prema meni. Danas mislim da bih se, da me povrijedila samo uvreda – ti si glupača, to mi je povikala na telefon kad sam joj rekla za Nina, a nikada mi se prije nije tako obratila, nikada – ubrzo smirila. Zapravo, gore od te uvrede bilo je što je spomenula Dede i Elsu. Pomisli koliko boli nanosiš svojim kćerima, upozorila me, a ja isprva nisam obraćala pozornost na to. No te su riječi s vremen

Chloe Benjamin Besmrtnici S engleskog prevela Patricija Horvat Prolog Žena iz Ulice Hester 1969. Varya Varyi je trinaest godina. Najvažnije su novosti sedam centimetara visine i tamno, krzneno paperje između nogu. Grudi su joj veličine dlana, bradavice nalik na ružičaste kovanice. Kosa joj doseže struk i srednje je smeđe nijanse; nema crne vlasi kao njezin brat Daniel, ni kovrče boje limuna poput Simona, ni Klarin brončani sjaj. Ujutro je uplete u dvije pletenice u obliku riblje kosti; voli kada je lupkaju po struku poput konjskoga repa. Sićušni nos nije naslijedila ni od koga; barem tako misli. Do njezine dvadesete godine on će narasti i poprimiti orlovsku veličanstvenost majčina nosa. Ali još nije. Njih četvero vijuga ulicama četvrti u kojoj žive: Varya, najstarija; Daniel, jedanaestogodišnjak; Klara, devetogodišnjakinja; i Simon, sedmogodišnjak. Daniel ide prvi. Povede ih Ulicom Clinton do Ulice Delancey pa skrene ulijevo na križanju s Uli