Profil

  EMMA CLINE DJEVOJKE S engleskog preveo Saša Stančin Smijeh me naveo da podignem glavu, a djevojke da nastavim gledati.    Prvo što mi je zapelo za oko bila je kosa, duga i nepočešljana. Onda odbljesak sunca s nakita. Njih tri bile su toliko daleko da sam im vidjela samo osnovne konture, no to je bilo nebitno – odmah sam shvatila da se razlikuju od svih drugih ljudi u parku. Obitelji su se lagano pomicale u improviziranom redu za kobasice i pljeskavice s roštilja. Žene u kariranim košuljama pripijale su se partnerima uz bokove, djeca su koštice eukaliptusa bacala na kokoši divljeg izgleda koje su preplavile ulicu. A ove dugokose djevojke kao da su klizile zrakom iznad svega što se oko njih događalo, tragične, odvojene. Poput kraljevske obitelji u izgnanstvu. U djevojke sam se zablenula otvoreno, besramno: nije mi se činilo mogućim da bi one pogledale prema meni, uočile me. Zaboravljeni hamburger ostao mi je ležati u krilu, povjetarac je s rijeke donosio smrad bjelica.

Renée Knight PORICANJE S engleskoga prevela Ana Josić 1. Proljeće 2013. Catherine iščekuje, ali više nema što izbaciti. Hvata se za hladni emajl i podiže glavu ne bi li se pogledala u zrcalu. Lice koje ju gleda nije ono s kojim je otišla na počinak. To je lice već bila vidjela, a nadala se da ga više nikad neće vidjeti. Promatra se pod novim, oštrim svjetlom, moči ručnik i briše usta, potom ga prislanja na oči kao da će time u njima ugasiti strah.               „Jesi li dobro?“               Mužev je glas prene. Nadala se da će on nastaviti spavati. Ostaviti je na miru. „Sad mi je bolje“, slaže i gasi svjetlo. Zatim ponovno laže. „Mora da mi je to od sinoćnje večere koju smo donijeli kući.“ Okreće se prema njemu, sjeni u tami noći.               „Vrati se u krevet. Dobro mi je“, šapće. On je više snen nego budan, ipak pruža ruku i spušta joj je na rame.               „Jesi li sigurna?“               „Sigurna sam“, odgovara. Sigurna je jedino u to da želi biti sa

Rick Yancey: BESKRAJNO MORE  Svijet je poput sata koji sve sporije otkucava. Čujem to kad vjetar ledenim prstima grebe o prozor. Njušim to u pljesnivim tepisima i natrulim tapetama starog hotela. Osjećam to i u Teacupinim prsima dok spava. Lupanje njezina srca, ritam njezina disanja, njezin topao dah na ledenom zraku, sat koji sve sporije otkucava. Na suprotnoj strani prostorije Sullivan stražari uz prozor. Iza njezinih leđa mjesečina sipi kroz pukotinu između zavjesa, osvjetljavajući perjanice zaleđena daha koje joj izlijeću iz usta. Njezin mlađi brat spava u njoj najbližem krevetu ­– sićušna kvrga ispod nagomilanih prekrivača. Prozor, krevet pa natrag – glava joj se kreće poput klatna. Okret njezine glave, ritam njezina disanja, poput Nuggetova, poput Teacupina, poput mojeg, bilježi sve sporije otkucaje sata. Izlazim iz kreveta. Teacup stenje u snu, još se dublje uvlačeći pod prekrivač. Hladnoća izbacuje kandže i steže me oko prsa iako sam odjevena od glave do pete; grabi

Za Lizzy PROLOG Buka smijeha i glazbe zamirala je na tisućitom katu, tulum se raspadao na komadiće kad su i najrazuzdaniji uzvanici napokon počeli teturati prema dizalima i razilaziti se kućama. Prozori koji su sezali od poda do stropa bili su kvadrati baršunaste tame, premda se u daljini sunce tiho dizalo, a obzor postajao oker, bljedoljubičast i nježno, treperavo zlatan. Uto je tišinu zaparao krik dok je djevojka padala prema tlu, a tijelo joj je sve brže i brže poniralo kroz studeni ranojutarnji zrak. Za samo tri minute djevojka će se sudariti s nemilosrdnim betonom East Avenuea. No sada − dok joj kosa vijori poput stijega, svilena haljina lepeće oko oblina, a jarkocrvena usta u šoku oblikuju savršen „o” −  sada, u ovom trenu, ljepša je no ikada. Kažu da u trenucima prije smrti ljudima pred očima proleti čitav život. No kako je tlo sve brže šibalo prema njoj, djevojka je uspijevala razmišljati samo o nekoliko proteklih sati, o putu kojim je kročila da bi je na kraju d