MANI GOTOVAC: SNEBIVAŠ ME

MANI GOTOVAC: SNEBIVAŠ ME PRVO POGLAVLJE KAMENICA, 13. LIPANJ 2014 Otok, Kamenica Zora Ma koji lijep dan! Da se objesiš. Zapuhao vjetrić. More se mreška, kao da si u dječjoj kolijevci. Lelujaš se u plavosivom, u modrozelenom. Prvo jutarnje sunce. 4.48. – Che nova? Nuša? Što si uranila? Dohodiš a još nije udarilo pet – kaže mi Mišan dok vadi škafove sa srdelama iz barke i slaže ih na muliću. – Što te ne gusta? – Staros moj Mišane. Dosadilo mi biti sretna, pa to ti je, sve se ranije budim. – Ti i staros? Sad ćeš u more kako da te vihar nosi. Ranim jutrom skačem u more na glavu. Uživam u tome. Danas nekako skačem automatski. Ne mislim hoću li dovoljno odskočiti s kamena, hoću li uroniti duboko u plavo ili ću onako, tek okliznuti površinom. Blagotvorna svježina tijela. * Plivam daleko od obale. Preko one ograde koja se ne smije prijeći. Jer, kažu, da je tamo ...