RAZGOVOR S ANITOM AMIRREZVANI
RAZGOVOR S ANITOM AMIRREZVANI Što se zna o životu predmodernih žena na iranskome dvoru? Ne mnogo. Znamo da su mogle biti jednako obrazovane kao muškarci. Pisale su poeziju i pisma, odlazile na jahanje, davale donacije džamijama i drugim institucijama, zapošljavale vezire, služile kao savjetnice šahovima s kojima su bile u rodu, borile za prevlast “iza zastora” i trudile se progurati svoje sinove na položaj. Ali malo je podataka ostalo o tome čime su se bavile u svakodnevnome životu, kakva su im bila razmišljanja i kako su se osjećale. One koje su ostavile traga na iransku politiku, poput Parihan hanum i Hajrunise begum, zabilježili su dvorski povjesničari, ali oni – kao muškarci – nisu imali izravan pristup tim ženama. Stoga nam povijesni zapisi nude filtriran pogled na njih. Kako se pisanjem ovoga romana promijenilo vaše poimanje Irana? Možda se čini očitim da bi bogata žena iz ugledne obitelji na visoku položaju mogla poželjeti biti uključena u politiku, ali zbog s