Matko Sršen LJUDI S GREŠKOM
Matko Sršen Ljudi s greškom Ponoćni ekspres U društvu mojih mladih kolega i kolegica poveo se razgovor o prvoj ljubavi. Čulo se tu različitih priča, ali je ton pripovijedanja uglavnom bio sjetan i tugaljiv. Čim se zaljubila, jedna se naša kolegica opasno i dugotrajno razboljela, drugoj je umrla tetka pa je umjesto na prvi ljubavni sastanak morala otići na sprovod, mladom kolegi prva se ljubav jednostavno preselila u inozemni grad i nikad se više nije javila, a drugog je djevojka ostavila za vrijeme telefonskog razgovora; najprije je u srcu, reče, čuo hitac, a zatim ono klik-klik kad je spustila slušalicu. Začudio sam se! Odakle tolika tuga, a takva bujna mladost oko mene? Govoreći o prvoj ljubavi, svi su govorili o nekoj žalostivoj temi, gotovo kao da su se rodili za same tragedije i nesreće. Eto, lijepa mlada kolegica, kad je bila posve mala, običavala je s dječakom istrčati iz kuće u dvorište; tamo bi se stiskali krijući se iza bunara. Tako su se jako stiskali da se ona i da...