Katherine McGee BLISTAVE VISINE

Katharine McGee
Blistave visine
S engleskog prevela Andrea Pongrac

LEDA

„KAKAV BI DEKOR danas željela?“

Leda je znala da ne smije zakolutati očima. Sjedila je uspravno poput svijeće na bež kauču odbivši leći iako joj je to psiholog, dr. Vanderstein, predložio već tko zna koliko puta. Gadno se varao ako je mislio da će joj ležanje pomoći da mu se otvori.

– I ovo je u redu. – Trznula je zapešćem kako bi zatvorila hologramski prozor koji se pojavio pred njom prikazujući nekoliko desetaka različitih vrsta dekora za zidove koji su mogli mijenjati boju – britanski ružičnjak, paklena saharska pustinja, ugodna knjižnica – i ostavila bezukusnu temeljnu opciju s bež zidovima i sagom boje bljuvotine. Iako je pretpostavila da je to test na kojemu opetovano pada, gotovo je izopačeno uživala prisiljavajući dr. Vandersteina da s njom provodi sat vremena u deprimirajućoj okolini. Ako već ona mora ispaštati tijekom seansi, e pa, onda će i on!

Kao obično, nije prokomentirao njezinu odluku. – Kako se osjećaš?

Želite znati kako se osjećam? bijesno je pomislila. Kao prvo, izdali su je najbolja prijateljica i jedini mladić do kojeg joj je u životu bilo stalo i s kojim je, usput rečeno, izgubila nevinost. Štoviše, sad su njih dvoje u vezi iako je Atlas usvojen kao Averyn brat! Treće, uhvatila je tatu kako vara mamu s Eris, jednom od kolegica iz razreda – nije ju bila u stanju ni nazvati prijateljicom. I, da, onda je Eris još poginula jer ju je ona slučajno gurnula s krova Tornja!

– Dobro sam. – osorno je odbrusila.

Znala je da to mora elaborirati ne želi li da se terapija otegne. Kako je već bila na odvikavanju, poznala je pravila. Duboko je udahnula i krenula ispočetka. – Zapravo želim reći da se oporavljam s obzirom na sve. Nije mi lako, ali sam zahvalna što imam podršku prijateljā. – Iako joj trenutačno uopće nije bilo stalo do njih. Na težak je način spoznala da im uopće ne može vjerovati.

– Jesi li već razgovarala s Avery o tome što se dogodilo? Znam da je i ona bila gore s tobom kad je Eris pala...

– Jesam. – odmah ga je prekinula. Kako da ne! Avery Fuller, njezina takozvana najbolja prijateljica, pokazala se najgorom od svih! Ali Leda nije voljela slušati druge kako govore o tome što je zadesilo Eris.

– I to ti pomaže?

– Da. – Pričekala je da joj postavi sljedeće pitanje, ali se namrštio i zagledao u točku pred sobom kao u kakvu projekciju, samo njemu vidljivu. I tad ju je uhvatila mučnina. Što ako se služi detektorom laži? Iako nigdje nije zapazila skenere vitalnih funkcija, moglo bi ih biti u izobilju! Možda joj je baš u tom trenutku pratio srčani rad ili krvni tlak, koji su vjerojatno skakali kao ludi!

Umorno je uzdahnuo. – Leda, viđamo se od smrti tvoje prijateljice, a nismo se još maknuli s mrtve točke. Što misliš da je potrebno poduzeti kako bi ti bilo bolje?

– Ali bolje mi je. – pobunila se. – I to zahvaljujući vama. – Nevoljko se nasmiješila, ali bilo je očito da ne nasjeda.

– Vidim da ne uzimaš lijekove. – nastavio je mijenjajući taktiku.

Uhvatila se zubima za usnicu. Nije ništa uzela u zadnjih mjesec dana, ni jedan jedini xenperheidren ili stabilizator raspoloženja, čak ni pilulu za spavanje. Nije više vjerovala samoj sebi kad je u pitanju bila kemija nakon onoga što se dogodilo na krovu. Eris je bila kurva koja se samo htjela domoći para i pritom nije marila što će uništiti obitelj, ali svejedno je nije namjeravala...

Ne, podsjetila se stišćući šake uz tijelo. Nisam je ubila. Poginula je nesretnim slučajem. Ne snosim krivnju. Ne snosim krivnju. Ponavljala je to poput mantre koju je znala izgovarati na jogi u Silver Coveu.

Bude li to dovoljno puta ponovila, možda će se i obistiniti!

– Pokušavam se oporaviti bez ičega. S obzirom na sve što sam u prošlosti konzumirala i ostalo... – Nikako joj se nije sviđalo što mora spomenuti svoje liječenje, ali osjećala se stjeranom u kut i nije znala što drugo reći.

Kimnuo je gotovo s poštovanjem. – Razumijem. Ali ovo je izuzetno važna godina za tebe jer je faks na pomolu, stoga ne želim da... ova situacija nepovoljno utječe na tvoja postignuća.

Nije to tek situacija, pomislila je s gorčinom.

– Sudeći prema tvojem sobnom računalu, očito imaš problema sa spavanjem i to me zabrinjava.

– Otkad nadzirete moje računalo? – uskliknula je na trenutak izgubivši kontrolu nad svojim smirenim i ravnodušnim glasom.

Ostao je neugodno zatečen. – Samo pratim podatke o tvojem spavanju. – odmah se ogradio. – Tvoji su roditelji dali pristanak… mislio sam da su ti rekli...

Ljutito je odmahnula glavom. S njima će se poslije obračunati! Samo zato što je još maloljetnica, ne znači da joj se mogu petljati u život! – Vjerujte mi, dobro sam!