Nora Roberts: CRNA VJEŠTICA

Odlomak Crna vještica, Nora Roberts

- Prva knjiga trilogije Rod O’Dwyer -

Konj je bio velik i prekrasan, visok više od metar i šezdeset, poigravao se s jahačem povremeno cupkajući i zabacujući ga, vidjela je u njegovim očima da pomalo bjesni. Na sivoj dlaci boje dima već su izbile kapljice znoja, premda je jutro još uvijek bilo prohladno, a uši je tvrdoglavo držao spuštene unatrag.

Jahač je također bio velik i prekrasan, znao je s kim ima posla. Iona je to osjetila po njegovu glasu, možda ne toliko riječima, koliko tonu, a trudio se zadržati konja u kasu.

Čim je čula njegov glas, nešto u njoj se razbudilo. To su samo živci, uzbuđenje, nije to ništa, čovjek je ipak odlučivao o njenoj sreći i budućnosti.

Kako su se približavali jedno drugomu, tako je raslo i njeno uzbuđenje. Privlačnost joj je udarila ravno u glavu i srce, doista je bio predivan kao i konj. Sve na njemu bilo joj je privlačno.

Imao je kosu boje karamele, ne sasvim smeđu, ni sasvim riđu, koja se vijorila na povjetarcu. Nosio je staru jaknu i izlizane traperice, izgrebane čizme, a sve je savršeno pristajalo grubom i koščatom licu. Jaka čeljust i usne koje su upućivale na tvrdoglavost bili su tek naznaka teške naravi koju je jedva pokazivao kad ga je konj ponovno pokušao zbaciti.

Tanak ožiljak poput munje duž lijeve obrve. Nije točno shvaćala zašto, ali taj ožiljak uskomešao je u njoj neviđenu požudu. 

Kauboj, gusar, divlji konjanički poglavica. Kako je uspio utjeloviti njezine tri najdraže fantazije u tako pozamašnom i neodoljivom paketu?

Boyle McGrath, rekla je u sebi i pomislila: Loše mi se piše i jako me zanima kamo će nas ta priča odvesti.

„Aha, naš Boyle je loše volje danas. Na to ćeš se već naviknuti ako se zaposliš kod nas, hvala Bogu, imat ćeš dovoljno prilika." Meara se približila i podigla glas. „Ne da se tako lako?”

„Pokušao me ugristi. Dvaput. Baš je proklet. Samo neka još jednom pokuša, navalit ću na njega nožem za maslac.”

Boyle se zaustavio, konj se protresao, uspravio i pokušao propeti. Velike ruke, ožiljci na njima, kao i na obrvi, čizme, upro se svim snagama da zadrži konja na sve četiri. „Fin bi mogao stradati zbog ovoga.” Konj se opet pokušao propeti. Iona je instinktivno postupila i primila uzde. „Nemoj nam prilaziti", otresao se Boyle. „Ugrist će te.”

„Ne bi bilo prvi put”, obratila se konju i pogledala ga ravno u oči. „Ali ne bih to ponovila, molim te, prestani. Baš si predivan. Tako si ljut. Ali bilo bi ti bolje da prestaneš i prepustiš se.” Pogledala je uvis prema Boyleu. Ovaj ne grize, ali, sigurno, ima druge metode obrane od neprijatelja. „Kladim se da bi i ti bio nervozan, da te netko strpa u prikolicu, odvede od kuće i stavi na milost i nemilost hrpi nepoznatih lica.”

„Nervozan? Zveknuo je jednog radnika, drugog ugrizao, a jutro je tek počelo.”

„Prestani”, ponovila je Iona kad se konj opet trznuo i pokušao osloboditi glavu. „Nitko ne voli nasilnika”, rekla je i pomazila ga po vratu. „Čak ni kad su ovako lijepi kao što si ti. Samo se ljuti, to je sve i to će nam svima jasno dati na znanje”, rekla je Boyleu.

„Ma je li? Onda ništa strašno”, sjahao je i privukao uzde. „Ti si sestrična iz Amerike, Branna te poslala.”

„Iona Sheehan, vjerojatno ti stvaram onoliko neugodnosti koliko i ovaj pastuh. Poznajem konje, njemu se ne sviđa što je morao otići od kuće, ovdje mu je sve nepoznato. Znam kako mu je”, obratila se konju. „Kako se zove?”

„Fin ga je nazvao Alastar.”

„Alastar, lijepo ćeš se smjestiti ovdje”, pustila je ular, a konju su zatitrale uši. Možda ju je i kanio ugristi, ali se predomislio  i odvratio pogled kao da ga se ništa ne tiče.

„Donijela sam svoj životopis”, počela je Iona. Posao, posao, posao, podsjetila se. Izbjegavaj nevolje. Izvukla je i memorijski štapić koji je jutros tutnula u džep.

„Jašem od svoje treće godine. Radim s konjima jako dugo – timarenje, čišćenje, vođene ture i slično. Davala sam individualnu i grupnu poduku. Razumijem se u konje. Napravit ću sve što treba samo da steknem priliku raditi ovdje.”

„Pokazala sam joj uokolo”, rekla je Meara i uzela memorijski štapić. „Stavit ću ti ovo na stol.”

Boyle je čvrsto držao uzde, a svoje zlaćane oči s natruhama zelenog usmjerio ravno prema Ioni. „Životopis su samo riječi na papiru. Ne mogu se usporediti s onim što stvarno radimo. Mogu ti ponuditi posao, za početak možeš čistiti. Vidjet ćemo koiko se dobro razumiješ u konje, onda možeš prijeći na timaranje. A uvijek imamo i jahaće opreme koju treba čistiti i održavati.”

„Onda ću čistiti”, glavno da dobijem posao, podsjetila se.

„Više ćeš zaraditi ako potražiš posao u dvorcu, konobarenje, čišćenje soba, rad na recepciji.”

„Nije stvar u većoj zaradi. Želim raditi posao koji volim i ono za što sam stvorena. A to mogu samo ovdje. Nemam ništa protiv čišćenja.”

„Onda će ti Meara sve pokazati”, uzeo je memorijski štapić od Meare i stavio ga u džep. „Pobrinut ću se za papirologiju čim riješim ovoga ovdje.”

„Stavit ćeš ga u boks?”

„Sigurno neće prespavati u hotelu.”

„On bi volio... Zar mu ne bi dobro došlo malo razgibavanja? Sad se zagrijao.”

Boyle je podignuo obrve, a pogled joj se zalijepio za ožiljak – taj seksi ožiljak.

„Jutros sam se borio s njim sat vremena.”

„Alastar, naviknuo si biti glavni. Sad se pojavio ovaj ovdje i izaziva te. Rekao si da su u životopisu samo riječi na papiru, nemaju veze s pravim poslom. Mogu ti pokazati, malo ćemo se prošetati ergelom.”

„Ma daj, imaš pet kila s krevetom.”

On je potencijalni poslodavac, opet se podsjetila. U usporedbi s njim, čak i u usporedbi s Mearom, sigurno je djelovala maleno i slabo.

„Ne znam koliko imam kila s krevetom, ali dovoljno sam snažna i iskusna.”

„Istegnut će ti ruke, a prije toga će te zbaciti kao od šale.”

„Čisto sumnjam.”

Boyle je dobro razmislio. Mala vilinska kraljica htjela se dokazati, pa dobro, neka pokuša. Neka se samo poslije sama pobrine za svoje dupe – ili glavu – ovisno o tome kako će pasti.

„Jedan krug i to je to. Ako izdržiš cijeli krug. Meara, daj joj kacigu, molim te. Da ne slomi glavu kad udari u zemlju.”

„Nije konj jedini koji se ljuti, vidim”, Iona se samouvjereno nasmiješila Boyleu. „Moram skratiti stremen.”

„Idemo, nadam se da znaš dobro padati”, rekao je Boyle.

„Znam, ali to mi znanje neće trebati.”

Brzo je i vješto skratila stremen. Znala je da je Boyle promatra, to je bilo u redu. Nije imala ništa protiv čišćenja staja.

Bože, toliko je željela opet jahati. A još je više htjela zajahati baš ovog konja. Da ga osjeti i podijeli moć.

„Hvala”, rekla je kad joj je Meara donijela kacigu, zajedno s potpornjom da se lakše popne na konja.

Alastar je zadrhtao. Skupila je koljena i pružila ruke da primi uzde.

Već se predomišljao, vidjela je to u njegovim zlatnim očima. „Branna će me ubiti ako završiš u bolnici.”

„Ne bojiš se Branne.”

Primila je uzde. Možda nije znala kamo točno pripada, ali u sedlu se uvijek osjećala kao kod kuće. Nagnula se naprijed i šapnula Alastaru: „Nemoj napraviti budalu od mene, može? Idemo mu pokazati tko je glavni.”

Konj je surađivao i napravio četiri koraka. Onda je zabacio stražnje noge, stao na sve četiri, pa se propeo.

Prestani. Možemo se igrati neki drugi put.

Okrenuli su se ukurg, prvo u jednu, pa u drugu stranu, pa opet, a onda se dali u kas.

Konj je zamahnuo u stranu i opet se pokušao propeti. Samo se nasmijala: „Možda nisam teška kao ona mrga, ali nema šanse da me zbaciš.”

Krenuli su u lagani galop – Bože, predivno se kreće – a onda u kas.

I osjetila je kako diše punim plućima.

„Ovo je više od slova na papiru”, promrmljala je Meara.

„Možda. Lijepi sjed, mirna ruka – a ovaj vrag je, čini se, voli.”

Pomislio je kako izgleda kao da je rođena na konju, kao da može jahati kroz vjetar i šumu i gotovo poletjeti preko brežuljaka. Onda je prebacio težinu s noge na nogu, živciralo ga je što se zanio kao zadnja budala. „Možete zajedno na turu, ali nemoj joj dati tog vražjeg konja, da vidimo kako se snalazi.”

„Bit će dobar za rasplod, znaš. Fin je stvarno pogodio.”

„Fin malokad griješi. Ali kad pogriješi, onda to poprimi neslućene razmjere. Pa, dobro, nije loša. Neka vrati Alastara u tor. Vidjet ćemo hoće li ondje ostati.”

„Što ćeš ti?”

„Sredit ću papirologiju.”

„Kad počinje raditi?”

„Mislim da je već počela”, rekao je Boyle, promatrajući Ionu dok je vješto jahala.