Lauren Beukes, Djevojke koje sjaje, Odlomak 1: Harper

-


Kuće prekoputa se mijenjaju. Boja se s njih skida, pa se nanosi druga, ponovno se mijenja zbog snijega, sunca i smeća zapletenog u lišće koje vjetar nosi ulicom. Prozori su razbijeni, zakucani daskama, uljepšani vazama s cvijećem koje potom uvene i otpadne. Prazno zemljište obraste, napuni se cementom, trava u neurednim čupercima naraste kroz raspukline, smeće se skruti, smeće se ukloni, smeće se vrati zajedno s agresivnim zluradim natpisima na zidu žestokih boja. Pojave se iscrtani četverokuti školice, nestanu potom pod ledenom kišom, premjeste se drugamo vijugajući preko cementa. Kauč trune tijekom godišnjih doba pa se zapali.
            On povuče zavjesu, okrene se i ugleda je. Napokon. U toj je sobi jasno prikazana njegova sudbina.
            Sve su površine nagrđene. Po zidovima su predmeti, zakucani ili obješeni na žici. Kao da nervozno podrhtavaju, što on osjeća u stražnjem dijelu zubala. Svi su povezani opetovano povučenim crtama, kredom, tintom ili vrškom noža urezanim u zidne tapete. Sazviježđa, kaže glas u njegovoj glavi.
            Pokraj njih su načrčkana imena. Jin-Sook. Zora. Willie. Kirby. Margo. Julia. Cathrine. Alice. Mysha. Neobična imena žena koje ne poznaje.
            Samo što su napisana Harperovim rukopisom.
            To je dovoljno. Spoznaja. Kao da se u njemu otvaraju vrata. Groznica dolazi do vrhunca, a kroz njega nešto zavija, nešto puno prezira, bijesa i žestine. Vidi lica sjajnih djevojaka koje moraju umrijeti. U glavi mu odjekuje vrisak: Ubij je. Zaustavi je.
            Rukama pokrije lice, ispustivši štaku. Zanjiše se unazad i spusti na krevet koji zastenje pod njegovom težinom. Usta su mu suha. Um mu je pun krvi. Osjeća kako predmeti bubnjaju. Čuje imena djevojaka poput pripjeva himne. U glavi mu raste pritisak dok ne postane neizdrživ.
            Harper odmakne ruke i prisili se da otvori oči. Podigne se na noge, oslanjajući se na okvir kreveta radi ravnoteže, pa odhrama do zida na kojem predmeti pulsiraju i bljeskaju kao u iščekivanju. Ispruživši ruku, prepusti se njihovom vodstvu. Jedan se na neki način čini jasnijim od drugih. Muči ga poput erekcije s neosporivom svrhom. Mora je naći. I djevojku koja ide uz njega.
              Čini mu se kao da je cijeli život proveo u izmaglici pijanstva, a sada je veo otrgnut. To je točka posvemašnje jasnoće nalik jebanju ili trenutku u kojem je rasporio grlo Jimmyja Glebea. Nalik plesu pod ozračenom bojom.
            Podigne komad krede s kamina pa stane pisati na zidnoj tapeti pokraj prozora jer ima mjesta i jer mu se čini da mora. Preko izblijedjele riječi koja je već tu svojim iskrzanim, nakrivljenim rukopisom tiskanim slovima napiše „Svjetleća djevojka”.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može
Pročitajte više

Zoe Sugg: CURA NA NETU

-
Slika
Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja strši na sve strane kao da sam nabila prste u utičnic
Pročitajte više

Kristen Roupenian ZNAŠ DA TO ŽELIŠ

-
Slika
Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je
Pročitajte više