Pismo Lauren Beukes hrvatskim fanovima

-


Lauren Beukes vratila se u rodnu Južnu Afriku nakon što je tri tjedna putovala Europom. U Poljskoj je posjetila Varšavu i Poznan, u Parizu je potpisivala knjige, u Lyonu je zajedno s Warrenom Ellisom i Jamesom Ellroyem sudjelovala u festivalu Quai du Polar dok je u Bruxellesu, na Recyclartu, održala predavanje o svom neobičnom rodnom gradu, Johannesburgu.
 
Nama je pak osobito zadovoljstvo bilo ugostiti ovu južnoafričku spisateljicu u Hrvatskoj gdje smo je odveli na mini turneju. Svoj je hit Djevojke koje sjaje promovirala u Zagrebu i u Rijeci, bila je počasna gošća SF konvencije Istrakon u Pazinu, s koje je puno tvitala, a od svih mjesta na koja smo je odveli osobito je se dojmio Brestovac na Sljemenu. Sve slike s njezina putovanja možete pogledati na Laureninom instragamu.
 
Nakon povratka u Južnu Afriku Lauren nam je napisala prekrasno pismo:
Croatia's somewhere I've always wanted to go and never quite made it until now - so I'm really grateful to Profil for flying me out and to Istrakon for inviting me! 



From basking in the sunlight in Rijeka to facing down the dictators of Istrakon, to exploring the melancholy dilapidation of Brestovac, receiving an 8-bit version of the licitarsko srce from Bee-Bit, being sung to as we crossed the city limits of Zagreb, visiting the Museum of Broken Relationships, delving into the history and pop culture, meeting Croatian writers (and physicists and historians and a Serbian Interpol cop) dining out on cool local food in beautiful places, wonderful Croatian wine, and, the highlight, seeing Ecija Ojdanić and Vili Matula bring my characters to life at the book launch in Zagreb, it was an amazing trip. 



I was very moved by Croatia, by the recent trauma both our countries have lived through to the warmth, friendliness and the brilliant sense of humour of the people I got to meet and hang out with. 


I'd love to come back! 


- Lauren

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više