Idući gost Filozofskog teatra – Niccolò Ammaniti

-


Idući gost Filozofskog teatra – Niccolò Ammaniti

Nakon vrlo uspješnog pokretanja Filozofskog teatra na Noć kazališta, kada je u HNK gostovanje Julije Kristeve pratilo više od 700 ljudi, idući gost je jedan od najpriznatijih suvremenih talijanskih pisaca Niccolò Ammaniti.
Samo u Italiji prodao je stotine tisuća primjeraka knjiga, dobitnik je najvažnije talijanske književne nagrade “Strega”, a i hrvatskoj publici je vrlo dobro poznat.
Kritika ga naziva “Dickensom našeg doba”, a najbolji opis vjerojatno je dao jedan književni kritičar kazavši da kod Ammanitija “Mark Twain susreće Stephena Kinga na vrućem žitorodnom jugu Italije”.
Ammaniti je u prijevodu na hrvatski jezik prisutan još od 2003. s knjigama “Kako Bog zapovijeda”, “Ja se ne bojim”, “Nek zabava počne” i “Blato”.
Njegove su knjige prevedene u 44 zemlje, a mnoge su se našle i na filmskom platnu. Posljednji film po romanu “Ja i ti” (lo e te, 2012), o dječaku koji se umjesto odlaska na skijanje sakrije u podrum, snimio je velikan talijanske kinematografije Bernardo Bertolucci. 
Razgovor s Ammanitijem vodi Srećko Horvat 14. prosinca s početkom u 19:30 u HNK. I dok je tekst Julije Kristeve izvela Alma Prica, ostaje iznenađenje kako će izgledati novi Filozofski teatar. Jedino što otkrivaju iz HNK jest da ni u kojem slučaju neće biti riječ o klasičnoj književnoj tribini.
Od 19 do 19.30 Ammaniti će u atriju Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu potpisivati knjige.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može...
Pročitajte više

Kristen Roupenian ZNAŠ DA TO ŽELIŠ

-
Slika
Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je ...
Pročitajte više

Zoe Sugg: CURA NA NETU

-
Slika
Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja...
Pročitajte više