Pismo Betty Cornell

Pozdrav!

Ja sam Betty Cornell!

1951. godine napisala sam "Priručnik za tinejdžerice:

Kako postati popularna." Bile su mi tada dvadeset

i četiri. Trifrtaljke su bile zadnji modni krik.

Dosezale su do polovice listova i bile najkraće hlače

u to doba. Plisirane suknje uglavnom su bile do gležnjeva,

a mnoge djevojke same su si plele tada smrtno

moderne pulovere s okruglim izrezom oko vrata.

Minice su bile udaljene cijelo desetljeće, a tijesne

traperice i topići još neotkriveni.

Ako bismo poželjele kakve izmjene s kosom, izravnali

bi nam je u frizeraju. (U dućanu nije bilo boje

za kosu jer je nitko nije bojio!) Da bih si napravila

frizuru, svaku sam večer kosu namotavala na krpene

uvijače „pojačane“ papirnatim rupčićima radi većeg

volumena, odlazila u krevet i budila se ujutro sa savršenom

paž-frizurom.

Ali danas su se stvari promijenile. Šećem gradom

i vidim kose obojene u plavo i ružičasto i odjeću koja

puno više otkriva. Svjedočila sam modnim trendovima

koji su neusporedivo manje čedni od onih za

moje mladosti. Dovoljno sam stara da bih znala kako

moda pomiče nekadašnje granice. No ipak, što su se

stvari više mijenjale, ključna pobuda za nadmašivanjem

prethodnog naraštaja nedvojbeno je ostajala

ista, baš kao i prije, dok sam pisala svoju knjigu.

Više nisam uglednica modnog svijeta, no utjeha mi

je znati da je krajnji cilj ostao isti iako se proizvod

promijenio.

Moje najživlje uspomene povezane su s objavljivanjem

"Priručnika za tinejdžerice: Kako postati

popularna" i time koliko sam uvijek bila polaskana

kad sam iz pisama svojih čitateljica saznavala što su

sve naučile. Pisale su mi o svojoj odjeći, frizurama i

zabavama – voljela sam čitati o tomu.

No najviše me iznenadilo jedno pismo koje sam

dobila poslije – nekoliko desetljeća! Došlo je elektroničkom

poštom i pokazalo se najdirljivijim i najmudrijim

od svih. Poslala mi ga je Maya Van Wagenen

u travnju 2012. godine. U njemu je stajalo da sam joj

promijenila život! Naime, moja joj je knjiga poslužila

kao naputak i smjernica kako se nositi s izazovima

s kojima se susretala u školi. Neobično, poslušala je

savjete koje sam napisala prije više od pola stoljeća i

primijenila ih u današnjici. Oduševilo me saznati da

je moja knjiga odoljela zubu vremena i da još uvijek

može biti korisna tinejdžerima.

Kad sam završila s čitanjem Mayine knjige – ove

koju ste i vi nakanile pročitati – osjetila sam cijelu

dugu emocija: ponos, ljubav, zadovoljstvo i nalet sretnih

uspomena. Zadivilo me vidjeti kako Maya priča

svoju priču s toliko umješnosti, sigurnosti i ljupkosti.

Tijekom godina svjedočila sam mnogim modnim

trendovima i promjenama u načinima njege te, u

nekim slučajevima, njihovu ponovnom izranjanju u

nešto izmijenjenom obliku prikladnom ukusu novog

naraštaja. Ali, pišući svoju knjigu, nikada nisam

pomislila da će moji savjeti vrijediti šezdeset godina

kasnije za jednu novu, mladu spisateljicu.

Započela sam karijeru kao manekenka i poslije

postigla velik uspjeh kao spisateljica. Za razliku od

mene, Maya svoju karijeru započinje kao spisateljica,

ali je već uzor hrabrosti i samouvjerenosti svomu

i sljedećim naraštajima.

Betty Cornell