Bruno Šantek: Tajkunovi nasljednici
Bruno Šantek: Tajkunovi nasljednici
-
Ne pred djecom! – pokušao je što tišim glasom spriječiti svađu, ali znao je da
je to unaprijed izgubljena bitka. Nikolina je nastavila urlati, a on se nije niti
pokušavao braniti, iščekujući da što prije završi ovo mučenje pa da pokuša
umiriti dvogodišnjeg Matea i šestogodišnju Ivu, koji su u strahu iz kuta
velikoga dnevnog boravka gledali ovu svađu. Brinuo se i za Nikolinu jer se
uvijek nakon većeg nerviranja mučila s disanjem.
-
Kako imaš obraza uopće dolaziti ovamo, ovo nije tvoja kuća,
parazitu obični! Idi jebi
svoje kurvice po vikendicama! Sve što imaš dobio si od
mene, moj otac te je stvorio i ovo nam je hvala? Pa ti nemaš nikakva prava u
našoj obiteljskoj kući, odjebi odavde!
Znao je da neće pomoći ako
joj sada kaže da je on želio stan samo za njih dvoje, dok je ona, uz očevo
inzistiranje, ipak odlučila živjeti u njegovoj golemoj kući, gotovo dvorcu, sa
svim luksuzom na koji je navikla. Znao je da je u pravu za oca, koji mu je dao
šansu u jednoj od najvećih tvrtki u državi, gdje je radio kao jedan od vodećih
menadžera. Nije to bilo samo zbog njegova privilegiranog položaja. Svoju je
sposobnost pokazao u sklapanju odličnih ugovora, modernizaciji i novom imidžu
kompanije.
Bio je među deset najboljih
studenata na fakultetu i već tada je kao pravnik imao velike perspektive, a
nakon zapošljavanja kod tasta nastavio je školovanje u menadžerskim vodama,
kako bi uz pravo svladao i ekonomiju. Sve to napravio je uz izvrsne rezultate.
Ali, stigma bogatog zeta uvijek će ga pratiti, više od odličnog studenta i
sposobnog menadžera. Znao je da se zbog toga mora mnogo više truditi da se
dokaže, pogotovo ljudima ispod sebe, da vide da nije samo ime nego i znanje.
Nervirala ju je njegova
šutnja. Kosa joj je padala preko lica pa joj nije vidio oči, no već je po
njenim dubokim udasima znao da se počinje mučiti s disanjem.
-
Što stojiš? Nestani! – urlala
je iz svega glasa, a Mateo je nastavio sve glasnije plakati.
Iza leđa je začuo čvrst
korak. Znao je da je to Ivan Vukojević, tast kojeg mu je Nikolina stalno
nabijala na nos.
-
Zbog djece sam ovdje. Nemoj im to raditi – pokušao je
pomirljivim tonom, krenuvši
prema Mateu da ga umiri.
Nikolina je poskočila i žustro ga pljusnula, pa drugom rukom
još jednom pokušala, ali joj je uhvatio ruke i suznim očima gledao u nju.
-
Ostavi djecu na miru! Što ti imaš s njima? Otkud ti ideja da
su uopće tvoja? Naivčino
jadna! To što si bio na pravome mjestu u pravo vrijeme
ne znači da si im ti otac. Samo mi je trebala pogodna žrtva koja će nasjesti na
foru a da nije po volji tati. Ni Mateo nije tvoj, nisi ti jedini koji se jebeš
sa strane!
Pustio joj je ruke i ponovno pokušao krenuti prema djeci, ali
sada je iza njega doletio
Ivan i, dok se pokušao sagnuti da ga ne udari, ovaj je
prošao pokraj njega i prostorijom je
zazvečao šamar od kojeg je Nikolina pala na pod.
-
Kurvetino, nećeš u mojoj kući ovako govoriti! Jebat ću majku ovom kučkinom
sinu, ali ti ćeš se ponašati kako
dolikuje, ili ćeš za njim na ulicu!
Tomislav je krenuo prema Nikolini da je pridigne, no ona se
otrgla iz njegova
zagrljaja, izgubila još jednom ravnotežu te udarila o
rub kamina pokraj kojeg je krvava lica pala. Ivan je poletio na Tomislava i
zamahnuo svojim golemim šakama prema njemu, ali se ovaj izmakao i u svemu tom
košmaru i njemu je puknuo film pa je opalio šakom u njegovu bradu svom snagom,
tako da je ovaj sa svih svojih 120 kilograma gotovo poletio do fotelje u koju
se prizemljio. Buka je postala gotovo nemoguća, jer se uz Matea sada i Iva
rasplakala, Nikolina je nakon trenutka šoka i boli počela glasno jecati, a u
sobu su dotrčala i dva čuvara koji su radili kao Ivanova pratnja.
-
Drž’te ga! – povikao je Vukojević. – I zovite policiju, sad ću mu jebati mater
za sve! Neće on dizati ruku na mene i moju kćer u mojoj kući, i još jebavati po
mojim vikendicama jeftine tajnice iz mojeg poduzeća! U ovom gradu više nigdje
nećeš raditi... Ma ni u ovoj državi! Imam ja dovoljno veza da te zauvijek
uništim, ako ikada izađeš iz zatvora.
Platit ćeš sad i za ugovor s Unionom, baš si mi fino naletio. Neće te spasiti niti sto
tvojih diploma s fakulteta!
Tomislav je još pokušao pomoći Nikolini, no jedino što je uspio
nakon što su ga čuvari
zgrabili jest baciti maramicu do nje, koju je
refleksno pokupila i pokušala zaustaviti krvarenje s čela. Znao je da ništa od
onoga čime mu je tast zaprijetio neće moći izbjeći, jer on je bio samo mrva u
njegovu carstvu moći, umreženosti s politikom, gospodarstvom i podzemljem.
On je
bio taj koji je preko svojih špijuna otkrio i preljub počinjen u obiteljskoj
vikendici podno Sljemena, kojom se samo Tomislav koristio, jer je za ostatak
obitelji to bila premala kućica, koju su
svojim bogatstvom prerasli još prije petnaestak godina. Tada je u svitanje
kapitalizma u Hrvatskoj obitelj Vukojević od prosječne obitelji čovjeka koji se
obogatio švercanjem deviza i prodajom na crno robe iz tvornice u kojoj je bio
jedan od sitnijih direktorčića, postala jedna od najmoćnijih i najbogatijih
zahvaljujući mutnim poslovima i dobrim vezama
u politici i emigraciji čija je
moć tih godina bila nedodirljiva.
Sve što se nakon toga dogodilo za njega je bilo kao u bunilu.
Policija ga je privela pod
optužbom napada na Nikolinu i Ivana, Nikolina je na
očev nagovor svjedočila da ju je on udario i bacio na kamin, zlostavljao pred
djecom, derao se na nju... Sve je to izašlo sa sočnim i izmišljenim detaljima u sutrašnjem broju
najvećega dnevnog lista u članku koji je
napisala Nikolinina najbolje
prijateljice Vesne. Usto, pisala je i o njegovoj nevjeri, ali i o potencijalnoj
aferi s krivotvorenjem dokumenata u
poslu s tvrtkom Union, baš onako kako je Vukojević najavio.
Nikako
nije mogao dokazati da on taj dokument uime tvrtke „Vukco“ nije potpisao, već
da je original potpisao Ivan Vukojević. Taj se original nalazio duboko u
ladicama samog Vukojevića ili je već bio uništen i nije bilo šanse da išta
popravi.
Potajno
se nadao da Nikolina neće otići toliko daleko i svjedočiti protiv njega, barem
ne u vezi s djecom. Hladnoća kojom je svjedočila na sudu ne gledajući ga u oči
razuvjerila ga je. Dokazala je da je kći bešćutnog oca. Znao je da je zabrljao
s preljubom, ali udaljavanje između njega i Nikoline počelo je još nakon
Mateova rođenja, kada se nakon skladnog braka i ljubavi koja je bila očita,
odnos počeo hladiti, a njena odbojnost prema njemu jačati. Vjerovao je neko
vrijeme da je sve to posljedica postporođajne depresije, trudio se oko nje,
pokušao unijeti novitete u njihov odnos, izvodio je, organizirao putovanja samo
za njih dvoje, no ona je to odbijala i odgurivala ga od sebe. Svaki dodir ili
naznaku intimnosti primala je sa zgražanjem i gađenjem, a nakon dvije godine
truda odustao je od borbe.
Trošio je to
vrijeme u zatrpavanju poslom, pokušavajući tako kompenzirati taj bračni
neuspjeh, no svi silni poslovni uspjesi i rast
kompanije nisu pomogli da se osjeća bolje. Jedina prava stvar koju je imao bili
su trenutci s djecom koji su mu nadoknađivali svu nježnost, ali ga još više
udaljavali od Nikoline, jer je bila gotovo ljubomorna na dječje obožavanje oca.
Mogo više su mu se radovali, jer ona
nije imala toliko volje i strpljivosti baviti se njima. Više je voljela to
prepuštati plaćenim dadiljama dok je sve vrijeme izvan posla odnosa s javnošću
u očevoj tvrtki provodila u posjećivanju
važnih događaja za elitu diljem grada.
Kada
je njegovo strpljenje napokon puklo, podlegao je udvaranjima tajnice s posla. Čak
se potajno nadao da će Nikolina otkriti njegovu nevjeru, osjetiti ljubomoru,
srdžbu, probuditi se iz te umrtvljenosti osjećaja među njima, ali sve je
razotkrio Vukojević i stvari su krenule neželjenim tijekom. U aferi koja je
trajala nepuna tri mjeseca i bila je jedina od trenutka otkada je upoznao
Nikolinu, nije bilo nikakvih dodatnih osjećaja, nego samo bijeg iz prazne
svakodnevice. Vukojevićevim otkrićem cijela je ta priča završila u samo
nekoliko dana, raspalo se sve što je godinama gradio.
Primjedbe
Objavi komentar