Rosie Kugli: Tajna prijateljice noći
Gledaju se. Sekunde poput vječnosti.
Robert ne izgleda poput strogog sudca. U njegovim očima ne nazire se osuda.
Nuša ne zna što traži na njezinu licu i ne zna hoće li to i pronaći. Uspomene
žive u sjećanjima, ne mogu izblijedjeti, rekao je netko. I ona se sjeća svakog
detalja, svake riječi, mirisa, boje. Odjednom se osjeti neobično jakom. Jača je
nego što je mislila. Neće se slomiti pod njegovim pogledom. A upravo se toga
najviše bojala. Nuša osjeća, zna da ju je volio. Samo
zašto ju je izdao? Zašto joj je tako lagao? Zašto? I zašto rana još uvijek tako boli?
Da zatvori oči, mogla bi osjetiti
kako je dodiruje, kako gleda njezino tijelo, prstima prelazi preko usana. Ljubi
je poput djeteta koje uranja u tajne prvih poljubaca i pritom otkriva bezbrojne
jamice užitaka. Topla udubljenja među kostima na podlozi svilenkaste kože i sve
se vraća, kao posljednji ples...
*******
U njegovoj blizini, odjednom, sve se
izgubilo. I posao koji je radila i muškarci iz njezina života, njezine prošlosti.
Kupala se u plimi zaborava koja ju je nosila i nosila u nova i nepoznata
prostranstva. Njegovi poljupci stizali su iz duboke omamljujuće spoznaje da je
ovo već negdje doživjela. Nisu to neznani poljupci niti ruke stranca koji
proučava zemljovid nepoznatih obrisa. Njegove usne, njegovo tijelo, njegovi
pokreti... ne, nije bilo nepoznanice. Imala je osjećaj kao da je Robert bio
prisutan u njezinu prošlom životu i sad se ponovno pojavljuje, vraća u
utjelovljenju vječnog, bezvremenog ljubavnika.
I suze klize niz obraze. Slane su,
suze blaženstva. Ima osjećaj kao da će se rastopiti pod njegovim usnama. Tijela
su drhtala od blizine, od želje. Gledala je u zvjezdano nebo i mislila da će
umrijeti. Od ljepote trenutka, njegovih poljubaca.
*******
Uslijedilo je najljepše ljeto u Nušinu
životu. Bilo je to ljeto s kojim će kasnije uspoređivati mnoga druga, no samo to
jedno mirisalo je na ljubav. Ljubav kakva je opjevana u pjesmama. Ispisana na
stranicama čarobnih ljubavnih romana, ljubav, onako strastvena, koja se događa
samo jednom u životu.
Poljubac. Miris. Smiješak. Zagrljaj.
Sjaj u očima. Pun mjesec. Zvijezde. Glasan smijeh. Ruka na ruci. Njegov glas.
Dubok pogled kojim je prožima.
U tišini ljetnih noći na sljemenskim
puteljcima, u mračnom zagrljaju maksimirskog perivoja, na opustjelim
gornjogradskim uličicama, pod okriljem mudrog i šutljivog mjeseca, pričali su
jezikom tijela. Istraživala je snagu koju je imao, otkrivala nove svjetove. U
tom svijetu duhovi prošlosti nisu je progonili. Iz noći u noć upoznavala je
nepoznate strasti, tonula u njih, a potom bi u sekundi eksplodirao, eruptirao
vulkan koji kao da je stoljećima spavao.
Primjedbe
Objavi komentar