DR. ROBERT TORRE: KOCKANJE – KAKO PROTIV OVISNOSTI
Privlačnost kockanja i klađenja
Kockarske igre uvijek isplaćuju manje nego što primaju.
Zato uspješne kockarnice čine sve da igrači igraju što duže i da se stalno vraćaju u igru
Zato uspješne kockarnice čine sve da igrači igraju što duže i da se stalno vraćaju u igru
Tko u životu ne
riskira, ne profitira. Tko ništa ne riskira, nema ništa.
Spremnost na životni rizik evolucijski je važna i pozitivna ljudska odlika. I
ona u kockarima doživljava svoje krajnje izopačenje.
Dobiti puno, a
uložiti malo, dobiti puno za malo – zar to nije tako duboko ljudski i
razumljivo. Zar nismo svi pohlepni, zar ne mislimo da zaslužujemo više nego što
imamo? Zar svi ne mislimo da smo više dali nego dobili? Pa, eto, došao je
trenutak naplate kada ćemo dobivenim novcem promijeniti sve što nas životno
tišti.
Sociolozi su
utvrdili kako su igre na sreću svojstvene čovjeku. Igre na sreću jedan su od
brojnih dokaza da čovjek nikako nije racionalno biće. Sve civilizacije, u svim
povijesnim razdobljima, svi društveni slojevi, bez obzira na rasu i spol,
kockali su, kladili se ili igrali igre na sreću. Tako je i danas. Diljem
svijeta znatno je veći broj osoba koje igraju ili su igrale igre na sreću od
onih koje to ne čine.
Kockati znači
uložiti novac ili materijalnu vrijednost, u događaj neizvjesnog ishoda, s
ciljem uvećanja uložene svote ili dobara.
Kockanje je,
dakle, ulaganje financijskih vrijednosti u događaje neizvjesnog ishoda s namjerom
zarade. Bez vrijednosnog uloga (u pravilu novca), kockanje se pretvara u
(dječju) igru ili igranje.
Vlastodršci su
kroz povijest zabranjivali kockanje. Držali su ga porokom i proganjali s
vjerske ili sa sekularne osnove. Posebnu društvenu opasnost vidjeli su u
kockanju mladih i siromašnih, dok su kockanje bogatih i odraslih smatrali manje
opasnim.
Prije nekoliko
desetljeća, kockanje i klađenje smatrane su društveno devijantnom pojavom,
rezerviranom za osobe s margine društva. Danas su kockanje i klađenje legalne,
široko društveno prihvaćene i marketinški promovirane djelatnosti. Iako svaki
oblik kockanja nosi svojevrstan rizik od razvoja ovisnosti.
U odnosu na ostale
oblike kockanja i klađenja, automati za kockanje imaju najveću adiktivnu moć da
od igrača stvore ovisnika o igranju.
Nagradne i
lutrijske igre kockarima nisu ni privlačne niti napete. Iz pozicije kockarskog
aktivizma, njima je predugo čekati od izvlačenja do izvlačenja i biti, u
kockarskom smislu, paraliziran. Lutrijske i nagradne igre nemaju mogućnost
brzog igranja, vlastitog odabira ritma igranja, uvećanja uloga, simultanog
kockanja i klađenja na više igara istodobno, što im omogućuju automati za
kockanje i sportske kladionice. Zato nagradne i lutrijske igre imaju nizak
adiktivni potencijal, a igre u kladionicama i kockarnicama visok. Stoga je i
društvena opasnost od priređivanja prvih zanemariva, a drugih velika.
Klađenja i neke
vrste kockanja, osim dominantnog utjecaja sreće, traže i poznavanje predmeta
klađenja ili kombinatorike same igre, te se stoga nazivaju igrama vještine, za
razliku od igara na sreću, u kojima ishod u potpunosti definira slučaj. U
kockarskim i kladioničarskim igrama vještina onaj koji ih poznaje prolazi u
krajnjem ishodu ipak bolje nego onaj koji im nije vičan.
Aktivizmom nošeni
kockari teže igrama vještina (poker, klađenje), a eskapistički igrama slučaja,
to jest igrama puke sreće (automati za kockanje).
U sportskom
klađenju igrači predviđaju ishode sportskih susreta koje predlažu priređivači
(različitim koeficijentima klađenja). Današnju popularnost sportsko klađenje
dobiva krajem devedesetih.
U kasinu igrači
igraju protiv priređivača ili jedan protiv drugoga na stolovima u prostoru
kasina.
Lutrijske igre
temelje se na izvlačenju slučajnih dobitnih brojeva po zaključenju uplata ili
su to igre s unaprijed utvrđenim rezultatom koji se može doznati odmah po
kupnji srećke (tzv. instant ekspres lutrije). Iako datiraju još iz srednjeg
vijeka, lutrijske igre u suvremenom obliku igraju se od početka šezdesetih
godina prošlog stoljeća.
On-line igranje na daljinu je priređivanje igara na sreću
na internetu, pri čemu igrač može odigrati igru samostalno, bez neposrednog
predstavnika priređivača. Ma koliko se očekuje njegov rast, kockanje putem
interneta u zemljama Europske unije i dalje pokriva prilično mali udio
kockarskih aktivnosti. U našoj zemlji je taj udio još manji. U prvom redu
očekuje se prodor uplata putem interneta u prostor sportskog klađenja, a potom
među lutrijske igre.
Kockarnice žive od
prokockanog novca. One trebaju taj novac, a najviše će ga dobiti ako igraču
povremeno dopuste da pobijedi, znajući da će i ono što je dobio opet u kockanju
izgubiti.
Osobe nesklone
kockanju pogrešno smatraju da se kockanjem ne može zaraditi. Drže da se na
kocki ne može dobiti, što naprosto nije istina. Da se ne može dobiti, nitko ne
bi kockao.
Zlatno pravilo
kockanja glasi: kockarske igre uvijek isplaćuju manje nego što primaju. Što
više igraš, više gubiš. Zato je i temeljno načelo uspješne kockarnice da igrači
moraju stalno igrati, da igraju što duže i da se stalno vraćaju igrati.
Kratkoročno se
kockanjem može i dobiti. Ali što se dulje igra, to se više gubi. Igre na sreću
na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću.
Kockarnice i
kladionice zarađuju na svima, ali ponajviše na samim kockarima. Gotovo polovicu
ukupnog prokockanog novca gube osobe koje problemski kockaju i ovisnici o
kockanju. Te dvije, zapravo relativno male podskupine osoba koje kockaju, čine
gotovo polovinu posjetilaca kockarnica ili kladionica. Iako u ukupnom
punoljetnom stanovništvu nema više od jedan do dva posto osoba koje problemski
kockaju, one prokockaju i naprave trećinu prometa u kockarnicama i
kladionicama.
Primjedbe
Objavi komentar