Anthony Doerr: GRAD U OBLACIMA S engleskog prevela Irena Škarica Ana Na četvrtome brežuljku grada koji nazivamo Konstantinopolom, no koji su njegovi tadašnji stanovnici jednostavno nazivali Gradom, preko puta manastira carice svete Teofanije, u nekoć glasovitoj veziljskoj radionici Nikole Kalafata, živi siroče imenom Ana. Do treće godine života ne progovara ni riječi. Nakon toga ne prestaje postavljati pitanja. „Marija, zašto dišemo?“ „Zašto konji nemaju prste?“ „Pojedem li gavranovo jaje, hoće li mi kosa pocrnjeti?“ „Stane li Mjesec unutar Sunca, Marija, ili je obratno?“ Kaluđerice u manastiru svete Teofanije nazivaju je Majmunčicom jer se uvijek vere na njihova stabla voćki, dečki s Četvrtog brežuljka nazivaju je Komarcem jer im vječno dodijava, a glavna vezilja, udova Teodora, kaže da bi se trebala zvati Beznadna jer još nikad nije vidjela dijete koje je u stanju jednoga časa naučiti izvesti bod, a već ga idućega potpun
