Kad su pisci odgovarali na pisma

-

Davne 1963. godine, piše Paris Review, jedan je srednjoškolac anketom pokušao okončati nesuglasice sa svojim profesorom engleskog oko simbolizma u književnosti. Tada šestnaestogodišnji Bruce McAllister poslao je četiri pitanja o simbolizmu i procesu pisanja na preko 150 adresa, obraćajući se nizu slavnih i renomiranih autora.

Htio je dokazati da ne postoje simboli u tekstu koji samo čekaju da ih se otkrije, a njegov je projekt, u doba kad nije bilo trenutačne komunikacije koju su nam donijeli internet i elektronička pošta, zahtijevao popriličan trud. Morao je pronaći adrese svih tih autora, napisati i poštom poslati 150 primjeraka pisma te čekati odgovore.

John Updike
Na koncu mu je odgovorilo impresivnih 75 autora, a do danas je ostalo sačuvano 65 odgovora od kojih su neki samo šture odbijenice, a neki vrlo zanimljivi. Tako su za mladog učenjaka i pisca simbolizam promišljali autori poput Jacka Kerouaca, Ayn Rand, Raya Bradburyja, Saula Bellowa, i Normana Mailera. Kerouac je ustvrdio kako ne stavlja namjerno simbole u svoja djela, Ray Bradbury da je najbolji simbolizam onaj koji je neočekivan, a John Updike je mladom srednjoškolcu poručio da u pisanju fikcije ne postoji metoda te da neke stvari – poput promišljanja i proučavanja simbolizma u književnim djelima – mora obaviti sam.

Slike pisama i odgovora pogledajte na stranicama Paris Review Daily. 

 
Knjige Johna Updikea možete pronaći i u našoj web-knjižari. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može...
Pročitajte više

Kristen Roupenian ZNAŠ DA TO ŽELIŠ

-
Slika
Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je ...
Pročitajte više

Zoe Sugg: CURA NA NETU

-
Slika
Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja...
Pročitajte više