Ljubica Uvodić - Vranić NEIZGOVORENA PITANJA I ODGOVORI

Narcisoidni vole ponizno laskanje

U svakodnevnom govoru „narcizam“ često znači egoizam, taštinu, samoljublje ili jednostavno – sebičnost. Ako se taj pojam primijeni na društvenu grupu, opisuje elitizam ili nezainteresiranost za potrebe drugih.

Narcizam može značiti više stvari. Zavisi od toga u kojem ga kontekstu koristimo. Možemo preko grčkog mita doći do onoga kako se taj pojam koristi u psihoanalizi. To može biti crta osobnosti, poremećaj osobnosti, neuroza i psihoza. Narcizam dakle može biti značajka osobe, blaži ili dublji poremećaj pa i dio bolesti. A taj se pojam može koristiti i tek da se objasne pojave u društvenom i kulturnom okruženju.

Kao i mnogi drugi pojmovi, tako se i narcizam može promotriti kroz njegov blagi oblik kao dio normalna ponašanja – zdravog voljenja sebe. Naše je i pravo i dužnost da volimo sebe i brinemo se za sebe. Inače ćemo postati pretežak teret drugima. Naslanjajući se previše na druge, bit ćemo nesamostalni i neadekvatni. Onoliko koliko ljudi sebe znaju i sebe osjećaju, imaju svijest o svojim potrebama, željama, sposobnostima, koliko prihvaćaju i razumiju sebe, opraštaju sebi – toliko sebe mogu voljeti i sami sebi time najbolje pomoći. Važno je da i bolestan i zdrav čovjek, onaj uspješan i manje uspješan prihvati i voli sebe. To je normalni narcizam, tj. poželjna karakteristika čovjeka koji, kako se to obično kaže – drži do sebe – koju obično i ne nazivamo narcizmom.

Narcizam se obično upotrebljava da opiše neku vrstu problema kod osobe ili odnosa u grupi sa sobom ili s drugima u kojima je okrenutost prema sebi i briga o sebi veća nego kod većine.

U svakodnevnom govoru „narcizam“ često znači egoizam, taštinu, samoljublje ili jednostavno – sebičnost. Ako se taj pojam primijeni na društvenu grupu, katkad se upotrebljava da opiše elitizam ili nezainteresiranost za potrebe drugih.

U psihologiji se narcizam manje upotrebljava za opisivanje normalne ljubavi prema sebi, a više za nezdravu okrenutost prema sebi kao poremećaj u shvaćanju i doživljavanju sebe.

Riječ potječe iz stare Grčke, iz mita o Narcisu. Narcis je bio zgodan grčki mladić koji je odbio očajničko približavanje nimfe jeke. Ta su salijetanja možda odvela Narcisa da se zaljubi u vlastiti odraz u jezercu i tako ispuni proročanstvo izrečeno kad se rodio. Kako nije bio u stanju konzumirati svoju ljubav (ostvariti je u tjelesnom kontaktu), Narcis je oduševljeno zurio u odraz u vodi i na kraju se pretvorio u cvijet koji nosi njegovo ime.

Pojam pretjerane sebičnosti opisan je u povijesti. U staroj Grčkoj zvali su ga HUBRIS. Tek odnedavno taj se pojam koristi u psihologiji.

Što narcistički poremećenu osobu čini takvom:

1. očit fokus na sebe u međuljudskim odnosima

2. problemi u održavanju zadovoljavajućih odnosa s drugim ljudima

3. nedostatak svijesti o sebi i uvida o sebi

4. poteškoće kod empatije

5. problemi u razlikovanju sebe od drugih

6. preosjetljivost na svaku uvredu ili kritiku, stvarnu pa čak i izmišljenu

7. veća osjetljivost na sram negoli na krivnju

8. usiljeno tjelesno držanje

9. laskanje ljudima koji se njima dive i potvrđuju ih

10. osjećanje odvratnosti prema onima koji im se ne dive

11. korištenje drugih ljudi bez uzimanja u obzir koliko to druge košta

12. pravljenje važnijim nego što uistinu jest

13. više ili manje suptilno hvalisanje uz konstantno napuhavanje vlastitih postignuća

14. proglašavanje samog sebe ekspertom u mnogim stvarima

15. nemogućnost viđenja svijeta iz perspektive drugih ljudi

16. poricanje grižnje savjesti ili zahvalnosti.

         Narcisoidni ljudi imaju poseban dar u privlačenju sljedbenika i to najčešće uspijevaju verbalnom komunikacijom. Oni vjeruju da riječi mogu pokretati brda i da nadahnuti govori mogu promijeniti ljude. Mnogi sjajni govornici mogu nagovoriti mase da postupe na određen način. Pri tome je važno koliko je sadržaj toga javnog govora moralno prihvatljiv. Biti vješt govornik dar je koji vođe čini efikasnima. Biti karizmatičan podrazumijeva iste sposobnosti. Neki su ljudi magnetski privlačni, uvjerljivi i zaraznog optimizma. Svrha je ono što ih čini narcisima ili dobronamjernim. Ako se žele samopromovirati i ne prežu od laži radi sebičnih ciljeva – onda je to narcistička priča. Ako rade za opće dobro – onda je to koristan društveni rad.

       Kako prepoznati narcisa?

        Narcis voli ponizno laskanje. Ne samo voli, nego ga zahtijeva. Ne samo zahtijeva, nego prisiljava na nj. I to ima razarajući učinak. Kako se takav zahtjev širi na veći broj osoba, a osobe koje mu ne udovoljavaju miče iz kruga poznanika i prijatelja, takva narcistična osoba sluša sve manje riječi koje sadržavaju opomenu i savjet. Naposljetku, on je bio u pravu ranije, još dok su drugi sumnjali. Umjesto da pokuša uvjeriti one koji se s njim ne slažu, misli da ima pravo kad ih ignorira – i tako stvara daljnju izolaciju. Rezultat takva ponašanja može biti očit rizik koji vodi u katastrofu.

         Usprkos toplini koju karizmatični ljudi izazivaju, ako su narcistički obojeni, obično nisu u skladu sa svojim emocijama. I slušaju selektivno. Samo ono što im odgovara. Ne vole učiti od drugih. Ne vole učiti druge, nego indoktriniraju, tj. nameću svoje mišljenje. Što su uspješniji – to su njihove greške vidljivije.

Kad mislimo o zlu, često pomišljamo na nešto mračno, crno, zlokobno, nešto što možemo primijetiti golim okom. Možda nam se čini da vidimo sumnjivo lice s tamnim zlobnim očima koje nam odmah jasno daju do znanja da se radi o nečemu neugodnom.

O zlu ne mislimo kao o licemjernom liku koji dolazi u lijepom pakiranju ili, kako se to kaže, vuku u ovčjoj koži, čovjeku s maskom. Maska pokazuje dobronamjernost, a ispod te je maske zloća. Naviknuti smo cijeniti ljepotu, vanjsku ljepotu. A taj vanjski izgled može biti samo površna ljepota iza koje se krije zlo koje se samo pretvara da je dobro. Narcis nas privuče svojom poželjnom ambalažom i mi želimo vidjeti što je u tom paketu. Nemalo se iznenadimo kad vidimo da je ispod lijepe vanjštine zla osoba koja je sebična i koja privlači samo da bi iskoristila.

Zaključak je više nego jasan. Čuvajte se narcisoidnih i narcističnih ljudi jer njihovo ćete slatko zavođenje na kraju skupo platiti.

Ponekad se rasplačem.

P: Uvijek suspregnem ljutnju i nikad ne povisujem ton. Zašto se onda osjećam tako jadno kad ponekad i ja puknem pa se rasplačem i pokažem svoje osjećaje? Zašto mi to tako teško pada? Pa to je ipak samo rijetko, obično samo jednom u desetak pa i više dana.

                                                                           Samokontrolirana

O: Draga moja Samokontrolirana, imate pravo biti ponosni na sebe. Samo jedan dan puknete pa ste deset i više dana mirni. Pa to bi bio veoma dobar rezultat kad bi bila riječ o nekim drugim nadmetanjima. Da se radi o nogometu, pobjeđivali biste najmanje rezultatom 10 : 1. U međuljudskim odnosima, kad netko puca jednom u deset ili petnaest dana, to nije tako dobar rezultat. Pucate zato što desetak dana glumite da se kontrolirate. Razmislite kako bi bilo da se odlučite za malo iskreniju i izravniju komunikaciju u kojoj ne biste skupljali i pucali, nego odmah rekli ono što Vas muči. Onima koji Vas muče. Tako bi i oni i Vi odmah znali na čemu ste, a ne biste se svako malo iznenadili zbog svog pucanja.

Odlomak iz knjige „Neizgovorena pitanja i odgovori“ Ljubice Uvodić-Vranić, Profil, 2014.