Intervju: Marijan Ožanić

Marijan Ožanić: Vjerujem u pametne i kreativne mlade ljude

Prema svim poduzetnicima, svim ljudima koji su „iz ničega stvorili nešto“, onima koji ne spavaju noćima od briga, bore se i preživljavaju u nevjerojatno teškim uvjetima, odnosim se s velikim i iskrenim poštovanjem i smatram da o poduzetništvu mogu pisati i govoriti samo oni koji su dobro upoznali poduzetnički proces u praksi, iz neposredne blizine – tako govori Marijan Ožanić o svojoj knjizi „Mali brod na olujnom moru“, koja nakon gotovo deset godina od prvog izdanja jedako inspirira i motivira nove poduzetnike i hrabri one već iskusne.

Marijan Ožanić za svoju je knjigu izabrao najzanimljivije poduzetnike u Tehnološkom parku Zagreb, ali i poduzetnike izvan Parka i zamolio ih da ispričaju svoja iskustva u pokretanju firme. „Dobio sam izvanredno zanimljive i iskrene priče s mnogo korisnih primjera uspjeha i pogrešaka, zadovoljstava i razočaranja. Svaka priča bila je jedan punokrvan, veoma zanimljiv slučaj iz realnog života.“ Knjigu „koja se čita kao roman, a koristi kao priručnik“ napisao je pretpostavljajući da naši novi ili potencijalni poduzetnici više mogu naučiti na domaćim primjerima nego na pričama amerilkih, njemačkih ili japanskih kakvima obiluju druge knjige o poduzetništvu i menadžmentu. Nastala je knjiga koja poduzetnike razumije i podržava, a čitatelji tvrde da u njoj nalaze ono što su uzalud tražili u drugim priručnicima.

Pitali smo autora kako komentira drugo izdanje i očekuje li drukčiju publiku nego prije deset godina, kada je prvi put objavljen Mali brod?

            - Drugo izdanje knjige „Mali brod na olujnom moru“ pojavljuje se na tržištu nakon što je tri tisuće knjiga prvog izdanja došlo u ruke poduzetnicima, potencijalnim poduzetnicima i ostalim znatiželjnim čitateljima. Naravno, svaki autor osjeća posebno zadovoljstvo kada vidi da je knjiga dobro primljena. Posebno mi je drago što je knjiga mnoge potaknula da se odluče krenuti u poduzetništvo, a mnogima je pomogla da se bolje snađu u svojim prvim poduzetničkim koracima. Čitatelji su mi se javljali telefonom, a dobio sam i mnogo mailova. Posebno mi je bio zanimljiv mail koji sam dobio od jednog našeg pomorca. Pisao mi je da mu je to zadnja plovidba prije mirovine, plovi iz Japana prema Rijeci, čita moju knjigu i odlučio je kada se iskrca u Rijeci osnovati svoje poduzeće i postati poduzetnik.

            Čitatelji prvog i ovog izdanja ne razlikuju se previše. Poduzetnici su uvijek poduzetnici, muče ih slične brige, prolaze slične probleme, a i okolina u kojoj djeluju nije se mnogo promijenila. Zato me veseli da su reakcije čitatelja ovog izdanja i onog prije  deset godina, slične. Posebno me je razveselio mail jednog mladog poduzetnika kojeg sam dobio poslije predstavljanja knjige u Sisku, u siječnju ove godine. Zato se nadam da će takvih komentara biti sve više.

* Jeste li devedesetih godina, u vrijeme osnivanja Tehnoparka Zagreb, pretpostavljali da će se poduzetništvo u Hrvatskoj suočiti s teškoćama u kakvima je danas?

-  Iskreno moram reći da nisam očekivao da će se poduzetništvo u Hrvatskoj suočavati s takvim teškoćama kakvim se suočava danas, dvadeset pet godina nakon propasti komunizma. Početkom devedesetih bili smo puni entuzijazma, samopouzdanja, idealizma i vjere u napredak i razvoj društva i gospodarstva, a uz to i poduzetništva. Danas vidim da su prepreke s kojima se poduzetnici suočavaju još veće nego nekada, znanje o poduzetništvu se nije povećalo, a podrška poduzetništvu je izgleda samo jedna od parola u govorima političara. Primjeri naših uspješnih poduzetnika, te pozitivne priče koje bi mogle unijeti optimizam u naše društvo, medije, a i našu cijelu javnost malo zanimaju.

Naši poduzetnici na tržištu suočavaju se s najboljim svjetskim kompanijama, a moraju trčati s velikom kuglom, koju im je država zavezala za nogu. Pričao mi je jedan uspješan poduzetnik, izvoznik, iz jednog malog mjesta iz Krapine, da želi izgraditi kraj svoje tvornice novu halu u kojoj bi zaposlio desetak radnika. I ne može dobiti dozvolu već nekoliko godina. Promijenilo se više gradonačelnika, župana i ministara, svi su puni obećanja, a on i dalje ne može napraviti ništa. Sličan problem ima i jedno poduzeće s Grobnika kraj Rijeke, a poduzetnik iz Pitomače već nekoliko godina ne može započeti s ekološkom proizvodnjom. Takvih primjera ima bezbroj. Mnogi poduzetnici su mi rekli da ih uništava ta antipoduzetnička klima koja vlada u Hrvatskoj i da osjećaju da ih društvo smatra „nužnim zlom“.

A onda se netko pita zašto smo u krizi.

Ipak, ja sam optimist. Mi imamo vrijedne i sposobne ljude, znanstvenike, stručnjake i  poduzetnike koji svojim rezultatima pokazuju da ZNAJU, HOĆE i MOGU i da takvi ljudi mogu izvući Hrvatsku iz krize. U mojom emisiji na Hrvatskom katoličkom radiju razgovaram s najboljim poduzetnicima i mi širimo  optimizam.  Ako je netko u ovakvim antipoduzetničkim uvjetima, krećući od nule stvorio  poduzeće koje zapošljava 500 zaposlenika i u ovoj krizi izvozi, raste i zapošljava, a takvih poduzetnika ima dosta, tada možemo  biti uvjereni da ćemo u normalnim uvjetima stvoriti uspješno gospodarstvo.

* U svojoj knjizi navodite brojne primjere iz poduzetničkog iskustva jer, kako kažete, mnogo se može naučiti i na dobrim i na lošim primjerima. Kako je kod nas organizirana razmjena iskustva među poduzetnicima? Gdje danas poduzetnici mogu steći znanja koja bi im pomogla da se bolje prilagode?

- Poduzetnici znanje mogu potražiti, a negdje i dobiti, na raznim mjestima. U Hrvatskoj već ima mnogo poduzetničkih inkubatora, tehnoloških parkova, poduzetničkih centara i razvojnih agencija u kojima poduzetnici mogu dobiti (negdje bolju, a negdje lošiju) pomoć i savjete.  Znanje se može dobiti i u raznim poslovnim školama (neke su bolje, a neke lošije), a naravno mogu znanje potražiti i u knjigama (neke su bolje, druge prepisuju američka iskustva, a neke prikazuju uglavnom informacije koje su pobrali kroz razne ankete).

        Moju knjigu sam koncipirao tako da sam krenuo kroz «tehnološki proces» stvaranja poduzeća od početka, ali uz stalno uočavanje mogućih pogrešaka i upozoravanje na njih. Sve sam ispričao prikazujući mnogo iskrenih, životnih poduzetničkih priča, uz stalno isticanje važnosti samopouzdanja, vjere u sebe i svoje sposobnosti što poduzetnik mora imati. U početku sam opisao uvjete u kojima se razvija naše poduzetništvo, dugu tradiciju i korijene iz kojih je nastalo. I što je jako važno, htio sam da stalno imamo pogled usmjeren na globalno tržište, na okrutnu konkurenciju i borbu s najboljima.

* U knjizi navodite gotovo nevjerojatne primjere poduzetnika koji su opstali u svijetu visoke tehnologije zahvaljujući vlastitom znanju i sposobnostima i danas izvoze na svjetsko tržište. Zašto takvi primjeri kod nas nisu poznatiji?

- Upoznao sam brojne primjere naših uspješnih poduzetnika i na području visokih tehnologija, ali i onih koji proizvode ljekovito bilje, madrace, kamine, kravate, sireve i  mnoge druge proizvode, uspješno posluju, izvoze i zapošljavaju. Oni su to stvorili na temelju svog znanja, poduzetničkih sposobnosti, napornog rada i velike osobne žrtve. Iskreno im se divim, jer oni u ovoj našoj gospodarskoj krizi predstavljaju „svijetlo na kraju tunela“ koje će Hrvatsku izvući iz krize.

 I sada je pravo pitanje zašto ti ljudi nisu opće poznati, zašto oni nisu naši heroji, naši uzori, zašto o njima djeca ne uče u školi, zašto su rijetko u medijima, zašto nisu elita društva. Uz to se povezuje pitanje zašto se u medijima promoviraju lažne, neprimjerene veličine i vrijednosti, razni negativni likovi, razni neradnici, „prodavači magle“,  neki ljudi koji su nisu obogatili kroz svoje poduzetničke pothvate, već (kao i u ostalim tranzicijskim zemljama) otimanjem od kapitala države i slični.

To je slika patologije našeg društva, a odgovor na ta pitanje daje i odgovor zašto smo u krizi, a isto tako što trebamo učiniti da izađemo iz krize.

* Kreativnost, upornost, marljivost, želja za uspjehom i spremnost na usavršavanje  – kako navodite u svojoj knjizi „Mali brod na olujnom moru“ neke su od osobina koje treba imati poduzetnik. Vjerujete li da će mlade generacije prepoznati u sebi takvu borbenost i ambiciju i iskoristiti prilike koje im se pruža naše nerazvijeno gospodarstvo?

- Imam veliko povjerenje u našu mladu generaciju. Mi imamo pametne, obrazovane, kreativne, ambiciozne i vrijedne mlade ljude, koji žele izazove, žele dobiti priliku da se dokažu kroz poduzetništvo. U Tehnološkom parku sam bio okružen brojnim mladim poduzetnicima, briljantnim inovatorima i vrhunskim stručnjacima koji su se bez kompleksa borili na tržištu s najvećim svjetskim kompanijama.

Već u srednjoj školi djecu treba učiti o poduzetništvu i poticati inovativnost. Naši fakulteti u svoje nastavne planove trebaju uvrstiti poduzetništvo, inovacije i razvoj proizvoda, mora se poticati akademsko poduzetništvo na sveučilištu.

Treba napraviti veliki zaokret u odnosu prema poduzetništvu, u vrijednosnom sustavu cijelog društva, treba nam mnogo novih, malih privatnih poduzeća iz kojih će stalnom selekcijom na tržištu nastati oni najbolji koji će rasti, razvijati se, zapošljavati i izvoziti.

Ova moja knjiga, „Mali brod na olujnom moru“ želi poduzetnicima i onim koji će to tek postati pomoći na njihovom poduzetničkom putu.