Katarina Bivald: Čitateljica u potrazi za sretnim završetkom

Sara Lindqvist

Kornvägen 7, 1. kat

136 38 Haninge

Švedska

25. travnja 2009., Broken Wheel, Iowa

Draga Sara,

nadam se da ćeš uživati u knjizi Louise May Alcott Staromodna djevojka. Priča je šarmantna, ali možda malo otvorenije moralizira nego Male žene.

Što se tiče plaćanja, o tome ne trebaš razmišljati, godinama imam dva primjerka te knjige. Raduje me je što je sada pronašla novi dom i što će otputovati sve do Europe. Nikad nisam bila u Švedskoj, ali sigurna sam da je to jako lijepa zemlja.

Nije li neobično da će nečije knjige otputovati dalje nego njihov vlasnik? Tješi li me to ili zabrinjava, ne znam ni sama.

Srdačan pozdrav,

Amy Harris

Knjige - život: 1 -0

Nepoznata žena na glavnoj ulici Hopea bila je gotovo uznemirujuće neugledna. Mršava, nezanimljiva pojava odjevena u jesenski kaput, pretopao i siv za to doba godine. Kraj stopala joj je ležao ruksak, a uz mršavu nogu naslanjala se divovska putna torba.

Stanovnici koji su svjedočili njezinu dolasku nisu mogli, a da ne pomisle kako je nepristojno da se netko tako malo brine o svojoj vanjštini. Tu ženu kao da ni najmanje nije zanimalo da ostavi dobar dojam.

Kosa joj je bila neodređeno smeđa, ni svijetla ni tamna. Držala ju je zabačenu unatrag nemarno postavljenom kopčom, a na ramena joj je padala u neurednim uvojcima. Tamo gdje joj se trebalo nalaziti lice, vidjela se knjiga Louise May Alcott Staromodna djevojka.

Izgledala je kao da je uopće nije briga što je u Hopeu. Kao da se tamo našla slučajno, s knjigom, prtljagom i nepočešljanom kosom, a jednako je tako mogla biti i u bilo kojem drugom gradu. Bila je u jednoj od najljepših ulica okruga Cedar, možda i u najljepšoj ulici u cijeloj južnoj Iowi, ali jedino što je vidjela bila je ta knjiga.

Potpuno nezainteresirana ipak nije mogla bila. Tu i tamo velike sive oči zirnule bi preko ruba knjige, kao da je prerijski pas koji diže glavu da provjeri je li sve u redu.

Knjiu  bi malo spustila i prvo bi oštro bacila pogled ulijevo, pa onda preletjela pogledom prema desno, sve dokle je mogla, a da ne okrene glavu. Potom bi podignula knjigu i činilo se kao da se opet udubila u priču.

Sara je ustvari tog trenutka upamtila gotovo svaki detalj ulice. Čak i s knjigom pred očima mogla je opisati kako se kasno poslijepodnevno sunce presijavalo na ispoliranim gradskim džipovima, kako čak i krošnje stabala izgledaju uredno i organizirano te da frizerski salon udaljen pedeset metara ima reklamni natpis od laminirane plastike obojen u domoljubne crveno-bijelo-plave pruge. Sve je prožimao odvratan miris svježe ispečene pite od jabuka. Dolazio je iz kafića njoj iza leđa, odakle ju je nekoliko sredovječnih žena s otvorenim negodovanjem promatralo kako čita. Tako se barem činilo Sari. Svaki put kada bi digla pogled s knjige, namrštile bi obrve i lagano odmahivale glavom kao da krši neko nepisano pravilo ponašanja čitanjem na otvorenom.

Ponovo je izvadila mobitel i nazvala posljednji birani broj. Devet je puta odzvonilo prije nego što je prekinula.

I tako, Amy Harris je kasnila. Sigurno je postojalo neko razumno objašnjenje. Probušena guma, možda. Ostanak bez benzina. Bilo je lako – pogledala je na ekran mobitela – zakasniti dva sata i 37 minuta.

Nije bila zabrinuta, ne još. Amy Harris pisala je prava pravcata pisma, na pravom starinskom papiru za pisma, mekanom i debelom, krem boje.

Nema šanse da osoba koja piše pisma na pravom starinskom papiru za pisma te boje ostavi na cjedilu prijatelja u stranom gradu ili bude psihopat i masovni ubojica sklon seksualnom sadizmu, bez obzira na to što kaže Sarina mama.

"Ispričavam se, draga."

Kraj nje je stajala nepoznata žena. Imala je onaj pogled pun lažnog strpljenja kakav obično imaju kakav ljudi imaju kad joj pitanje postave već nekoliko puta.

"Mogu li vam kako pomoći?" upitala je žena. Smeđa papirnata vrećica s namirnicama počivala je na njezinu boku, a konzerva juhe od rajčice marke Hunt opasno se naginjala preko ruba.

"Ne, hvala", rekla je Sara. "Čekam nekoga."

"Tako dakle." Ton je zvučao zabavljeno i brižno. Žene na terasi kafića sa zanimanjem su pratile cijeli razgovor. "Prvi ste put u Hopeu?"

"Na putu sam za Broken Wheel."

Možda je umišljala, no činilo se da žena nije nimalo zadovoljna tim odgovorom. Konzerva je opasno poskočila. Trenutak kasnije rekla je: "Bojim se da to nije bogzna kakav grad, Broken Wheel. Poznajete li koga tamo?"

"Živjet ću kod Amy Harris."

Muk.

"Sigurna sam da je na putu ovamo", rekla je Sara.

"Čini mi se da su te ostavili, draga." S iščekivanjem je pogledala u Saru. "Hajde. Nazovi je."

Sara je nevoljko izvadila telefon i pokušala se odmaknuti, ali nepoznata žena pritisnula joj je svoj obraz uz uho da može čuti kako zvoni.

"Čini se da se ne javlja", Sara je vratila mobitel u džep, a žena se malo odmaknula. "Što ćeš tamo raditi?"

"Provesti godišnji. Unajmit ću sobu."

"I sad su te ovdje ostavili. Baš krasan početak. Nadam se da nisi platila unaprijed." Žena je premjestila vrećicu u drugu ruku i pucnula prstima prema terasi kafića. "Hank", viknula je jedinom muškarcu. "Odbaci djevojku u Broken Wheel, može?"

"Nisam popio kavu do kraja."

"Ponesi je sa sobom. "

Čovjek je zagunđao, ali je poslušno ustao i nestao u unutrašnjosti kafića.

"Da sam na tvojem mjestu", okrenula se žena prema Sari, "ne bih im odmah dala sav novac. Platila bih na samom odlasku. A dotad bih ga držala dobro skrivenog."

Tako je snažno kimnula glavom da je konzerva juhe opet poskočila. "Ne kažem da su svi u Broken Wheelu lopovi", dodala je za svaki slučaj. "Ali nisu kao mi."

Hank se vratio s kavom u papirnatoj čaši, a Sarin ruksak i torba ubačeni su na stražnje sjedalo njegova auta. Saru su ljubazno, ali odlučno posjeli na prednje sjedalo.

"Odvezi je tamo, Hank", rekla je žena i udarila dvaput po krovu automobila slobodnom rukom. Nagnula se prema otvorenom prozoru.

"Ako se predomisliš, uvijek se možeš vratiti."

"Znači, za Broken Wheel", nezainteresirano je rekao Hank.

Sara je spojila ruke nad knjigom i pokušala izgledati opušteno. Automobil je mirisao po jeftinoj vodici za brijanje i skupoj prženoj kavi.

"Što ćeš tamo?"

"Čitati."

Zatresao je glavom.

"Kao na godišnjem", pojasnila je.

"To ćemo još vidjeti", rekao je zloslutno.