Iz pisma Elene Ferrante izdavaču uoči objave MUČNE LJUBAVI

Nemam namjeru ništa učiniti za Mučnu ljubav, ništa što bi moglo uključivati moj javni angažman. Učinila sam dovoljno za tu dugu priču: napisala sam je. Ako je išta vrijedna, to bi trebalo biti dovoljno. Neću sudjelovati u diskusijama i konferencijama, budu li me zvali na njih. Neću odlaziti na dodjele nagrada ili ih prihvaćati, budu li mi dodijeljene. Nikad neću promovirati roman, pogotovo na televiziji ni u Italiji ni, ako do toga dođe, u inozemstvu. Na intervjue ću odgovarati samo pisanim putem, ali voljela bih kad bismo to mogli ograničiti na nužni minimum. U tom sam pogledu potpuno predana sebi i svojoj obitelji. Nadam se da neću biti prisiljena promijeniti svoju odluku.

Jasno mi je da ova odluka može donijeti poteškoće vašoj izdavačkoj kući. Iznimno poštujem vaš rad,

oboje ste mi se odmah svidjeli i ne želim praviti probleme. Ako me više ne želite podupirati,

odmah mi recite, razumjet ću. (…)

Kao što znate, teško mi je objašnjavati razloge te moje odluke. Reći ću vam samo da je to mala oklada sa samom sobom, s mojim uvjerenjima. Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili poslije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće. (... ) Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti.

Iz pisma Elene Ferrante izdavaču uoči objave Mučne ljubavi.

Pismo je objavljeno 2015. u London Review of Books.