Erling Kagge HODATI KORAK PO KORAK

-


  

Erling Kagge

Hodati korak po korak

S norveškog preveo Bekim Sejranović

 










Jednog dana moja baka više nije mogla hodati.

Tog je dana umrla. Tjelesno je bila živa još neko vrijeme, ali nova, umjetna koljena koja su joj opera­cijom ugradili bila su istrošena i nisu je više mogla nositi. Budući da je morala ležati u krevetu, izgubila je svu snagu u mišićima. Probavni je sustav također otkazao. Srce je kucalo sve sporije, a puls je postao neravnomjeran. Pluća su uzimala sve manje i manje zraka. Pri kraju života borila se za svaki uzdah.

U to su vrijeme i moje dvije kćeri bile sa mnom doma. Mlađa, Solveig, imala je samo 13 mjeseci. Dok je njezina baka kopnjela i skupljala se u fetusni položaj, Solveig je osjetila kako je vrijeme da nauči hodati. Podignula bi ruke iznad glave, uhvatila se za moje prste i tako bi teturajući uspjela prijeći preko dnevnog boravka. Svaki put kada bi Solveig ispustila moje prste i pokušala sama napraviti nekoliko koraka, otkrila bi što je dolje, a što gore, kao i razliku između toga što je kratko, a što dugačko. Kada se spotaknula i udarila čelom o rub stola, osjetila je kako je nešto tvrdo, dok je nešto drugo meko.

Početi hodati možda je najopasnija stvar koju mo­raš naučiti tijekom života.

Kada bi raširila ruke ne bi li održavala ravnotežu, uspijevala bi prijeći preko cijelog dnevnog boravka. Nesigurnost ju je primoravala da hoda kratkim kora­cima u taktu staccata. Gledajući je, u početku sam bio iznenađen kako su se njezini nožni prsti širili. Kao da se njima pokušavala držati za pod. Dječje stopalo još uvijek ne zna da je stopalo. Ono želi biti leptir ili jabuka, tako čileanski pjesnik Pablo Neruda započinje svoju pjesmu Stopalu od njegova djeteta.

 

Zatim je Solveig malo sigurnijim korakom izašla kroz otvorena vrata terase van u vrt. Njezina stopala više nisu doticala kućni pod, nego Zemljinu površinu. Travu, kamenje, zemlju, uskoro i asfalt. Dok bi hodala, jedan dio njezine osobnosti – tem­perament, radoznalost i volja – dolazili su do izražaja. Možda i griješim, ali kad vidim dijete koje hoda, postajem još uvjereniji kako je radost pri otkrivanju i svladavanju nečeg novog najjača sila koja postoji.

 

Staviti nogu pred nogu, istražiti i prekoračiti – to nam je u prirodi. Putovanje nije početak, ono je završetak.

Kada je moja baka bila rođena, u Lillehammeru, 93 godine prije Solveig, svi u obitelji koristili su noge kad su htjeli stići od jednog do drugog mjesta. Da je baka htjela putovati nekamo daleko, mogla je sjesti na vlak, ali nije imala mnogo razloga napuštati Lillehammer. Umjesto toga svijet je došao k njoj. Još dok je bila mlada, u njezin kraj, Oppland, počeli su stizati masovno proizvedeni automobili, bicikli i avioni. Baka mi je pričala kako ju je njezin tata, moj pradjed, vodio na Mjøsu, najveće jezero u Norveškoj, da vide zrakoplov. Pričala je to toliko uživljena da bi čovjek pomislio kako se to dogodilo jučer. Nebo više nije pripadalo samo pticama i anđelima.

 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može...
Pročitajte više

Kristen Roupenian ZNAŠ DA TO ŽELIŠ

-
Slika
Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je ...
Pročitajte više

Zoe Sugg: CURA NA NETU

-
Slika
Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja...
Pročitajte više