Nataša Mataušić: Diana Budisavljević, Prešućena heroina Drugog svjetskog rata

 

     

U uglednoj obitelji Obexer u Innsbrucku, glavnom gradu austrijske pokrajine Tirol, 15. siječnja 1891. rodila se djevojčica. Dali su joj ime Diana po rimskoj božici lova, a krstili u katoličkoj crkvi pod imenom Frida Olga. Bila je drugo dijete u obitelji Maxa Obexera (1863. – 1933.) i Amerikanke njemačkog podrijetla Anne r. Roese (1868. – 1915.). Njen brat Herman imao je tada već dvije godine (1888. – 1907.).

     Obitelj Obexer bitno je utjecala na razvoj Innsbrucka kao turističkog središta i klimatskog lječilišta. Djed Diane Budisavljević Michael Obexer (1826. – 1884.), trgovac tekstilom i investitor, već je u svibnju 1883. na kupljenom zemljištu u podnožju planinskog lanca Nordkette sagradio i otvorio ”Hotel et Pension Iglerhof”. Nakon velikog požara u kolovozu iste godine, u kojem je izgorio velik broj zgrada, započeo je gradnju novog izletišta ”Obexerhofa”, ali njegovo otvorenje nije dočekao. Nakon njegove smrti poslove je preuzeo Max Obexer, otac Diane Budisavljević. Dovršio je izgradnju ”Obexerhofa”, sagradio vilu ”Diana” i hotelu ”Iglerhof” dodao još jednu zgradu.

     Iz nepoznatih razloga 1890. prodao je dijelove hotelskog kompleksa izvjesnom Adolfu Zimmeru. ”Iglerhof” je 1890. dobio i službenu oznaku lječilišta pa je postao popularan i među inozemnim gostima. Od 1904. do 1908. Max Obexer bio je glavna i odgovorna osoba lječilišta. Početak Prvog svjetskoga rata prekinuo je njegov daljnji razvoj. Upravljanje hotelom preuzela je vojska i pretvorila ga u vojni lazaret, odnosno vojnu bolnicu. Ono što je preživjelo rat nije i mir. U hotelu je poslije rata bila stacionirana talijanska vojska, čime je nastavljena njegova devastacija. Tek će se 1924. hotel u jednom dijelu ponovo otvoriti za javnost, ali u vlasničkom udjelu više neće biti Maxa Obexera, koji je, čini se, svoj vlasnički udio prodao još prije početka rata. Nasljednik očevih poslova trebao je biti sin Herman. No on je zbog zdravstvenih tegoba bio upućen u Ameriku na liječenje. Umro je 1907. u New Yorku od posljedica leukemije. Diani Budisavljević je 1915. preminula i majka, a otac se oženio Johannom Janezić (1880. – 1963.), s kojom nije imao potomstva.

     Od svojih roditelja Diana Budisavljević naslijedila je energičnost, pedantnost i odgovornost prema sebi i drugima. Kao mlada djevojka, iako ljubiteljica životinja i prirode, bila je izvrstan lovac, voljela je glazbu i uvijek rado slušala Richarda Wagnera. Ni jedno ni drugo nije lako spojiti s njezinim nježnim, ženstvenim mladenačkim likom, no lov je svakako u to vrijeme bio jedna od uobičajenih zabava aristokracije. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu. Početkom Prvoga svjetskog rata, želeći pomagati ranjenicima, upisala se na tečaj za medicinske sestre i njegovateljice (Pflegekurs) na Sveučilišnoj klinici u Innsbrucku. U to je vrijeme stanovala na adresi Anichstraße 24 nedaleko od Sveučilišne bolnice i Medicinskog fakulteta. Tu je vrlo vjerojatno, prema kazivanju Silvije Szabo, i upoznala svoga budućeg supruga dr. Julija Budisavljevića, koji je u to vrijeme radio kao asistent u kirurškoj bolnici. Ako je obitelj Obexer bila ugledna i poznata u Innsbrucku, obitelj Julija Budisavljevića jednako je tako bila ugledna, utjecajna i cijenjena u Hrvatskoj.

     Julije Budisavljević rodio se 1882.u Požegi  Njegov otac Budislav Bude Budisavljević Prijedorski (1843. - 1919.), književnik i veliki župan Ličke županije, bio je porijeklom iz sela Pećani u Lici, gdje se većina stanovnika preziva Budisavljević. Školovao se u Beču u školi za krajiške časnike. Zbog svojih sposobnosti i poznanstava, npr. s banom Ivanom Mažuranićem, brzo je napredovao u karijeri pa je 1901. postao i veliki župan Zagreba. Plemićku titulu Prijedorski naslijedio je od svoga pretka Marka Budisavljevića, natporučnika u Ličkoj graničarskoj regimenti, koji je zbog hrabrosti u borbi s Turcima od cara Franje Josipa II. dobio tu titulu i zvanje Prijedorski. Sa suprugom Herminom r. Albrecht imao je sedmero djece, četiri sina: Manu, Velju, Srđana i Julija, i tri kćeri: Olgu, Minku i Miru. Svoje je sinove školovao, a kćeri dobro udao.

     Među sinovima Bude Budisavljevića najpoznatiji je bio Srđan (1884.-1968.), između dva svjetska rata istaknuti član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, a od 1939. i njen predsjednik. Bio je ministar u jugoslavenskim vladama Cvetković-Maček i Dušana Simovića. Drugi svjetski rat proveo je kao član emigrantske jugoslavenske vlade u Londonu. U ožujku 1945., prema sporazumu Tito-Šubašić i zbog svojih antifašističkih stavova, izabran je za jednoga od triju namjesnika kralja Petra II. Karađorđevića, koji su u ožujku 1945. mandat za sastav nove prve poslijeratne vlade povjerili Josipu Brozu Titu. Na sprovodu Srđana Budisavljevića u Zagrebu 1968. okupila se tadašnja politička elita. Iz Beograda je došla i Jovanka Broz, rođena Budisavljević, supruga Josipa Broza Tita.

     Julije Budisavljević završio je medicinu 1907. na Medicinskom fakultetu u Innsbrucku. Isprva je radio na kirurškoj klinici doktora Schlofera kao volonter, a zatim kao asistent. Za vrijeme Balkanskih ratova (1912. - 1913.) na poziv Srpskog Crvenog krsta radio je u rezervnoj kirurškoj bolnici u Beogradu. Početkom Prvoga svjetskog rata mobiliziran je u austrougarsku vojsku i 1915. postao šef innsbručke klinike na Istočnom bojištu. U to je vrijeme vrlo vjerojatno upoznao nježnu i naočitu Dianu Obexer.

     Diana Obexer i Julije Budisavljević vjenčali su se u Innsbrucku 17. travnja 1917. Diana je tada imala 26, a Julije 36 godina. Sljedeće 1918. godine dobili su kćer Jelku (1918. – 2002.). Iz Austrije su se 1919. preselili u Zagreb, navodno zato što Julije nije htio prihvatiti austrijsko državljanstvo. U Zagrebu im se rodila druga kći Ilse (1920. – 2009.). Po dolasku u Zagreb Julije Budisavljević imenovan je redovnim profesorom na novoosnovanom Medicinskom fakultetu. Kad je 1919. osnovana Kirurška klinika u Draškovićevoj ulici (današnja Traumatološka bolnica), postaje njenim prvim predstojnikom. Bio je dekan Medicinskog fakulteta (1927./28.) i potpredsjednik Zbora liječnika Hrvatske.

     Po dolasku u Zagreb živjeli su najprije u Gundulićevoj ulici, a zatim su se na Dianinu želju, zbog parka i drveća koje ju je podsjećalo na šumama okruženi Innsbruck, preselili u veliki peterosobni stan na Svačićevu trgu 13. Dvije sobe u stanu bile su preuređene u privatnu liječničku ordinaciju njezina supruga s čekaonicom za pacijente. Kad je Julije 1950-ih otišao u mirovinu, dio stana su pregradili i ustupili jednoj obitelji. U prostranom, ugodno namještenom dnevnom boravku i danas dominiraju velika fotelja na kojoj je Diana voljela sjediti i ormar pun starinskih lutaka odjevenih u narodne nošnje europskih i nekih drugih zemalja koje je sakupljala. Sakupljala je i gramofonske ploče, u njenoj kolekciji našle su se ploče sa glazbom Richarda Wagnera, Giacoma Puccinija, Jacquesa Offenbacha, Julesa Masseneta, ali tu je bilo i plesne glazbe, pokoji valcer ili moderniji foxtrot. Ploče je kupovala u dućanu M. Druckera u Ilici 39.