Tri pitanja za Jasena Boku, autora putopisa "Život uz svetu rijeku"

-

 




Povodom izlaska novog putopisa Jasena Boke ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA, postavili smo autoru par pitanja.

 

 Često kažeš kako si u Indiji bio mnogo puta i kako je posebno voliš. Tvoja nova knjiga ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA govori o putovanju Indijom. Koja su ti tri najdraža mjesta u Indiji i zašto.

 

Teško je odlučiti, jako teško… Iako ne volim velike gradove, dva su kojima u Indiji ne mogu odoljeti. Mumbai je jedno od onih ludih mjesta koji uz kaotičnu indijsku priču ima još i dodatak nekog mediteranskog duha, a more uvijek doda posebnu aromu svakom gradu. Varanasi na Gangesu, sveto mjesto, moj je apsolutni indijski favorit, Indija intravenozno: gurui, prosjaci, sveti ljudi, cijele obitelji. Ganges privlači Indijce kao magnet pa je Varanasi zaista fascinantno iskustvo Indijskog Potkontinenta. Treći je grad manje poznat, malen je i nije na glavnim turističkim putovima, riječ je o Jaisalmeru, gradu u Rajasthanu, nekad važnom raskrižju na trgovačkim putovima, danas zaboravljenom naselju na pustinjskoj margini koje živi svoj život u nekom sasvim drugom vremenu, daleko od kaotične indijske suvremenosti.

 

Kako se pripremaš za putovanje i knjigu koju pišeš nakon puta?

 

Rad na svakoj knjizi, uključujući i putovanje o kojem govori, traje obično oko dvije godine. Počinje iščitavanjem literature, slijedi planiranje putovanja – koje uvijek realiziram drugačije nego je bilo planirano. A samo pisanje knjige traje obično oko šest mjeseci i uključuje jako puno čitanja o mjestima na kojima sam bio jer je samo putovanje otvorilo mnoge druge perspektive i traži dodatne informacije. Putopisi, barem oni koje ja pišem, sigurno nisu samo opis putovanja, pokušam uvijek zahvatiti mnogo dublje, u kulturu, povijest, posljednje vrijeme i politiku.

 

Kao iskusan putnik bez čega ne ideš na put?

 

Samo su dvije stvari nužne, a to su putovnica i novac, sve ostalo je fakultativno i može se nabaviti putem. Moje je pravilo da ma koliko put bio dug, ne nosim više od osam kilograma u rancu, a u njemu je obavezna još jedna stvar bez koje više ne mogu: iPad u kojem je – osim što u njemu pišem bilješke s putovanja – cijela moja knjižnica sa stotinjak knjiga, najčešće stručnih o krajevima kroz koje putujem.

  


 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može...
Pročitajte više

Kristen Roupenian ZNAŠ DA TO ŽELIŠ

-
Slika
Kristen Roupenian Znaš da to želiš S engleskog prevela Lada Furlan Zaborac Cat Person [1] Margot je upoznala Roberta jedne srijede navečer, pred kraj svojega zimskog semestra. Radila je na pultu brze hrane u art-kinu u centru grada kad se on pojavio i kupio velike kokice i pakiranje bombona od likoricije Red Vines. “To je... neobičan odabir”, rekla je. “Mislim da još nikada nikome nisam prodala pakiranje Red Vines bombona.” Flert s kupcima postao joj je navika s kojom je započela još dok je radila kao barista, a pomagala joj je i kod napojnica. U kinu nije bilo napojnica, ali posao bi joj inače bio dosadan, a i Robert je bio sladak. Ne toliko sladak da bi mu, recimo, prišla na nekom tulumu, ali dovoljno sladak da bi mogla zamisliti da je zaljubljena u njega da, recimo, sjedi preko puta njega na nekom dosadnom predavanju – iako je bila gotovo potpuno sigurna da je već završio fakultet, bio je u srednjim dvadesetima. Bio je visok, što joj se sviđalo, i vidjela je ...
Pročitajte više

Zoe Sugg: CURA NA NETU

-
Slika
Zoe Sugg: CURA NA NETU Ustajem i na brzinu se presvlačim iz školske uniforme u jednodijelnu pidžamu s motivom snježnog leoparda. Elliot mrzi jednodijelne pidžame smatrajući kako bi onog koji ih je izmislio trebalo naglavačke objesiti s našeg mola. Za vezice cipela. Doduše, on sâm stvarno ima stila iako nije zakleti pobornik mode; jednostavno ima žicu za fantastično kombiniranje nasumično odabranih i posve nespojivih komada odjeće. Obožavam ga fotkati!             Dok s treskom zatvara vrata, na brzinu bacam pogled prema ogledalu i uzdišem. Manje-više to činim svaki put kad vidim svoj odraz – kao da je u pitanju refleksna radnja. Pogled u ogledalo – uzdah. Pogled u ogledalo – uzdah. Ipak, ovaj put ne uzdišem zbog pjegica koje mi prekrivaju lice poput točkica na ptičjem jajašcu jer se ne vide pod svjetlošću svijeća. Uzdišem zbog svoje kose. Kako to da je Olliejeva tako preslatka kad je raskuštra morski povjetarac dok moja...
Pročitajte više