Tri pitanja za Jasena Boku, autora putopisa "Život uz svetu rijeku"

 




Povodom izlaska novog putopisa Jasena Boke ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA, postavili smo autoru par pitanja.

 

 Često kažeš kako si u Indiji bio mnogo puta i kako je posebno voliš. Tvoja nova knjiga ŽIVOT I SMRT UZ SVETU RIJEKU, GANGESOM OD HIMALAJE DO BENGALSKOG ZALJEVA govori o putovanju Indijom. Koja su ti tri najdraža mjesta u Indiji i zašto.

 

Teško je odlučiti, jako teško… Iako ne volim velike gradove, dva su kojima u Indiji ne mogu odoljeti. Mumbai je jedno od onih ludih mjesta koji uz kaotičnu indijsku priču ima još i dodatak nekog mediteranskog duha, a more uvijek doda posebnu aromu svakom gradu. Varanasi na Gangesu, sveto mjesto, moj je apsolutni indijski favorit, Indija intravenozno: gurui, prosjaci, sveti ljudi, cijele obitelji. Ganges privlači Indijce kao magnet pa je Varanasi zaista fascinantno iskustvo Indijskog Potkontinenta. Treći je grad manje poznat, malen je i nije na glavnim turističkim putovima, riječ je o Jaisalmeru, gradu u Rajasthanu, nekad važnom raskrižju na trgovačkim putovima, danas zaboravljenom naselju na pustinjskoj margini koje živi svoj život u nekom sasvim drugom vremenu, daleko od kaotične indijske suvremenosti.

 

Kako se pripremaš za putovanje i knjigu koju pišeš nakon puta?

 

Rad na svakoj knjizi, uključujući i putovanje o kojem govori, traje obično oko dvije godine. Počinje iščitavanjem literature, slijedi planiranje putovanja – koje uvijek realiziram drugačije nego je bilo planirano. A samo pisanje knjige traje obično oko šest mjeseci i uključuje jako puno čitanja o mjestima na kojima sam bio jer je samo putovanje otvorilo mnoge druge perspektive i traži dodatne informacije. Putopisi, barem oni koje ja pišem, sigurno nisu samo opis putovanja, pokušam uvijek zahvatiti mnogo dublje, u kulturu, povijest, posljednje vrijeme i politiku.

 

Kao iskusan putnik bez čega ne ideš na put?

 

Samo su dvije stvari nužne, a to su putovnica i novac, sve ostalo je fakultativno i može se nabaviti putem. Moje je pravilo da ma koliko put bio dug, ne nosim više od osam kilograma u rancu, a u njemu je obavezna još jedna stvar bez koje više ne mogu: iPad u kojem je – osim što u njemu pišem bilješke s putovanja – cijela moja knjižnica sa stotinjak knjiga, najčešće stručnih o krajevima kroz koje putujem.

  


 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Citati o ljubavi

20 veličanstvenih Profilove 2020.

CITATI ZA PONEDJELJAK (I SVAKI DRUGI DAN)