Profil

Ian Caldwell: PETO EVANĐELJE Preveo: Dražen Čulić Svećenici zajedno jedu i piju, igraju nogomet i puše cigare, zajedno posjećuju muzeje i arheološka nalazišta. Dovesti zgodnu ženu na druženje svećenika surova je greška u koracima. Ipak, kada netko počne odbijati pozive jer je oženjen, može očekivati da će ih prestati primati. Mona i ja složili smo se da na neke događaje moram odlaziti, samo da bih ostao na popisu. Poticao sam je da te večeri provodi s prijateljicama u Rimu, ili uz druge vatikanske kućanice. Ipak, nakon nekog vremena postalo mi je jasno da ona tih noći ostaje sama. Nije pošteno okrivljavati običaje naše zemlje. Mogli smo živjeti i izvan njezinih zidova, u nekom crkvenom stanu u Rimu. Sasvim sigurno nismo gajili iluzije o tome što će nam život u Vatikanu donijeti. Ali među nama je postojala jedna velika razlika, koju sam otkrio tek nakon vjenčanja. Dakle: moji su roditelji bili mrtvi, a njezini su se pravili da nisu. Gospodin i gospođa Falceri živjeli su u...

Sandra Petrž: Očekujem da moja priča potakne i druge žene da progovore o zlostavljanju Muž me tuče – takvo priznanje i danas izaziva sablazan, a ne rijetko i optuživanje žene koja se usuđuje iznijeti na vidjelo obiteljsku „sramotu“. No, upravo ovo ljeto crne vijesti o obiteljskim tragedijama pokazale su da nasilje u braku ne smije ostati zatvoreno unutar četiri zida, već da savjetodavne službe trebaju znati što se događa u problematičnim obiteljima i reagirati na vrijeme. Ženske kuće i skloništa za žene žrtve nasilja zapravo su vatrogasne službe koje priskaču u pomoć u trenucima kad je razdor u obitelji na vrhuncu, ali  kod nas još nije uvriježeno da problematična obitelj potraži pomoć na vrijeme, dok se stvari još mogu popraviti. Najčešći je razlog što je zlostavljanom partneru – ne mora to uvijek biti žena - potrebno mnogo hrabrosti da progovori o svom problemu i potraži stručnu pomoć, i za sebe i za zlostavljača. Sandra Petrž svoje je životno iskustvo hrabro iznijela u ...

Sandra Petrž: Sandročka, zlostavljana - odlomak - Bijeg Kupile smo kartu za autobus. Nedjelja je navečer, uspavala sam sina. Usred noći, u mraku, u tišini, spremale smo kovčege. Jedan s mojim osnovnim stvarima, a drugi za sve djetetove stvari i igračke. Jebeš bunde, jebeš štikle, jebeš Njega i ovakav život! Nisam spavala cijelu noć, nije ni Marija, a ujutro oko sedam spremila sam maloga i rekla mu da idemo k baki, u zoološki vrt, k prijateljima, a tata će doći za nama ako stigne. Marija je zvala taksi. Tamo taksi vozi za jedan euro po cijelom gradu. Taksi je stigao. Noge su mi drhtale, osušila su mi se usta. Ne znam kako sam uopće došla do prizemlja. Ispred zgrade nema nikoga osim ljubazna taksista. Dijete je mirno, a ja samo glumim mirnoću. Drhti i moja Marija. Kupila sam kartu samo do grada gdje živi moja draga, najdraža tetka B. od početka rata u Jugi. Nisam imala novca do svoje zemlje i svoga grada. Kupila sam malome sendviče i sokove, ja nisam jela. Samo da sjednem u ...

Oduvijek je bila slaba na džepna izdanja. Jedna od njezinih najdražih priča bila je o tome kako je osnovana kompanija Penguin. Osnivaču Penguin knjiga, izvjesnom Allenu Laneu, ideja je sinula dok je bio na putovanju i nije imao ništa za čitanje. Na kiosku su prodavali samo novine te jeftine ljubavne i detektivske romane. Allen Lane maštao je o kvalitetnim književnim djelima u jednostavnim, jeftinim izdanjima koja ne bi bila skuplja od kutije cigareta i koja bi se mogla kupiti svagdje gdje su se prodavale cigarete. Sara je to oduvijek smatrala fantastičnom idejom te mislila da je tužno što su danas, čak i sa svim tim porezima na duhan, knjige skuplje od kutije cigareta. Nasmiješila se samoj sebi. Možda bi trebala uvesti fiksne cijene na svoj asortiman. Nije, doduše, znala koliko koštaju cigarete u SAD-u. Kada je malo bolje razmislila, nije znala ni koliko koštaju u Švedskoj. Prve Penguinove knjige izašle su u ljeto 1935., a među njima su bile knjige Ernesta Hemingwayja, André...

Kate Mitchell: Pišem o ljubavi, ali i o iseljavanju i o rasprodaji nekretnina jer su nam te teme svima važne Upravo objavljeni roman „Okovano srce“ peti je roman Kate Mitchell u izdanju Profila i publika ga već željno očekuje. Svi već znaju da je Kate Mitchell zapravo Kata Mijić, konobarica-spisateljica, a publika će je ove godine moći susresti na Brodu knjižari 25. srpnja u Makarskoj i na festivalu Šušur na Korčuli 10. kolovoza. Kako je mjesečnik „Moja sudbina“ ovo ljeto pripremio Katin roman „Okajani grijesi“ za objavljivanje u nastavcima, Kata ovo ljeto sa zanimanjem očekuje reakcije čitateljica na novosti koje im je pripremila. * Upravo je objavljen vaš novi roman ''Okovano srce'', peti u izdanju Profila. O čemu je riječ u romanu, i po čemu je aktualan? Je li u njemu radnja opet smještena u Dalmaciju? -  I ovaj put je radnja smještena u Dalmaciju. Nastojim opisati ljepote Dalmacije, kulturnu ostavštinu, nastojim u svakom dalmatinskom romanu opisati ...

Rosie Kugli: Muškarci i žene podjednako žele ljubav Ljubavni roman "Tajna prijateljice noći" bila je prekretnica za autoricu Rosie Kugli, jer je prije njega bila poznata kao autorica antiljubavnog romana Moderna bajka" i po kolumnama na ženskim poratalima u kojima je raskrinkavala svakodnevne ljubavne varke i licemjerje u ljubavnim igrama. Za nezaposlenu pravnicu pisanje ljubavnog romana bio izazov i eksperiment, koji se pokazao uspjelim, jer je "Tajna prijateljice noći" vrlo dobro prihvaćena i popraćena odličnim recenzijama. Rosie Kugli dobrodošlo je pojačanje reprezentacije hrvatskih autorica ljubavnih romana, koje sve samouvjerenije osvajaju čitateljsku publiku. * Vaš ljubavni roman „Tajna prijateljice noći“ odlično je prihvaćen, donosi uvjerljivu atmosferu i zanimljive likove iz polusvijeta. Imate li ideju za sljedeći roman? Možete li čitateljicama odati kamo nas vodite u svojem novom romanu i s kakvim ćete nas likovima upoznati? - Kada sam p...

Kate Mitchell: OKOVANO SRCE, odlomak Ustao je kao hipnotiziran i krenuo je prema njoj. Uhvatio ju je za ruke. Kad je ustala, zagrlio ju je. Neko je vrijeme samo tako stajao. Bože, silno mu je nedostajala, toliko jako da sve prošle mjesece kao da nije ni živio. Nije mogao razmišljati. Ništa mu nije bilo važno, ni taj trenutak, ni prošlost ni budućnost, ništa osim činjenice da je ona pored njega, da je na mjestu koje je samo nju čekalo. Odmaknuo se i spustio je usne na njezine. Zajecala je od strasti koja ju je obuzela. Poznavao je njezino tijelo, svaku njegovu reakciju. Željela ga je onoliko koliko i on nju. Morao je ugasiti plamen koji je mjesecima tinjao u njemu. Nitko osim nje to nije mogao učiniti. Samo je ona mogla izazvati to ludilo u njemu, tijelo mu pretvoriti u vulkan, zamutiti um i samo uz nju je izgarao od sreće. - Budi moja. – Joško je prošaputao pod naletom strasti. - Samo moja. – posesivnost je govorila iz njegove nutrine. Lenka ništa nije rekla. Prepustil...