petak, 29. studenoga 2013.

GUSLAČ NA KROVU, Rusmir Agačević i Noa Geras



Topla i sjetna priča o siromašnu mljekaru koji u osvit golemog ratau carskoj Rusiji sanja o sretnoj udaji svojih pet kćeri poznata je cijelom svijetu, bilo zbog mjuzikla što se na Broadwayu već igra desetljećima, bilo zbog slavnog istoimenog filma koji je dobio tri Oscara i pet Zlatnih globusa.

Film Guslač na krovu sniman je davne 1971. godine u Hrvatskoj, i to u malom turopoljskom selu Lekenik. Kao znak sjećanja na tu veliku filmsku uspješnicu djeca, glumci Malog kazališta bajki SOS Dječjeg sela Lekenik, na svoju su scenu postavili predstavu u stihovima, koju je za njih ispisao Rusmir Agačević.

Taj je projekt inspirirao mladu ilustratoricu Nou Geras, koja je sa samo 14 godina objavila svoju prvu slikovnicu, Princ Nene. Stihove Rusmira Agačevića pretočila je u prekrasne ilustracije i nije bilo potrebno dugo da se stihovi i ilustracije susretnu, spoje i nanovo ožive u slikovnici Guslač na krovu.

Ovu slikovnicu možete kupiti samo u knjižarama Profil Mozaika diljem Hrvatske!

ponedjeljak, 25. studenoga 2013.

Kad su pisci odgovarali na pisma


Davne 1963. godine, piše Paris Review, jedan je srednjoškolac anketom pokušao okončati nesuglasice sa svojim profesorom engleskog oko simbolizma u književnosti. Tada šestnaestogodišnji Bruce McAllister poslao je četiri pitanja o simbolizmu i procesu pisanja na preko 150 adresa, obraćajući se nizu slavnih i renomiranih autora.

Htio je dokazati da ne postoje simboli u tekstu koji samo čekaju da ih se otkrije, a njegov je projekt, u doba kad nije bilo trenutačne komunikacije koju su nam donijeli internet i elektronička pošta, zahtijevao popriličan trud. Morao je pronaći adrese svih tih autora, napisati i poštom poslati 150 primjeraka pisma te čekati odgovore.

John Updike
Na koncu mu je odgovorilo impresivnih 75 autora, a do danas je ostalo sačuvano 65 odgovora od kojih su neki samo šture odbijenice, a neki vrlo zanimljivi. Tako su za mladog učenjaka i pisca simbolizam promišljali autori poput Jacka Kerouaca, Ayn Rand, Raya Bradburyja, Saula Bellowa, i Normana Mailera. Kerouac je ustvrdio kako ne stavlja namjerno simbole u svoja djela, Ray Bradbury da je najbolji simbolizam onaj koji je neočekivan, a John Updike je mladom srednjoškolcu poručio da u pisanju fikcije ne postoji metoda te da neke stvari – poput promišljanja i proučavanja simbolizma u književnim djelima – mora obaviti sam.

Slike pisama i odgovora pogledajte na stranicama Paris Review Daily

 
Knjige Johna Updikea možete pronaći i u našoj web-knjižari

petak, 22. studenoga 2013.

Bill O'Reilly i Martin Dugard: Pucanj u Kennedyja

Točno na današnji dan prije pola stoljeća, 22. studenog 1963. godine, zbio se jedan od najdramatičnijih događaja u povijesti: atentant na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Vozeći se u koloni ulicama teksaškog grada Dallasa, Kennedy se iznenada srušio, pogođen iz snajpera, a svijet je nekoliko sati proveo zgrčen od sraha, u iščekivanju novog svjetskog rata.

Atentat na Kennedyja ne samo da je promijenio cjelokupnu političku i duhovnu klimu Sjedinjenih Država već se, zbog niza tajanstvenih okolnosti, pretvorio u jedan od najvećih političko-zavjereničkih misterija u sveukupnoj američkoj, pa i svjetskoj povijesti.

Sa samo 43 godine, John F. Kennedy bio je najmlađi suvremeni predsjednik najveće velesile svijeta. Bio je neobičan (i vrlo popularan) po tome što je predstavljao novu liberalno usmjerenu generaciju koja je Americi ulijevala nadu da se, nakon sivih poslijeratnih godina, nazire novo razdoblje transformacije.

I zaista, u manje od tri godine, koliko je proveo u legendarnoj Bijeloj kući, Kennedy je počeo mijenjati zemlju, posebno u sferi ljudskih prava i građanskih sloboda. Iako je njegovo djelovanje prekinuto pucnjima u Dallasu, značajni pomak koji je napravio u kratkom razdoblju svog predsjedničkog mandata, postao je temelj za veliku revoluciju masovne kulture koja je šezdesetih godina zahvatila zapadni svijet, posebno mlade ljude. Uz to i nikada sasvim razjašnjene okolnosti samog atentata, stvorena je i legenda o onome što je sve Kennedy mogao napraviti. Ovaj tada rođeni mit oko Kennedyja i danas je izuzetno jak te u SAD-u, gdje mnogi suvremeni američki političari i danas djeluju na američkoj političkoj sceni po Kennedyjevu političkom programu,nosi veliko političko značenje.

No, Pucanj u Kennedyja ne usretodočuje se na politiku koliko na samog Kennedyja, istražujući tko i kakav je čovjek uistinu bio. Autori knjige pokušavaju razlučiti zašto je upravo on bio tako uspješan predsjednik i zašto je do te mjere fascinirao američku javnost, a pri tome ne zaboravljaju osobne drame koje je proživljavao kao ni njemu bliske osobe. Osim graciozne i svjetski poznate supruge Jacqueline, tu su i njegov utjecajni brat Bobby, ostali članovi mnogobrojne obitelji Kennedy te druge slavne ličnosti koje su imale ulogu u njegovu životu, primjerice slavna Marilyn Monroe, koja mu je bila ljubavnica, ili pjevač Franka Sinatra, preko kojeg je Kennedy održavao vezu s mafijom.

U knjizi Pucanj u Kennedyja možete saznati što se sve događalo na dan kada je Kennedy ubijen, kako je njegov ubojica Lee Harvey Oswald nekoliko sati poslije uhvaćen i kako su tekli dani nakon atentata, kako je prošao Kennedyjev veličanstveni pogreb te sve o tajanstvenom ubojstvu njegova ubojice Leeja Harveyja Oswalda u policijskoj stanici u Dallasu.

Knjigu Pucanj u Kennedyja s engleskog je prevela Andrea Bagović, a možete je pronaći i u našoj web-knjižari.

utorak, 19. studenoga 2013.

Peter Carey: Kemija suza



Dvostruki dobitnik prestižne književne nagrade Booker, Australac Peter Carey poznat je po tome što čitatelje očarava svojim romanima, a osobito pojedinim temama: pišući o raznolikim ljubavima i ekscentričnim opsesijama svojih likova, Carey ne piše samo o životu, niti samo o životu u Australiji, već i o povijesti, kulturi i prirodi. A ponekad i o književnosti.

Njegov najnoviji roman priča je o Catherine, ženi koja nema nikoga s kim bi podijelila bol i tugu nakon smrti tajnog ljubavnika. Shrvana smrću voljene osobe, Catherine uranja u novi projekt koji joj je dao šef kako bi je ponukao da se prene iz oplakivanja. Potpuno se predaje čitanju bilježnica Henryja Brandlinga, bogatog Engleza koji je pošao u Njemačku kako bi naručio izum za koji se nada da bi mogao pomoći njegovu bolesnom sinu. Tamo upoznaje Sumpera, izumitelja za kojeg nije jasno da li je genij, lopov, nasilnik ili sve to troje dok čitatelji bivaju majstorski uvučeni u roman u romanu.

Probijajući se kroz dijelove Henryjeve tajnovite priče, Catherine uspijeva rekonstruirati i Sumperovo mehaničko čudo, a kroz tu rekonstrukciju izvrsni Peter Carey čitatelja potiče da promisli i preispita vlastite stvaralačke, ali i razorne snage. Upravo zbog te sposobnosti da zabavlja dok istodobno prakticira ozbiljnu književnost, ovaj je australski pisac najpoznatiji kao jedna od samo tri osobe na svijetu koje su svojim djelima uspjele šarmirati žiri za nagradu Booker dva puta. Carey je to učinio romanom o jednoj neobičnoj vezi, putujućoj staklenoj crkvi i australskoj povijesti u Oscaru i Lucindi, da bi nekoliko godina kasnije svojim izvanrednim romanom o najslavnijem australskom banditu u Istinitoj povijesti Kellyjeve bande ne samo osvojio drugog Bookera već i potaknuo toliko svjetsko zanimanje za Neda Kellyja da se uključio i Hollywood. Tako 2003. godine nastaje film posvećen Nedu Kellyju pod redateljskom palicom Ridleyja Scotta, s Orlandom Bloomom i pokojnim Heathom Ledgerom u glavnim ulogama.

Roman Kemija suza s engleskog jezika preveo Saša Stančin.

Knjige Petera Careya možete pronaći i u našoj web-knjižari.

četvrtak, 14. studenoga 2013.

Mirjana Krizmanić: Više nego normalno kod nas je stigmatizirano



Mirjana Krizmanić: Više nego normalno kod nas je stigmatizirano  


Knjigu Više nego normalno Dale Archera prevela je s engleskog jezika Mirjana Krizmanić, naša najuglednija psihologinja, autorica najpopularnijeg hrvatskog psihološkog priručnika Tkanje života i niza drugih priručnika. Prof. Krizmanić prihvatila je prijevod knjige Dalea Archera u želji da njegov pristup upoznaju kolege psiholozi i šira publika.
U povodu skore promocije knjige Više nego normalno na Interliberu, Mirjana Krizmanić odgovorila je na nekoliko pitanja o osobinama različitima od „normalnog“, o pretjeranoj psihijatrizaciji i stigmi koja se kod nas još uvijek veže za mentalne bolesti.

* Uvodni dio knjige Više nego normalno autor je posvetio današnjem stanju u psihijatriji. Koliko je stanje u američkoj psihijatriji slično stanju kod nas? Možemo li očekivati destigmatizaciju mentalnih poremećaja u zemlji gdje stigmu nosi već i odlazak psihijatru?
- Stanje u američkoj psihijatriji razlikuje se od stanja u našoj psihijatriji u nekoliko aspekata. S jedne strane, u Americi je normalno otići po pomoć psihijatru, čak i zbog sitnica zbog kojih mi ne bismo potražili niti pomoć prijatelja. S druge strane, takva popularnost psihijatrije vrlo lako dovodi do pretjerane psihijatrizacije životnih problema, protiv čega se ovaj autor upravo i bori.

* Koncept kontinuuma osobina koje se smatraju psihijatrijskim poremećajima mogao bi donijeti olakšanje stigmatiziranim osobama koje se neopravdano smatraju „drukčijima“ i manje su prihvaćene u društvu. Je li takav pristup kod nas primjenjiv?
- Pojam kontinuuma osobina koje se smatraju psihijatrijskim poremećajima mogao bi donijeti olakšanje stigmatiziranim osobama, kad bi, za početak, bio prihvaćen i od manje-više svih psihijatara. Sumnjam da će se to kod nas uskoro dogoditi,  a naročito ne sada kad i kod izlazi sljedeći DSM (Dijagnostičko-statistički priručnik). Kod nas su još stigmatizirani svi različiti, pa to još više otežava situaciju mentalno bolesnih osoba.

* Na više mjesta autor se upućuje čitatelja kako si može olakšati život ako prepozna osobine koje mogu postati njegova prednost. Knjiga je, dakle, namijenjena laicima. Kako bi, po Vašem mišljenju, na ovu knjigu mogli reagirati stručnjaci, dakle psiholozi i psihijatri? Je li u dogledno vrijeme moguća revizija DSM-a na način koji predlaže autor? 
- Knjiga ovog autora namijenjena je i stručnjacima i laicima. Laicima bi  trebala  olakšati prepoznavanje vlastitih prednosti koje im pružaju neke osobine ličnosti, 
a psihijatre potaknuti da te osobine, kad nisu vrlo izražene, ne proglašavaju poremećajima. DSM koji se u knjizi spominje, a primjenjuje i kod nas, sasvim sigurno neće i uskoro  biti revidiran, jer je upravo 13. svibnja ove godine izašlo novo i prošireno izdanje.

* Autor je pri izradi upitnika osam osobina zatražio pomoć psihologa. Koliko kod nas psihijatri koriste pomoć psihologa? Zašto se npr. kognitivno-bihevioralne tehnike, koje spominje i autor ove knjige, kod nas češće ne primjenjuju u liječenju psihijatrijskih oboljenja?
- Autor je kod izrade svojih upitnika zatražio pomoć psihologa, jer je, opravdano, smatrao da sam ne zna dovoljno o konstrukciji psihologijskih mjernih instrumenata u koje spadaju i upitnici. Svakako mislim da je suradnja između psihijatara i psihologa danas mnogo bolja nego što je bila prije 20 godina. O primjeni bihevioralno-kognitivnih tehnika ne može se govoriti općenito, jer se one i ne mogu koristiti za sve psihijatrijske poremećaje. Pretpostavljam da njihova primjena ponajviše ovisi o tome plaća li tu uslugu HZZO ili ne.

* Koliko je za sve nas važno da prihvatimo vlastite osobine i iskoristimo njihov maksimum, ali i da prihvatimo onog drugog i vidimo u njemu mogućnosti koje može razviti? Može li ostvarivanje pojedinačnih potencijala otvoriti mogućnosti za kreativni razvoj cijelog društva?     
- Nije lako prepoznati ili otkriti osobine ljudi s kojima smo u kontaktu, a još je mnogo teže spoznati vlastite osobine. Mi sami sebe uvijek "vidimo iznutra", pa znamo i motive svojih postupaka ili mislimo da znamo, a sve je to često pogrešno, jer sami sebi neke motive i ne priznajemo. Obrnuto često vrijedi za druge, jer im pripisujemo motive koje možda uopće nemaju ili ne prepoznajemo njihova očekivanja i ciljeve, što također čini dio njihove ličnosti.
Sumnjam da ostvarenje pojedinačnih potencijala može otvoriti mogućnost za razvoj kreativnosti cijelog društva. Rijetko su kad uopće "cijela društva" kreativna - to su uvijek pojedinci. A društva se razlikuju po tome koliko tu kreativnost podržavaju, potiču i cijene.

petak, 8. studenoga 2013.

PROMOCIJE NA INTERLIBERU



12. 11. 12 sati  Marko Alerić i Tamara Gazdić-Alerić, Hrvatski u upotrebi; razgovaraju dr. sc. Marko Alerić, dr. sc. Tamara Gazdić-Alerić i dr. sc. Jelena Vignjević

12. 11. 14 sati  Ankica Begić, Indijanac Komanč, moj brat po krvi; razgovaraju Ankica Begić i Mirta Vrančić

12. 11. 18 sati  Milana Vuković Runjić, „Draga Milana“ u Italiji; razgovaraju Milana Vuković Runjić i Velimir Visković

13. 11. 12 sati  Kay Woodward, ilustrator: Manuel Šumberac, Snježna kraljica; razgovaraju Manuel Šumberac i Ivana Žderić

13. 11. 18 sati  Kata Mijić, Okajani grijesi; razgovaraju Kata Mijić i Sandra Pocrnić Mlakar, ulomak iz knjige igraju Ana Vučak i Filip Vidović

14. 11. 12 sati  Vesna Krmpotić, Portret majke Indije; razgovaraju Vesna Krmpotić i Velimir Visković

14. 11. 14 sati  dr. Lejla Kažinić Kreho, Dijeta 21. stoljeća; razgovaraju dr. Lejla Kažinić Kreho, Sandra Pocrnić Mlakar i Tomislav Cvitković

14. 11. 18 sati  Dale Archer, Više nego normalno; knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Mirjana Krizmanić u društvu književnika

15. 11. 12 sati  Majda Rijavec i Dubravka Miljković, Teen psiha; s autoricama razgovara Tomislav Cvitković

15. 11. 18 sati  Ivana Simić-Bodrožić, Za što sam se spremna potući; razgovaraju Ivana Simić-Bodrožić i Milan Majerović-Stilinović             

16. 11. 12 sati  Mani Gotovac, Fališ mi u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi; uz autoricu će na promociji sudjelovati Judita Franković, Hana Hegedušić i Robert Plemić

16. 11. 17 sati  Stevo Karapandža, Kreativna kuhinja; s autorom razgovara Tomislav Cvitković

17. 11. 12 sati Ljubica Uvodić-Vranić, Avantura osobne promjene 3: priručnik za rastavljene roditelje koji vole svoju djecu – 41 primjer iz prakse; razgovaraju Ljubica Uvodić-Vranić, Sandra Pocrnić Mlakar, dr. sc. Aleksandra Saša Huić i Ivana Vulić, ulomak iz knjige čita Boris Svrtan

17. 11. 16 sati Gojko Berić, Zbogom XX. stoljeće: sjećanja Ive Vejvode; razgovaraju Velimir Visković i Tvrtko Jakovina

četvrtak, 7. studenoga 2013.

Dale Archer: VIŠE NEGO NORMALNO - s engleskog prevela Mirjana Krizmanić



Dale Archer
VIŠE NEGO NORMALNO
S engleskog prevela Mirjana Krizmanić

Doktore, jesam li ja normalan – pitanje je s kojim se u svojoj 20-godišnjoj psihijatrijskoj praksi Dale Archer susreo bezbroj puta. Jednoznačnog odgovora zapravo nema, zaključio je i identificirao osam osobina ličnosti koje nas čine posebnima, pa čak i blistavima, iako se možda ne uklapaju u „kutiju normalnosti“, prema aktualnom Dijagnostičkom i statističkom priručniku mentalnih bolesti (DSM). Archerova knjiga Više nego normalno bavi se takvim osobinama koje svatko od nas ima u određenom stupnju i upućuje nas kako ih prepoznati da bismo izbjegli poteškoće, ali i, što je još važnije, da bismo ih potaknuli da rade za nas.
Te osobine, poznatije po svojoj ekstremnoj manifestaciji su: avanturizam (ADHD), perfekcionizam (opsesivno-kompulzivni poremećaj), plahost (socijalna fobija), hiperpobuđenost (poremećaj pažnje), dramatičnost (histrionski poremećaj), usredotočenost na sebe (narcizam), visoka razina energije (bipolarnost) i magično mišljenje (shizofrenija).
Za svaku od osobina Archer nudi upitnik pomoću kojega možemo izmjeriti zastupljenost pojedine osobine, s tim što, upozorava, čak ni ekstrem ne znači mentalnu bolest, već pomoć psihijatra treba potražiti samo ako nam ta osobina doista otežava život.
Knjigu Više nego normalno prevela je ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić kako bi pristup Dalea Archera upoznali i kolege psiholozi i šira publika.
Knjigu Više nego normalno prevela je ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić kako bi pristup Dalea Archera upoznali i kolege psiholozi i šira publika.