nedjelja, 22. listopada 2017.

Zoe Sugg KAKO DA DRUGI ZAPAZE VAŠ BLOG

Kako da drugi zapaze vaš blog

Uvijek je donekle obeshrabrujuće kad čovjek utroši silne sate preznojavajući se nad laptopom u pokušaju da osmisli savršenu objavu, a onda ne dobije ni jedan jedini komentar. Svatko od nas je to doživio na vlastitoj koži: s pokretanjem bloga ne dolaze automatski i čitatelji i zapravo se u tome i krije cijela draž. Jedna moja frendica nedavno je odlučila pokrenuti blog i upitala me za savjet pa sam, eto, odlučila sjesti i sastaviti kraći popis naputaka koje sam joj dala u nadi da će pomoći i nekima od vas koji prate moj blog.

Dakle, ako vam je potrebno malo pomoći ili poticaja, evo što predlažem:

1. Pokrenite raspravu! Završite svoju objavu pitanjem koje sažima što ste napisali i kojim ćete čitatelje potaknuti da vam se jave.

2. Aktivirajte se! Otvorite profil na Twitteru i uključujte se u blogerske rasprave uporabom hashtagova. Predstavite svoj blog drugim blogerima i sklapajte prijateljstva. Shvatit ćete da imate mnogo toga zajedničkoga i da uvijek možete o nečemu razgovarati!

3. Komentirajte objave na blogovima koji vam se sviđaju! Svi koji se javljaju s komentarima zapazit će vas i shvatiti da i vi imate blog. Plus, kako sam spomenula u prethodnoj točki, osjećat ćete se pozitivno znajući da ste uključeni u nešto.

4. Reklamirajte svoj blog na društvenim medijima! Poslužite se Instagramom i povezujte fotke sa svojim blogom. Na Instagramu se objavljuje mnogo toga i ako se poslužite hashtagovima preko kojih korisnici mogu pretraživati sadržaje, velika je vjerojatnost da će pronaći i vaš blog. Pinterest također dobro dođe!

5. Budite prirodni! Nemojte spamati druge ili tvitati linkove dvadeset četiri sata dnevno. Nitko ne voli one koji se silno trude – osim toga, to može biti i odbojno. Umjesto toga, nastupite prirodno! Zabavljate se i ne mislite na brojke! Za neke je stvari potrebno vrijeme, ali s malo strpljenja i uključenosti u društvene medije u tili ćete čas steći velik broj pratitelja!

Nadam se da će vam ovi naputci barem donekle pomoći. Na kraju krajeva, brojke su samo brojke i zapravo je najvažnije da uživate pišući za sebe. Čak i da preko noći broj mojih pratitelja padne na pet, nastavila bih pisati jer mi to pruža čisti užitak! Blog mi nakratko omogućava bijeg od stvarnosti i silno me usrećuje, a to je najvažnije!

Jeste li nedavno pokrenuli blog? Hoćete li primijeniti ijedan od ovih naputaka? (Kužite što sam učinila? Vratite se na prvi naputak – ha, ha!)

Cura na netu se odjavljuje XXX


srijeda, 18. listopada 2017.

Mani Gotovac ĆUTIM TE

MANI GOTOVAC
ĆUTIM TE

Irininu i Vikinu majku zvali su Salmonina, što bi moglo značiti lososica. Ne samo zato jer je žvakala losos u golemim količinama. I u kasnim godinama, kada je, nevoljnica, morala prodati nešto iz svoje obiteljske ostavštine da ga kupi na Dolcu. Ne, nisu je samo zato tako zvali, nego više zato što je ona baš bila nekako nalik toj upornoj ribi, puno više nego nekom ženskom liku. Filip se oduševljavao nadimkom svoje bake. Kada je u Wikipediji pronašao kratki zapis o lososu, odmah ga je svima pokazivao:
Zrakoperka, snažna riba, usmjerena prema cilju i uporna. Pliva protiv struje. Lako prepoznaje životnu svrhu, intuitivna je i spremna suočiti se sa životnim izazovima… Ako ste nadahnuti duhom lososa, svojim ćete radom i snažnom voljom biti inspiracija mnogima. Motivirat ćete druge svojim idejama i inteligencijom. Teško vas je obeshrabriti i uvijek ćete naći kreativne načine rješavanja životnih prepreka. Samopouzdanje i entuzijazam zrakoperke počiva na dodiru s vodama nesvjesnog, one je ne plaše, naprotiv, uz njih lakše pliva. Preskače iz rijeka u oceane, iz oceana u rijeke.
– Pa zar to nije naša uvrnuta baka – valjao se od smijeha taj raščupani zlatokosi dječarac i odmah je sve pokazao mami.
Salmonina je nalazila uvijek neke neobične načine rješavanja Irininih i Vikinih životnih prepreka. Motivirala je njihove dečke idejama koje su, istina, uglavnom završavale kao i losos, ulovljene u mrežu. Ali kada bi se i sama našla ulovljena, ne bi se obeshrabrila, o ne, ne bi obeshrabrila ni samu sebe ni druge u svojoj blizini. Zapravo, taj je nadimak počivao na beskrajnom izvoru neke njezine unutarnje mudrosti, na bezbroj nesreća koje je preživjela i na gomili ludosti koje je počinila tijekom svojih 88 godina života. Sjećala se Vika jasno, vidjela je u krupnom planu, kako su joj mamini stvarni dodiri s rijekama i morima, s tolikim vodama, na neki način ugrožavali djetinjstvo. Plakala je kao djevojčica kada je gledala Salmoninu gdje doslovce preskače slapove na njezinoj ljubljenoj Mrežnici ili skače u more, u njezinoj rodnoj Rijeci, i to s one goleme dizalice za brodove, baš u samoj luci. Tamo gdje su dubine bile vrlo upitne, a visine nadasve opasne. Svašta se moglo dogoditi. Ako nema rizika, nema ni užitka, smijala se ta strastvena žena, i mlada, i stara, i uvijek na putu prema svim svojim mrijestilištima.
U zrelim godinama svog života Klementina se, u iskrivljenim petama i sa šeširima širokih oboda, nikada nije pridržavala pravila koja su određivali semafori na svim raskrižjima. Ušla bi u crveno, hodala po zebri, svi bi oko nje tulili, govorila je glasno:
– Ne razumijem što me sada gnjavite?
I nastavila hodati sa svim svojim velikim gestama. Filip bi znao reći:
– Klementina neće umrijeti prirodnom smrću, nema šanse, nju će srušiti neki Mercedes. Uzaludno je pokušavam zaustavljati na cesti. Nema šanse. Ona se i u starosti ponaša kao dijete. Baka s dječjim srcem.
Baku su zabavljale Filipove primjedbe, ali ni dalje nije vodila računa o svjetlima na semaforu, i dalje se nikada, ali nikada nije vezala kada bi sjela u bilo kakav automobil, od Spačeka do Volva.
– To me steže, pustite me, pjevat će ta sprava par sekundi i onda će utihnuti – rekla bi vozaču i ovaj bi poslušao. Pa bi tako i bilo.
Jednako se tako suočavala sa svim vrstama istinskih životnih izazova i neprilika. Nezgodne situacije u obitelji smirivala bi pjevanjem, svi bi odmah otišli u svoju sobu da je ne moraju slušati, začepili uši čepićima od voska i brzo zaspali. Bdjela bi ona, istina, ponekad i po cijele noći, ali to nitko nije znao i nikome ništa ne bi rekla.