utorak, 23. veljače 2016.

Iyanla Vanzant: MIR IZ KRHOTINA

Često je teško odrediti točan trenutak u kojem vam se život raspadne. U većini slučajeva ne radi se o jednokratnom događaju. Ako ih upitate, većina ljudi koji su doživjeli iskustvo gubitka svega što vole ili u što vjeruju vjerojatno će reći da do kraha života koji su poznavali nije došlo zbog jednog telefonskog poziva ili jednog pisma, jednog ot­krivenja ili jedne spoznaje. Ja sada znam da se moj život raspadao dio po dio. Dio po dio; jedno po jedno iskustvo, situacija, okolnost, sve dok se nisam zatekla usred gomile prekršenih obećanja, prekinutih odnosa i razorenih snova. Mislila sam da se više nikad neću naći na tom mjestu, nakon što sam se izvukla iz njega i prvi i drugi put.

Teško je i gledati, a kamoli izdržati život koji se raspada. Još je razornije to što kad vam se život počne urušavati dan za danom, dio po dio, vi ne možete učiniti apsolutno ništa da to spriječite. Vidite što se događa. Znate što se događa. I želite da se događa bilo što izuzev toga što se događa. Naravno, svi mi negdje duboko u sebi znamo da se životi ne grade zato da bi se raspali. Životi to jednostavno ne bi trebali činiti. Živote nam daje Bog i Bog želi da ti životi rastu, cvjetaju i bujaju. Stvarnost je, međutim, takva da životi propadaju.

Sada razumijem da se životi raspadaju onda kada ih treba po­novno sagraditi. Životi se raspadaju onda kada treba ponovno po­staviti temelje na kojima su bili sagrađeni. Životi se ne raspadaju zato što nas Bog kažnjava zbog nečega što jesmo ili nismo učinili. Životi se raspadaju zato što se trebaju raspasti. Trebaju, zbog toga što nisu bili ispravno sagrađeni. Do te sam spoznaje došla jednog dana, nakon mnogo dana, tjedana, mjeseci i godina nastojanja da popravim pukotine u svojim temeljima. Jednog dana, dok sam sjedila i bespomoćno promatrala krhotine svoje duše, srca i života, spoznala sam da je život koji se raspao ispit vjere najvišeg reda.

U trenutku tog ispita pomislila sam da imam samo nekoliko mogućnosti. Mogla sam progutati šaku tableta koje sam držala u lijevoj ruci i mogla sam podići pištolj koji mi je bio u desnoj ruci na sljepoočnicu pa povući otponac. Samo sam htjela da prestane bol od tog raspada. Imala sam još jednu mogućnost, ali činilo mi se da je to zadnje što bih mogla učiniti. Ta mogućnost bila je da si dadem dopuštenje da osjetim bol, strah i pustoš svega s čime sam bila suočena, u nadi da će se dogoditi neko čudo.

Očito, nisam progutala tablete ni povukla otponac. A negdje usred svojih mentalnih i emocionalnih krhotina znala sam da bi svaki trud da ublažim svoj jad bio uzaludan. Taj trenutak beznađa doveo me do trenutka predaje. Uronila sam licem u jastuk i plakala satima. Bio je to iskreni čin ljudskog predavanja, trenutak u kojem sam bila voljna vjerovati sebi i svom Stvoritelju, u kojem sam došla najbliže što sam mogla do toga da uzdignem oči svoje k brdima, odakle sam se nadala da će mi doći pomoć. Pomoć mi je došla i trebalo joj je samo pet i pol godina da dopre do mene.

srijeda, 17. veljače 2016.

Ivana Ožbolt KAKO KORISTITI TIJELO

Što je zdravlje?

„Zdravlje je stanje potpunoga fizičkoga, mentalnoga i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti.“
                   Ustav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 1948. godine

Bez obzira na tu definiciju, sva sila znanstvenika, liječnika, savjetnika,
kritičara ne može se složiti što bi to bilo zdravlje. Svakome je zdravlje
nešto drugo.
Bilten SZO-a i članak iz 2005. godine govori o redefiniranju „zdravlja“. Mene je najviše oduševilo viđenje zdravlja australskih domorodaca – Aboridžina. Za njih, također, zdravlje nije samo fizička dobrobit pojedinca nego se ono tiče i socijalne (društvene), emocionalne, duhovne i kulturne dobrobiti cijele zajednice. Vau, ovo je predivno! Pa tko je sada napredan, a tko zaostao?! Mi koji živimo u modernom svijetu s tehnologijom koja napreduje silovitom brzinom, znanošću i informacijama, ali s podsvjesnom željom da se uništimo, ili „primitivni“ narodi koji razumiju život, prirodu i našu ulogu u svemu tome.
A ovako izgleda moja definicija zdravlja:

ZDRAVLJE JE ZA MENE:
preuzimanje odgovornosti za svoj život, za tjelesno i duhovno zdravlje. A time onda pomažemo i svojoj okolini, naciji, cijelom svijetu.
Odgovorni trebamo biti te:
1) održavati fizičko tijelo zdravim i vitalnim jer nosi vrijednu „prtljagu“ srce i mozak;
2) održavati mozak „čistim“, bez viška nepotrebnih informacija i kalkulantskoga, racionalnog razmišljanja, kako bi što kvalitetnije primao signale, upute i smjernice iz srca;
3) slušati što nam srce govori, što znači djelovati iz povjerenja jer ono zna što je za nas najbolje.
Ova moja definicija ljudskog zdravlja znači da živimo u apsolutnom povjerenju da se „netko tamo gore“ brine za nas i bez obzira na to što nam se u životu događa, duboko u sebi osjećamo i vjerujemo da je to za naše dobro, da postoji razlog za sve i da je samo potrebno slušati Boga/srce/intuiciju koji će nas voditi pravim putovima do naše prave svrhe, ispunjenosti, sreće i zadovoljstva! Ako tako živimo, nećemo imati fizičkih, mentalnih, emocionalnih ili duhovnih bolesti jer jedino što ćemo čuti i osjećati da izlazi iz našeg srca je ljubav. A nju ćemo onda moći i širiti oko sebe, pa ćemo imati i zdravo, zadovoljno, sretno, ispunjeno, uspješno društvo. Raj na zemlji! A to nam je svima želja, zar ne?!

Ljudsko zdravlje, za mene, nije: ako na temelju naučenoga ljudskog znanja, iskustava, događaja, sukoba, analiza, vanjske motivacije, okrivljavanja, frustracija „sami“ – bez „konzultiranja“ svojeg srca, intuicije ili razgovora s Bogom o tome što je za nas najbolje, koji je naš životni poziv, smjer i smisao – odlučimo kako ćemo se „brinuti“ za svoje fizičko, emotivno i duhovno zdravlje, kreirati svoje poteze, ciljeve, ponašanje, postupke, poslove, razmišljanje... Nažalost, čudimo se ako se razbolijevamo, ako nam nešto ne uspije, ali ne želimo preuzeti odgovornost za svoje riječi, misli i djela pa krivimo druge ljude, situacije, krizu. A što je još žalosnije, ako i postignemo ono što smo u glavi (a ne u srcu) željeli, ipak osjećamo neku prazninu i nezadovoljstvo pa onda tražimo nove izazove, ciljeve, akcije kako bismo osjetili to potpuno zadovoljstvo... Ali ono, nažalost, ne dolazi tako. Samo život u potpunom povjerenju da će nam se pokazati naš put (ako smo spremni slušati i onda djelovati prema „tim uputama“) i bezuvjetna ljubav daju potpuno zadovoljstvo, sreću, zdravlje i uspješan život.

To je moje osobno iskustvo zdravlja i želim apsolutno svima da ga dožive.
Sami si, dakle, možemo pomoći ako:
1) zaista slušamo srce, što nam želi reći i kamo nas želi usmjeriti;
2) prihvaćamo trenutačno stanje, osobe, događaje i situacije onakve kakve jesu;
3) ne osuđujemo ljude i situacije;
4) ne određujemo put do nekog cilja odnosno ne „borimo“ se grčevito za cilj;
5) ne sumnjamo u postizanje ciljeva, tj. živimo iz povjerenja;
6) djelujemo iz ljubavi prema sebi i svima drugima (bez obzira na to što nam se događa).
Sve će to biti jasnije objašnjeno pod temom duhovno zdravlje.

Primjer ‘samostalnog razmišljanja’
Djevojka s poremećajem u prehrani kojoj se, nažalost, već jako vide kosti lica (pa zamislite kako joj tijelo izgleda), gleda me i kaže: “Ja znam što mome tijelu treba. Ja ga slušam i u skladu s tim mu dajem ono što mu treba.“
Koga ona sluša ustvari? Srce? Teško, jer je ono ranjeno i zarobljeno. Nažalost, sluša „glavu“ koja na svoj način procesuira, računa, analizira na temelju onoga što osjeća (iskrivljene emocije poslane iz ranjena srca).
Kako pomoći toj djevojci? Realno i trajno joj se može pomoći jedino ako ona sebi (iz srca) poželi pomoći. Ona treba shvatiti odakle dolazi njezino nezadovoljstvo koje se onda manifestira buntom – poremećajem u prehrani. O tome ću poslije u knjizi reći nešto više.


petak, 12. veljače 2016.

Citati o ljubavi

















CITATI O LJUBAVI: 

Sišao je, izbjegavajući da je dulje gleda, kao u sunce, ali ju je, kao sunce, vidio i ne gledajući.
Ana Karenjina, L. N. Tolstoj

U tome je problem, trebalo bi te ljubiti često i puno, i to netko tko zna što radi!
Zameo ih vjetar, Margaret Mitchell

Bilo od čega da su naše duše sazdane, njegova i moja su iste.
Orkanski visovi, Emily Brontë

Na usnama ljubavnika, duša dodiruje dušu.

Jedina stvar gora od dječaka koji te mrzi je dječak koji te voli.
Kradljivica knjiga, Markus Zusak

Nekoć davno postojao je jedan dječak koji je volio jednu djevojčicu, a njezin smijeh bilo je pitanje na koje je želio odgovarati cijeli svoj život.
Povijest ljubavi, Nicole Krauss

I, malo dobre glazbe:

As long as we're together
The rest can go to hell
I absolutely love you
But we're absolute beginners
But if my love is your love
We're certain to succeed
Absolute Beginners, David Bowie

You make it easy to watch the world with love
You make it easy to let the past be done
You make it easy
So watch me fall in love
You Make it Easy, Air

Now I just act like I don't remember
Mary acts like she don't care
But I remember us riding in my brother's car
Her body tan and wet down at the reservoir
At night on them banks I'd lie awake
And pull her close just to feel each breath she'd take.
River, Bruce Springsteen

Oh, distance has no way of making love understandable.
Radio Cure, Wilco

So please call me, baby
Wherever you are
It's too cold to be out walking in the streets
We do crazy things when we're wounded
Everyone's a bit insane
I don't want you catching your death of cold
Out walking in the rain

And I admit that I ain't no angel
I admit that I ain't no saint
I'm selfish and I'm cruel but you're blind
If I exorcise my devils
Well my angels may leave too
When they leave they're so hard to find.
Please Call Me, Baby, Tom Waits



četvrtak, 11. veljače 2016.

Jeste li znali?


  • Jeste li znali da se počeci romana vežu upravo uz ljubavne priče? Starogrčki ljubavni roman utemeljio je arhetip, odnosno šprancu ljubavnog narativa koji je izdržao do današnjeg dana: prvi pogled, razdvojenost i sretan završetak tj. ponovno spajanje u ljubavi.


  • Jeste li znali da ljubavni romani održavaju, ali i definiraju kodove ljubavnog ponašanja vremena u kojem nastaju? Čednost i nevinost junakinja nekoć je, možda, bila norma, ali danas to nitko od junakinja ne očekuje. I tu su svoju ulogu imali i vrhunski pisci ljubavnih romana koji su probijali granice.


  • Jeste li znali da 55 posto kupljenih džepnih knjiga u Sjevernoj Americi otpada na ljubiće?


  • Ljubavni romani već su dugo predmet znanstvenog interesa, ali jeste li znali da su Princeton i Harvard samo neka od sveučilišta na kojima možete slušati kolegij posvećen tom žanru?



  • Jeste li znali da su ljubitelji ljubavnih romana češće u stabilnim vezama u usporedbi s ljubiteljima drugih žanrova? Naime, kako je prenio Huffington Post, istraživanja su pobila stereotipe kako za ljubićima najčešće posežu oni koji žele bijeg.

ponedjeljak, 8. veljače 2016.

Mohamedou Ould Slahi: "Dnevnik iz Guntanama"

Mohamedou Ould Slahi: "Dnevnik iz Guntanama"

Uvod


U ljeto i ranu jesen 2005. godine Mohamedou Ould Slahi ispisao je rukom 466 stranica, to jest 122.000 riječi ove knjige u svojoj samici u Kampu Echo u Guantanamu.
Pisao je u dijelovima, počevši nedugo nakon što mu je konačno dopušten susret s Nancy Hollander i Sylvijom Royce, dvjema odvjetnicama iz njegova pro bono odvjetničkog tima. Prema strogim protokolima oštrog cenzorskog režima Guantanama, svaka stranica koju je ispisao od trenutka njezina nastanka smatrana je povjerljivom i svaki novi dio pregledavala je vlada Sjedinjenih Američkih Država.

Dana 13. prosinca 2005. godine, tri mjeseca nakon što je potpisao i datirao posljednju stranicu rukopisa, Mohamedou je prekinuo svoje svjedočenje tijekom saslušanja pred Upravnim revizijskim vijećem u Guantanamu kako bi predsjedateljima rekao sljedeće:

Ovdje samo želim napomenuti da sam u zatvoru nedavno napisao knjigu o cijeloj mojoj priči, u redu? Poslao sam ju distriktu Columbia i, kada bude objavljena, savjetujem vam, dečki, da ju pročitate. Malo promidžbe. Mislim da je to jedna vrlo zanimljiva knjiga.[1]
Ali Slahijev rukopis nije objavljen. Označen je povjerljivim što je klasifikacijska razina za informaciju koja može ozbiljno naštetiti nacionalnoj sigurnosti bude li puštena u javnost i s NONFORN što znači da ju ne smije saznati nijedna druga nacija niti ijedna strana obavještajna služba. Bio je pohranjen na sigurno mjesto nedaleko od Washingtona i dostupan jedino onima s najvišim ovlaštenjem te dužnosniku koji mora znati. Više od šest godina Slahijevi odvjetnici parničili su i pregovarali oko dopuštenja za objavljivanje.
Za tih godina, primorana predvodničkim parničenjem American Civil Liberties Uniona utemeljenog u Zakonu o slobodi informacija, vlada Sjedinjenih Američkih Država pustila je u javnost tisuće tajnih dokumenata koji su opisivali postupke prema zatočenicima u američkim zatvorima poslije terorističkih napada 11. rujna 2001. Mnogi od ovih dokumenata odnosili su se na Slahijevo mučenje, prvo u rukama CIA-e, a poslije u rukama američke vojske u Guantanamu gdje ga je Tim za specijalne projekte podvrgnuo jednom od najtvrdokornijih, promišljeno okrutnih ispitivanja među zabilježenima. No nekoliko dokumenata sadržavalo je još nešto: primjerke mučeničkog Slahijeva glasa.

Jedan je ispisan njegovom rukom na engleskom jeziku. U kratkoj bilješci od 3. ožujka 2005. stoji: Zdravo. Ja, Mohamedou Ould Slahi, zatočen u GTMO-u pod brojem ISN#760, pozivam se ovdje na institut habeas corpus. Bilješka završava jednostavnim zaključkom: Nisam počinio nedjelo protiv SAD-a, niti me SAD kazneno goni, stoga ulažem zahtjev za svoje žurno oslobađanje. Zbog daljnjih pojedinosti o mojemu slučaju, rado ću udovoljiti svakom budućem upitu.

[1]        Stenogram, saslušanje Mohamedoua Oulda Slahija pred Upravnim revizijskim vijećem, 15. prosinca 2005., 18. ARB-ov stenogram dostupan je na http://www.dod.mil/pubs/foi/operation_and_plans/Detainee/csrt_arb/ARB_Transcript_Set_8_20751-21016.pdf, 184216.

            UREDNIKOVA OPASKA O FUSNOTAMA: Nijedan od ovlaštenih odvjetnika Mohamedoua Oulda Slahija nije dobio na uvid fusnote u ovoj knjizi, na bilo koji način im pridonio, niti potvrdio ili zanijekao moja, u njima iznesena promišljanja. Niti je itko drugi s pristupom neredigiranom rukopisu pregledavao fusnote, ikako im pridonio, potvrdio ili zanijekao moja, u njima iznesena promišljanja.


Drugi rukom pisani dokument, također na engleskom, bilo je pismo odvjetnici Sylviji Royce od 9. studenog 2006. u kojem se našalio: Zamolili ste me da vam napišem sve što sam rekao svojim ispitivačima. Zar ste poludjeli? Kako bih vam mogao prenijeti ispitivanje koje je trajalo neprekidno sedam godina? To je kao da upitate Charlieja Sheena da nabroji žene s kojima je izlazio. Nastavlja:

Ipak, zapisao sam vam (gotovo) sve u svojoj knjizi kojoj vam vlada zabranjuje pristupiti. Kanio sam više ići u pojedinosti, ali sam shvatio da je besmisleno.

(1) Da skratim priču, možete moje zatočeništvo podijeliti u dva velika koraka.
(2)Prije mučenja (mislim na ono kojemu se nisam mogao oprijeti): rekao sam im istinu o tomu da nisam učinio ništa protiv vaše domovine. To je trajalo do 22. svibnja 2003.

Razdoblje poslije mučenja: gdje se moja kočnica otpustila. Priznao sam svaku optužbu ispitivača. Čak sam napisao i zlosretno priznanje da sam prema savjetu SSG ------------------ isplanirao pogoditi Toranj CN u Torontu. Želio sam si skinuti majmune s vrata. Nije mi bilo važno koliko ću ostati u zatvoru. Moja me vjera tješi.[2]

Dokumenti su također ubrajali dva stenograma Slahijeva svjedočenja pod prisegom prije revizijskih saslušanja u Guantanamu. Prvi i uopće prvi primjerak njegova glasa u dokumentima je s njegova saslušanja pred Revizijskim sudom za ratne državne neprijatelje (CSRT-om); datum je 8. prosinca 2004. godine, samo nekoliko mjeseci nakon završetka tzv. specijalnog ispitivanja. On uključuje sljedeći dijalog:

A: Mogu li dobiti vaš odgovor na prvu optužbu da ste pripadnik talibana ili Al-Qaide?
B: Nisam ni u kakvom doticaju s talibanima. Al-Qaida bio sam njezin pripadnik u Afganistanu 91 i 92. Nakon odlaska iz Afganistana prekinuo sam sve veze s Al-Qaidom.
A: I otada im nijednom niste priskrbili novac ili bilo kakvu vrstu potpore?
B: Ništa takvoga.
A: Ikada novačili za njih?
B: Ne, uopće; nisam pokušavao novačiti za njih.
A: Rekli ste da su vas pritiskali priznati vašu umiješanost u Milenijsku urotu, zar ne?
B: Da.
A: Kome ste to priznali?
B: Amerikancima.
A: Što podrazumijevate pod pritiskom?

[2]        Pismo odvjetnici Sylviji Royce, 9. studenog 2006., http://online.wsj.com/public/resources/documents/couch-slahiletter-03312007.pdf.

B: Časni suče, ako ne moram, ne bih želio govoriti o naravi tog pritiska.
Predsjedavatelj suda: Ne morate; samo bismo željeli utvrditi jeste li bili mučeni ili primorani reći nešto što nije istina. Pitanje vam je postavljeno iz toga razloga.
B: Samo mi vjerujte da nisam bio umiješan u taj strašan napad; da, priznajem da sam bio član Al-Qaide, ali ne želim o tomu. Pametni ljudi su došli do mene i to analizirali pa shvatili istinu. U redu je da kažem istinu i oni su ju provjerili. Rekao sam da nisam imao ništa s njime. Testirao sam se na poligrafu i taj test prošao pa su rekli da više ništa ne moram pričati o toj temi. Zamolili su me da više ne spominjem rečeno i nisu me više ispitivali bit će sada godinu dana.
A: Dakle, američke vlasti vas ni u kojem smislu nisu zlostavljale?
B: Nisam voljan odgovoriti na postavljeno pitanje; ne moram, osim ako me vi ne primorate.[3]

Drugi stenogram je sa saslušanja pred Upravnim revizijskim vijećem iz 2005. godine gdje je najavio da je napisao ovu knjigu. Prošla je godina dana od saslušanja pred CSRT-om, godina poslije koje mu je konačno dopušten susret s njegovim odvjetnicima i kada je napokon nekako smogao životnu snagu i odmak da zabilježi svoje iskustvo. Ovoga puta slobodno govori o svojoj odiseji, bez straha ili srdžbe, glasom spregnutim ironijom i duhovitošću. Bio je jako budalast, kaže Mohamedou opisujući prijetnju jednoga ispitivača, jer je rekao da će dovesti crnce. Ja se ne bojim crnaca, polovina moje zemlje su crnci! Drugi ispitivač u Guantanamu, znan kao Mr. X, bio je uvijek od glave do pete zamotan poput žena u Saudijskoj Arabiji s otvorom za oči i rukavicama poput O. J. Simpsonovih. Slahijevi odgovori bogati su pojedinostima i izazivaju nepatvoren dojam zbiljskog. Molim vas, kaže vijeću, “želim da ispravno razumijete moju priču, nije važno hoću li biti pušten ili ne, samo želim da shvatite moju priču. [4] Nemamo cjelovit zapis Slahijeva napora da na tome saslušanju ispriča vijeću svoju priču. Baš kada počinje opisivati što je doživio u Guantanamu tijekom ljeta 2003. godine oprema za snimanje se pokvarila, stoji debelo otisnutim slovima u stenogramu. U izgubljenom dijelu dokumenta gdje zatočenik iznosi kako ga je u Guantanamu mučilo nekoliko osoba postoji samo sjećanje vijeća na taj kvar od 1000 klikova :

Zatočenik je počeo raspravljati o navodnom zlostavljanju ispitivačice njemu poznate kao ------------------------. Zatočenik je vijeću pokušao objasniti ------------------------ postupke, ali se zamjetno uzrujao i smeo. Objasnio je da je bio spolno zlostavljan i da mu se, unatoč tomu što doista voli žene, nije dopalo što je ------------------------ činila. Predsjedavatelj suda uočio je da se zatočenik uznemirio te mu rekao da ne mora iznijeti svoju priču. Zatočenik mu je bio zahvalan na tomu i odlučio je ne govoriti o ------------------------ navodnom zlostavljanju.
      Zatočenik je dao iscrpne informacije kako su ga ------------------------ i -------------------- navodno zlostavljali. Zatočenik je ustvrdio da su ----------------------- i ------------------- zamaskirani uletjeli u prostoriju i pretukli ga. Tukli su ga toliko da se ------------------------ uzruja---. ------------------------ nije bila suglasna s takvim tretiranjem zatočenika. Osjeti--- je empatiju za njega. 


[3]        Stenogram, Saslušanje Mohamedoua Oulda Slahija pred Revizijskim sudom za ratne državne neprijatelje, 8. prosinca 2004., 78. CSRT-ov stenogram dostupan je na http://online.wsj.com/public/resources/documents/couch-slahihearing-03312007.pdf.

[4]        ARB-ov stenogram, 14, 1819, 2526.

Prema iskazu zatočenika, ----------------- se rasplaka--- govoreći ------------------------ i -------------------- da prekinu sa zlostavljanjem. Zatočenik je vijeću htio pokazati ožiljke i ozlijeđena mjesta, ali je vijeće to odbilo. Vijeće je suglasno da je ovo ispravna rekapitulacija oštećenog dijela zvučne vrpce.[5]

Posjedujemo samo ove stenograme jer je u proljeće 2006. godine savezni sudac tužbu Associated Pressa o slobodi informacija (FOIA)[6] riješio odlukom u korist tužitelja, to jest da se spomenute objave. Tužba je na koncu, četiri godine poslije nastanka Guantanama, primorala Pentagon da objavi službeni popis ondje zatočenih ljudi. Zatočenici su prvi put dobili imena, a imena glasove. U stenogramima njihovih tajnih saslušanja mnogi od njih su ispričali priče koje proturječe tvrdnjama da kubanski zatvor utamničava najgore od najgorih, ljude toliko opasne, kako je to predsjedavajući general obznanio dok su 2002. u zatvor prispijevali prvi osumnjičenici, da bi oglodali hidrauličke cijevi na stražnjem dijelu C-17[7] u želji da ga sruše. [8] Ipak, nekoliko ih je, poput Slahija, načelo temu o postupcima u američkom pritvoru.Pentagon se nije dao smesti, naprotiv. Zatočenici u Guantanamu su teroristički treneri, izrađivači bombi, potencijalni bombaši-samoubojice i drugi opasni ljudi, sažeo je vojni glasnogovornik kada su stenogrami otvoreni na uvid javnosti. I tvrdimo da su uvježbani lagati kako bi pobudili naklonost za svoje okolnosti i time izložili američku vladu pritisku. [9] Sljedeće godine vojska je objavila dokumente s ARB-ovih saslušanja iz 2006., no Slahijev je stenogram nedostajao. On je i dalje zatvoren za javnost.U ljeto 2012. godine Slahijev rukopis je konačno dobio dopuštenje za objavljivanje i član njegova odvjetničkog tima proslijedio mi ga je na disku označenom sa Slahijev rukopis inačica za javnost. Dotad je Slahi već cijelo desetljeće bio odsjedio u Guantanamu. Dvije godine prije toga savezni mu je sudac odobrio zahtjev za habeas corpus i naložio njegovo oslobađanje, ali se američka vlada žalila na odluku te je apelacijski sud njegovu peticiju vratio županijskom sudu na ponovno razmatranje. Proces još uvijek traje.
Mohamedou je još uvijek u istoj samotnoj ćeliji u kojoj je napisao svoj dnevnik. Vjerujem da sam pročitao sve objavljeno o njegovu slučaju i zbilja ne razumijem zašto je uopće dospio u Guantanamo.





[5]        ARB-ov stenogram, 2627.

[6]        Pokrata za Freedom of Information Act (op. prev.)

[7]        Boeing C-17, američki vojni transportni zrakoplov (op. prev.)

[8]        Department of Defense News Brieng (Obavijesni sastanak Ministarstva obrane, op. prev.), ministar Rumsfeld i gen. Myers, 11. siječnja 2002., http://www.defense.gov/transcripts/transcript.aspx?transcriptid=2031.

[9]        Department of Defense Press Release (Priopćenje za tisak Ministarstva obrane, op. prev.), 3. travnja 2006., http://www.defense.gov/news/newsarticle.aspx?id=15573.