Javier Marías: ZALJUBLJIVANJA

-


Javier Marías: ZALJUBLJIVANJA

Novi roman Javiera Maríasa, jednog od najboljih suvremenih romanopisaca, objavljen u Profilovoj biblioteci Profil proza

Vjerojatno jedno od prvih pravih književnih remek-djela XXI. stoljeća.
The Guardian


Prelijepa proza, poput kakva baleta, krajnje potresna… apsolutno briljantna.
The New York Times Book Review


Posljednji put kad sam vidjela Miguela Desverna, ili Devernea, bio je i posljednji put kad ga je vidjela njegova žena, Luisa, što je svakako čudno i možda nepravedno, jer je ona bila to, njegova žena, a ja sam, naprotiv, bila anonimus…

Tako započinju Zaljubljivanja, deveti roman Javiera Maríasa, jednoga od ponajboljih suvremenih romanopisaca.
María Dolz, pripovjedačica i protagonistica, doznala je ime čovjeka kojega je s divljenjem promatrala gotovo svako jutro kako zadovoljno razgovara sa svojom ženom uz kavu u jednom gradskome kafiću, tek kad se pojavila njegova fotografija u novinama. A na fotografiji se vidio ranjen čovjek, napola nag i na samrti...

Dubokom i impresivnom prozom ovaj roman promišlja o zaljubljenosti, shvaćenoj gotovo posvuda kao pozitivnom, pa čak i otkupiteljskom osjećaju, toliko da se čini da može poslužiti kao opravdanje svega: i plemenitih činova, ali i najvećih nesreća i zlobe.
Zaljubljivanja su također roman o nepobitnoj snazi činjenica, no istovremeno i o nemogućnosti da ikada u potpunosti doznamo istinu o stvarima koje nas se tiču.



Javier Marías rođen je 1951. u Madridu. Bio je profesor na Sveučilištu u Oxfordu i na Komplutskome sveučilištu u Madridu. Član je Španjolske akademije.
Do sada je napisao devet romana od kojih su mnogi osvojili neke od najcjenjenijih književnih nagrada. Na hrvatski su jezik uz Zaljubljivanja prevedeni romani Srce tako bijelo, U boju sutra na me misli i Tvoje lice sutra.
Djela Javiera Maríasa prevedena su na četrdeset jezika, objavljena u pedeset zemalja i prodana u šest milijuna primjeraka u cijelome svijetu.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više