JAPANSKI POSLOVNI KODEKS

      Uvod 

     Duhovna i religijska tradicija s jedne i poslovanje s druge strane u Japanu su se poslije Drugoga svjetskog rata uspješno spojili, što je Zemlji Izlazećeg Sunca pomoglo da se uvrsti među razvijene kapitalističke zemlje svijeta. U nas u Republici Hrvatskoj zapostavljen je odnos duhovnih i religijskih tradicija s jedne i poslovanja s druge strane. Ovdje želim pokazati kako se to pitanje rješavalo u Japanu, što i nas može potaknuti na rješavanje tog pitanja.

      Kao i feudalni vođe Japana, današnji japanski vođe koriste etički kodeks kao duhovni vodič i moralni okvir za poslovno ponašanje i borilačke vještine. Dok je u zapadnoj kulturi zapostavljen utjecaj etike i etičkog kodeksa na poslovanje, u kulturi i poslovanju Japana on je primjetan. Ova knjiga to želi pokazati.

      Samuraji i feudalni vođe imali su etički kodeks kojeg su se pridržavali i u borilačkim vještinama i u ostalim aspektima života. Samuraji su bili benchmark, odnosno uzor ostalim klasama društva, poljoprivrednicima, umjetnicima i trgovcima, koji su njihova etička načela koristili u svim sektorima poslovanja. Jedno od etičkih načela potječe iz zena. To je kaizen, a znači da se svaka djelatnost obavlja precizno do savršenstva.

     

     

     

      Dogovor, a ne ugovor

      Moralna načela iz bušida i danas koriste u poslovanju suvremenih japanskih poduzeća. U njima dolazi do izražaja značaj ispravnosti ? bez obzira na cijenu; zatim hrabrosti ? da se ispravnost i iskrenost provodi; lojalnosti ? kroz doživotno zaposlenje; časti ? kroz osobne vrijednosti; iskrenosti ? koja se manifestira usmenom izjavom, u koju se ne sumnja, a prenosi se i u današnje poslovanje dogovorom i stiskom ruke, a ne pisanom izjavom i ugovorima, odnosno odvjetnicima i sudskim procesima. S gotovo 128 milijuna stanovnika Japan ima manje odvjetnika i sudskih procesa nego Republika Hrvatska.

      Suvremeni način upravljanja u japanskim poduzećima, pomoću načela etičkog kodeksa iz feudalnog Japana, čini ponašanje zaposlenika predvidljivim i tako smanjuje neizvjesnost, a uvodi red u organizaciju, odnosno poslovanje poduzeća. To je japansko nasljeđe čije pozitivne elemente možemo primjenjivati i u suvremenom poslovanju zapadnih zemalja, pa i Republike Hrvatske. Pri tome se trebamo čuvati od pokušaja formalnog prihvaćanja bez stvarnog nepridržavanja proklamiranih moralnih normi. Također, moramo se čuvati pokušaja komercijalizacije etike, što znači njezine pomodne upotrebe tamo gdje moralna načela nisu vrednote, već sredstva za povećanje zarade ili neke druge koristi.1 Umjesto prema komercijalizaciji duhovnosti, trebamo ići u pravcu produhovljena poslovanja, radi poboljšanja kvalitete života, a ne samo kvalitete robe, odnosno povećanja zarade.

„Čovjekom se ne rađaš. Čovjekom postaješ.

Takvim kakvoga loši tokovi više ne mogu ponijeti sa sobom poput otplavljenog stabla bez korijena. Takvim da možeš početi s promjenama kojima ćeš stvoriti novi, bolji svijet.

 Svijet u kojem je vrijedno živjeti.“

Janez Drnovšek

O vođama

      Vođa koji radi na svojem duhovnom skladu, „iznutra prema van“, duboko je etičan i moralan, iako ne zato što je to ispravno, već zato što na taj način ostvaruje ciljeve na dobrobit poduzeća, društva, države. Ali, „opojno vino vodstva svakoga može odvesti na put propasti. Što je pozicija viša, to je vino jače. Vođe početnici moraju naučiti kontrolirati svoj ego podsjećajući se da su samo normalna ljudska bića koja trebaju služiti svojim sljedbenicima, a ne svom egu. To je lako naučiti, i kako vođe napreduju u područje sve rjeđe atmosfere, moraju to ponovno učiti. To je problem održavanja ravnoteže. Da bi vodili, vođe moraju imati snažan ego. Također, moraju imati o sebi dobro mišljene kako bi zadržali samopouzdanje i nastavili voditi. Ali također moraju naučiti normalno živjeti s moći koju posjeduju, u suprotnom će se sljedbenici nadati propasti vođe ili će čak sami dovesti do nje.“2

„Svi smo vođe i vodimo cijelo vrijeme, bilo vodstvo dobro ili loše. Vodstvo proizlazi iznutra. Riječ je o tome tko sam, koliko činim i što činim. Vodstvo nije igranje uloge vođe, vodstvo je moj život, način života. Nikada ne dovršavam zadaću postajanja vođom, to je trajni proces.“3 Iz ovog citata najbolje uočavamo povezanost vodstva, vođe i etike, odnosno s njegovom duhovnom stranom, načinom života.