Recenzija knjige “Zeleni kvadrat - zdravlje iz organskog vrta”

Recenzija knjige “Zeleni kvadrat - zdravlje iz organskog vrta”

S velikim zanimanjem i pozornošću pročitao sam rukopis knjige “Zeleni kvadrat - zdravlje iz organskog vrta”, autorice dipl. ing. agr. Kornelije Benyovsky Šoštarić. Problematikom “zelenije i zdravije” proizvodnje biljaka bavim se više od dvadeset godina, a iskustvo sam stekao radeći u dvadeset i četiri zemlje kao predavač, savjetnik i autor brojnih publikacija.  

Ovaj rukopis je po mnogočemu značajno i osebujno djelo, te toplo preporučujem i podržavam njegovo tiskanje u obliku knjige!

U posljednjih nekoliko godina na hrvatskom jeziku tiskano je nekoliko knjiga o vrtu i vrtlarstvu. No, riječ je uglavnom o prijevodima inozemnih publikacija temeljenima na iskustvima i dostignućima ostvarenim drugdje, koja su često daleko od hrvatske zbilje. Stoga tim više raduje vidjeti i pozdraviti publikaciju koja je izvorno naša - hrvatska. “Radnja” ove publikacije odvija se u Hrvatskom zagorju, na stotinjak četvornih metara okućnice koja je pretvorena u plodan vrt koji opskrbljuje jednu obitelj zdravim namirnicama. “Glavni lik” je požrtvovna majka i supruga koja živi na asfaltu - u središtu Zagreba -  i vikendom obrađuje taj vrt. U nastojanju da svijet napravi boljim mjestom za življenje, ona sve svoje snage i nastojanja usmjerava na to da svojim najdražima osigura “zdravlje iz vrta”. Pritom strogo pazi da ne naruši ravnovjesje koje tka u prirodi i koje održava zdravim i plodnim stotinjak zelenih kvadrata mikrosvijeta za koji je preuzela odgovornost, svojevrsan zavjet spram Majke Prirode. Riječ je, dakle, o “priči” s kojom se mogu poistovjetiti ne samo majke, već i mnogobrojni ostali stanovnici Lijepe Naše.

Knjiga je pisana iz srca i zrači optimizom! Na jednostavan način (ali uvijek stručno utemeljeno) obraća se svima onima koji žele krenuti stopama autorice i sami pokušati zasnovati i obrađivati vlastiti ekovrt. Uz kratka uvodna, teoretska obrazloženja pojedinih aspekata vrtlarstva, knjiga kroz niz praktičnih savjeta i postupaka prikazuje kako vrtlariti na ekološki način u obiteljskim vrtovima. Premda prvenstveno namijenjena početnicima, iz nje puno toga mogu naučiti i napredniji vrtlari. Znanje stečeno na klasičnom agronomskom studiju autorica vješto i korisno nadopunjuje ne samo naknadno stečenim znanjem iz stručnih knjiga i informacijama dostupnima na internetu, već, što je još vrjednije, i u hrvatskim uvjetima jedinstveno - i znanjima koje je stekla radom i eksperimentiranjem u vlastitu vrtu. Štoviše, ne libi se priznati da je puno toga naučila i na vlastitim pogreškama! To iskreno priznanje ne ukazuje samo na autoričinu ljudsku širinu i sigurnost, već će zacijelo biti poticaj i oslonac svim čitateljima prilikom njihovih vlastitih pogrešaka i možebitnih neuspjeha, koji su neizbježan pratilac svakog vrtlara-početnika.   

Knjiga ima i svojevrsnu prosvjetiteljsku dimenziju! Utemeljena je na dugogodišnjem iskustvu agronomke koja kao novinarka na Hrvatskoj radioteleviziji radi već 15 godina. U emisiji "Plodovi zemlje" uređuje i vodi redovitu rubriku pod nazivom "Abeceda vrtlarstva", koja se bavi ekološkim vrtlarsvom u obiteljskim vrtovima. Više od 150 TV reportaža o ekovtlarstvu snimljeno je baš u tom vrtu, koji je u međuvremenu postao i svojevrstan simbol jednog novog razmišljanja. Autoričin decentni poziv na to „da jednoga dana vrtlari svijeta preuzmu odgovornost oporavka našeg planeta i postanu, svatko na svom zelenom kvadratu, tiha zelena vojska koju nitko ne može zaustaviti“ plemenit je, a u hrvatskim prilikama i hrabar čin.

Premda u knjizi ima jako puno praktičnih naputaka, ona nije napisana kao jednostran i univerzalan “recept koji liječi svaku bolest”. Naprotiv, autorica upućuje na to kako svaki ekovrtlar, ukoliko uistinu želi biti uspješan, stalno nanovo mora proučavati odnose i zakone u prirodi, te iste primijeniti na način koji je najprikladniji za njegovu situaciju. Ukratko, umjesto slijepog pridržavanja “recepata” koji su prikazani u ovoj knjizi, autorica apelira na to da ih treba shvatiti samo kao smjernice. Štoviše, ukazuje na to da svaki vrtlar na osnovi vlastitih iskustava i spoznaja mora razviti svoj stil i primjenjivati mjere za koje mu vlastita praksa potvrdi da su najučinkovitije. 

Dvije su osnovne niti vodilje koje autorica slijedi i o kojima želi da se skrbe i čitatelji: očuvanje zdravlja bližnjih i očuvanje zdravlja prirode i okoliša. Općenito, kroz cijelu publikaciju snažno se provlači element skrbi, apel da našim postupcima u vrtu (ali i izvan njega) ne povrijedimo niti jednog leptirića, a kamoli zdravlje i boljitak čovjeka kao dio krune mozaika Prirode. Nekima, a naročito macho tipovima, mogao bi zasmetati taj pristup - autoričina neposrednost, iskrenost i talent da komplicirane stvari rastavi na jednostavne elemente i prikaže na jednostavan način pun ljudske topline. Ovi će zacijelo reći kako u njezinu stilu pisanja ima nešto tipično žensko - toplo, brižljivo, nenatjecateljski. Veliki Göthe bi im na to vjerojatno odgovorio da ono “vječno žensko” u svakome od nas i jest ono što u nama stremi “ka gore”. A ja bih dodao da su svi koji tako misle - u pravu! Točno je - dok piše, autorica je prije svega majka, lavica koja se bori za svoje mladunče. A tek onda diplomirana inženjerka agronomije i ugledna televizijska novinarka. I nema ništa lošeg ili krivog u njezinu pristupu! Jer, premda se čitatelju obraća neposredno, jednostavno i razumljivim jezikom, prvenstveno se oslanjajući na vlastita iskustva, autorica ne posrće u naivnost, plitkoću, emotivni naboj ili dodvoravanje čitatelju. Knjiga jest pisana “toplo”, ali autorica pritom nigdje nije izgubila sponu s realnošću. Ono o čemu piše nije iluzija, utopija, teoretiziranje ili  zagovaranje nekakvog koncepta koji bi možda u nekim okolnostima bio ostvariv, već ono što je za nju (a posredno i za čitatelja) opipljiva stvarnost koja je oživotvorena u njenom malom obiteljskom vrtu u Hrvatskom zagorju.  

Sve navedeno i u knjizi preporučeno posve je utemeljeno s motrišta suvremene agronomske i vrtlarske znanosti. Korektno i stručno prikazane su sve agrotehničke mjere u vrtu, navedena latinska imena biljaka i sl. Detaljno sam pregledao svako pojedino poglavlje. U intenzivnoj e-mail korespondenciji, telefonskim i razgovoru uživo, autorici sam ukazao na manje pogreške, omaške koje su bile prisutne u izvornoj verziji rukopisa, a koje je autorica naknadno ispravila. Jedino što za neke čitatelje i kritičare eventualno može biti “sporno” jest izraz “organski vrt”. Izraz “organski vrt” rabi se u nekoliko jezika, ali i u kolokvijalnom hrvatskom. No, službeni naziv za “organsku poljoprivredu” u Republici Hrvatskoj jest “ekološka poljoprivreda”. Slijedom toga i vrtlarstvo, odnosno vrt koji obrađujemo na taj način, jest “ekološki” (ili skraćeno “eko”), a ne “organski” vrt. 

Toplo se nadam da će čitateljima “Zeleni kvadrat” postati prozor kroz koji će otkriti i zeleni kub, kocku i tko zna koje sve još ne, nove, neslućene dimenzije koje čuvaju začarane zapise Prirode.

Dr. sc. Darko Znaor

Zagreb, 3. lipnja, 2010.