četvrtak, 18. srpnja 2013.

Nora Roberts: Pronađen san



Nora Roberts: Pronađen san
Prvo poglavlje


Kad je napunila osamnaest godina, Laura je bila zaljubljena. Imala je sreće što je bila tako sigurna u svoje osjećaje, svoju budućnost i čovjeka s kojim će sve to podijeliti.
Zvao se Peter Ridgeway i bio sve o čemu je oduvijek sanjala. Visok i naočit, svijetle kose i predivnog osmijeha. Cijenio je ljepotu, glazbu i ozbiljno shvaćao svoju karijeru.
Otkako je dobio promaknuće, preselio se u kalifornijski ogranak kompanije Templeton i počeo joj se udvarati kako bi osvojio njeno romantično srce.
Slao joj je cvijeće u sjajnim, bijelim kutijama, vodio na romantične večere u restoranima uz svjetlost svijeća. Dugo su razgovarali o umjetnosti i književnosti, razmjenjivali poglede koji su govorili puno više od samih riječi.
Šetali su se po vrtu obasjani mjesečinom, išli na duge vožnje duž obale.
Nije joj trebalo dugo da se zaljubi, nježno, bez ikakvih težih posljedica. Kao da je kliznula ravno u njegov zagrljaj kroz svileni tunel.
Možda je malo stariji, ipak je imao dvadeset i sedam godina, mislila je, a ona je premlada, tako su sigurno razmišljali njeni roditelji. No, bio je besprijekoran, tako savršen, godine nisu bile važne. Ni jedan njezin vršnjak nije se mogao pohvaliti Peterovom istančanošću, znanjem i strpljivošću.
I bila je tako zaljubljena.
Diskretno je spomenuo brak. Tako joj je dao vremena da razmisli. Kad bi mu samo mogla dati do znanja da je razmislila već o svemu i shvatila da je on čovjek s kojim želi provesti ostatak života.
No čovjek poput njega trebao je vući sve poteze i sam donijeti sve odluke.
Bilo je vremena, uvjeravala se. Vremena kao u priči. A večeras, na njezinoj rođendanskoj zabavi, bit će ovdje. Plesat će s njim. U svijetloplavoj haljini koju je odabrala jer joj ide uz oči osjećat će se kao princeza. Štoviše, osjećat će se kao žena.
Polako se odijevala, željela je uživati u svakom trenutku dok se pripremala. Sve će biti drukčije, pomisli. Promotrila je svoju sobu kad se jutros probudila. Stare tapete sa sićušnim ružičastim ružinim pupoljcima. Zimsko sunce ulazilo je kroz prozor kroz čipkaste zastore, kao i toliko puta prije.
Ali sve je bilo drukčije. Zato što je ona bila drukčija.
Obuhvatila je sobu ženskim pogledom, primijetila elegantne obrise psihe od mahagonija, Margoin rođendanski poklon, proučila šarene bočice parfema koje je počela skupljati kao tinejdžerica.
Stilski krevet u kojem je spavala, u kojem je sanjala još od djetinjstva, s četiri visoka stupa i raskošnim baldahinom od bretonske čipke. Vrata koja su vodila na balkon bila su otvorena, puštajući zvukove i mirise večeri. Udobna prozorska klupica puna jastuka na kojoj se znala sklupčati i sanjariti o liticama.
Vatra u kaminu od ružičastog mramora. Iznad kamina fotografije u srebrnim okvirima i vitki srebrni svijećnjaci s tankim svijećama koje je voljela zapaliti uvečer. I skupocjena vaza s jednom jedinom bijelom ružom koju je Peter poslao toga jutra.
Pisaći stol na kojem je učila cijelu srednju školu, na kojem će učiti dok ne maturira.
Zamišljeno je prešla rukom preko stola. Nije se osjećala kao srednjoškolka. Osjećala se kao starija, mudrija od svojih vršnjaka, puno sigurnija u smjer kojim želi krenuti.
Bila je to soba njezina djetinjstva, njezine mladosti, soba koja joj je prirasla srcu. Kao što je kuća Templetonovih bila njezin dom. Premda je znala da toj kući nema premca, bila je spremna, zapravo je jedva čekala izgraditi novi dom s voljenim čovjekom.
Napokon, okrenula se i pogledala u ogledalu. I nasmiješila se. Pogodila je haljinu. Jednostavne, čiste linije odgovarale su njezinoj sitnoj građi. Lijep izrez oko vrata, koso krojeni rukavi i ravan pad do gležnja ― klasično, uznosito, savršeno za ženu po ukusu Petera Ridgewaya.
Možda bi joj bilo draže da joj je kosa ravna, ali kad se već stalno uvijala, samo ju je podigla. Tako je izgledala zrelije.
Nikada neće biti odvažna i seksi poput Margo ili nehajno zanimljiva poput Kate. Tako da se morala pomiriti sa zrelim i elegantnim. Na kraju krajeva, takve je kvalitete Peter cijenio.
Silno je željela biti savršena za njega. Večeras ― pogotovo večeras.
Pažljivo je uzela naušnice koje su joj roditelji poklonili za rođendan. Dijamanti i safiri zaigrano su joj namignuli u ogledalu. Nasmiješila im se kad su se vrata naglo otvorila.
"Nema šanse da stavim to sranje na lice", zajapureno se Kate prepirala s Margo.
"Dovoljno si se namazala za nas obje."
"Rekla si da ćeš odabir prepustiti Lauri", podsjeti je Margo, onda se zaustavi. Stručnim je pogledom proučila svoju prijateljicu. "Izgledaš predivno. Elegantno seksi."
"Zbilja? Jesi li sigurna?"
Toliko se obradovala što može biti seksi da je ponovno proučila svoj odraz u ogledalu. Vidjela je samo sebe, sitnu djevojku zabrinutih sivih očiju i neposlušne kose.
"Naravno. Poželjet će te svi frajeri na zabavi, a neće se usuditi da te pitaju."
Kate se zacerekala i bacila na Laurin krevet.
"Usudit će se, kako da ne. Kad je riječ o tebi, korice i sadržaj savršeno se poklapaju."
Margo se samo podsmijehnula i prešla rukom preko boka. Jarkocrvena haljina pripijala se uz njene zanosne obline.
"Ako imaš što pokazati ― što ti nemaš ― onda to pokaži. Zato ti treba rumenilo, sjenilo, maskara i..."
"O, Bože."
"Izgledaš prekrasno, Margo", ubacila se Laura kao vječita mirotvorka. Nasmiješila se Kate, onako opruženoj na krevetu, mršavici obučenoj u tanku bijelu vunu od glave do pete.
"Poput šumske nimfe", nasmijala se kad je Kate zafrktala. "Ali malo boje ne bi ti bilo na odmet."
"Vidiš?" Margo pobjedonosno uzme svoju torbicu sa šminkom. "Sjedni i prepusti se majstorici."
"Računala sam na tebe", rekla je Margo i napala Kate kistovima za šminku, dok je ova zanovijetala cijelo vrijeme.
"Samo zato što ti je rođendan."
"Hvala ti."
"Večer će biti lijepa", rekla je Margo šminkajući Kateine obraze. "Bend se već sprema, kuhinja je u kaosu. Mama se ustrčala i brine se o cvijeću kao da je kraljevsko primanje."
"Trebala bih pomoći", započne Laura.
"Počasna si gošća", prekine je Kate i zatvori oči u samoobrani dok joj Margo nanosi sjenilo. "Teta Susie ima sve pod kontrolom ― kao i striko Tommy. Vani svira saksofon."
Smijući se, Laura sjedne na krevet pokraj Kate.
"Uvijek govori kako potajno sanja o tome da svira saksofon u nekom zadimljenome klubu."
"Sigurno", doda Margo veselo dok je naglašavala olovkom pažljivo Kateine velike oči.
"Onda bi se pojavio pravi Templeton i kupio cijeli klub."
"Moje dame", povika Josh s dovratka s malom kutijom cvijeća u rukama.
"Ne želim prekidati vaše ženske rituale, ali ovdje je malo ludnica, pa izigravam dostavljača."
Bio je tako zgodan u svome smokingu da se Margo odmah zajapurila. Zavodljivo ga je pogledala.
"Imaš neku preporuku?"
"Pazi, lomljivo", uzvratio je, jedva odolijevajući da joj ne pogleda niz dekolte. Prokleo je svakog muškarca koji je ikada imao priliku makar priviriti u njezine mliječnobijele obline. "Još cvijeća za slavljenicu."
"Hvala", rekla je Laura i ustala, uzela kutijicu i poljubila ga. "To je moja preporuka."
"Divno izgledaš", rekao joj je primivši je za ruku. "Odraslo. Počinje mi nedostajati moja dosadna mlađa sestra."
"Dat ću sve od sebe da ti dosađujem, što češće, to bolje."
Otvorila je kutiju, uzdahnula i zaboravila na sve ostalo.
"Od Petera", promrmljala je.
Josh je stisnuo zube. Ne bi bilo pošteno kad bi joj priznao da se ne slaže s njenim odabirom muškarca.
"Neki tipovi misle da je jako profinjeno pokloniti samo jedan cvijet."
"Meni su draži buketi", dodala je Margo. Ona i Josh su se pogledali sa savršenim razumijevanjem.
"Prekrasan je", promrmlja Laura i stavi ga u vazu da pravi društvo još jednom cvijetu. "Baš kao onaj koji mi je poslao jutros."

* * *

Do devet sati vila Templeton bila je prepuna ljudi i zvukova. Skupine gostiju pretakale su se iz jarko osvijetljenih prostorija na grijane terase. Neki su lunjali vrtovima, šetali po popločanim puteljcima i divili se cvijeću i fontanama pod sjajnom zimskom mjesečinom i čarobnim svjetlima.
Margo je bila u pravu. Večer je bila lijepa, a nebeski svod posut nebrojenim zvijezdama koje su svjetlucale poput dijamanata.
Kuća Templetonovih bila je okupana svjetlom.
Glazba je pulsirala, pozivajući parove na ples. Golemi stolovi presvučeni elegantnim bijelim stolnjacima stenjali su pod teretom hrane koju je spremila vojska kuhara. Konobari koji su prošli obuku po mjerilima hotela Templeton diskretno su kružili oko gostiju, noseći srebrne pladnjeve prepune tankih čaša sa šampanjcem i sitnih delikatesa. Razna pića posluživala su se ni više ni manje nego na šest šankova.
Sitni vrtlozi pare plesali su iznad bazena na kojem su plutali bijeli ljiljani. Na terasama, pod svilenim nadstrešnicama, preko travnjaka, deseci bijelih stolova bili su ukrašeni tankim svijećnjacima i bijelim gardenijama.
Unutra se nalazilo još konobara, još hrane, još glazbe, još cvijeća za one kojima su bile draže toplina i relativna tišina. Dvije sluškinje u odorama čekale su na vrhu stubišta ako je nekoj od dama trebalo pomoći da se osvježi ili možda popravi rub haljine.
Ni jedna proslava u bilo kojem hotelu Templeton diljem svijeta nije bila toliko brižno planirana ili vođena kao proslava osamnaestog rođendana Laure Templeton.
Nikada neće zaboraviti tu večer, sjajna svjetla, glazbu koja je prožimala zrak i stapala se s mirisom cvijeća. Znala je svoje dužnosti, čavrljala je i plesala s prijateljima svojih roditelja i vršnjacima. Iako je željela samo Petera, družila se sa svima, što se od nje i očekivalo.
Dok je plesala sa svojim ocem, dodirnuli su se obrazima.
"Zabava je prekrasna. Hvala."
Uzdahnuo je, mirisala je kao žena ― blago, elegantno.
"Dio mene htio bi da još uvijek imaš tri godine dok te nunam na koljenu."
Thomas se odmaknuo i nasmiješio se. Bio je naočit muškarac, smeđe kose prošarane sijedim vlasima. Sive oči prenio je na oba svoja potomka, a oko njih pojavile su se blage bore od života i smijeha.
"Odrasla si mi, Laura."
"Nije bilo druge", uzvratila mu je osmijeh.
"Pretpostavljam da nije. Evo nas ovdje, jasno mi je da me barem desetak mladića strijelja pogledom, u nadi da ću se maknuti kako bi mogli plesati s tobom."
"Najradije bih plesala s tobom."
No Thomas je vidio kako njegova kći sanjivo guta pogledom Petera Ridgewaya koji je doplesao sa Susan Templeton. Kako je mogao znati kad je doveo Ridgewaya iz Kalifornije da će odvesti njegovu djevojčicu?
Kad je glazba završila, Peter je vješto zamijenio plesne partnerice i odlepršao s Laurom.
"Nije pristojno promatrati čovjeka kao da ga želiš bičevati, Tommy", promrmlja Susan.
"Ona je samo djevojčica."
"Zna što želi. Čini se da je oduvijek znala", uzdahnula je. "Izgleda da želi Petera Ridgewaya."
Thomas pogleda svoju suprugu. Imala je mudre oči, oduvijek su bile mudre. Možda je sitna i nježna poput njihove kćeri, možda se doimala krhkom. Ali dobro je znao koliko je snažna.
"Što misliš o njemu?"
"Sposoban je", rekla je polako. "Iz dobre obitelji, lijepih manira. Bog zna da je privlačan." Stisnula je svoje meke usne.
"Voljela bih da je miljama daleko do nje. To kažem kao majka", priznala je. "Kao majka koja se boji da će izgubiti svoju curicu."
"Možemo ga prebaciti u Europu." Svidjela mu se ideja. "U Tokio ili Sydney."
Potapšala je supruga po obrazu, uz smiješak.
"S obzirom na to kako ga Laura gleda, pošla bi za njim na kraj svijeta. Bolje da nam bude blizu." Teškom mukom je prihvatila što se događalo i slegnula ramenima. "Mogla je izgubiti glavu za nekim od Joshovih raskalašenih prijatelja, za nekim kurvišem, bivšim zatvorenikom."
I on se nasmijao.
"Laura? Nikad."
Susan samo podigne obrvu. Muškarac to ne bi razumio, znala je. Romantična stvorenja poput Laure obično privuku divljaci.
"Pa, Tommy, jednostavno ćemo morati vidjeti. I biti uz nju."            

"Nećeš plesati sa mnom?" upitala je Margo, spuznuvši u Joshov zagrljaj prije nego što je uopće prihvatio ili odbio poziv. Savršeno mu je pristajala.
"Ili ćeš samo stajati ovdje kao mrgud?"
"Nisam mrgud. Razmišljao sam."
"Brineš se zbog Laure."
Čak i kad su joj prsti koketno prešli preko njegova zatiljka, Margo je zabrinuto gledala Lauru.
"Luda je za njim. Želi se udati za njega."
"Premlada je za brak."
"Razmišlja o braku od svoje četvrte godine", promrmlja Margo. "Misli da je pronašla čovjeka iz snova. Nitko je ne može zaustaviti."
"Mogao bih ga ubiti", reče Josh. "Onda bismo mogli sakriti leš."
Nasmijala se i pogledala ga u oči.
"Kate i ja ćemo ti pomoći da baciš njegovo beživotno truplo s litice. Ali, dovraga Josh, možda je on onaj pravi. Pažljiv je, pametan, strpljiv što se nekih hormonalnih aspekata tiče."
"Nemoj sad o tome", promrmlja smrknuto Josh. "Ne želim o tome razmišljati."
"Bez brige, tvoja će sestra doći do oltara, kad za to dođe vrijeme, kao nevina mlada u bijelom."
Uzdahnula je, pitajući se kako žena može pomisliti na brak dok ne zna kakav je netko u krevetu.
"Zapravo, imaju mnogo toga zajedničkog. Mi smo samo dvoje običnih cinika. Što mi uopće znamo?"
"Volimo je", jednostavno je odgovorio Josh.
"Tako je, volimo je. Ali stvari se mijenjaju i uskoro će svatko od nas krenuti svojim putem. Ti si već na svome putu", objasnila je. "Gospodin pravnik s Harvarda. Kate je krenula na fakultet, Laura je pred udajom."
"A ti, carice?"
"Sve i svašta", zavodljivo se nasmiješila. Možda bi koketiranje prešlo u nešto više da se nije pojavila Kate i rastavila ih.
"Poslije će biti vremena za seks", promrmlja. "Gledajte, odlaze."
Zagledala se prema Lauri i promatrala kako odlazi hodajući s Peterom ruku pod ruku.
"Možda bismo trebali za njima. Napraviti nešto."
"Kao na primjer?"
Zapravo joj je bilo jasno i zagrlila je Kate oko njenih uskih ramena.
"Nema veze, to neće ništa promijeniti."
"Ali onda neću ostati ovdje i mirno promatrati što se događa", reče Kate s gađenjem i podigne pogled prema Joshu. "Idemo sjesti u južni vrt. Josh nam može ukrasti malo šampanjca."
"Maloljetna si", rekao je ukočeno.
"Aha, ti kao to nikada nisi učinio", odvratila je uz pobjedonosni smiješak.
"Samo jednu čašu svakome. Da nazdravimo Lauri. Možda joj donese sreću i ostvari želje."
"Jednu čašu."
Margo se namršti, primijetivši kako je pogledom prešao preko gomile ljudi.
"Gledaš ima li policije?"
"Ne, mislio sam da bi se Michael mogao ipak pojaviti."
"Mick?" Kate naheri glavu. "Mislila sam da je negdje u Srednjoj Americi, ili gdje već, radi kao plaćenik."
"Radi, radio je", ispravi se Josh. "Vratio se, barem na neko vrijeme. Nadao sam se da će prihvatiti moj poziv", slegnuo je ramenima. "Nije ovo njegov stil. Jednu čašu", ponovi, potapšavši Kate po nosu. "Ali piće nisi dobila od mene."
"Naravno."
Primila je Margo ruku pod ruku pa su zajedno krenule prema osvijetljenim vrtovima.
"Bolje da joj nazdravimo kad je već ne možemo zaustaviti."
"Idemo joj nazdraviti", složila se Margo. "I bit ćemo uz nju, bez obzira na sve."

"Toliko zvijezda", reče Laura i udahne noćni zrak dok se šetala s Peterom preko blago nakošenog travnjaka. "Savršena večer."
"Savršenstvo je na vrhuncu sad kad smo nasamo."
Zarumenjela se i nasmiješila.
"Oprosti. Bila sam zauzeta, jedva sam uhvatila malo vremena da porazgovaramo.
Da budemo nasamo."
"Imaš svoje obveze. Jasno mi je. Kći Templetonovih nikada ne bi zanemarila svoje goste."
"Inače ne bih. Ali danas mi je rođendan."
Ruka joj je bila tako topla i zaštićena dok ju je držao. Htjela je da zauvijek ovako šeću, skroz do litica, kako bi podijelila s njim i to posebno mjesto.
"Trebali bi mi malo progledati kroz prste."
"Hajmo onda to iskoristiti."
Poveo ju je do divne bijele sjenice. Prigušeni zvukovi zabave dopirali su do njih, a mjesečina se probijala kroz raskošne čipkaste oblike. Miris cvijeća lebdio je u zraku. Sve je bilo onako kako je zamislio.
Staromodno i romantično, kao i žena kojom se namjeravao oženiti.
Povukao ju je prema sebi i poljubio. Bila je tako željna, pomislio je. Tako nevina. Dočekala su ga ljupka usta. Nježno ga je zagrlila. Bio je uzbuđen. Ona je bila mlada, a otmjena, željna, a opet nevina.
Mogao ju je uzeti, znao je. Bio je vješt i iskusan. No bio je čovjek koji se ponosio samokontrolom, tako da se polagano odmaknuo. Neće pokvariti savršenstvo ili pokleknuti pred tjelesnim čarima. Želio je da njegova žena bude neokaljana, čak i s njegove strane.
"Nisam ti rekao dovoljno puta kako predivno izgledaš večeras."
"Hvala", rekla je i uživala u iščekivanju.
"Htjela sam biti lijepa. Za tebe."
Nasmiješio se i nježno je privukao, pustio da mu nasloni glavu na grudi, iznad srca. Bila je tako savršena za njega.
Mlada, ljupka, dobro odgojena. Kroz proreze je ugledao Margo, napadno odjevenu u crvenoj haljini koja se glasno smijala nekoj šali.
Premda mu je tijelo reagiralo na takav prizor, to je vrijeđalo njegov ukus. Kći domaćice. Jeftina fantazija.
Pogled mu je prešao na Kate. Koštunjava štićenica, više pameti nego stila. Bio je zapanjen što se Laura tako djetinjasto vezala za njih dvije. Ali bio je siguran kako će s vremenom i to popustiti. Na kraju krajeva, bila je razumna i nevjerojatno zrela za nekoga svojih godina. Kada jednom u potpunosti shvati svoje mjesto u društvu ― i da joj je mjesto uz njega ― onda će je moći udaljiti od nepoželjnih elemenata.
Očito je bila zaljubljena u njega. Jedva da je imala iskustva da bi glumila ili zavlačila. Možda njezini roditelji nisu u potpunosti odobravali, ali bio je uvjeren kako će ipak stati na njegovu stranu jer su bili privrženi svojoj kćeri.
Bio je siguran da mu ne bi mogli ništa prigovoriti, bilo osobno ili poslovno. Radio je svoj posao, i to dobro. Bit će dobar zet. S Laurom uza se, prezimenom Templeton, imat će sve što je htio. Sve što je zaslužio. Suprugu po mjeri, neuništiv društveni položaj, sinove. Bogatstvo i uspjeh.
"Ne poznajemo se dugo", počeo je.
"Kao da te oduvijek znam."
Nasmijao se preko njezine glave. Bila je tako dražesno romantična.
"Tek nekoliko mjeseci, Laura. Gotovo sam deset godina stariji od tebe."
Samo se privila još više.
"Kao da je to uopće bitno."
"Trebao bih ti dati još vremena. Bože, još nisi ni maturirala."
"Još nekoliko mjeseci."
Srce joj je luđački udaralo od iščekivanja kad je podigla glavu.
"Nisam dijete, Peter."
"Ne, nisi."
"Znam što želim. Oduvijek sam znala."
Vjerovao joj je. On je također znao što želi. Oduvijek je znao. I to su imali zajedničko, pomisli.
"Ipak, rekao sam da ću čekati."
Podigao je njene ruke do svojih usana i gledao je u oči.
"Barem još godinu dana."
O ovome je sanjala, ovo je čekala.
"Ne bih htjela da čekaš", prošaptala je. "Volim te, Peter."
"Volim te, Laura. Ne mogu čekati ni sat vremena, a kamoli godinu dana."
Pustio ju je da sjedne na obloženu klupicu. Ruke su joj drhtale. Svim je srcem upijala svaki djelić svakoga trenutka. Prigušenu glazbu, tihe tonove koji su dopirali do njih kroz bistri noćni zrak. Miris jasmina i blagi miris mora. Igru svjetla i sjene oko sjenice.
Kleknuo je, znala je da će to učiniti. Lice mu je bilo divno na nježnom, sanjivom svjetlu, srce joj se slamalo. Počela je plakati kad je uzeo baršunastu kutijicu iz džepa i otvorio je. Svjetlost koja je odskakivala od dijamanta raspršila se u duginim bojama kroz njene suze.
"Hoćeš li se udati za mene, Laura?"
Znala je kako se svaka žena osjeća u tom prekrasnom trenutku. Ispružila je ruku.
"Da."

Nema komentara:

Objavi komentar