utorak, 11. veljače 2014.

Predstavljena knjiga "Vrijeme je za gozbu" Veljka Barbierija


Istaknuti hrvatski gastronomski stručnjak i književnik Veljko Barbieri svoju ljubav prema gastronomiji pretočio je u još jednu književno stiliziranu priču o jelu u knjizi "Vrijeme je za gozbu", svojevrsnoj povijesti gastronomije kroz jelo predstavljenoj sinoć u Zagrebu.

Riječ je o još jednoj knjizi iz "lonca" toga hedonista i gastronoma u kojoj spaja književnost i kulinarske užitke, iznoseći na prepoznatljivo zanimljiv pripovjedački način povijest gastronomije od antičkih vremena do danas. Uz svaki recept ide i priča o jelu u kojoj Barbieri, na više od 700 stranica, oživljava povijesne scene, predočavajuči ugođaj, boje i mirise.

Počevši od najstarijih, elementarnih jela i postupno vodeći prema onim novijim i kulinarski sve
sofisticiranijim, pod poglavljima s naslovima poput "Stvaranje svijeta i antička gozba", "Blagoslov u
srednjovjekovnom loncu" ili "Sjaj i tama u građanskom salonu" kriju se brojne zanimljive priče o hrani prepune zanimljivih kulturno-povijesnih podataka. Osnovna poruka knjige, međutim, nije hrana kao takva, niti hedonističko uživanje u jelu, kao ni slijepo pridržavanje tradicije, istaknuo je autor.

"Osnovna poruka te knjige na neki je način oslobađajuća, a to je da smo mi ljudska bića koja imaju pravo izabrati svoje opredjeljenje, okuse i mirise, i svoj pogled na svijet", naglasio je Barbieri. "Ona slijedi neke tragove hrane kao suštine pogleda na svijet, te se kroz književne napore pokušava dodvoriti ideji da gastronomija, odnosno užitak u hrani kao svaki hedonistički element može sudjelovati u našoj spoznaji svijeta", pojasnio je. "No, hrana je tu izravna poruka da ne postoji samo jedan jedini put i da ćemo, ukoliko tradiciju shvaćamo kao nešto što je obvezujuće, otići na krivi put", zaključio je Barbieri.

Knjiga "Vrijeme je za gozbu" objavljena je u izdanju Profil Knjige čiji je urednik Velimir Visković istaknuo kako, iako je riječ o nekoj vrsti kuharice, to djelo nedvojbeno pripada u domenu literature. "To je jedna sjajna zbirka esjeja i priča literarnog sadržaja u kojoj Barbieri stapa gastronomiju i ljepotu pričanja priče. Toliko informacija, priča, mitova i čitav niz podataka iz povijesti, arheologije, mitologije i geografije svrstava tu knjigu u umjetnička djela", kazao je Visković.

"Knjiga je konceptualizirana oko ideje povijesti jela i gastronomije a u njoj Barbieri na svoj način parafrazira, nanovo priča razne mitove gdje se pojavljuju jela, konstruira cijele male priče, ponekad vješto fabulirane i poentirane, koje imaju svoje korijene u mitologiji, starim legendama, epovima i sagama", dodao je.

O knjizi je u atriju Muzeja Mimara govorio i recenzent Željko Ivanjek, ocijenivši kako je riječ o još jednom primjeru iznenađujuće lakoće zrelog pripovijedanja toga autora, u kojemu je Barbieri pokazao umijeće vladanja čitavim nizom pripovjedačkih strategija, temeljeći svoje zapise na znanstvenim činjenicama.

Veljko Barbieri (1950.) autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, putopisa, kratkih priča i
pjesama te kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa.
Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman "Dioklecijan" nagrađen nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine. Kao popularni gastronom iznimno je prisutan u medijima, te je voditelj HTV-ove emisije o kulinarstvu "Jelovnici izgubljenog vremena" i autor gastronomskih rubrika u brojnim domaćim i inozemnim tiskovinama. Svoje gastronomske novinske kolumne ukoričio je u četiri knjige naslovljene "Kuharski kanconijer", te u knjigama "134 male priče o hrani", "100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata" i drugima. "Vrijeme je za gozbu" njegov je jedanaesti naslov objavljen pod egidom Profila u isto toliko godina.

Nema komentara:

Objavi komentar