četvrtak, 6. veljače 2014.

Shmuley Boteach: Košer seks - Recept za strast i prisnost, odlomak



Predgovor
KOŠER SEKS DUŠA JE BRAKA
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Postanak 2:24

... još potpuniji užitak dok ćemo biti nagi u naručju jedno drugom, grleći se, igrajući se našim udovima, uronjeni u naša tijela, napinjući se, dašćući, umirući na trenutak. Nećemo li osjetiti tada, upravo tada, da to nije sve, da je taj grč što nas obuzima tek blijeda sjenka jedinstva koje će biti sveobuhvatno?
S. Chitty, The Beast and the Monk

Seks je emocija u pokretu.
Mae West
                        __________________________________________                     

Duboko sam pogođen razvodom roditelja u mojoj osmoj godini. Dok sam odrastao, u sebi sam nosio golemu želju koja me od tog trenutka progonila. Sanjao sam kako će se moji roditelji jednoga dana ponovno vjenčati, a uvjeren sam da isto to sanjaju i mnoga druga djeca koja su bila svjedoci raspada braka njihovih roditelja.
Postao sam loš đak koji nije želio odrasti, provodio sam većinu vremena ljuteći učitelje i predvodeći male razredne pobune. Tihi glasić šaputao mi je na uho: »Zašto da odrasteš kada te u budućnosti čeka ovo?« Postao sam mladi cinik, uvjeren da u životu ništa ne uspijeva. Svijet mi se činio sačinjen od nepodudarnih djelića razbacane slagalice koji se nikada zapravo neće dati složiti, a sreća u životu djelovala mi je koliko varljivom toliko i nedostižnom. S 13 godina, na svojoj bar micvi, kada su me roditelji (svaki za sebe) pitali što bih želio za poklon, ja, koji sam bio toliko sebičan i gramziv, odgovorio sam da želim da ponovno budu zajedno.
Kada mi je bilo 14 godina, odrekao sam se zamisli da ću ih ponovno vidjeti zajedno. To je također bilo doba kada sam došao u najraniju fazu da postanem rabin. To što nisam mogao ponovno spojiti roditelje potaklo me da izaberem zanimanje koje se bavi zalječivanjem srca i vidanjem rana. Sada, 17 godina kasnije, najveća mi je želja da sam ostanem sretno oženjen ― i da nađem načine kako omogućiti i drugima da to postignu.

Osjećaj posebnosti
Jedna od posljedica toga što sam bio dijete razvedenih roditelja bio je gubitak osjećaja da sam poseban. Sjećam se kako mi je bilo teško svaki put kada bi nastavnik rekao: »Sada idite kući i vježbajte večeras ovaj dio Biblije s ocem.« Moj se otac nalazio pet tisuća kilometara daleko i tako mi je nedostajao kao da sa mnom osobno nešto nije u redu, nešto što nikako ne mogu popraviti.
Ali osjećaj da si poseban i jedinstven jedan je od najvažnijih ljudskih aspekata. On je dio našeg nagona za preživljavanjem. Ni jedan čovjek ne dolazi na svijet s osjećajem da je običan. Biblija kaže da je svako ljudsko biće stvoreno »na priliku Božju«, i ono što taj slikoviti redak znači jest da na isti način kako je Bog jedan i jedini ― nema nikoga nalik njemu ― tako je i svatko od nas također jedan i jedini. Nema nikoga drugog poput nas. Smisao i krajnja svrha veze među ljudima je da dovede do te jedinstvenosti i da je potkrijepi. Kada vas netko odluči voljeti, to može značiti samo jedno: Ti si vrijedan ljubavi.
Ljudi se danas osjećaju ranjivo i izgubljeno, zarobljeno u neizmjernom bezličnom svemiru, koji ne gaji osjećaje i ravnodušan je prema njima. Oni idu iz veze u vezu, nikada sasvim sretni i zadovoljeni. Pa čak i kada nađu vezu koja im pruži dozu radosti, oni se opet tuže kako nisu u potpunosti shvaćeni. Osamljenost ― slika muškarca ili žene kako sjede kod kuće i sami gledaju televiziju ― postala je metaforom naše generacije. Kako bi spriječio tu rascjepkanost čovječanstva, Bog nam je dao brak, čija je bit pronaći srodnu dušu koja nas u potpunosti shvaća. Onu koja čak i u trenucima potpune šutnje može razumjeti našu nutrinu duše i prihvatiti naše urođene želje. Samoća, nasuprot tome, osjećaj je da nitko nikada neće spoznati dubinu našeg duha i prepoznati našu posebnost i individualnost. Naš naraštaj pati zbog krize intimnosti, koja se iznad svega manifestira u tome što se ne osjećamo posebnima.
Sjećam se dvaju trenutaka u životu kada sam osjećao da sam izuzetno poseban, kao da sam bio izabran za neku veliku misiju. Prvi put bilo je to u vrijeme dok sam bio u internatu. Imao sam tada 15 godina i imali smo kasnovečernju rođendansku zabavu za jednog od kolega. Mladić, slavljenik, užasno se napio i počeo mi govoriti da je Božji vjesnik koji je poslan da mi kaže da sam ja Mesija! »Ti si izabran da izbaviš svijet od njegova bezakonja. Ti si pomazanik Božji.« Rekao sam mu da je pijan i da bi trebao otići spavati. Ali kada je počeo citirati iz nepoznatih židovskih mističnih knjiga, dokazujući da se u drevnom spisu na moje ime aludira kao na obećanog izbavitelja, i počeo otkrivati novo i najmoćnije kabalističko Božje ime, svi koji su ga čuli počeli su me gledali s poštovanjem, kao da se iznenada pojavio anđeo. Nažalost, sljedećeg jutra sve što je rekao pokazalo se pogrešnim (no moja majka još uvijek smatra da ima nečega u tome).
Drugi put, i daleko važnije, bilo je jutro nakon što sam se oženio, kada sam čuo da se mojoj supruzi obraćaju kao gospođi Boteach. Nisam se mogao dovoljno naslušati toga.
Tu je bila osoba koja me smatrala toliko posebnim da je bila spremna uzeti moje prezime i sudjelovati u mom životu. Osoba koja bi se sa mnom vraćala kući svake večeri i slušala moje sitne prigovore o životu i poslu. Osoba koja je vidjela moju unutarnju ljepotu, unatoč tomu što sam ja vidio jedino ružnoću.
Danas mnogi od nas nastoje osigurati svoju egzistenciju i postati posebnima postignućima koja svijet priznaje ― tako što će postati milijunaši ili predsjednici vlada. Doista, svako ljudsko biće obdareno je osjećajem posebnosti, kao da upravo oni mogu spasiti planet i izbaviti svijet. Ipak, nije svatko od nas globalni mesija. Ali svi mi jesmo osobni mesije, u stanju smo izbaviti i uzdignuti živote ljudi oko sebe, onih kojima je do nas najviše stalo. Moj prijatelj iz spomenutog događaja bio je u pravu. Ja jesam mesija, iako tek mali (i veličinom i stasom). Svi mi imamo moć izbaviti i spasiti barem jedan život time što ćemo izabrati jednu osobu i učiniti da se osjeća željenom i posebnom kroz čitav život. To je ljepota braka i razlog zašto on ima središnju ulogu u ljudskom životu.
Brak je jednostavna tvrdnja: tvoja voljena smatra te toliko posebnim i jedinstvenim da bi više željela provesti većinu svog preostalog vremena na ovoj zemlji s tobom nego s bilo kojom drugom osobom. Ona se na to mogla obvezati mnogim drugim muškarcima. Ali ona se odabrala obvezati tebi jer te smatrala najposebnijim. Ne osjećaš li se sada kao da ti nema ravna?

Individualnost i brak
Iako je za mene to što sam obiteljski čovjek izvor ponosa ― za što sam izuzetno zahvalan Bogu, izvoru sveg blagoslova ― to ne znači da je za mene, ili za bilo koga drugoga, brak uvijek lagodno stanje. Doista, moj brak je pretrpio neke vrlo burne trenutke, a krivica za to gotovo uvijek leži na meni.
Nisam tip osobe kojoj je prirođena nesebičnost. Još manje sam tip čovjeka koji po naravi prihvaća postavljena ograničenja institucije. Naprotiv, jedan od nusproizvoda razvoda mojih roditelja bilo je to da sam se, u najvećoj mjeri, morao odgajati sam, tako da sam se navikao na gotovo apsolutnu slobodu. Majka je radila dva posla da bi nas mogla izdržavati, što znači da sam odrastao bez brižnog nadzora. K tome, najmlađi sam od petero djece, potpuno razmažen, i nisam baš navikao dijeliti s drugima.
Unatoč tomu, postupno sam postao svjestan velike i jednostavne istine da bez obzira na žrtve koje brak zahtijeva ― a zahtijeva ih mnogo ― brak i obitelj najveći su izvor čovjekove sreće. Nitko tko se oženi nikada neće pronaći savršenu osobu. U tom smislu brak je stanje duboko ukorijenjene ljubavi prema čovječanstvu, kojim više volimo društvo nego što volimo savršenstvo. Oni koji se godinama suzdržavaju, stupajući u veze i odbacujući na desetine ljudi, smatraju da je savršenstvo mnogo uzbudljivije od ljudskog društva. Bog je svakoga od nas stvorio takvim da nam nedostaje nešto prijeko potrebno, formirajući u svima nama životnu potrebu za nekime tko je spreman ljubiti nas unatoč našim manama i upotpuniti naše nedostatke.

Zašto biste prihvatili moj savjet?
Moje pravo da pišem drugu knjigu na temu braka i odnosa ― prva se bavila pitanjem održavanja strasti u braku ― ne dolazi iz nekakve težnje da budem uzoran suprug, ljubavnik ili otac. Nipošto ne tvrdim to za sebe. Zapravo, osjećam se doista poniženo kada vidim toliko mnogo muškaraca koji su bolji od mene u svakoj od tih stvari. Ono jednostavno proizlazi iz činjenice da me bol zbog razvoda roditelja učinila opsjednutim jednostavnim pitanjem kako muškarac i žena mogu ostati sretni zajedno tijekom čitava života i sa željom da doprinesu pozitivno braku i roditeljstvu.
Pisanje knjige ovakve tematike može imati terapeutski učinak u smislu da može poslužiti kao sredstvo kojim se nečije traumatično iskustvo pretvara u nešto što afirmira život i dobro. Nihilizam ili patnja bez svrhe nimalo me ne privlače. Ako mi događaji koje sam proživio mogu, na neki način, poslužiti kao pomoć da druge potaknem na uspješan brak i izbjegavanje tragedije bračnog nesklada, onda se moje iskustvo isplatilo.
Nisam od onih koji vjeruju da su bol i patnja najveći učitelji u životu. U središtu judaizma ne nalazi se nikakav ispaćeni sluga na osnovi čije bi patnje čovječanstvo dobilo izbavljenje. Upravo suprotno, smatram da nas patnja samo čini zahtjevnima, gnjevnima, prestrašenima, zajedljivima i osamljenima. Kakvu god veličinu postigli oni koji su proživjeli patnju, postigli su je usprkos činjenici da su patili, a ne zbog nje. Budući da smo svi povremeno ograničeni bolom i patnjom, što znači da svijet još uvijek nije savršen, najmanje što moramo učiniti jest integrirati ta iskustva u svoj život i omogućiti im da postanu na blagoslov time što ćemo drugima omogućiti da uče iz naše boli.
I doista, kao rabin studentima i ostalim članovima zajednice ― kako Židovima tako i nežidovima ― na sveučilištu u Oxfordu te u Londonu tijekom više od deset godina, vidio sam mnoge ljude u dubokoj boli, a većinu tih boli izazvale su veze koje su krenule naopako. Sjedio sam s muževima i ženama koji nisu mogli a da ne maltretiraju jedno drugo čak i u mojoj prisutnosti, a mnoge su žene tražile savjet kada su čule za muževu nevjeru. Odrastao sam uz bliskog prijatelja homoseksualca i promatrao ga kako se bori s herkulovskom zadaćom pronalaženja ljubavi i društva, a da ne učini kompromis s ključnim elementima svoje vjere. I promatrao sam muku majke da utješi i podigne djecu potiskujući vlastitu bol i samoću.
U to vrijeme nastojao sam identificirati što je to što brak čini uspješnim, a što uništava njegove šanse, što to par zbližava, a što stvara jaz i udaljava ih. I naučio sam važnu lekciju. Mi ljudi ne možemo zaustaviti zemljotrese i spriječiti sve prometne nesreće. Ali možemo učiniti nešto za tragediju usamljenosti koja pogađa toliko mnogo ljudi u ovom informatičkom dobu, u svijetu u kojem su strojevi i tehnologija postali privlačniji od ljudi. Nema potrebe za društvom u kojem likovi na televizijskom ekranu čine glavni oblik druženja.

Zašiti dvije duše u jednu
Ova je knjiga usredotočena na seks i središnje mjesto koje on zauzima u braku i vezama. Naš naraštaj naizgled teži odličnom seksu, no u sebi teži košer seksu, što se nadam da ću pokazati ovom knjigom. Zamisao knjige je da postavi definiciju što je košer seks i da pomogne čitatelju ili čitateljici da ga uvede u svoj život.
Znam da se seks dobro prodaje i da je tražena roba. Ali zbog čega ni jedan od naših profinjenih društvenih komentatora ne govori o mogućnosti da je seksualna žudnja osmišljena da nas učini ovisnima o ljudskoj bliskosti i toplini na gotovo isti način na koji je odgovorna za opstanak vrsta? Zašto svi smatraju da je seksualni nagon tu samo zato da bi ga se zadovoljilo? Možda je svrha seksa da nas neprestano čini gladnima ljudskoga društva.
            Osnovna je pretpostavka ove knjige da istinski, temeljni razlog koji tražimo u seksu nije tjelesno zadovoljstvo, već emocionalna prisnost. Ne tražimo samo orgazam, nego gotovo nevjerojatnu blizinu drugog toplog ljudskog bića. A budući da naš današnji seksualni život ne donosi emocionalnu prisnost, seks nam ubrzo postane dosadan. On postaje isprazno iskustvo koje ne ostavlja nikakvog traga, nego svega nekoliko ugodnih uspomena. Odatle potreba za košer seksom.
Tu stižemo do neobičnog paradoksa. Naša je generacija u isto vrijeme preseksualizirana, a opet najosamljenija od svih dosadašnjih. Ako je seks, fizički, najveća blizina koju mogu postići dvoje ljudi, zašto on onda ne stvara emocionalnu prisnost? Kako je moguće da dvoje ljudi mogu dijeliti tjelesna zadovoljstva, a da ipak nisu povezani vezama srca? Stalno razgovaram s mladim ljudima koji mi kažu da iako hodaju ― ili žive zajedno, već nekoliko godina ― još uvijek se ne mogu vjenčati jer osjećaju da se još ne poznaju dovoljno dobro. »Još uvijek nisam sigurna u vezi s Jerryjem«, kazala mi je jedna 27-godišnja žena za svog dečka s kojim je u vezi pet godina, »neki dijelovi njegove osobnosti me brinu, pa čak i plaše.«
Takve izjave posljedica su jednostavne činjenice da, iako Biblija govori o fizičkoj ljubavi kao najvišem obliku poznavanja, danas seks češće zbunjuje nego što pojašnjava. Upitajte bilo koju prosječnu mladu osobu što joj znači veza i često ćete dobiti dvojake odgovore. Današnje veze uključuju vrlo maglovite definicije. A one ne povlače za sobom nužno i ljubav. Mnoge od njih temelje se na prigodi ili su tako kratkog vijeka da ljubav nije ni dobila priliku da se razvije. Drugi će reći da je njihova veza zasnovana na snazi emocija. Ali oni će se također složiti da se može gajiti vrlo snažne osjećaje i prema bliskom prijatelju. Neki će pak definirati vezu kao održavanje seksualnih odnosa. Ali istina je da danas mnogi održavaju seksualne odnose izvan formalne veze.
No svi su mi govorili kako misle da je najvažniji sastavni element veze ekskluzivnost. Danas imati vezu znači da seksualne odnose održavaš sa svojim partnerom i ni s kim drugim. I to je ono na što ljudi misle kada kažu da žele imati odnos koji ih ispunjava. Više od svega oni žele tu zaista osobitu ekskluzivnost. Ljudi još uvijek teže ne samo za zadovoljstvom, već za prisnošću u svojoj vezi ― no rijetko je nalaze.

Mudar čovjek i pametan čovjek
Stara židovska izreka kaže da je razlika između mudrog i pametnoga čovjeka u tome da se pametan čovjek zna izvući iz situacije u kojoj se mudar čovjek ne bi ni našao. Naša je generacija pametna, ne mudra. Knjige o samopomoći sada imaju svoje mjesto na tržištu pružajući savjete o tome kako riješiti svaki problem koji se pojavi u životu i vezi.
Seksualni život postao vam je dosadan. Nema problema. Izvadite kožni bič ili vežite svog partnera za luster. Još bolje, posudite neki film za odrasle naslova poput »Dragi, poslužila sam cijelo susjedstvo«. Muž vas ignorira. Nema problema. Mrdnite guzicom i pribavite si privremenog ljubavnika kako biste povratili samopouzdanje.
No, naši roditelji, djedovi i bake nisu uopće imali knjiga za samopomoć ili kakva druga pomagala. Je li to bilo zbog toga što ih nije zanimalo osobno napredovanje? Ili stoga što su bili mudri i poduzeli preventivne korake da spriječe probleme koji se mogu pojaviti, a mi svoj život i veze vodimo iz krize u krizu? Bavimo se gašenjem požara, a su oni razvijali izgradnju grada.
Nakon deset godina savjetovanja ljudi u vezi s brakom i vezama, danas vjerujem da smo većina nas socijalni radnici zaduženi za rješavanje kriza, a ne ljubavnici. Nemamo plan za svoj intimni život, tako da požar izbije u svakom žbunu, a mi ih samovoljno gasimo. Radije se oslanjamo na svoju pamet da se izvučemo iz poteškoća kada se pojave nego da se izravno suočimo s problemom.
Nigdje to nije toliko očito koliko u seksu. Zapravo ne znamo što bismo s njime. Je li to nešto što bismo trebali činiti ili gledati na televiziji, razgovarati o tome, ignorirati, prepustiti se tome ili ga potiskivati? Seks nas istodobno uzbuđuje, primorava, vlada nama, a ipak nam je dosadan, od njega nam se zijeva i služi kao povod za zbijanje šala. Dječaci i djevojčice danas počinju prakticirati seks u ranim tinejdžerskim godinama, a ipak djeluju razočarano ― iscrpljeno i istrošeno ― već na pragu dvadesetih.
Istraživanja pokazuju da većina žena koje su u seksualne odnose stupile oko svoje petnaeste godine nisu to učinile iz zadovoljstva, već iz straha da ih se ne bi smatralo licemjernima. Istraživanje Kinsey Report iz 1948. otkrilo je da kod 75 posto američkih muškaraca seksualni odnos nije trajao duže od dvije minute. Nedavno provedena studija centra za poremećaje spavanja sveučilišta New York otkrila je da više od pet milijuna Amerikanaca najčešće zaspi tijekom vođenja ljubavi. (Izvještaj ne navodi je li njihov partner primijetio kakvu razliku). Seks je postao poput tekuće vode. Sada kada imamo vodovod, smatramo je normalnom i ne razmišljamo puno o njoj. Zaista je zločin da inteligentne odrasle osobe tako rijetko razmišljaju o najuzvišenijem obliku ljudskog povezivanja.
Pa ipak, seks je najvažniji od svih faktora koji mogu za čitav život očuvati muškarca i ženu sretnima pod zajedničkim krovom. Čitave knjižnice studija pokazuju da parovi koji imaju zdrav ljubavni život imaju i zdrav brak. Nadalje, seks je jedini ljudski pothvat koji nas, kada ga obavimo kako treba, oslobađa svih inhibicija i pokazuje našu unutarnju bit. Kao takav, on je najviši oblik spoznaje. Ni jedan drugi element veze ne može učiniti da se dvoje odraslih tako intenzivno dobro osjeća jedno s drugim i zato ni jedna druga tema ne zahtijeva više mudrosti i vodstva.
Bračni savjetnici i seks-gurui prestali su govoriti o seksu kao o najvažnijoj stvari u braku. Komunikacija ― rješavanje razgovorom ― postala je mantra našeg doba. Ali zapostavljanje seksa, ne zbog nevinosti, donosi ozbiljne posljedice. Najznačajnija od njih je gubitak prisnosti; svi mi vodimo ljubav tijelom, ali ne i umom ili dušom.

Zašto judaizam?
Premda sam ja rabin i ova knjiga u naslovu sadrži riječ »košer«, ova se knjiga ne poziva jedino na židovske izvore i mudrost. Još manje je to knjiga samo za Židove. Naprotiv, utemeljenost ove knjige na židovstvu proizlazi iz jedinstvenog svojstva judaizma da raspravlja i o seksu i o vezama. Za razliku od drugih vjerskih tradicija, judaizam nikada nije imao licemjernu ili konzervativnu seksualnu etiku. Upravo suprotno, judaizam je uvijek slavio odnos koji postoji između muškarca i žene koji se vole. Fizički element veze kabalisti (židovski mistici) često su koristili kao metaforu ljubavi i uzajamnog djelovanja između Boga i čovjeka.
Prije mnogo godina, daleko prije nego što su kršćani donijeli propise kojima zabranjuju svojim svećenicima da se žene ili održavaju seksualne odnose, drevni su rabini davali eksplicitne seksualne savjete muškarcima i ženama u braku, o tome kako da uživaju u ugodnim, a opet svetim, intimnim odnosima. Rabini su svakom židovskom mužu postavili ženski orgazam kao obvezu. Ni jednom muškarcu nije bilo dopušteno da koristi ženu samo za zadovoljavanje samoga sebe.
Naravno, svatko može odbaciti potrebu za bilo kakvim duhovnim vodstvom ili izjavama u vezi sa seksom pozivajući se na potpuno slobodoumnu seksualnu etiku bez pravila i prepreka. No seksualni život bez pravila vodi do izopačenja i depersonalizacije seksa, u kojem su dugotrajna ljubav i zadovoljstvo nadomješteni kratkotrajnim senzualnim zadovoljenjem, koje na kraju umrtvljuje našu seksualnost i navodi nas da se prema svom tijelu odnosimo s prijezirom. Pridavanje veće važnosti u braku razgovoru od fizičke ljubavi logičan je sljedeći korak.
Umjesto da ponudi konkretna pravila u vezi sa seksom i brakom, judaizam nudi smjernice ili ono što bi se moglo nazvati erotskim kanalom komunikacije, oblikovanim ne da postavi okvir našoj uobičajenoj seksualnoj praksi, već da je usredotoči i učini snažnom, tako da seks postane strastven i učinkovit u stvaranju magije dugotrajnih emocija i povezanosti. Judaizam nije tu ni da nam nametne osjećaj krivnje, dosađujući nam zbog naše seksualne prošlosti ili grijeha. Seks je čin stvoren s namjerom da izazove duboke i trajne osjećaje.
Upravo je suprotno, bit židovske misli je gei veiter ― uvijek ići naprijed. Nikada nemoj zaglibiti u svojoj prošlosti. Bezgranična duša čovjeka duboko u sebi posjeduje sposobnost da stalno iznova otkriva sebe. Uvijek možemo vratiti svoju nevinost. Što god da je čovjek učinio u prošlosti, sutra nam donosi novi dan pun beskrajnih mogućnosti za novi početak u međuljudskim odnosima. Judaizam nije tu da osudi čovjeka zbog njegove seksualne naravi ili zbog njegove ljubavi prema senzualnim užicima, već da uzdigne čovjeka iz domene animalnoga kako bi uživao u ljudskim seksualnim odnosima, za razliku od odricanja od biološkog nagona. Čak i brakovi koji djeluju uspavano mogu izvući velike koristi iz drevnih rabinskih savjeta o tome kako ponovno rasplamsati erotsku strast u vlastitoj vezi.
Svaki brak obuhvaća usklađivanje dviju potpunih suprotnosti. Da bi bilo koja veza bila uspješna, ona mora sjediniti dvije proturječne krajnosti. Jedna je strastvenost, druga je prisnost. Jedna je ljubav nalik vatri, a druga nalik vodi i u tome je teškoća jer se one, naravno, međusobno isključuju. Parovi čeznu za time da ne budu samo ljubavnici, već i najbolji prijatelji. Oni žele uživati strastven i uzbudljiv seksualni život, ali čeznu i za odlikama spokoja i mira doživotnog druženja. Svakako, žena ponekad poželi da je suprug položi na kuhinjski stol i tamo s njom strastveno vodi ljubav, ali isto tako želi doći kući uvečer i sklupčati se s knjigom u rukama uz supruga koji će joj ugađati kraj toplog kamina. Ponekad volimo odjuriti do Pariza za vikend. No također želimo doći kući, u vlastiti dom i imati nekoga tko na nas čeka. Čeznemo za novim, ali i za predvidivim.
Trenutačna dostupnost seksa narušila je oba ova ključna sastojka braka. Trenutačno zadovoljenje seksualne potrebe uništava strast, uzbuđenje i erotiku, a seks s više partnera i izlaganje beskrajnim eksplicitnim seksualnim prikazima razara intimnost. Kroz ovu knjigu istražit ću koja vrsta seksa služi da približi ove suprotnosti strasti i intimnosti, a koja vrsta ne. Obratit ću pozornost na svako iole važno seksualno pitanje. Postoji li seksualni položaj koji je najpogodniji za postizanje veće prisnosti? Kako se najbolje može upotrijebiti seks da zagladi oštre rubove veze i treba li seks koristiti da bi se okončala prepirka? To je vrlo osjetljiva točka u većine žena koje žele razgovorom razriješiti stvari i muškarcima u njihovu životu koji bi radije da se poljube i pomire. Je li u redu da muž i žena imaju seksualni odnos dok su ljuti jedno na drugo? Je li u redu ponekad koristiti seks kao oružje? Na primjer, ako smatra da joj je muž nije suosjećajan u vezi s nečim, treba li supruga odbijati seks sve dok ne bude po njezinu?
Zbog toga što je seks središnja tipka u stvaranju emotivne prisnosti, ova je knjiga usredotočena na seks te prisnost i toplinu koju on potiče. Ona prvo daje uvid u seks i njegovu svrhu. Potom obraća pozornost na seksualne tehnike, s posebnim naglaskom na one koje stvaraju prisnost. A dodiruje se i mnogih dobro poznatih pitanja: je li masturbacija prepreka bračnom skladu? Što je s pornografijom i prostitucijom? Je li istina da je brak ubojica strasti i prisnosti? Zbog čega seks, od svih ljudskih iskustava, pruža najveće zadovoljstvo? Zbog čega je seks u mraku toliko osobniji od seksa pri upaljenim svjetlima? Je li oralni seks košer? Što čini seksualnu nastranost? Hoće li seks prije braka utjecati na našu mogućnost da zasnujemo dugotrajne veze sa suprotnim spolom?

Najveći broj bračnih parova danas su ili ljubavnici ili dobri prijatelji
Prilikom savjetovanja parova uočio sam dva tipa braka. Prvi tip braka je kada su supružnici najbolji prijatelji. Oni dijele sve tajne i mogu čitati misli jedno drugome, znaju svaku pomisao i prije nego što bude izrečena. Oni su suputnici od povjerenja koji se drže zajedno kroza sve životne mijene. Problem je u tome što je u njih prisutno malo ili nimalo strasti. Oni su najbolji prijatelji, ali ne i ljubavnici.
Drugi tip braka je vatren, i u dobrom i u lošem smislu. Oni su ljubavnici. U tom braku ima mnogo uzbuđenja, ali i mnogo sukoba. Oni viču i prepiru se, pa se strastvenom ljubavlju pomire. Njihov bračni plamen gori presnažno.
Rijetko vidimo brakove koji uspijevaju na neki način zajahati te dvije suprotnosti i povezati njihove najbolje strane. Cilj mi je ovom knjigom pokazati kako da u brak unesete pozitivne osjećaje i toplinu koje samo seks može pobuditi, a jedino prijateljstvo održati.


Knjigu Košer seks - Recept za strast i prisnost s engleskog je preveo Vatroslav Ivanuša. a možete je pronaći u Profil Mozaik knjižarama diljem Hrvatske, te u našem webshopu!  
                                                                      

Nema komentara:

Objavi komentar