„Volim džudo, volim Sandru“ preveden na mađarski jezik!

-


Roman autorice Danice Juričić Spasović „Volim džudo, volim Sandru“ preveden je na mađarski jezik te prošlog tjedna predstavljen u budimpeštanskoj Hrvatskoj gimnaziji gdje je o knjizi govorio i urednik njezina hrvatskog izdanja u Profilovoj bibilioteci Velimir Visković, istaknuvši da roman smješta u krug romana kao što su „Junaci Pavlove ulice“ mađarskog pisca Ferenca Molnara.

Na promociji u Budimpešti bili su i predstavnici mađarskih kulturnih institucija, jer prijevod hrvatskog romana na mađarski jezik smatraju i međudržavnom kulturnom suradnjom. Priča o dječaku Antoniju koji se tražeći spas od školskog nasilja uključio u džudo stigla je tako i u Mađarsku, a roman „Szeretem a Dzsudot, szeretem Sandrat“ dostupan je na mađarskom jeziku kod nakladnica Croatica, Mađarska.


Čitanje na oba jezika
Prepoznato je da roman promovira džudo na zanimljiv, razigran i edukacijski način i među djecom i roditeljima koji se možda nikada nisu susreli s džudom, a pokazuje koliko taj sport pozitivno izgrađuje ličnost i dječaka i djevojčica. Riječ je o lijepoj i snažnoj priči o odrastanju i prijateljstvu koje se stvara u džudo klubu, čega će se s nostalgijom prisjetiti i svaki stariji džudaš. Roman je brzo postao jedna od najprodavanijih knjiga za djecu u Hrvatskoj.

Kritiku o ovome romanu za djecu dale su i psihologinje, Gordana Flander iz Hrvatske  i Aniko Petho iz Mađarske, koje su zamijetile da roman pridonosi prevenciji nasilja među djecom. Džudo je kroz pitku priču prikazan kao odgojna metoda koja izuzetno pomaže u izgradnji samopouzdanja, samopoštovanja i poštovanja prema drugima, jer uspješno transformira agresivnost među djecom u prijateljske odnose.

Marius Vizer i autorica
Promociju nisu propustili ni predsjednik Svjetske judo federacije  (IJF) Marius Vizer, kao ni predsjednik Mađarskog džudo saveza Laszlo Toth, a došao je i mađarski osvajač olimpijske medalje, džudaš Miklos Ungvari,  te brojni najmlađi džudo početnici. Predsjednik IJF-a, Marius Vizer, spisateljici Danici Juričić Spasović dodijelio je povelju IJF-a zbog doprinosa promociji džuda.




Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više