četvrtak, 20. ožujka 2014.

Lauren Beukes, Djevojke koje sjaje, odlomak



Dan

2. kolovoza 1992.

Deset su puta morali otići do Kirbyina stana iznad njemačke pekare da uz tri niza stuba uznesu dvadeset i osam kutija sa spisima starih slučajeva.
            − Nisi mogla živjeti u zgradi s dizalom? − potuži se Dan gurnuvši stopalom vrata pa podigne kutiju na stara vrata na nogarima koja neuvjerljivo glume radni stol.
            Stan joj je rupa. Parket je izgubio boju i izgreben je. Odjeća je razbacana po cijeloj sobi. Nije to baš seksi rublje. Izokrenute majice, traperice, trenirke i jedna velika crna čizma koja ležeći u spletu vezica napola viri ispod kauča, bez traga njezinu paru. Dan prepozna sumorne simptome samačkog života u kojem ti se živo fućka za sve. Nadao se da će naći nešto na osnovu čega bi mogao prosuditi je li prošlog vikenda odvela onog idiota Freda u krevet, odnosno je li se opet počela viđati s njime, no nered je prevelik da bi izvukao ikakav zaključak o mogućim seksualnim odnosima, a kamoli o skrivenim putovima njezina srca.
            Nespojiv namještaj govori o sumanutoj ingenioznosti tipa sam svoj majstor, stvari pokupljene s ulice s novom svrhom nisu obično studentsko pretvaranje kutije za mlijeko u police. Stolić u majušnom prostoru ispred kauča koji glumi dnevni boravak je, primjerice, stari kavez za gerbila kojem je na vrh postavljeno okruglo staklo.
            On skine jaknu i prebaci je preko kauča, gdje se istog trenutka stopi s narančastom trenirkom i odrezanim kratkim hlačama pa se nagne da pogleda dioramu koju je napravila s figurama dinosaura i umjetnim cvijećem.
            − Oh, ne obaziri se. Bilo mi je dosadno − promeškolji se ona od muke.
            − Pa... zanimljivo je.
            Drveni barski stolac pokraj kuhinjske plohe koji se naginje pod opasnim kutom oslikan je tropskim cvijećem. Na vratima kupaonice zalijepljene su plastične zlatne ribice, a iznad kuhinjskih zavjesa obješene ukrasne lampice koje trepere kao da je Božić.                         
            − Nema dizala. Ne za ovu cijenu. A uvijek bih radije izabrala miris svježeg kruha. Imam popust na jučerašnje krafne.
            − Pitao sam se odakle ti pare za tolike krafne.
            − A sve idu u moj struk! − Podigne majicu i uštipne se za trbuh.
            − Skinut ćeš ga na stepenicama − kaže Dan ne pogledavši, sigurno neće pogledati, kako joj se trbuh zaobljuje od čvrste izbočine boka iznad traperica,
            − Dokazani trening. Trebat će nam još kutija. Imaš li još mrtvih prijatelja koji su bili policajci? − Ugleda mu lice. − Oprosti, to je valjda i za mene bilo precrno. Hoćeš malo ostati i pomoći mi da sredim jedan dio?
            − Nudi li mi se nešto bolje?
            Kirby otvori prvu kutiju pa počne na stol vaditi njezin sadržaj. Michael Williams bio je sve, ali ne i sustavan. Tu je, čini se, smeće skupljano tri desetljeća. Fotografije automobila iz sedamdesetih, u zlatnoj i bež boji, kutijastih oblika. Policijske fotografije raznih gnjida na kojima je broj slučaja i datum. Anfas, lijevi pa desni profil. Tip s golemim naočalama iz kojeg izbija hladnoća, zgodni sa zalizanom kosom, čovjek tako dubokog podvaljka da u njemu možeš krijumčariti drogu.
            − Koliko je godina imao taj tvoj prijatelj policajac? − podigne obrvu.
            − Četrdeset i osam? Pedeset? Oduvijek je bio u policiji. U policiji stare škole. Charmaine mu je druga žena. Stopa razvoda među policajcima viša je od nacionalnog prosjeka. Ali oni su funkcionirali. Mislim da su mogli čak i potrajati da nije bilo nesreća.
            Čizmom gurne kutije na podu. − Mislim da bismo trebali odvojiti vrlo stare stvari. Sve prije... 1970.? To nam ne treba.
            − Dobro − složi se ona otvorivši kutiju označenu kao 1987.-1988., a Dan počne odgurivati kutije s ranijim datumima.
            − Što je ovo? − upita podigavši polaroid-snimku niza muškaraca s čupavim bradama i majušnim crvenim hlačicama. − Kuglana?
            Dan zaškilji u sliku. − Policijska streljana. Tako su policajci prije postrojavali ljude za prepoznavanje; uperili bi im reflektore u oči da ne vide osobu koja ih prepoznaje. Malo neugodno, valjda. Jednosmjerna stakla su za filmove i postaje koje stvarno imaju neka sredstva.
            − Opa − kaže Kirby proučavajući muške dlakave noge. − Povijest nije naklonjena modi.
            − Nadaš se da ćeš ugledati tvog tipa?
            − Ne bi li to bilo divno? − Mješavina sjete i ogorčenosti u njezinom glasu ga ubije. Uputio ju je u beznadnu potjeru. Zahtjevno je nju zaokupiti jer je istina da nema šanse da uhvati luđaka. Sigurno ga neće uloviti prekapanjem po kutijama. No usrećuje je, a njemu je žao Charmaine pa je pomislio da mogu pomoći jedna drugoj i riješiti se onog što ih muči.
            Otrov koji se podijeli polovina je otrova. No možda sve podjednako otruje.
            − Slušaj − reče jedva znajući što govori. − Mislim da ne bi trebala ovo raditi. Bila je to glupa ideja. Ne želiš vidjeti sva ova sranja, neće te nikamo odvesti i – u kurac!
            Tada je zamalo poljubi. Zato da zatvori svoja prokleta budalasta usta i zato što je tako blizu. Tako prisutna. Gleda ga svom onom sjajnom gladnom znatiželjom koje je ozaruje.
            Navrijeme se zaustavi. Do neke granice. Navrijeme da se ne pretvori u zaluđenog idiota. Da ga ona ne odbaci kao fliper s istim onim elastičnim praskom. Navrijeme, što znači da nije ni primijetila. Isuse, što mu je bilo na pameti? Već ustaje, kreće prema vratima u tolikoj žurbi da zaboravi jaknu.
            − Sranje, oprosti. Kasno je. Moram rano ustati. Imam rok za članak. Vidimo se. Uskoro.
            − Dane − kaže ona pomalo se smijući od iznenađenja i zbunjenosti.
            No on je za sobom već presnažno zatvorio vrata.
            A fotografija na kojoj piše: Curtis Harper 13 CHGO PD IR 136230 16. listopada 1954. ostane gdje jest, zakopana u odbačenoj kutiji. 

***

Raspored javnih nastupa Lauren Beukes u Hrvatskoj:
-          Zagreb: 28. 3. (petak), 18 h, Profil Mozaik Megastore, Bogovićeva 7
-          Rijeka: 29. 3. (subota), 11 h, Ex libris, Riva Boduli 3b
-          Pazin: 29. 3. (subota), 17 h, Istrakon, Spomen dom

Ulaz će biti slobodan, a o svim dodatnim aktivnostima i promotivnim pogodnostima izvještavat ćemo vas na: www.facebook.com/ProfilKnjiga 
            

Nema komentara:

Objavi komentar