Kako se zaljubiti, Cecelia Ahern

-


Ovaj će vas roman nasmijati, rasplakati i podsjetiti da cijenite život. Ovo je Cecelia Ahern u svojem najboljem izdanju: nadahnuta i puna iznenađenja.


Putovi Adama Basila i Christine Rose sretnu se kasno jedne večeri dok Christine prelazi dublinški most Ha'penny. Adam stoji na rubu, prijeteći da će skočiti u rijeku.
Adam je očajan − ali Christine s njime sklapa sumanutu pogodbu. Njegov trideset peti rođendan je pred vratima, a ona se kladi da će ga do tada uvjeriti kako je život vrijedan življenja.
Dok sat otkucava, njih dvoje otisnu se u niz šašavih eskapada, velikih romantičnih gesti i poneki neobičan noćni izlazak. Christine se sve više čini da se Adam ponovno zaljubljuje u svoj život. Ali je li to zaista sve što se događa?

Romani Cecelije Ahern su poput kutije smaragda… svi do jednoga su blistavi dragulji.
Adriana Trigiani

Totalno neodoljivo… progutala sam ga u jednom čitanju.
Marian Keyes

Mudra i istinita.
Irish Times

Prije ulaska u književne vode Cecelia Ahern diplomirala je novinarstvo i medije. Navršivši dvadeset prvu godinu, napisala je prvi roman P.S. volim te, koji je vrlo brzo postao svjetski bestseler, a uspješno je prenesen i na filmsko platno s Hilary Swank u glavnoj ulozi. Slijedili su romani Na kraju duge, Da me barem možeš vidjeti, Hvala ti na uspomenama, Dar, Knjiga sutrašnjice, Mjesto zvano Ovdje i Kao nikad u životu, koji su svi osvojili vrhove književnih ljestvica, a prevedeni su i na hrvatski u Profilovu izdanju. Cecelia Ahern živi u Dublinu.
Na jesen u hrvatska kina dolazi film Love, Rosie s Lily Collins u glavnoj ulozi, a koji je snimljen po romanu Cecelije Ahern Na kraju duge.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više