Kate Mitchell, PLOD NAIVNOSTI, odlomak

Slutnja izdaje bila je dovoljna da osjeti golemu bol na mjestu srca. Tek će kasnije postati svjesna razmjera igre u kojoj je sudjelovala, a zasad je samo znala da je njezin osjećaj kako nešto nije u redu dobio grubu potvrdu. Je li moguće da ju je Damon izdao?

U glavi je grozničavo počela odmotavati film njihove veze. Zapravo, izdaja je bila blaga riječ za ovo što joj je Damon priredio. Dao joj je prsten, lagao o vjenčanju, ostavio je trudnu da bi se negdje radovao s nekom drugom ženom.

Njezini planovi za budućnost rušili su se kao kula od karata. Kako će raditi trudna? Kako će sama podići dijete? Ostat će bez posla, bez sredstava za život!

Uhvatila se za glavu u panici. Umjesto snova o skladnom životu slijedit će povratak na samo dno, u bijedu iz koje se, kao samohrana majka, nikada više neće moći izdići.

Uskoro će morati razgovarati s Ronom. Nadala se da će on imati razumijevanja za njezinu situaciju jer joj je to bila posljednja nada. Nastojala je suzdržati suze, ostati jaka, ne pokazati pred Vanesom koliko joj je teško, ali nije se mogla obuzdati.

Očaj i izgubljenost vidjele su joj se na licu pa su suze i jecaji donijeli olakšanje. Vanesa joj je prišla i zagrlila je kako bi je utješila.

– Neka, plači, daj si oduška, suze tome i služe – govorila joj je zagrlivši je. Kad su se jecaji prorijedili, Vanesa joj je donijela čašu vode i sjela pored nje.

– Čini mi se da je te iskoristio za neki svoj plan, a bojim se i pomisliti… – odmahnula je glavom, a oči su joj se raširile od užasa. – Kakav gad!

Vanesa nije dovršila misao, već je promijenila temu. Pokazala je prema slici koja se nalazila pred njima.

– Pogledaj kako glume idilu – s gnušanjem je rekla. – Nekim ljudima ništa nije sveto. Nemam riječi kojima bih ga opisala. Gad nad gadovima, nadam se da će mu se to jednom obiti o glavu.

Vanesa je govorila, ali Talia je nije slušala. Glava joj je tutnjila od boli, srce joj je krvarilo, nije znala što misliti. Željela je znati što se dogodilo, htjela je složiti cijelu slagalicu čiji je djelić bila.

Zasad je mogla samo naslutiti što se zapravo dogodilo. Damon je iskoristio njezinu naivnost. Sve riječi koje joj je govorio bile su laž. Cijelo vrijeme imao je ženu za koju joj nije rekao. Zasad je samo to uspjela shvatiti. Zašto je to učinio, nije znala.

Kao što nije znala kako nastaviti život sad kad je u još goroj situaciji nego što je bila prije nego što se Damon pojavio u njezinu životu. Tada je mislila da je sreća napokon pokucala na vrata njezina života, a kad je ta vrata otvorila, uvidjela je da sreća ima nekoliko lica, da je sve to laž, prijevara čiju će cijenu tek saznati. 

– Žao mi je što sam ti baš ja to morala javiti…

Talia ju je pogledala.

– Netko mi je morao ukazati na to koliko sam naivna – rekla je stežući usne od bijesa jer se njezin očaj pretvarao u ljutnju, a bila je ljutita najviše na sebe.

– Potraži ga – Vanesa se dosjetila.

– Zašto? – Talia ju je pogledala s nerazumijevanjem.

– Tvoje dijete ima pravo na dio njegova novca – Vanesa je rekla s oklijevanjem.

– Ne treba mi njegov novac – Talia je planula. – Ne treba mi ni on. Ako se ikada susretnemo, osjetit će snagu mojeg bijesa. Zapravo, ne trebam se ljutiti na njega više nego na sebe. On je laskavim riječima i lažnim obećanjima dobio ono što je želio. Sa sobom je ponio potvrdu da sam trudna.

– Sve to mi miriše na nešto gnusno – Vanesa je ustala.

Neko je vrijeme promatrala Taliju. Željela joj je pomoći, ali znala je da se tuga ne može ni s kim podijeliti, a Talia je osjećala mnogo više od tuge. S pravom, pomislila je u sebi. Znala je da je najbolje da je ostavi samu. Njoj je bila potrebna samoća, vrijeme da raščisti to sama sa sobom.

– Moram ići, a mislim da je to i najbolje, samo ti smetam – Vanesi je očito bilo neugodno.

– Hvala ti – Talia je rekla.

– Na čemu? Sve bih dala da nisam došla s tim vijestima.

Talia ju je ispratila. Kad je ostala sama, suze su joj nezaustavljivo počele teći. Prisjećala se svakog Damonova pokreta, svake izgovorene rečenice. Mnogo toga upućivalo je na to da nešto nije u redu, ali kao da ona to ranije nije željela vidjeti. 

Vjerovala mu je kao nikomu do tada. Poklonila mu je sve što je imala, a nije ni slutila da je samo žrtva, osoba s kojom se samo poigrao i odbacio je kao igračku koja mu je dosadila. Nekako je osjećala da ovo nije kraj priče. Nastavak ih tek čeka. Ali kakav? To nije znala, ali uskoro će doznati.

Noć koja je bila pred njom kao da joj je otvorila vrata pakla. Spoznaja da je ostavljena, sama i izigrana boljela ju je poput najgorih rana. Za sve rane postojao je lijek, osim za one na srcu. A njezino srce ne samo da je bilo ranjeno, bilo je smrvljeno i pretvoreno u kašu boli.

Kako dalje? To joj se pitanje samo nametalo. Hoće li imati snage za to? Morat će se trgnuti i pokušati nastaviti sa životom. Sada je imala najbolji razlog za to. U njezinoj utrobi rastao je novi život i ona se za njega mora boriti.

Sjetila se majčinih riječi. Uvijek ju je upozoravala na muškarce i sve ono što oni mogu postići svojom laskavošću. Platila je veliku cijenu naivnosti, a ona još veća tek ju je očekivala. Suze, bol, bijes, sve se to smjenjivalo.

Ipak je trebala shvatiti da život nije stao i da treba krenuti dalje. Nakon svega onog što je pružila Damonu, mogao joj je barem ponuditi objašnjenje. Ali on se izgubio bez riječi, kukavički i jadno, stoga za njega nije nalazila opravdanja.

Idućih nekoliko dana kao da nije ni živjela. Patila je u samoći, a posao je obavljala kao robot. Sve dok nakon nekoliko dana nije opet neočekivano zazvonilo zvono na njezinim vratima.

Otvorila ih je misleći da je Vanesa, ali prevarila se. Ustuknula je kada je pred sobom vidjela tamnokosu prelijepu i njegovanu ženu. Odmah ju je prepoznala. Pokušala je zatvoriti vrata, ali žena ju je preduhitrila i ušla. Talia se u usporedbi s njom osjećala kao Pepeljuga.

– Vjerujem da ste saznali tko sam – njezin hladni glas odzvanjao je malim stanom.

Talia nije bila u stanju prozboriti niti jedne riječi. Pred njom je stajala najljepša žena koju je ikada vidjela, a njezina profinjenost, stil i ukus bili su vidljivi u svakom detalju.

– Što želite? – Talia je stala ispred nje.

– Ono što je moje, bolje rečeno, ono što je pripada mojem suprugu. Zovem se Debra – dok je izgovarala svoje ime, Debra je s prijezirom promatrala Talijin stan koji nije smatrala mjestom na kojem se moglo stanovati.

– Ovdje nema ništa vaše – Talia je rekla ljutito.

– Dijete – Debra je rukom pokazala prema njezinu trbuhu.

– Ono je moje – Talia je zaštitnički rukama prekrila trbuh prema kojem je Debra uperila svoj hladan pogled.

– Ovo dokazuje da to nije istina – Debra je posegnula za svojom torbom i iz nje izvadila papir koji je pružila Taliji.

Bila je to kopija ugovora. Talija se prvo začudila što vidi svoj potpis u dnu, a zatim se prisilila pročitati što u njemu piše.

Nije mogla vjerovati – potpisala je da se unaprijed odriče majčinstva, i to za novac. Od svote joj se zavrtjelo u glavi. Njezina će trudnoća biti pod nadzorom i kada se dijete rodi, predat će ga ocu. Ona se svojim potpisom odricala svih prava koja je kao majka imala.

Otkud njezin potpis na dnu takva ugovora? U nevjerici je pogledala Debru kojoj se na licu nazirao pobjedonosni smiješak To je bilo nemoguće, doista nemoguće. Ona to nikada ne bi učinila. Mogla je biti naivna žrtva, ali nikada ne bi prodala svoje dijete.

– Ovo ja nisam potpisala. Sve je ovo laž – list joj je ispao iz ruke i ona je sjela.

– Naravno da jeste – Debra je podigla list i ostavila ga na rubu stola. – Ovo je vaš potpis.

– Nisam, nisam – Talia je odmahivala glavom.

– Nema smisla poricati. Ako treba, dokazat ćemo da je potpis vaš, pred svim institucijama koje to zatraže – Debra je bila hladna, kao i njezin glas. – Bit ćete bogato nagrađeni. Nekoliko milijuna dolara svota je o kakvoj mnogi sanjaju.

– Mene novac ne zanima – Talia je odmahnula glavom.

– U svakom slučaju, ostajete bez djeteta. Ono bi vam ionako bio teret. Ja imam sve dokaze, a…

– Izlazite! – Talia je viknula iz svega glasa. – Mene ne zanima vaš novac! Sada mi je mnogo toga jasno. Jedino što sam potpisala bili su ugovori za posao. Pročitala sam jedan primjerak, ali ne i ostale. Kakva naivnost! No, to je samo prijevara, a ja neću odustati od borbe. Ipak ne možete imati sve. Dijete se ne može kupiti novcem, kao ni sreća. Kako vam je bilo zamišljati muža u mom zagrljaju? Mislim da ste sebi priredili mračniju noćnu moru od ove na koju sam ja nasjela. Ja nisam imala sreće, ali niste ni vi. Ipak imam ono što vi silno želite, a nikada nećete dobiti.

– Damon je otac – Debra je rekla ljutito.

– Da, a imam i dokaz da me je napustio. Uzalud ste objavili vijest da ste trudni.

– Vidjet ćemo. Novac je svemoguć – Debra je zastala u pola pokreta.

– Čak ni on ne može natjerati vašu utrobu da stvori novi život. Čovjek nikada ne može imati sve! Ja ću imati dijete, vi novac, a to što je Damon otac… – Talia je odmahnula rukom.

– Pristali ste biti surogat-majka – Debra je rekla kruto.

– Nisam! – Talia joj je prišla i unijela joj se u lice. – Osobama kao što ste vi i Damon nikada ne bih dala svoje dijete.

– To ćemo još vidjeti. Razmislite. Novac…– govorila je izlazeći.

– Idite do vraga! – Talia je viknula za njom.

Kad ih je zatvorila vrata, naslonila se na njih. Lice joj je bilo blijedo poput vapna. Njezina avantura poprimila je nesagledive razmjere. U nju je bilo uključeno mnogo ljudi i mnogo prijevara.

Talia nije mogla vjerovati da ljudi mogu biti tako proračunati. Ničiji život nije im bio svet niti im je išta bilo sveto. Varaju se ako misle da će ona odustati. Kao i svi, i ona je sanjala o novcu, ali ne na tako nezamislivo prljav način prodajom vlastita djeteta.

Mogla je odreći se svojih snova, postati samohrana majka i zaboraviti fakultet, ali nije bila u stanju prodati svoje dijete. To nikada neće ni biti. Neke stvari nisu imale cijenu, a najmanje ljudski život. Čak ni činjenica da je to dijete planski začeto nije joj smetala.