Maja Milčec: Odakle da počnem - odlomak

-


Maja Milčec: Odakle da počnem
odlomak

Zamišljam vršnjakinje kako sada uz božićne sladunjave pjesme u krugu svojih slatkih familija uživaju u toplini svojih slatkih domova, u svojim slatkim delicijama i purici sa svojom slatkom, rumenom djecom i slatkim uspješnim muževima. Kako im klinci ispod blještavo šareno okićenih jelki postavljaju jaslice i donose mahovinu iz šume. Gdje sam ja u svemu tome? Ubod zavisti me snažno zaboli. A koga da ja ljubim? Nemam dječicu kojoj bih pod borek stavljala darove, nemam muža, nemam svekrvu, nemam šogoricu ni šogora, nikoga. Sama sam. Ko prst. Samo Micika i ja smo tu. Bože, nisam ni svjesna mačke.
Dođi, mic, mic... Mora jesti. Veselo me i znatiželjno gleda kao da mi baš i ne vjerujeje. Vodi me mjaukajući do frižidera i fekta. Nema više konzervi, a sutra je... ok, radi kiosk pa ću joj kupiti nešto. Nek jede pršut. Na Micika! Mic, mic, dođi. Dođi. Zagrlim mačku i puknem od plača. Bože. Kakav Božić. Mali Božić Barbare Meštek i mačke Micike.
Dobro, pa di sam ja bila dok su se sve te cure udavale, rađale, kupovale automobile, dizale kredite, uređivale domove, svađale se s muževima, napredovale na poslu ili doma radile pekmez? Tulumarila sam i ganjala vjetar. Eto gdje sam bila svih tih godina. Živjela kao da mi je svaki dan posljednji i radila. U tisuću i jednoj redakciji. Imala sam dosta veza i vezica, frajera i avantura, ozbiljnih i neozbiljnih - ne previše, ne premalo, taman za jednu sočnu autobiografiju stare cure koja se sprema u penziju.
Je li mi žao? Ne znam. I je i nije. Ne znam. Micika, prijateljice moja, što ti kažeš? Fini pršut, aaa? Jebemti život. Jebemti ovaj prokleti život.
Dok ga ja proklinjem, moji veseli susjedi ga bučno slave i pjevaju Djetešce nam se rodilo...
A s kim da ja pjevam?!
Micika, mic, ajmo nas dvije pjevati....
S kim da ja SVIRAM? Imam bas, a nisam ga taknula sigurno 15 godina.
U ormaru je.
Ujakov crveni Rickenbacker.
BAS.
20.00. Sjedim s Micikom na podu u potpunom mraku jedine i prostrane dnevne sobe. Bosa sam i ne pada mi na pamet navući tople sokne jer zapravo i ne osjećam zimu. Ništa osim grozne boli  ne osjećam. Slušam svoje promuklo disanje, a Micika prede. Vani u parku i na ulici fijuču petarde, djeca ciču od veselja, bebe plaču, ljudi razgovaraju. Svi nešto rade, nekamo idu, s nekim su, slave, razgovaraju, seksaju se, tko zna, dogovaraju, prepiru ili možda maze. I svi pjevaju What a Wonderfull World. Mrak u sobi, mrak u mojoj glavi. Boli. Micika mi se umiljava. Osjeti životinja kad je čovjek u bedu. Zaronim licem u njeno krzno i sklupčam se.
21.00.
22.00. sms... Šutnem mobitel. Ma ko te jebe...
22.30
00.00 Bas...Bas?...DA, BAS!

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Citati o ljubavi

-
Slika
Citati o ljubavi "Na svijetu uvijek postoji jedna osoba koja čeka onu drugu, bilo da je nasred neke pustinje ili usred velikog grada. A kad se te osobe sretnu i njihovi se pogledi ukrste, sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj. Samo postoji taj trenutak i ta nevjerojatna sigurnost da je sve stvari pod suncem ispisala jedna ista ruka, ruka koja je stvorila po jednu dušu blizanku za svaku osobu i koja je u njima probudila ljubav bez koje ni jedan san ljudske rase ne bi imao smisla." Paulo Coelho "Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo." Cecelia Ahern ..."jer međe kamene, zapriječit neće ljubav ... Što ljubav može
Pročitajte više