Jasen Boko: Za Aleksandrom Velikim u srce Azije
Bilo
bi lakše da ih je moglo biti 100, ali, ako moram odabrati samo 10, neka budu
ovi:
1.
Halikarnas, Turska
Halikarnas, mjesto koje je dalo ime
omiljenoj građevini svih diktatora – mauzoleju – danas se odaziva na ime Bodrum
i pretvoreno je u luksuzni jahtaški klub za bogate starčiće i sirote sponzoruše.
Od nekadašnjeg mauzoleja, čuda Starog
svijeta, ostalo je doslovno nekoliko kamenova, idealan podsjetnik o prolaznosti
slave.
2.
Kurdistan (sjever Iraka)
Već su nas policajci na ulazu u irački Kurdistan
srdačno pozdravili i donijeli čaj, a onda smo s granice vraćeni natrag u
Tursku. Možda nam je propala posljednja prilika da posjetimo irački Kurdistan
koji je sada u ratnom plamenu jer nitko nije Kurdistancima javio da je Hrvatska
članica EU-a. Uzalud se naši političari busaju u prsa članstvom u Uniji, vijest
očito do mnogih nije dospjela pa smo bez vize (koju ne trebaju državljani zemalja članica EU) mogli samo mahnuti
Kurdistanu i vratiti se natrag.
3.
Perzepolis, Iran
I danas ovo mjesto podsjeća da je
europocentrična povijest koju učimo u školi i po kojoj ne postoji baš ništa
izvan našeg malog kontinenta ordinarna glupost i laž.
Pupak svijeta, najbogatija riznica
antike i središte perzijske civilizacije prestalo je postojati ulaskom jednog
Europljanina, Aleksandra Velikog 330 godine pr. Krista. Do danas živi legenda o
najvećoj pljački Starog svijeta koja je trajala danima, a stotine deva iznosile
su blago iz riznice.
4.
Jazd, Iran
Srednjovjekovni arhitektonski biser u
središtu pustinje ovaj grad i danas u nekim svojim djelovima živi srednji
vijek, onako kako ga je opisao još Marko Polo. Arhitektura od ilovače, čudesni srednjovjekovni
„klima-uređaji" koji omogućavaju preživljavanje u vreloj pustinji,
mistične palače i srdačni ljudi pretvaraju ovaj grad u pravu šetnju kroz
povijest. Kad se svemu doda i „Silk Road", svratište koje je koncept
karavanseraja, razlozi zbog kojih se uvijek vraćam Jazdu postaju jasniji.
.
5.
Tunel Salang, Afganistan
Zašto je ovaj tunel na nadmorskoj
visini od 3400 metara zapamćen kao mjesto najkatastrofalnije prometne nesreće svih
vremena postane vam jasno čim u njega uđete. „Dobitna" kombinacija vozača azijskih
autobusa kojima su uzori Niki Lauda i Schumacher, uzak, mračan i ubojit tunel i
činjenica da talibani mjesto smatraju idealnim za zasjedu doveli su 1982. do
katastrofe u kojoj je poginulo između 300 i 3000 ljudi, ovisno o tome koja ih
je strana brojila. Mi smo preživjeli prolaz kroz tunel s tek ponekom sijedom
dlakom na glavi.
6.
Napad talibana, Afganistan
Zašto autobusi u nesigurnom
Afganistanu uopće voze kad padne mrak, ne znam, ali je noć idealna da vidite
svjetleće metke koji se najednom, a baš pred autobusom kojim smo se vozili za
Mazar-i-Šarif, počnu križati preko ceste. Suputnik do nas repetira pištolj,
vozač ugasi sva svjetla, udari po gasu, i u ludoj jurnjavi vidite samo ove koji
pucaju s lijeve strane, očito vladine snage. One s desna, na sreću nismo
vidjeli, ni iz autobusa, a ni uživo. Nakon 15 minuta jurnjave svjetla se opet
pale, osmijeh se vraća na lica, a pištolji u futrolu i put se nastavlja kao da
se ništa nije dogodilo.
7.
Balkh, Afganistan
Danas uspavana palanka na sjeveru
Afganistana u antičko vrijeme zvao se Baktra i bio je središte moćne
civilizacije, grad po kojem je cijela regija dobila ime. Ostaci ogromne tvrđave
po kojima danas prekapaju tragači za blagom svjedoče o nekadašnjem značaju
mjesta na kojem je Aleksandar oženio Roksanu u jednoj od najspektakularnijih
svadbi starog svijeta.
8.
Rijeka Oksus, mitska granica
Kraj poznatog svijeta u antici i
mitska rijeka danas je poznata kao Amu-Darja, jedna od najduljih rijeka u
Aziji. Iza nje je počivao mitski svijet Središnje Azije u koji je duboko ušao
Aleksandar, kao prvi čovjek sa Zapada. Tragove helenističke civilizacije
pronašao je ovdje Marko Polo, kad je 15 stoljeća kasnije, na svom putu prema
Kublaj kanu prošao ovuda. Kasnije će rijeka odvajati rusko pa sovjetsko carstvo
od Azije i britanskog utjecaja, da bi danas postala tvrda granica između pakla
Afganistana i turističkog Disneylanda u uzbekistanskoj Buhari.
9.
Samarkand i Buhara, Uzbekistan
Za čovjeka koji je odrastao na
pustolovnim romanima neobuzdane fantazije, Buhara i Samarkand dva su mitska
mjesta koja sam želio posjetiti od kad znam za sebe. Gradovi čija su imena u
meni otvarala sve tajne ovoga svijeta, u koje putuje Corto Maltese i u kojima
Borgesova Smrt dolazi po svoje odabranike, očekivano su se u stvarnosti teško
nosila s mojom slikom o njima. Ipak, premda im je sovjetska arhitektura
uništila dobar dio šarma, ova mitska središta Puta svile u srcu Azije nisu me
razočarala. Nastavljam ih sanjati.
10.
Oaza Siva, Egipat
Čudesno mjesto, koje poput fatamorgane
u središtu Sahare pruža pogled na veliko jezero, od paleolitika je sveto
mjesto. Aleksandar je ovdje došao kako bi u Zeus-Amonovom hramu od svećenika
dobio ovjerenu potvrdu da je Zeusov sin što mu je kasnije olakšalo osvajanje
Azije. Danas je pospana Siva mjesto potpuno cijepljeno od realnosti i idealna
destinacija za užitak u životu koji se događa „ovdje i sada".
Primjedbe
Objavi komentar