subota, 15. studenoga 2014.

Jasen Boko: Za Aleksandrom Velikim u srce Azije



10 mjesta i događaja koja su Nikolini i meni obilježili potragu za Aleksandrom

Bilo bi lakše da ih je moglo biti 100, ali, ako moram odabrati samo 10, neka budu ovi:

1. Halikarnas, Turska
Halikarnas, mjesto koje je dalo ime omiljenoj građevini svih diktatora – mauzoleju – danas se odaziva na ime Bodrum i pretvoreno je u luksuzni jahtaški klub za bogate starčiće i sirote sponzoruše. Od nekadašnjeg  mauzoleja, čuda Starog svijeta, ostalo je doslovno nekoliko kamenova, idealan podsjetnik o prolaznosti slave.

2. Kurdistan (sjever Iraka)
 Već su nas policajci na ulazu u irački Kurdistan srdačno pozdravili i donijeli čaj, a onda smo s granice vraćeni natrag u Tursku. Možda nam je propala posljednja prilika da posjetimo irački Kurdistan koji je sada u ratnom plamenu jer nitko nije Kurdistancima javio da je Hrvatska članica EU-a. Uzalud se naši političari busaju u prsa članstvom u Uniji, vijest očito do mnogih nije dospjela pa smo bez vize (koju ne trebaju državljani zemalja članica EU) mogli samo mahnuti Kurdistanu i vratiti se natrag.

3. Perzepolis, Iran
I danas ovo mjesto podsjeća da je europocentrična povijest koju učimo u školi i po kojoj ne postoji baš ništa izvan našeg malog kontinenta ordinarna glupost i laž.
Pupak svijeta, najbogatija riznica antike i središte perzijske civilizacije prestalo je postojati ulaskom jednog Europljanina, Aleksandra Velikog 330 godine pr. Krista. Do danas živi legenda o najvećoj pljački Starog svijeta koja je trajala danima, a stotine deva iznosile su blago iz riznice.

4. Jazd, Iran
Srednjovjekovni arhitektonski biser u središtu pustinje ovaj grad i danas u nekim svojim djelovima živi srednji vijek, onako kako ga je opisao još Marko Polo. Arhitektura od ilovače, čudesni srednjovjekovni „klima-uređaji" koji omogućavaju preživljavanje u vreloj pustinji, mistične palače i srdačni ljudi pretvaraju ovaj grad u pravu šetnju kroz povijest. Kad se svemu doda i „Silk Road", svratište koje je koncept karavanseraja, razlozi zbog kojih se uvijek vraćam Jazdu postaju jasniji.
.
5. Tunel Salang, Afganistan
Zašto je ovaj tunel na nadmorskoj visini od 3400 metara zapamćen kao mjesto najkatastrofalnije prometne nesreće svih vremena postane vam jasno čim u njega uđete. „Dobitna" kombinacija vozača azijskih autobusa kojima su uzori Niki Lauda i Schumacher, uzak, mračan i ubojit tunel i činjenica da talibani mjesto smatraju idealnim za zasjedu doveli su 1982. do katastrofe u kojoj je poginulo između 300 i 3000 ljudi, ovisno o tome koja ih je strana brojila. Mi smo preživjeli prolaz kroz tunel s tek ponekom sijedom dlakom na glavi.


6. Napad talibana, Afganistan
Zašto autobusi u nesigurnom Afganistanu uopće voze kad padne mrak, ne znam, ali je noć idealna da vidite svjetleće metke koji se najednom, a baš pred autobusom kojim smo se vozili za Mazar-i-Šarif, počnu križati preko ceste. Suputnik do nas repetira pištolj, vozač ugasi sva svjetla, udari po gasu, i u ludoj jurnjavi vidite samo ove koji pucaju s lijeve strane, očito vladine snage. One s desna, na sreću nismo vidjeli, ni iz autobusa, a ni uživo. Nakon 15 minuta jurnjave svjetla se opet pale, osmijeh se vraća na lica, a pištolji u futrolu i put se nastavlja kao da se ništa nije dogodilo.

7. Balkh, Afganistan
Danas uspavana palanka na sjeveru Afganistana u antičko vrijeme zvao se Baktra i bio je središte moćne civilizacije, grad po kojem je cijela regija dobila ime. Ostaci ogromne tvrđave po kojima danas prekapaju tragači za blagom svjedoče o nekadašnjem značaju mjesta na kojem je Aleksandar oženio Roksanu u jednoj od najspektakularnijih svadbi starog svijeta.


8. Rijeka Oksus, mitska granica
Kraj poznatog svijeta u antici i mitska rijeka danas je poznata kao Amu-Darja, jedna od najduljih rijeka u Aziji. Iza nje je počivao mitski svijet Središnje Azije u koji je duboko ušao Aleksandar, kao prvi čovjek sa Zapada. Tragove helenističke civilizacije pronašao je ovdje Marko Polo, kad je 15 stoljeća kasnije, na svom putu prema Kublaj kanu prošao ovuda. Kasnije će rijeka odvajati rusko pa sovjetsko carstvo od Azije i britanskog utjecaja, da bi danas postala tvrda granica između pakla Afganistana i turističkog Disneylanda u uzbekistanskoj Buhari.

9. Samarkand i Buhara, Uzbekistan
Za čovjeka koji je odrastao na pustolovnim romanima neobuzdane fantazije, Buhara i Samarkand dva su mitska mjesta koja sam želio posjetiti od kad znam za sebe. Gradovi čija su imena u meni otvarala sve tajne ovoga svijeta, u koje putuje Corto Maltese i u kojima Borgesova Smrt dolazi po svoje odabranike, očekivano su se u stvarnosti teško nosila s mojom slikom o njima. Ipak, premda im je sovjetska arhitektura uništila dobar dio šarma, ova mitska središta Puta svile u srcu Azije nisu me razočarala. Nastavljam ih sanjati.

10. Oaza Siva, Egipat
Čudesno mjesto, koje poput fatamorgane u središtu Sahare pruža pogled na veliko jezero, od paleolitika je sveto mjesto. Aleksandar je ovdje došao kako bi u Zeus-Amonovom hramu od svećenika dobio ovjerenu potvrdu da je Zeusov sin što mu je kasnije olakšalo osvajanje Azije. Danas je pospana Siva mjesto potpuno cijepljeno od realnosti i idealna destinacija za užitak u životu koji se događa „ovdje i sada".


Nema komentara:

Objavi komentar