Marijan Ožanić Mali brod na olujnom moru

-


Marijan Ožanić
Mali brod na olujnom moru

Knjiga koju morate pročitati prije nego postanete poduzetnik
I mnogo puta nakon što to postanete   

Drugo, dopunjeno izdanje prvog domaćeg poslovnog priručnika iz burnih devedesetih, koji je mnoge današnje uspješne poduzetnike uveo u svijet biznisa, podsjeća na korijene poduzetništva u nas i teške uvjete u kojima se razvijalo. Knjiga preispituje poduzetničke ideje, tržišta i uvjeta poslovanja te vlastitog poduzetničkog duha, ujedno navodeći faze poslovanja osnivanja poduzeća ili obrta, te osnovna znanja koja poduzetnik treba imati da bi potpisao prvi ugovor.
Svjestan da se poduzetništvo ne može naučiti iz knjige, autor Marijan Ožanić svoju knjigu ilustrira istinitim životnim pričama poduzetnika, podastirući čitatelju primjere i uspjeha i neuspjeha iz kojih može izvući dragocjene savjete.
Kako navodi autor, „Mali brod...“ napisao je kako bi pomogao poduzetnicima u prvim godinama njihovog poslovnog života, zabilježio pouke burnog, neponovljivog povijesnog razdoblja kroz koje prolazimo te svoje znanje, iskustvo i osobnu, zaokruženu fazu razvoja, oblikovao u knjigu, uvjeren da budućnost Hrvatske ovisi i o poduzetnicima koji svojom inicijativom obnavljaju gospodarstvo i mijenjaju način rada.
 “Mali brod…” je poučna ali i zabavna knjiga, u kojoj se na svakoj stranici inspirira i ohrabruje, pokazujući duboko poštovanje prema poduzetnicima.
To je knjiga koja se čita kao roman, a koristi kao priručnik.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više